Važne, a manje poznate knjige o genocidu u Bosni i Hercegovini

Piše: Hikmet Karčić

Kada govorimo o genocidu u Bosni i Hercegovini, posebno o onome počinjenom u Srebrenici jula 1995. godine, često se oslanjamo na izvještaje međunarodnih sudova, dokumentarne filmove i svjedočenja preživjelih.

Međutim, postoje knjige koje su jednako važne – ali ostaju u sjeni – a koje nam nude dragocjene uvide u to kako se zlo odvijalo pred očima svijeta. Ovdje ćemo navesti one knjige stranih autora koji nisu dobile odgovarajuću pažnju na našim prostorima, jer većinom nisu prevedene

Jedna od najvažnijih knjiga koja je dokumentovala pad Srebrenice jeste "Endgame: The Betrayal and Fall of Srebrenica" (David Rohde, 1997).

Rohde, tadašnji novinar Christian Science Monitora, ne samo da je među prvima otkrio masovne grobnice nego je i sam bio zarobljen od strane Vojske RS-a. Njegovo djelo ostaje nezaobilazna hronika izdaje međunarodne zajednice i političke kalkulacije koje su koštale više od 8.000 života.

Za razliku od hladne analize, "My War Gone By, I Miss It So" (Anthony Loyd, 1999) je duboko lična ispovijest britanskog ratnog reportera koji, bježeći od vlastitih demona, dolazi u Bosnu i suočava se s brutalnošću rata. Njegov prikaz Bosne donosi važne emocionalne uvide u iskustvo nasilja.

Knjiga "S.: A Novel about the Balkans" (Slavenka Drakulić, 1999) otvara jedno od najtežih poglavlja rata – sistematsko silovanje žena kao oružje genocida. Ova knjiga zasnovana je na istinitim svjedočenjima i ostaje jedno od najpotresnijih djela o ratu u BiH.

U knjizi "A Problem from Hell" (Samantha Power, 2002), dobitnica Pulitzerove nagrade istražuje kako su Sjedinjene Američke Države – i šire, međunarodna zajednica – godinama ignorisale genocid, ne samo u Bosni već i u Ruandi i drugim dijelovima svijeta. Power detaljno prikazuje institucionalnu pasivnost i moralni neuspjeh.

Još ranije, "A Witness to Genocide" (Roy Gutman, 1993) bila je među prvim knjigama koja je dokumentovala logore smrti i zločine protiv čovječnosti. Gutmanove reportaže su pomogle oblikovati međunarodni diskurs i stav prema sukobu u BiH. Ova knjiga je nedavno dozivjela reprint na našem jeziku i ovih dana izlazi prijevod na njemački i francuski jezik.

Ed Vulliamy, u djelu "Seasons in Hell" (1994), ne samo da piše kao očevidac već i kao tužilac. Njegovo svjedočenje o logoru Omarska, kao i kritika licemjerja međunarodne politike, čine ovu knjigu nezaobilaznim štivom za razumijevanje zločina.

"Love Thy Neighbor" (Peter Maass, 1996) nosi jedinstvenu moralnu težinu jer autor iz prve ruke opisuje svakodnevnu okrutnost kojoj su Bošnjaci bili izloženi, ali i vlastitu dilemu kako izvještavati o zlu koje svijet uporno ignoriše.

Memoarska knjiga "The Bosnia List" (Susan Shapiro i Kenan Trebinčević, 2014) donosi perspektivu povratka: Kenan, koji je kao dječak protjeran iz Tuzle, vraća se u BiH, kao odrasla osoba, da se suoči s prošlošću. Knjiga donosi važno svjedočanstvo o traumama koje ne prestaju potpisivanjem mira.

"Blood and Vengeance" (Chuck Sudetic, 1998) je porodična saga o tragediji kroz priču porodice iz istočne Bosne. Kroz lični narativ, Sudetic prikazuje širi politički i historijski kontekst genocida. Prati jednu porodičnu priču od Višegrada do Srebrenice i na kraju Tuzle.

I konačno, Rohdeova druga knjiga, "A Safe Area: Srebrenica, Europe’s Worst Massacre Since World War II", pruža detaljnu rekonstrukciju pada UN-ove "zaštićene zone".

Ove knjige su više od dokumentacije. Njihova relativna nepoznatost u širem javnom diskursu ne umanjuje njihovu vrijednost. Naprotiv, pokazuje koliko još moramo raditi da istina o genocidu u Bosni dobije svoje zasluženo mjesto u globalnoj historiji.

Ako želimo razumjeti genocid – ne samo kao događaj već kao proces, sistem i poruku – moramo čitati i one knjige koje nas najviše bole.

(Preporod.info)