Teorija mrtvog konja

Piše: Hikmet Karčić

Posljednjih nekoliko sedmica svjedočimo najvećoj krizi u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. Svakodnevne vijesti vrte se oko istih pitanja: da li je Dodik pozvan na Sud, da li se odazvao, šta je izjavio, ko je šta objavio na društvenim mrežama, je li Tužilaštvo reagovalo i jesu li uposlenici napustili zgradu SIPA-e?

U uređenom društvu, ovim bi se bavili isključivo nadležni organi, no, ni vremena nisu obična, a ni Bosna i Hercegovina nije država u kojoj se stvari odvijaju po ustaljenim pravilima.

Teorija mrtvog konja predstavlja satirični koncept koji na humorističan način kritikuje birokratsku neefikasnost, upornost u sprovođenju neuspješnih strategija i nesposobnost napuštanja zastarjelih metoda. Iako porijeklo ove teorije nije sasvim jasno, često se koristi u poslovnim, vojnim i državnim diskusijama kao metafora za politike i strategije koje opstaju uprkos jasnim dokazima da ne funkcionišu. Ovaj esej istražuje značenje teorije mrtvog konja, njenu primjenu u različitim oblastima te šire implikacije odbijanja promjene u suočavanju s neuspjehom.

Osnovna premisa teorije mrtvog konja jeste da, kada neko shvati da mu je konj uginuo, najlogičnije bi bilo da siđe s njega. Međutim, u mnogim organizacijama ili sistemima reakcija je upravo suprotna – umjesto da se odustane od neuspješne metode, ulaganja i trud se nastavljaju. Među tipičnim "rješenjima" su: jače bičevanje mrtvog konja, osnivanje komisije za analizu njegovog stanja, poređenje s drugim organizacijama koje, također, jašu mrtve konje ili čak preimenovanje mrtvog konja u "životno ugroženog". Ove hiperbolične strategije ukazuju na tendenciju izbjegavanja suočavanja s neuspjehom, posebno u birokratskim ili hijerarhijski ustrojenim sredinama.

U poslovnom svijetu, teorija mrtvog konja odražava otpor promjenama čak i kada je očigledno da određene strategije više nisu održive. Mnoge kompanije nastavljaju ulagati u zastarjele tehnologije, proizvode koji više nemaju tržište ili neefikasne poslovne modele, u nadi da će dodatni trud donijeti uspjeh.

U državnim politikama i javnoj upravi ova teorija se može primijeniti na uporno sprovođenje mjera koje ne donose rezultate. Historijski gledano, mnoge države su insistirale na neuspješnim vojnim strategijama povećavajući resurse, umjesto da prilagode pristup. Primjer je rat u Vijetnamu, gdje su Sjedinjene Američke Države nastavile eskalirati svoje prisustvo uprkos očiglednim znakovima da strategija ne funkcioniše. Slično tome, ekonomske politike koje uključuju dugoročne subvencije neefikasnim industrijama često predstavljaju modernu verziju "jahanja mrtvog konja".

Ustrajavanje u neuspješnim strategijama nije samo pitanje lošeg odlučivanja već je često povezano s psihološkim i društvenim faktorima. Jedan od ključnih razloga je zabluda o uloženim troškovima, gdje pojedinci ili organizacije nastavljaju ulagati u propali projekat samo zato što su već uložili mnogo vremena, novca ili resursa. Ovakva pristrasnost često vodi ka još većim gubicima, umjesto ka racionalnoj odluci o odustajanju.

Društveni pritisak i institucionalna inercija dodatno usložnjavaju problem. Organizacije često izbjegavaju priznati neuspjeh zbog straha od gubitka ugleda, političkih posljedica ili unutrašnjeg otpora promjenama. Lideri se boje da će odustajanje od neuspješne strategije biti protumačeno kao znak slabosti ili nesposobnosti, pa umjesto toga nastavljaju forsirati nefunkcionalne metode.

Teorija mrtvog konja naglašava koliko je opasna nefleksibilnost i koliko je važno prilagoditi se promjenama. U savremenom, dinamičnom svijetu, držanje za zastarjele metode može dovesti do stagnacije ili propasti. Uspješne organizacije i države moraju njegovati kulturu inovacija, redovnog preispitivanja strategija i spremnosti da napuste pristupe koji više ne funkcionišu.

Prepoznavanje trenutka u kojem nešto prestaje biti efikasno, ključno je za donošenje ispravnih odluka, bilo u poslovanju, politici ili svakodnevnom životu. Umjesto da se "jaše mrtav konj", mnogo je korisnije fokusirati se na traženje alternativnih rješenja, prihvatanje novih tehnologija i razvijanje mentaliteta stalnog poboljšanja.

Kako se stvari bude odvijale u narednom periodu, znat ćemo jesu li SIPA i Tužilaštvo mrtav konj ili ne.

(Preporod.info)