Koncept rada imama s ciljnim grupama: Mreža mladih, Odjel za brak i porodicu, savjetovališta, škole Kur’ana i sekcije hifza

Hafiz dr. Mensur-ef. Malkić, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u okviru simpozija “Imamski poziv danas – obrazovni, institucionalni i društveni izazovi”, tretirao je temu "Koncept rada imama s ciljnim grupama: Mreža mladih, Odjel za brak i porodicu, savjetovališta, škole Kur’ana i sekcije hifza".

Simpozij je održan 8. i 9. oktobra u Sarajevu, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, u organizaciji Muftijstva sarajevskog, Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Sarajevo.

Piše: Hafiz dr. Mensur Malkić

U svakodnevnom radu s djecom, mladima, pojedincima i porodicama, imam oblikuje duhovni pejzaž džemata i zajednice. Imamski poziv danas možda je važniji nego ikada ranije. Naš narod ima povjerenja u našu Islamsku zajednicu, smatra da imam poziva vjeri i vrijednostima koje traju

Uovom referatu fokusirat ćemo se na koncept imamskog rada s posebnim ciljnim grupama unutar Islamske zajednice: mladima kroz Mrežu mladih; rad sa ženskim džematom kroz Odjel za brak i porodicu; pojedincima i porodicama kroz savjetovališta za brak i porodicu te hafizima kroz škole Kur'ana i sekcije hifza. Svaka od ovih grupa je specifična i nosi izazove, ali i ogromne potencijale koje imami, kao ključni akteri na terenu, svakodnevno uočavaju i nastoje kanalisati na pravi način.

Mreža mladih – identitet u izgradnji

Ako je mekteb početak, temelj i put odrastanja, onda je Mreža mladih nastavak tog puta, podrška do zrelosti. Mladi su svakodnevno na vlastitom ispitu savjesti, na izboru između onoga što im vjera poručuje i onoga što im društvo nameće. U toj fazi, imam, po poziciji, ujedno koordinator Mreže mladih, prestaje biti samo učitelj, on postaje oslonac, životni savjetnik, prijatelj i osoba od velikog povjerenja. Rad s mladima zahtijeva otvorenost, pristupačnost i strpljenje. Mladi ne traže savršenog imama nego traže iskrenu osobu, nekoga kome mogu postaviti različita pitanja bez straha od osude, nekoga ko ih zna razumjeti, saslušati i posavjetovati.

Aktivnosti Mreže mladih, poput radionica, seminara, volontiranja, druženja, ekskurzija, nisu samo programi i aktivnosti. To je zajedničko vrijeme tokom kojeg se gradi povjerenje, u kojem vjera postaje sastavni dio života. To je prilika da se mi, kao imami, približimo njihovim problemima, iskušenjima, izazovima, dilemama, da razumijemo njihov jezik a pri tome, naravno, poštujemo i svoje principe, i svoje dostojanstvo, i njihovo dostojanstvo.

Često čujemo konstataciju da mladi ne bježe od vjere, oni, ustvari, bježe od nerazumijevanja i njima nelogičnih nepisanih pravila. Oni žele da postavljaju pitanja i dobiju logične odgovore od osoba koje ih razumiju, od imama koji treba da pokaže razumijevanje i empatiju za njihove dileme i zapitanosti.

Kada ne dobiju odgovor u džamiji, u džematskom prostoru, oni traže drugi prostor koji je otvoren u svako doba za sva njihova pitanja, oni idu u prostor društvenih mreža, traže savjete od tzv. životnih trenera i savjetnika, influensera koji nude instant odgovore i rješenja. Međutim, kada dobiju imama koji voli svoj poziv, koji zna slušati, koji je dosljedan, plemenit, koji umije napraviti balans između tradicije i savremenosti – tada vjera postaje njihov oslonac, tada oni redovno dolaze na programe i aktivnosti Mreže mladih koje koordinira imam, zajedno s koordinatorima. Tu se otvara prostor da se osjećaju dobrodošlo u džematu i da , u isto vrijeme, mogu dati svoj prijedlog i doprinos u osmišljavanju sadržaja koje oni smatraju potrebnim mladima danas, da bi se lakše nosili s izazovima i iskušenjima njihovog vremena.

