Šta učiniti na institucionalizaciji sjećanja na genocid nad Bošnjacima do 2035?

U proteklih deset godina uloženi su značajni napori u BiH, ali i izvan granica države, na međunarodnom priznanju i obilježavanju 11. jula i genocida nad Bošnjacima. Ali i negatori genocida ulažu velike napore i mnogo više sredstava u minimiziranje, relativizaciju i negiranje istine o genocidu.

Piše: Hamza Karčić

Uoči 30. godišnjice genocida, postavlja se pitanje šta treba dalje učiniti na institucionalizaciji i širenju istine o genocidu nad Bošnjacima u naredih deset godina. Šta bi trebalo učiniti i ostvariti do 40. godišnjice genocida 2035. godine?

Ključno je nastaviti institucionalizovati sjećanje i podsjećanje na genocid i u BiH, ali posebno na međunarodnom planu. Ovo su neki prijedlozi.

Nastaviti raditi na tome da što više parlamenata i vlada u Evropi ali i šire proglase 11. juli Danom sjećanja na genocid nad Bošnjacima. Bošnjački političari i zvaničnici imaju – ili bi trebali imati – obavezu i odgovornost da to ostvare a bošnjačka dijaspora ima mogućnost i priliku da dau svoj doprinos tom procesu.

Lokalne vlasti u SAD, Kanadi i u nekim državama EU već određeno vrijeme usvajaju rezolucije ili odluke o sjećanju na genocid. To je vrlo pohvalan proces i važno je taj trend nastaviti i u drugim gradovima.

Važno je snimiti igrani film ili seriju sa svjetski poznatim glumicama i glumcima o Maršu smrti iz Srebrenice do slobodnih teritorija, koncentracionimlogorima u Krajini i opsadi Sarajeva. Cilj je globalnoj publici na engleskom jeziku prenijeti istinu o genocidu u različitim formatima uključujući, pored dokumentaraca, i igrane filmove i serije.

Važno je da genocid nad Bošnjacima 1992-1995 postane sastavni dio izučavanja evropske i međunarodne historije, a ne samo dio balkanske ili historije jugoistočne Evrope. To znači da historija genocida treba da postane dio silabusa i kurikuluma u obrazovnom sistemu država članica EU i šire. Bošnjački naučnici i istraživači imaju važnu ulogu o ovom procesu.

S ciljem međunarodne afirmacije genocida and Bošnjacima, ključno je da bošnjački intelektualci objavljuju na stranim jezicima, a posebno na engleskom. To podrazumijeva objavljivanje od op-eda do knjiga. Ali, s obzirom da je nastalo vrijeme ograničene pažnje i vremena za predavanja i čitanje, drugi oblici prenošenja znanja i informacija poput kraćih predavanja na Youtube-u, podcast-a, explainer-a uz mape i kontekst, video op-eda, objava na TikToku i sl. mogu biti korisniji.

Izgradnja spomenika žrtvama genocida nad Bošnjacima u ključnim gradovima na Zapadu, poput Washingtona, New Yorka, Londona, Parisa, Berlina, Brisela itd. Pored spomenika, važno je i da u većem broju drugih gradova širom Evrope ulice ili parkovi budu imenovani po Srebrenici ili 11. julu. Genocid nad Bošnjacima je sastavni dio evropske historije i stoga je značajno da bude obilježen kao podsjetnik u gradovima širom Evrope.

Izgradnja muzeja i spomenika žrtvama genocida u centru Sarajeva, u blizini Predsjedništva ili Parlamentarne skupštine, je ključni projekat kao fokalna tačna sjećanja na genocid u glavnom gradu. Sastavni dio protokola posjeta stranih delegacija Sarajevu uključivao bi i posjetu muzeju genocida i spomeniku. Na taj način bi strane delegacije, koje su u posjeti glavnom gradu i državi, bile bolje upoznate s borbom za nezavisnost države RBiH, agresijom na RBiH i genocidom. Spomenuti muzej i spomenik u centru Sarajeva nedostaje 30 godina nakon genocida i moguće je realizovati uz postojeće domaće resurse.

Na univerzitetima u Federaciji je značajno zadržati postojeće i uvesti, gdje to nije učinjeno, predmete kao i kraće kurseve o studiju genocida. Ovo je važno za studente društvenih i humanističkih nauka. Ali, izučavanje genocida treba učiniti dostupnim i studentima medicinskih, prirodno-matematičkih i tehničkih nauka, kao i umjetnosti. U vremenu velikih turbulencija u međunarodnom sistemu, svijest o vlastitom historijskom iskustvu, ali i sličnom iskustvu drugih, značajna je kao dio obrazovanja bez obzira na konkretna polja specijalizacije.

U narednih 10 godina, cilj bi trebao biti još veći stepen međunarodnog priznanja i afirmacije genocida nad Bošnjacima. U vremenu negiranja genocida i postistine u javnom prostoru, za očekivati je da će se trend negiranja i minimiziranja genocida nastaviti. To znači da odgovor na negiranje treba da bude ulaganje više napora i resursa da se na međunarodnom planu postigne više nego proteklih deset godina.

Navedeni prijedlozi nisu ni jedini ni isključivi ali su u značajnoj mjeri izvodljivi uz postojeće resurse i bez prevelike mogućnosti blokade negatora i separatista.

(IIN Preporod)