Tužilaštvo BiH i nakon 16 godina šuti: Iz Suda BiH potvrdili da nakon preuzimanja predmeta "Žepačka grupa" od 2007. godine nisu poduzimane nikakve radnje

Trideset i jedna godina prošla je od strašnih zločina počinjenih u srednjoj Bosni, gdje su pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) mučki ubijali Bošnjake u logorima. Iako je na osnovu prijedloga Tužilaštva BiH, Sud BiH krajem 2007. godine donio naredbu o preuzimanju cjelokupnog slučaja ratnih zločina, u javnosti poznatog kao "Žepačka grupa", do danas nema niti jedne optužnice.

Štaviše, kako je potvrđeno za Preporod.info u Sudu BiH, nisu poduzimane nikakve radnje nakon preuzimanja predmeta 2007. godine od Kantonalnog suda u Zenici!  

"Prema stanju spisa koji se nalazi u Sudu BiH, nisu poduzimane radnje nakon preuzimanja predmeta od Kantonalnog suda u Zenici. Ljubazno upućujemo da se zahtjevom obratite Tužilaštvu BiH, jer je to organ nadležan za vođenje istrage i za dalja postupanja u predmetu", rečeno je za Preporod.info iz Ureda za odnose s javnošću Suda BiH. 

Preporod.info već se bio obratio Tužilaštvu BiH s istim upitom kao i Sudu BiH, kako bismo provjerili u kojoj fazi je nalazi predmet, da li je aktivan, kada će se početi sa hapšenjima i podizanjem optužnica, ali za razliku od Suda, do objavljivanja ovog članka od Tužilaštva BiH nismo dobili odgovor.

Kako stvari stoje, porodice žrtava u Žepču i okolini s pravom se pitaju hoće li pravda ikada biti zadovoljena i hoće li odgovorni za ubistva na hiljade ljudi tokom agresije na BiH ikada biti i dovedni pred lice pravde. Jer, kako kažu, pravosudni organi imali su više od 30 godina da kazne zločince koji su ubijali njihove najmilije.   

Podsjetimo, Kantonalnom sudu Zenica i Kantonalnom tužilaštvu ZDK naloženo je da se Sudu BiH na dalje postupanje dostave spisi Kantonalnog suda u Zenici K1-40/01 i K1-40/02. Naredbom je određeno da dalje zakonske radnje poduzme Tužilaštvo BiH, te da će se krivični postupak voditi u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku BiH. 

Dostavljanje naredbe Tužilaštvu i Sudu u Zenici značilo je da je slučaj "aktiviran" i da se mogu očekivati i skoro podizanje optužnice ili hapšenja. Ipak, to se nije desilo ni nakon 16 godina. 

Prethodno, od 2002. do 2004. godine, svoje iskaze dalo je 14 osumnjičenih i više od stotinu svjedoka pred Tužilastvom i Kantonalnim sudom ZDK, prije nego je cijeli slučaj prebačen pred Sud i Tužilaštvo BiH. Nedugo nakon što je predmet prebačen iz Tužilaštva BiH su se oglasili: 

"Tužilastvo BiH je u završnoj fazi pripremanja optužnice protiv 14 žepačkih Hrvata, zbog zločina koji su se dogodili u ovom srednjebosanskom gradu tokom 1992. i 1993. godine", rečeno je tada, i do danas šute i ne rade ništa po tom pitanju. 

Jer, da se bilo šta radi iz Tužilaštva BiH, koje je po Zakono o pristupu informacijama, bilo dužno odgovoriti nakon dana od kako smo im poslali upit, oglasili bi se. Prije objave ovog teksta upit smo ponovili, zatraživši da nam daju informaciju kada će nam biti dostavljeni odgovori na upit, no, bez odgovora! 

Osumnjičeni za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima u Žepču su Perica Jukić, Ivo Lozančić, Niko Jozinović, Drago Dragičević, Božidar Tomić, Luka Babić, Esad Čolaku "Albanac", Ivo Mrkonjić, Anto Jozić "Čovo", Viktor Markanović "Karika", Slavko Spajić "Spaja", Alojz Vrbić "Vrba", Marinko Martić "Žilo", Marinko Jakovljević, te Matija Jozić i Franjo Jozić, koji su pridruženi ranije poznatoj grupi osumnjičenika.

Istraga je ranije obustavljena protiv petnaestog osumnjičenog, Mirka Jakovljevića, jer je sud ustanovio da je on u međuvremenu umro. I Žepčaci Anto Jozić (41) i Ivo Lozančić (50) smrtno su stradali 17. novembra 2007. godine u Janjićima kod Zenice. Nisu nikada na Sud dovedeni iako su pripremili, organizovali i u djelo proveli naum zatvaranja u logor svojih sugrađana Bošnjaka i Srba (ali i Hrvata koji su odbili da se odvoje od susjeda).