Zbog toga imami trebaju prepoznati i uvažiti potrebe i očekivanja mladih i koristiti sve resurse Mreže mladih, jer ona nije samo program koji je pokrenut iz Odjela za mekteb i mlade, Mreža mladih je široka platforma u okviru koje mladi treba da grade samopouzdanje, vjerski i nacionalni identitet, da izgrađuju ličnost i karakter vjernika, insana, čovjeka. Osnov takvog pristupa je povjerenje i želja da se pomogne mladima, da ih se usmjerava, podržava, motivira, koordinira i savjetuje.

Odjel za mekteb i mlade organizira edukacije, seminare i radionice za imame koordinatore, kako bi ih što bolje pripremili za rad s mladima preko Mreže mladih.

Odjel za brak i porodicu – saradnja imama s koordinatoricom

Od 2015. godine, od osnivanja Odjela za brak i porodicu, imami su angažmanom koordinatorica, kolegica muallima, profesorica, dobili važnu podršku u radu sa ženskim džematom.

Uspostavljanjem institucionalnog okvira, ženama koje obnašaju ulogu koordinatorica pružena je prilika da preuzmu aktivnu ulogu u oblikovanju programa koji su od posebne važnosti za ženu, porodicu i širu zajednicu. Kroz njihov angažman, džemati su postali prostori u kojima se razvijaju edukativni, duhovni i društveni sadržaji – od kurseva sufare, halki Kur'ana i radionica, do izleta, neformalnih okupljanja i međusobne podrške.

Ovakva raznolikost aktivnosti omogućila je da se žene različitih uzrasta – od djevojaka do starijih članica i pripadnica Zajednice – osjećaju prihvaćeno i korisno u prostoru džemata. Njihovo prisustvo u džamiji nije ostalo ograničeno samo na individualni doživljaj vjere već je potaknulo i jače uključivanje cijele porodice u vjerski život, čime je dodatno oživljena i osnažena zajednica u cjelini.

Na pojedinim mjestima bilo je potrebno uložiti dodatni trud kako bi se razbile ukorijenjene predrasude i pokazalo da institucionalni rad sa ženama ne narušava postojeće strukture, već ih nadopunjuje. Vremenom se potvrdilo da koordinatorice ne predstavljaju nikakvu prepreku – naprotiv, one su postale ravnopravne saradnice imamima i džematskim odborima, značajno doprinoseći kvaliteti i raznolikosti džematskih aktivnosti. Njihovo prisustvo unijelo je novu energiju i perspektivu u svakodnevno funkcionisanje vjerskog života.

Danas, nakon desetogodišnjeg rada u džematima, koordinatorice zajedno s imamima rade na osmišljavanju programa i aktivnosti koje doprinose afirmaciji braka i promociji porodičnih vrijednosti.

Savjetovalište za brak i porodicu – imam kao savjetnik u krizama

U vremenu kada su brak, porodica, bračni i porodični život sve češće na udaru, imam ima važnu ulogu u njihovoj promociji kroz hutbe i predavanja o braku, pripremi za brak, obavezama supružnika, prevenciji problema u braku, odgoju djece i balansiranju između tradicije i savremenosti.

Imam učestvuje u važnim trenucima u životu svojih džematlija: na vjenčanju, rođenju djeteta, akiki, smrti, dženazi, odnosno, upoznat je s različitim promjenama koje se dešavaju u porodicama.

Danas, kada je sve veći broj osoba, zbog poslova i obaveza, izloženo stresu, kada se zbog savremenog, brzog tempa života nalaze pred brojnim iskušenjima, imam često postaje prva osoba kojoj se obrate za razgovor ili savjet. U tom nenajavljenom, neformalnom razgovoru, ljudi donose i iznose i svoje najveće probleme i najdublje boli: nezadovoljstvo, bračne krize, roditeljske krize, različite ovisnosti, depresije, gubitke, bolest, itd. U takvim situacijama, imam ne zna i ne može imati sve odgovore. Ali se očekuje da ima veliko srce koje razumije, dušu koja zna da sluša i, na kraju, da zna pokazati empatiju i da zna kazati nekoliko umirujućih riječi. On nije završio studij psihologije, specijalizaciju za porodičnog savjetnika i psihologa-psihoterapeuta, ali jeste onaj koji treba da zna da poveže osobu u krizi s Gospodarom. A upravo je to i razlog zbog kojeg se imamu, muallimi obraćaju džematlije i džematlijke, dolaze im s problemima koje ne mogu reći ni najbližim članovima svoje porodice. A od njih očekuju da će ih saslušati, razumjeti i posavjetovati.

