Šta je sa šadrvanom u mojim prsima?

Ponekad siđem u grad, najčešće da se ošišam i klanjam podne-namaz u Begovoj.

Biram da bude sunčan dan koji će me, u sjeni raskošnih lipa, vratiti u vrijeme mladosti u kojoj je, uprkos kipućoj strasti za lijepim, život činila nevinim. Kao da ništa u životu nije bilo u mojim rukama, mislima i odlukama.

Piše: Mustafa Bećirović

To je vrijeme u kojem se tragalo za lijepim, trenutnim i osjećajnim. I kao da je duh nevine mladosti svemu što ga je okruživalo darivao metafizički dodir, da sa lica izrezbarene prošlosti očisti prašinu. Ništa nije bilo unaprijed smišljano, projektirano kako bi osobnost idolatrijski dominirala.

Kako sam tada volio zvukove Kur'ana iz Begove džamije, a da nisam razumijevao ni jedan ajet. Možda je ta mladost bila u rajskoj odjeći, do uvida u mogućnosti slobode bez granica. Da li je raskoš slobode utišala zvukove ajeta iz Begove džamije i ogolila naše ličnosti? Jesmo li trebali pristati na razumijevanje ili ostati u ehu zvuka, pjesme i melosa?

A možda šadrvan ispred Begove džamije, postojan u vječnom hladu raskošnih lipa, čuva tragove našeg hoda u nekim skrivenim vječnim listovima. Gdje je otekla voda sa njegovih nepresušnih česmi?

Zar je nestala ako se kao cjelina rastvorila u kapi? Ah, da, mi smo negdje kao kapi vremena završili u cjelini. Samo cjelina može sadržavati dijelove; dio nikada ne može sadržavati cjelinu. Skinuh obuću i uzeh abdest na jednoj česmi. Naumpade mi Musa Pejgamber pred Svetom Dolinom.

Pogledah i na svakoj kapiji ugledah po jednog prosjaka ispružene ruke. Čekaju da neko naiđe i ispruži ruku. Rekoh sebi: obići ću ih poslije podne-namaza, i zaboravih. Nisam ih vidio, iako su nepomično stajali na svojim mjestima.

Nešto me oslijepilo. Valjda sam u Svetoj Dolini previše unio sebe. Možda sam skinuo obuću, a noge ostale prljave. Na um mi pade Nurkin prijevod ajeta:

"Mogu ga (Kur'an) doticati samo 'očišćeni'."

Šta je sa mnom? Zašto mi se Sveta Dolina sužava na puteljke, strmine i zavoje? Šta je sa šadrvanom u mojim prsima?

Da li iz njegovih česmi pršte kapi Istine koje je Vječni spustio na Zemlju, kao što je to učinio i sa vodom?

Odoh što prije na selo, u moju baštu. Tamo nema ovih pitanja. Sve oko tebe govori i slavi, i prisiljava te na šutnju da ne bi Ustroj povrijedio.

(Preporod.info)