Ivo Lozančić je bio član rukovodstva HDZ-a 1990, umirovljeni general HVO-a. Kao zapovjednik 111. XP brigade Hrvatskog vijeća obrane osumnjičen je za ratne zločine kao prvi čovjek HVO-a u Žepču, te je nakon davanja “A” saglasnosti od Tribunala u Hagu, slučaj je domaćim pravosudnim organima, prvo Kantonalnom tužilaštvu u Zenici, nakon čega je preuzet od strane Tužilaštva BiH i Suda BiH.

Lozančić je bio zastupnik BiH u Evropskom sudu pravde u Strazburu, dvaput parlamentarac u Parlamentu BiH, te Saboru Hrvatske, a obavljao je i visoke funkcije u HDZ-u i NHI-u, poslije rata. Jozić, poznatiji po nadimku “Čovo” je u ratu bio zapovjednik HVO vojne policije zbog čega se nalazio na istoj listi osumnjičenika za ratne zločine sa Lozančićem. Nakon rata vodio je preduzeće “Armani trade”.

Zeničko Tužilaštvo i Sud su od 1994. vodili preliminarnu istragu protiv 68 osoba, a po “Pravilima Rimskog puta”, Tužilastvo Haškog tribunala je odobrilo da se istraga nastavi protiv spomenute petnaestorice. 

Dok porodice čekaju da Tužilaštvo BiH konačno krene sa hapšenjima, kako bi ovozemaljska pravda bila zadovoljena, a zločinci odgovarali, novoizabrana Vlada Zeničko-dobojskog kantona zajedno s ministrima imenovala je i savjetnike, a među njima se spominje i ime savjetnika ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Vinka Marića, Marijan Jukić koji je bio istražni sudac u sklopu Okružnog vojnog suda hrvatske zajednice Herceg-Bosne koji je, odlučivao i o mjerama prema logorašima Žepča. 

S druge strane se oni koji su činili zločine nagrađuju. Članove ubijenih žrtava i bivše logoraše boli priča o “Žepačkoj grupi”, i nije im svejedno da se o ovim zločinima šuti, da se pozicioniraju neki ljudi koji su bili sudionici zločina. 

Posebno ih boli nerad Tužilaštva BiH zbog čega apleuju na međunarodnu zajednicu, visokog predstavnika u BiH, domaće političare da se pred lice pravde privedu oni koji su sijali zlo, jer, ukoliko se ne dođe do pravde, teško se može doći do bolje budućnosti. Na nepravdi se ne gradi suživot, a posebno ne na bolu porodica kojima je jedino pravda ostala da mirno nakon svih ovih godina čekanja da se to desi, mogu zaspati, a to mogu samo ako oni koji su ubili njihove najmilije budu kažnjeni.  

Inače, napad na Žepče HVO je započeo 24. juna 1993. godine, za kratko vrijeme 90 posto Žepča (s izuzetkom hrvatskog dijela) uništeno je ili zapaljeno u granatiranju. Sve su četiri džamije u potpunosti razorene. Stanovnici bošnjačke nacionalnosti skupljeni su na jedno mjesto, razdvojeni muškarci od žena i djece i svi zatočeni u tri logora.   

Prema podacima iz istrage, u Zepču je ubijeno po nekim podacima osamdeset, a po nekim i do 160 osoba, u logore je zatvoreno oko 4.500 ljudi, a protjerano je oko 9.000 Bošnjaka. U logorima koje je formirao HVO 30. juna 1993. godine, je, prema navodima iz istrage, ubijeno 50 zarobljenika, od čega 17 u logorima na području grada Zepča, a ostatak na području Mostara, gdje je prebačen dio logoraša iz Zepča.  

Ako je suditi po A listi, na kojoj se nalaze osobe osumnjičene za ratne zločine protiv kojih ima dovoljno dokaza za podizanje optužnice, a koju je Haški tribunal davno dostavio Tužilaštvu BiH, domaća tužilaštva nisu dovoljno radila na tome da pred lice pravde izvedu osobe od haških istražitelja osumnjičene da su počinile ratni zločin u općini Žepče.  

Haški istražitelji su se područjem općine Žepče bavili odmah nakon rata, kada su prikupljali dokaze za optužnicu protiv Darija Kordića. 

Iako Dario Kordić, potpredsjednik samoproglašene Herceg-Bosne i predsjednik HDZ-a BiH za vrijeme agresije na našu zemlju nije proglašen krivim i za zločine HVO-a u Žepču, u presudi kojom ga Haški tribunal osuđuje na 25 godina zatvora donekle je oslikana situacija u vrijeme napada HVO-a i progona stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Žepča.

U tački 509 ove presude stoji da su već 1992. godine "Hrvati preuzeli sve institucije, uključujući poštu, domove zdravlja itd. i stavili ih pod svoju upravu".

Za ratne zločine na području Žepča Kantonalni sud u Zenici osudio je još jednog pripadnika HVO-a, Franju Pravdića koji je osuđen na 10 godina zatvora. Kantonalni sud u Zenici prvostepenom presudom od 21. januara 2022. oslobodio je Ivicu Jukića.  

(A.N./Preporod.info)