Ako smo tu, ako smo kao imami dostupni, ako saslušamo, utješimo, već time, u okviru naših mogućnosti, pomažemo toj osobi.

A važno je napomenuti, činjenicu koja nam je poznata, da savjetodavni rad, pored toga što zahtijeva

ljudskost i empatiju, zahtijeva i dodatnu edukaciju. Zato imam koji razgovara i savjetuje mora znati granice i domete svoje stručnosti, ali i širinu svoje empatije. Stoga je važno da imami kontinuirano razvijaju vještine savjetodavnog rada, da prisustvuju edukacijama, seminarima i radionicama koje organizira Odjel za brak i porodicu, da razmjenjuju iskustva i uče od stručnjaka iz prakse.

Također je važno da imami upoznaju džematlije i džematlijke da u okviru Islamske zajednice djeluju savjetovališta za brak i porodicu pri 14 medžlisa (Tuzla, Bihać, Mostar, Zenica, Travnik, Goražde, Sarajevo, Brčko, Puračić, Živinice, Kakanj, Žepče, Zavidovići i Konjic) i da se za razgovor i savjet mogu obratiti u najbliži medžlis, gdje će od kompetentnih osoba dobiti uslugu individualnog, predbračnog, bračnog i porodičnog savjetovanja, kao i savjetovanja o vjerskim pitanjima. Savjetovališta za brak i porodicu su nova usluga Islamske zajednice i svojevrsna podrška i olakšanje imamima u savjetodavnom radu s džematlijama.

Preko škole Kur’ana – do stjecanja titule hafiza

Imam u mektebu, kao vrsni pedagog, svakom djetetu treba posvetiti posebnu pažnju, prepoznati njegove mogućnosti i razvijati njegov potencijal na najbolji način. Imam – muallim izdvojit će grupu talentiranih mekteblija i motivirati ih da krenu putem hifza, objasniti im da škola Kur'ana nije samo projekt pamćenja, nego da je to je proces unutrašnje transformacije, put na kojem se oblikuje karakter, strpljenje, posvećenost i sabur.

Imam, svjestan da radi s budućim hafizima, polazi od činjenice da se pred njim ne nalaze samo učenici, već budući čuvari Allahove riječi. Rad u školi Kur'ana, odnosno sekciji hifza – zahtijeva posvećenost, upornost, ustrajnost, ali i blagost.

Hafiz u pripremi, u nastajanju, nije samo mozak koji pamti – on je srce koje osjeća, duša koja traži podršku. Zato, imam, odnosno muhaffiz, treba biti dobar pedagog, psiholog, prijatelj i mentor koji kandidata, učenika vodi s poštovanjem i podrška je učeniku u prihvatanju emaneta koji se ne daje svakome.

Ulaganje u škole Kur'ana i sekcije hifza danas znači ulaganje u buduće hafize koji će biti čvrsti temelji džemata i Zajednice sutra. I zato rad s budućim hafizima ne bi trebao biti stihijski, već bi trebao biti osmišljen, pun razumijevanja, tolerancije i prilagođen realnosti u kojoj ta djeca odrastaju.

Želim napomenuti da je na sjednici Rijaseta, koja je održana 13. juna 2024. godine, usvojen „Pravilnik o podučavanju Kur'ana i hifza“i dostavljen organizacionim jedinicama Islamske zajednice na primjenu.

Ka uspješnoj misiji

U svakodnevnom radu s djecom, mladima, pojedincima i porodicama, imam oblikuje duhovni pejzaž džemata i zajednice. Imamski poziv danas možda je važniji nego ikada ranije. Naš narod ima povjerenja u našu Islamsku zajednicu, smatra da imam poziva vjeri i vrijednostima koje traju. Da bi misija imama bila uspješna, potrebno je prepoznati i isticati vrijednost imama, podsjećati na značaj očuvanja njegovog fizičkog i mentalnog zdravlja te mu pružiti sistemsku podršku i kontinuiranu edukaciju.

Također, potrebno je da imami sebi, svakodnevno ili periodično, postave pitanje o uspješnosti u svom djelovanju, jer su svjesni, i svakodnevno to svojim djelovanjem potvrđuju, da biti imam nije imati posao, nego imati misiju u džematu. To je hod, koračanje s Kur'anom u srcu, osmijehom na licu i željom da bude podrška svakom džematliji.

Neka nas Allah, dž. š., učvrsti u toj misiji i podari nam snage da budemo dostojni povjerenih nam emaneta. Amin.

(Preporod.info)