Kahva na Drini

Piše: Mustafa Bećirović

Jednom u hefti moraš izaći iz Sarajeva da provjetriš dušu. Još ako imaš dobrog prijatelja da sa njim promuhabetiš za kahvom, nemoj žaliti gorivo koliko god ti je rezervoar u autu velik. Kad potrošiš gorivo na putu do prijatelja, dobit ćeš energiju da ideš u životu jače i snažnije.

Nismo se kako treba ni raspremili za stolom na velikoj terasi hotela koji se nekad zvao Drina, moj prijatelj blistavog lica, upita nešto što mi nikad nije naumpalo: "Što u Sarajevu ne curi plin, a curi voda?"

Grohotom se nasmijah, a on najednom, kao da je shvatio da ga moj smijeh potcjenjuje, smrtno zabrinut, kaže: "Ja sam u ovom pitanju veomo ozbiljan."

Meni je u tom momentu naumpala jedna izreka, odavno izumrla iz našeg jezika, a koja je nerijetko, što bi rekli Hrvati, "bila u uporabi": "Iscurio mu mozak."

Dok u zanosu posmatram kako Drina teče gospodskim koracima, rekoh: "Iscurio nam mozak u Sarajvu..", i nastavio zuriti u daljinu.

- Znači i ti tako misliš?
- Sad za sad je tako.

Izloženi sunčevim zrakama koje su iscurile iz gotovo proljetnog sunca bez ijednog oblačka i pramena, na čistom nebeskom plavetnilu, izgovorih na glas ime Jusufa Pejgambera.

- Otkud ti on naumpade? Nejmam pojma, ali mi se čini da se odgovor na tvoje pitanje krije u tajnama sure Jusuf.

- Kad je procurila informacija da se vladareva žena zaljubila u Jusufa, žene dvorjanke su proširile vijest u sve krajeve carstva. Ona je priznala, i kad im ga je pokazala, one su guleći jabuke u njenom divanu, porezale prste noževima i rekle: "Ovo nije čovjek, ovo je melek!" Kada je informacija uzdrmala vlast jer je procurila, država se potrudila da od informacije napravi dezinformaciju, i strpa Jusufa u zatvor. Boraveći u zatvoru po lažnoj optužbi Jusuf ostaje mnogo duže nego što je i vlast planirala. Znaš li zašto? - upitao sam prijatelja.

- Napravio je golemu grešku. Kad je Jusufov zatvorski drug izlazio iz zatvora, a kojemu je ranije protumačio san da će izaći i služiti vladara, zamolio ga je da ga spomene vladaru. Eto, to je greška.

- Kako je moguće da to bude greška, jer je ta molba logična za svakog normalnog čovjeka koji je na pravdi Boga utamničen.

- Ta molba je normalna našem nemoralnom rezonu jer smo se stopili sa svim tokovima društvenog života u kojem nema uspjeha bez SREÐIVANJA.

Neki tumači sure Jusuf kažu da je Allah pitao Jusufa:

- Ko te je prvi put spasio od braće koja su te htjela ubiti?
- Ti, Gospodaru!
- Ko te je drugi put spasio iz bunara?
- Ti, Gospodaru!
- Ko te je treći put spasio od napastovanja vladareve žene?
- Ti, Gospodaru?
- Pa što se onda moliš onom koji nije dostojan tvog spasavanja?

Eto prijatelju, to bi mogao biti odgovor što nam curi sve.

Demokratija je protjerala metafizičke vrijednosti. Ostali su samo identiteti, i sve ih možemo nazvati i "duhovnost bez Boga."

Da ima Boga u našim životima bilo bi i MIZANA. A mizan nije ništa drugo nego BALANS. Balans je SLOBODA koja proizilazi iz poštovanja svega što je IZNAD NAS. To što je IZNAD NAS nije nam naređeno. To nam je NADREÐENO!

Eto što nam sve curi. Izgubljen je balans između nebeske, zemaljske i ljudske dimenzije. A to je zato što smo zalutali u zabludi da se sloboda stiče NEPOŠTIVANJEM SVEGA ONOGA ŠTO JE IZNAD NAS.

Jusuf Pejgamber je dospio do najveće pozicije vlasti jer je bio najbolji čuvar riznica, nije curila pšenica iz silosa, jer ga niko nije doveo, nije mu niko sredio funkciju.

Njega je Gospodar odgajao kroz iskušenja, krvave košulje što su mu je braća pripremila, poderane mu košulje s leđa iz strasti, do čiste košulje koja liječi i vraća vid. To je košulja koju Bog kroji onima koji sreću traže u poštovanju Božijeg suvereniteta u svemu onom što je stvorio, a što je izvan naše moći.

Takvi u ime Boga zavrću šarafe da ne rasipaju povjereni emanet i da ne curi.

Oni nikog drugog, i ništa drugo ne zavrću iz vlastite pohlepe i koristi.

Samo na takvim paradigmama je moguć politički, ekonomski, etički i kulturni oporavak.

(Preporod.info)