To (ni)je samo fudbal

To (ni)je samo fudbal

Piše: Muhamed Velić

Naša domovina i država Bosna i Hercegovina ovih dana, prvenstveno u sportskom, ali i u drugim pogledima, proživljava svoje historijske trenutke.

U manje od sedam dana, u dramatičnim i odvažnim utakmicama, naša državna reprezentacija je ostvarila dvije pobjede u baražu, prvu nad Welsom u Kardifu i drugu nad Italijom u Zenici, s kojom su se plasirali na Svjetsko fudbalsko prvenstvo. Od utorka navečer, patriote i bh. građanstvo ne prestaje slaviti, ali i čestite komšije, te mnogi ljudi diljem svijeta ne prestaju s podrškom i suosjećajem radosti.

Zvona na crkvama su zvonila (slika i prizor iz Gradačca), kandilji na pojedinim munarama su gorjeli cijelu noć, a vjernici su Bogu zahvaljivali.

Zaista, radi se o historijskim trenucima i pobjedama. I nije to samo fudbal i sport. To je mnogo više od toga, jer tu se prelama: i politika, i ekonomija, i vjera, i patriotizam, i dostojanstvo, i ponos, i priznanje, i sigurnost i mnogo toga drugoga. Jedna je mala fudbalska zemlja pobijedila četverostrukog svjetskog fudbalskog šampiona i fudbalsku silu Italiju. Veliku Italiju. Kažu da u Italiji ima više registrovanih igrača nego što kod nas ima stanovnika. Ali, to je samo broj. A u igri je nešto više od toga i od istetoviranih zvijezda koje su došle italijanskim autobusom.

A da se podsjetimo, nema zvijezda koje će svojim rejtingom i imenom postići veliki rezultat, to se može samo znanjem, predanim radom i ustrajnošću. Naravno, i hrabrošću da se uhvati ukoštac s problemom i izazovom. U prethodne dvije utakmice naši momci su pokazali upravo to. Tako se postaje veliki - trudom i zalaganjem, a ne po čuvenju. Muhammed, a. s., je kazao: "Kome ugled (rejting) ne poveća njegovo djelo, neće mu ga povećati ni njegovo porijeklo."

Ovo nije prva utakmica protiv Italije.

Ima ona prva, čuvena (doduše, ova je čuvenija), a dobro je se sjećam, na Koševu 1996. godine, rat je tek bio stao i sve je bilo svježe, rane i ruševine, došla nam je velika italijanska reprezentacija: Maldini, Baggio, Zola, Chiesa, sjećam se Ravanellija i njegove bijele kose, s nadimkon Penna Bianca - Bijelo Pero, valjda je rano osijedio.

To su zaista bila velika imena svjetskog fudbala, puni zaslužujećeg respetka, a mi mali, nakon velikog ranjavanja, fiksatora i štaka, tek ponovo prohodali, ali puni duha, vjere i nade - upravo te velike Italijane pobijedimo sa 2:1, nevjerovatno. I onda ponovo, nakon trideset godina od te utakmice, ali sada ravnopravni s velikim Italijanima, i više od toga, nadigramo ih u potpunosti, pobijedimo i ostvarimo prolazak na Mundijal.

Ali, ima nešto još važnije, a to je da su ovi ljudi, bez obzira na prepreke, blokade i barikade, spremni da budu kao jedan i da se bore, da se takmiče, da pobijede, da u petnaestak minuta svi izađu na ulice bh. gradova, zbog svoje domovine, jer je njihov duh nesalomljiv, zato se pjesma bosanska čuje i prolama cijelim svijetom, zato je koncert Dine Merlina "puk’o" prvi dan prodaje, jer pjeva pjesmu bosansku, zato je najveća delegacija UEFE bila na Bilinom Polju, zato je i Novak Đoković, najveći teniser svih vremena, došao da podrži Zmajeve, zato je cijeli svijet gledao u Bilino Polje, u tu jednu malu, a veliku zemlju, s ljudima velikog srca, koji nose nadu da dobrota i velikodušnost ipak mogu opstati, trajati i pobijediti, bez obzira, šta i koliki neko bio.

Nažalost, mogli smo čuti i neke ovdašnje luzere koji žive u državi BiH, koriste sve njene benefite, mnogo više nego što ih imaju većinski građani, a koji pljuju na svoju državu i njenu reprezentaciju, koji uvijek navijaju za protivnika i koji će sve uraditi da zagorčaju i pomute osjećaj radosti trijumfa. Kao što je to bio slučaj s policijom u Kiseljaku, koji su dan nakon proslave pobjede počeli slati pozive na saslušanje građanima koji su proslavili pobjedu u svome gradu - Kiseljaku.

Ovdje, isto tako, treba da se uključi i federalni ministar unutrašnjih poslova, direktor FUP-a, pa ako treba i SIPA, Tužilaštvo, svi da se uključe i provjere kakvu samovolju i zloupotrebu položaja provodi policija u Kiseljaku i po čijem nalogu.

Jer, dosta je više rušenja ove države i maltretiranja građana!

Isto tako, nažalost, čuli smo i izvjesne “čistunce” koji su nam moralisali ovih dana u vezi S utakmicom i bezrezervnom podrškom našoj državi i državnoj reprezentaciji, koji ne razumije tekst i kontekst, a koji su nam spočitavali da podržavamo nešto gdje ima puno grijeha i nemorala; Allah da im providi pa da ne brkaju babe i žabe, da odvoje žito od kukolja, a ne da sve trpaju u isti koš, bez obzira gdje da su fakultete završavali, u Medini, Kairu, Istanbulu, Sarajevu. Allah da im providi!

A da ih samo upitamo, kako se navodi u sahih predajama, da je u vrijeme Muhammeda, a. s., u njegovoj džamiji bila organizirana igra i borba s mačevima, pa je Muhammed, a. s., imao jednu ekipu, jedno pleme koje je bodrio riječima: "Dunekum, ja Beni Erfideh" (Ne dajte se i držite se, Sinovi Erfide), a to se sve može shvatiti i u kontekstu ajeta gdje nam Gospodar kaže da se takmičimo u dobru, tako i ovo sve shvatamo. A oni koji su u grijehu, npr. alkohola, oni to rade i bez ikakvog povoda, pa učimo im dovu da ih Allah oslobodi tog grijeha i tog zla, amin.

I na kraju, pojavio se jedan video, koji na najbolji način oslikava situaciju utakmice i pobjede, video u kojem je neko nakalemio i spojio stvarnost, uzrok i posljedicu, izvor i ušće, a priča ide ovako: negdje u Bosni, u ratnoj noći 1994. godine, borci Armije RBiH sjedili su i ležali okupljeni oko vatre i pjevali Halidovu pjesmu "Pamtit ću te cijelog života, pamtit ću te ja, srest ćemo se u životu, opet, ti i ja...", a onda u po refrena ide kalem - video iz Titove ulice, u noći pobjede, u tri sata ujutro, 130 000 ljudi okupljeni, nastavljaju iz sveg glasa da dalje pjevaju ovaj Halidov hit. Samo 5% stanovnika jedne države je bilo tu na jednom mjestu, pjevali su svi u isti glas, pjesmu koju je r. Halid davno zapjevao, borci Armije je pronijeli u borbi za slobodu, a onda je navijači i svi ljudi dobrog srca nastavili pjevati, mahati zastavama iste države i slaviti ovu veliku pobjedu.

Sa suzama u očima. Ovaj put, od sreće.

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti