Kad neznanje postane sistem, a etika luksuz

Piše: Muhamed Šemoski

Društvo koje zaboravi znanje i moral ne treba neprijatelje – ono tiho propada uz vlastitu ravnodušnost. Sve češće se stiče dojam da živimo u vremenu u kojem su riječi izgubile smisao, a vrijednosti postale roba. Političari govore o napretku, dok svakodnevno svjedočimo urušavanju svega što bi trebalo biti temelj – znanja, odgovornosti i etike. Na ekranima, u skupštinama i na ulicama sve je više buke, a sve manje istine.

Što je neko glasniji, to manje zna. A što manje zna, to više odlučuje. Nekada su etika, znanje i odgovornost bili stubovi svakog zdravog društva. Danas su svedeni na retoričke ukrase – na prazne riječi koje lijepo zvuče u govorima, ali se rijetko primjenjuju u praksi. Michel Foucault je govorio da moć nije nešto što se posjeduje, već mreža odnosa. Ta mreža je danas sve tanja, jer su je pohlepom i nekompetencijom rasparali oni koji bi trebali biti njen oslonac.

Političari donose odluke bez razumijevanja posljedica, bez vizije, bez odgovornosti. Spremni su žrtvovati budućnost radi svojih ličnih interesa, radi pojavljivanja na televiziji ili trenutka popularnosti. Kako je moguće da oni koji ne znaju odlučuju o onima koji znaju? Hans Küng je upozoravao da nijedno društvo ne može opstati bez zajedničkog moralnog temelja – poštenja, odgovornosti i solidarnosti. Mi taj temelj svakim danom sve više rušimo, a onda se čudimo što nam se krov urušava nad glavom.

Hegel je govorio da ono što je razumno mora postati stvarno. Danas, međutim, vidimo suprotno – nerazumno je postalo pravilo. Umjesto da razum i znanje vode društvo, vodi ga emocija bez kontrole, ambicija bez mjere i moć bez savjesti. Kada nestane razuma, nestaje i moralni kompas. A bez kompasa, svaka vlast postaje oluja koja ne zna kuda ide.

Albert Bandura je podsjetio da ljudi uče posmatranjem. Mladi posmatraju – vide kako se neznanje nagrađuje, odgovornost ismijava, a etika naziva naivnošću. Kako onda da vjeruju da se poštenjem može išta postići? Ako društvo ne pokazuje vrijednosti nego samo prečice, ako slavi instant bogaćenje i površne uspjehe, onda djecu učimo kako da prežive, a ne kako da budu ljudi.

Religija bi mogla biti korektiv, ali samo ako se živi iskreno, a ne koristi kao politički dekor. Max Weber je upozorio da religijske ideje oblikuju društvene institucije – ali samo dok su istinite, a ne instrumentalizirane. Kada vjera postane paravan, gubi moć da povezuje. Mnogi koriste vjeru kao masku, dok njihovo djelovanje pokazuje suprotno vjeri: laži, namještanje tendera, spletke, lažne optužbe, skrnavljenje časti. A vjernik to ne smije raditi.

Društvo ne uništavaju krize, nego odsustvo svijesti. Etika bez znanja postaje moraliziranje, a znanje bez etike – hladna manipulacija. Ako želimo promjenu, ne trebaju nam novi slogani, nego novi ljudi. Ljudi koji razumiju da politička moć znači služenje, da znanje znači odgovornost, a da etika znači hrabrost.

Jer kad neznanje postane sistem, a etika luksuz, tada društvo ne propada iznenada – ono tiho nestaje, korak po korak, u tišini naše šutnje.

(Preporod.info)