Tanasković je ishlapio, velikosrpska politika nije
Piše: Nedim Hrbat
Darko Tanasković, stari Miloševićev "islamolog" i savjetnik Dobrice Ćosića, orijentalista i ambasador, ponovo je predmet interesovanja medija. Ovog puta, to je zbog napada na račun Islamske zajednice i reisul-uleme Huseina Kavazovića.
Tanaskovićevi predvidljivi stavovi često se plasiraju u ovdašnjim medijima, što više govori o stanju našeg novinarstva, negoli o samom Tanaskoviću i njegovoj relevantnosti. Bit će da je riječ o starim navikama, pseudo-intelektualnom refleksu ili nostalgiji za polemičkim bitkama.
Valja podsjetiti da je Tanasković imao značajnu ulogu u oblikovanju nacionalističkih politika u bivšoj Jugoslaviji, devedesetih godina, posebno u kontekstu odnosa prema Islamskoj zajednici i muslimanima u bivšoj državi.
Njegovi stavovi, koji su se često ogledali u promoviranju teza o navodnoj "islamskoj opasnosti", "političkom islamu", "demografskom džihadu", "poturicama" i "panislamizmu", bili su dio šireg ideološkog okvira koji je doveo do agresije i strašnih zločina, te naposljetku UZP i genocida.
Nažalost, sladunjavim riječima o islamu je, kažu, prije nego što je otkrio pravo lice, u Sarajevu i Bosni i Hercegovini znao mamiti i pažnju časnih vjerskih službenika i teoretičara. Neki od njih, sa kojima je rado "divanio" (kako navodi u jednom tekstu), nisu preživjeli posljedice tog mračnog projekta, demagogije i licemjerja!
Mnogi od nas, novih generacija, ne pamte divane i gostovanja Tanaskovića u Sarajevu, ali pamte njegovu ulogu u vremenu koje su obilježili najstrašniji zločini prema Čovjeku, Knjizi, i Bogu – granatiranja, progoni, logori, klanja, silovanja, paljenje biblioteka, rušenje nacionalnih i vjerskih objekata, genocid. Tanasković je aktivno sudjelovao u oblikovanju ideološke podloge za sve te zločine.
Njemu ovdje niko ništa ne duguje, on duguje mnogo.
Nažalost, taj zarobljenik prošlosti, nesposoban da se suoči sa istinom i prihvati odgovornost, i decenijama nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu istrajava na starim grijesima.
Njegova tvrdnja da je reakcija Islamske zajednice na Deklaraciju Svesrpskog sabora "kontinuitet njenog političkog, unitarističkog i antisrpskog djelovanja" predstavlja, u stvari, svojevrsnu retrospektivu na devedesete godine prošlog stoljeća, i jednu morbidnu zamjenu teza na kojoj se utemeljuje i istrajava velikosrpska ideologija.
On bi i dalje da "divani", dok ekstremistička srpska politika u pozadini provodi hegemoniju.
Podsjećamo, zabrinuta zbog poruka sadržanih u Deklaraciji, Islamska zajednica je izrazila nadu da će međunarodni akteri ozbiljno shvatiti opasnost koja prijeti ukoliko se dozvoli njena realizacija, naglašavajući da Deklaracija nije samo negiranje državnosti Bosne i Hercegovine, nego i "uspostavljanje kulturne, vjerske, vojne i svake druge hegemonije jednog naroda nad područjem više multietničkih i multikonfesionalnih država".
U spomenutom reagiranju se navodi da se radi o velikodržavnom, isključivom i hegemonističkom planu, koji prijeti da ugrozi mir, stabilnost i budućnost čitavog regiona.
Reakcija Islamske zajednice - na Deklaraciju Svesrpskog sabora koja je svojevrsni manifest velikosrpskih ambicija i kontinuitet te pogubne ideologije - predstavlja čin odgovornosti i legitimno djelovanje. Iskustva iz prošlosti, kada Memorandum SANU nije bio sagledan adekvatno i ozbiljno, nalažu nam da njemu srodni dokument, Deklaraciju Svesrpskog sabora, analiziramo u potpunijem kontekstu.
Planovi, dokumenti, politike i deklaracije koji nose prijetnju po mir i stabilnost u moraju biti na vrijeme osuđeni od strane svih relevantnih aktera, uključujući i vjerske zajednice. U tom smislu, reakcija Islamske zajednice i poziv međunarodnoj zajednici nisu bili samo legitimno pravo, nego dužnost i moralna obaveza.
Tanasković je ishlapio. Velikosrpska politika je još vitalna.
O tome Islamska zajednica, hvala Bogu, vodi računa. Na odgovarajući način.
(Preporod.info)
