Kehf naše omladine

Piše: Asim Jelovac

"Današnja omladina je iskvarena do srži, zlobna je, bezbožna i lijena", rečenica je s glinene ploče napisana prije više od tri hiljade godina, a koja je pronađena u babilonskim iskopinama. 

Bez ovoga pojašnjenja, u prvi mah bi se pomislilo kako je to savremeni opis velikog broja mladih od strane starije generacije. To ukazuje kako odnos međusobnog nerazumijevanja između starijih i mlađih generacija ima svoj povijesni kontinuitet. Uzevši u obzir činjenicu da su mladi budućnost jednog naroda i zajednice, potreba analize i sagledavanja ovih međugeneracijskih odnosa nameće se kao nužnost. Kako i na koji način najbolje pripremiti mlade da preuzmu breme odgovornosti za budućnost koja dolazi, odnosno, koliko kao društvo koristimo potencijal i mogućnosti mladih i iste uvažavamo?

Ono na šta se već sada treba obratiti pažnja u ovome pandemijskom i postpandemijskom periodu, a što uveliko otežava odgovor na postavljeno pitanje, jesu izraženi psihički poremećaji, najčešće depresivna stanja kod mladih, povećan broj samoubistava, odnosno pokušaja istih. Treba napomenuti da su ova stanja bila uzela maha i netom prije pandemije, ali ih je ona još više raširila.

Nekoliko renomiranih instituta u Njemačkoj radilo je studije o negativnim posljedicama koje ostavlja pandemija po psihičko zdravlje mladih danas. Pošto je pandemija globalna pojava, globalne su i posljedice iste, a značajan broj naše omladine živi upravo u zemljama gdje je vršeno ovo ispitivanje. Kako navodi studija urađena u suradnji dva univerziteta, Hildesheima i Frankfurta, te fondacije Bertelsmann, veliki broj mladih je u toku pandemije doživio teška psihička oboljenja u vidu potpunog povlačenja iz društva (izolacija), usamljenosti, osjećaja napuštenosti i nebrige društva za njih, bilo uže, a posebno šire društvene zajednice.

U odnosu na stanje prije pandemije, broj onih među mladima, koji su zatražili profesionalnu pomoć je trostruko veći. Broj onih koji se nisu odvažili na taj korak zasigurno je puno veći. Imajući u vidu da su psihička oboljenja dugotrajna, da se simptomi pokazuju najčešće od pet do sedam godina nakon početka oboljenja, svako ozbiljno društvo treba da se zabrine za svoju budućnost, jer mladi su svakako budućnost svake zajednice.

Kur'an omladinu spominje u znamenitoj suri Pećina (Kehf), možda i jedno od najtajnovitijih kazivanja o grupi mladića, vjernika, koji nemoćni da nešto urade ili promijene u društvu, ogrezlom u nepravdi i nevjerstvu, svojevoljno se povlače u jednu pećinu. Uglavnom, poznato kazivanje donosi nastavak u vidu izvanrednog Božijeg djelovanja, te su oni uspavani proveli, kako Kur'an navodi, više od tri vijeka. Suština njihovog povlačenja ili dobrovoljnog izgnanstva jeste da ih je tadašnje društvo odbacilo i okrenulo im leđa, oglušilo se na njihove brige, ideje, prijedloge, kritike. Vjerujući kako svako kur'ansko kazivanje u sebi nosi stanovitu poruku, pa i ovo o mladima iz pećine, nastojmo ikoliko spoznati i povezati poruke ovoga tajnovitog kazivanja, s našim današnjim vremenom i izazovima s kojima se mladi suočavaju. 

Omladina je nada i budućnost svakog društva i takve izjave često čujemo od mnogih nosilaca javnih i društvenih funkcija i dužnosti, a takve izjave su i vrlo često u suprotnosti s konkretnim djelima, kojima bi se ta ista omladina aktivno uključila u aktuelne tokove društva. Vrlo često se mladi i obrazovani, a veliki broj njih danas to jeste, posmatra kao direktna konkurencija dugogodišnjim upraviteljima društvenih procesa, pravdajući takve postupke kako omladina nema iskustva i da ne mogu kao oni, stari(ji) i iskusni, odgovoriti svim savremenim izazovima. Na taj način, mladi se odbacuju, njihove ideje, koje uglavnom odslikavaju duh vremena i aktuelnih izazova, posmatraju se kao previše naivne i idealističke, a njihova snaga i energija biva sputana i zanemarena.

Na takav način omladina se tjera od aktivnosti u društvu, upućuje se u nekakve omladinske krugove i udruženja, a kojima se onda ne daje dovoljno prostora i sredstava da djeluju. Obeshrabreni i demotivirani takvim odnosom, mladi se povlače u svoje "pećine", izolirani od društva, gdje obično bivaju prisiljeni da prespavaju većinu važnih i bitnih društvenih procesa. U takvom stanju, a zbog neperspektivnosti i društvene izolacije, često nastaju i psihička oboljenja i depresivna stanja, bezvoljnost, bezidejnost, a što je trenutno još više potpomognuto aktuelnom pandemijom i ograničenjima u svakodnevnom životu.

Činjenica je da Kur'an spominje mladiće s pozitivnim osobinama i to kao grupu (El Kehf 13), poručivši da se mlade osobe mogu i žele ujediniti oko ideje dobra, da su mladi zainteresirani za pozitivne promjene u društvu, ali da je na društvu u cjelini odgovornost da taj potencijal svoje mladosti iskoristi, ojača i oplemeni iskustvom i povjerenjem u mlade. Poručuje li nam možda ovo kur'ansko kazivanje o mladima iz poglavlja Pećina da više obratimo pažnju na glasove naših mladih? Da ih ne izolujemo i protjerujemo u savremene pećine, pa bile to i njihove zatvorene sobe u našim domovima, zatvorene grupe i udruženja, koja su počesto svrha sama sebi, kako naši mladi ne bi „prespavali“ procese u društvu i sutra se probudili nespremni za izazove koji ih očekuju.

Da bi se ikoliko mogao smanjiti međugeneracijski jaz, neophodno je temeljito izmijeniti odnos prema omladini, otvoriti im vrata aktivizma, povjerenja i vjere u njih. To će ih u svakom slučaju osnažiti, motivirati, a što je i jako važno pomoći im da prebrode ovo teško vrijeme s kojim se suočava čitava planeta. Svojim trudom i radom, budnošću, oni će to sigurno vratiti svojoj zajednici i društvu, izgrađujući bolje mjesto za život svima. Poslanik nam je preporučio da petkom ponavljamo suru Kehf - Pećina, koja donosi ovo kur'ansko kazivanje. Nije li nam i to znak, kako je briga o mladima i potrebi njihove aktivne uloge i prisutnosti u društvu konstanta koju moramo stalno i iznova aktualizirati? 

(islam.ba)