Glavni tužilac Tužilaštva BiH – od “ne znamo raditi” do opstrukcija i blokiranja podizanja optužnica

Piše: Murat Tahirović

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, prema navodima udruženja žrtava, godinama izbjegava rad na predmetima s tzv. A liste Haškog tribunala, kao i na najsloženijim predmetima ratnih zločina, dok se istovremeno suočava s optužbama za opstrukcije i blokiranje podizanja optužnica.

Istraživanje provedeno uz informacije prikupljene od svih 19 tužilaštava u BiH, kako navode udruženja, ukazuje na postojanje ozbiljnih opstrukcija u radu na predmetima A liste, ali i na predmetima koji imaju poveznicu s radom Haškog tribunala. Posebno zabrinjava izbjegavanje procesuiranja predmeta koji ukazuju na namjeru potpunog ili djelimičnog uništenja Bošnjaka, u kojima je Haški tribunal već donio relevantne presude.

Ukazuje se da do danas ne postoji nijedna optužnica za genocid počinjen u Prijedoru, za opsadu Sarajeva, Goražda i Bihaća, niti za ubistvo pripadnika komande IV korpusa Armije RBiH u Mostaru, koji su nakon zarobljavanja likvidirani. Istovremeno, dio pripremljenih optužnica, koje su barem djelimično zadovoljavale pravdu za žrtve u pojedinim sredinama, povlačen je, dok je uloga nalogodavaca i kreatora zločina, prema tim navodima, ostajala u drugom planu.

Postavlja se i pitanje da li bi u BiH uopće bilo optužnica i presuda za genocid u Srebrenici da Tribunal nije proslijedio gotove optužnice domaćem pravosuđu i vršio pritisak na procesuiranje tih predmeta.

Sagovornici upozoravaju da takav pristup selektivne pravde otvara prostor za reinterpretacije karaktera rata u BiH. Rat koji je presudama Haškog tribunala okvalifikovan kao međunarodni oružani sukob i udruženi zločinački poduhvat, prema tim ocjenama, kroz nečinjenje domaćih pravosudnih institucija sve češće se relativizira i pokušava predstaviti kao građanski rat u kojem su “sve strane podjednako krive”.

Posebno je odjeknula izjava glavnog tužioca da tužioci “ne znaju raditi” na predmetima procesuiranja negiranja ratnih zločina, u vezi s članom 145a Krivičnog zakona BiH. Izostanak javne reakcije tužilaca koji su radili na tim predmetima dodatno je, kako se navodi, učvrstio percepciju o neznanju ili nespremnosti za ozbiljno procesuiranje tih djela.

Zbog takvog stanja, udruženja su se obratila OHR-u sa zahtjevom za angažman međunarodnog tima tužilaca koji bi direktno radio na tim predmetima ili pružio stručnu pomoć domaćim tužiocima. Visoki predstavnik Christian Schmidt omogućio je dolazak određenog broja tužilaca iz Njemačke, koji su tokom određenog perioda boravili u BiH i pružali podršku.

Ipak, prema ocjenama udruženja, ta podrška nije dala očekivane rezultate – bilo da nije bila dovoljna, nije suštinski prihvaćena ili da problem leži dublje u samoj strukturi rada.

Navodi se i da se tokom godine podiže mali broj optužnica, dok se pred kraj godine pokreće veći broj predmeta, što ostavlja dojam ispunjavanja statističke norme, a ne sistemskog rada na procesuiranju ratnih zločina. Dodatno zabrinjavaju informacije o pritiscima na pojedine tužioce, oduzimanju predmeta pred okončanje istrage te odbijanju potvrđivanja optužnica iz različitih, često nejasnih razloga.

Takve okolnosti dovele su, kako se ističe, do gubitka vremena, produbljenog nezadovoljstva žrtava, narušenog povjerenja građana i slabih rezultata rada Tužilaštva BiH. Nakon višegodišnje šutnje, jedan od tužilaca javno i pravno se usprotivio takvoj praksi, potvrđujući ranije iznesene navode.

Otvara se pitanje da li je došlo vrijeme da se Tužilaštvo BiH vrati profesionalnom i zakonitom radu te hoće li Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH postupiti u skladu sa svojim nadležnostima i osigurati dosljednu primjenu Strategije za procesuiranje ratnih zločina, ili će pravosuđe u Bosni i Hercegovini propustiti još jednu priliku za uspostavljanje pune odgovornosti i pravde.

(Preporod.info)