U Konjević Polju i Vrbanjcima svaki dan je dan očuvanja maternjeg jezika

Međunarodni je dan maternjeg jezika i ne postoje zaslužnije osobe u ovoj zemlji kojima bi odali svoje priznanje povodom ovog dana od roditelja i njihove djece u manjem bosanskohercegovačkom entitetu koji se već godinama bore za pravo svoje djece na izučavanje bosanskog jezika u školama ovog entiteta.

Često ostavljeni od mnogih godinama traje borba ovih heroja protiv negiranja bosanskog jezika.

- Naša djeca već osmu godinu pohađaju nastavu u improvizovanom Edukativnom centru u Novoj Kasabi. Kada smo počeli borbu za prava naše djece 2013. godine imali smo 96 učenika, a danas je 130 učenika u Edukativnom centru. Od tada, mi roditelji vodimo borbu da obezbijedimo što bolje uslove i kvalitet nastave u Edukativnom centru, ali i pravnu borbu protiv škole i nadležnog ministarstva. U ovoj godini očekujemo da Ustavni sud BiH konačno donese presudu po našoj tužbi i to bi bilo ogromno olakšanje za nas roditelje -  kaže za Preporod.info Muhizin Omerović, predstavnik roditelja iz Konjević Polja.

On ističe da je ovo borba za svako dijete u BiH, a ne samo u Republici srpskoj, jer su svjesni da na cijeloj teritoriji BiH imamo primjere diskriminacije djece po raznim osnovima.

Naravno da je to ovdje najizraženije i najteže, ali ne treba zanemarivati ni djecu koja u BiH pohađaju nastavu po nastavnim planovima i programima susjednih zemalja, djecu koja nemaju normalne uslove za školovanje, djecu sa posebnim potrebama i mnogu drugu djecu koja su žrtve nefunkcionalnosti države u kojoj žive. Ovo je borba protiv sistema za dostojanstvo i djece i njihovih roditelja.

Ista situacija je i sa djecom iz Vrbanjaca kod Kotor Varoša. Od povratka na svoja ognjišta 1999. godine Bošnjaci Kotor Varoša su nastojali u vrlo teškoj situaciji da svoje životne uslove učine što boljim, obnovom svojih kuća, sela, džamija i svega što je neophodno za normalan ljudski život.

- Kada smo, 2011. godine uspjeli napraviti koliko-toliko normalne uslove za život zaključili smo da je krajnje vrijeme da i na polju obrazovanja učinimo nešto za svoju djecu, jer smo uvidjeli da kroz obrazovni sistem manjeg bosanskohercegovačkog entiteta naša djeca polahko gube svijest o svojoj domovini i nacionalnom identitetu. Od tada pa sve do danas na različite načine traje naša borba za bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta. Kroz tu borbu platili smo veliku cijenu od medijskih pritisaka, zastrašivanja, plaćanja kazni, gubitka prava na dječji doplatak i mnoge druge stvari o kojima će biti objavljena i knjiga u koju ćemo sabrati sve kroz što su prošli Bošnjaci Vrbanjaca - kaže za Preporod.info jedan od predstavnika roditelja iz Vrbanjaca Nedžad Smajlović.

Dugogodišnja borba

Od oktobra 2014. godine djeca iz Vrbanjaca su upisana u Osnovnu školu "1.mart" Jelah, općina Tešanj, a nastavu pohađaju u mesdžidu koji je preuređen za potrebe izvođenja nastavnog procesa.

Nastavni proces se odvija uz svesrdnu pomoć bivšeg direktora škole Esada Garića i aktuelnog direktora Jasmina Kurdića koji su uložili ogroman napor da se nastava odvija bez problema i na visokom nivou kada je kvalitet u pitanju.

- Moramo se pohvaliti da naša djeca koja već osmu školsku godinu pohađaju nastavu na ovaj način upisuju i završavaju vrlo kvalitetne srednje škole, a posebno nas je obradovala informacija da je jedna naša učenica najbolja u Srednjoj medicinskoj školi u Banjoj Luci - ponosno ističe Smajlović.

Roditelji djece iz Vrbanjaca su sudskom presudom ostvarili svoje pravo, ali vlasti manjeg bh. entiteta na sve načine izbjegavaju njenu provedbu.

- Kada smo vidjeli da je nemoguć dogovor sa vlastima RS-a, da ne žele omogućiti izučavanje nacionalne grupe predmeta za našu djecu i da ih ne boli to što naša djeca godinu dana nisu išla u školu mi smo pokrenuli instruktivnu nastavu kako bi omogućili nastavak školovanja našoj djeci, a uporedo sa tim smo pokrenuli i pravnu borbu za koju smo znali da je dugotrajna i iscrpljujuća. Čak tri puta Okružni sud u Banjoj Luci je poništavao presude Osnovnog suda u Kotor Varošu sve dok sud nije u potpunosti odbio naše zahtjeve. Nakon toga smo se obratili Vrhovnom sudu RS-a, ali i tu smo dobili odbijenicu. Tek je Ustavni sud Bosne i Hercegovine uvažio našu apelaciju i naložio Vrhovnom sudu RS-a da promjeni svoju odluku, što je on i učinio i donio presudu da djeca imaju pravo na obrazovanje bez diskriminacije. A nakon što ta presuda nije provedena, mi smo podnijeli zahtjev za rješenje o izvršenju kod Osnovnog suda u Kotor Varošu, što je Sud i uvažio, ali nažalost ni poslije tog rješenja se nije pristupilo implementaciji presude nego su škola i resorno ministarstvo podnijeli apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine da se poništi ta presuda, što je Sud odbio i potvrdio svoju prethodnu odluku. Sve te presude su još uvijek mrtvo slovo na papiru, ali smo sigurni da će doći vrijeme kada će se one morati inplementirati i sprovesti u djelo -  naglašava Smajlović.

Značaj bosanskog jezika

Čovjek cijeni određene stvari, kaže Smajlović, tek kada ostane bez njih.

- Mi smo vrijednost bosanskog jezika shvatili tek kada smo vidjeli šta znači kada vam ga zanegiraju, zabrane, izbace vaše pisce iz obrazovnog sistema i kada se počne negirati tvoj nacionalni identitet, a jezik je definitivno glavno obilježje čovjekovog identiteta. Borba za bosanski jezik nije bitna samo u RS-u, ona je bitna svugdje, a posebno tamo gdje je ugrožen, kao što je to trenutno ovdje - kaže on.

Podrška za borbu roditelja nije izostala, iako bi ona itekako mogla biti bolja i veća. Ističu to i naši sagovornici.

- Što se tiče podrške bošnjačkih predstavnika možemo kazati da ona može biti i bolja i veća. Mi vrlo često moramo podsjećati da Bosna nije samo od Marijin Dvora do Baščaršije, nego je i mnogo dalje od toga, ali isto tako svjesni smo da su im ruke poprilično svezane kada je u pitanju ova situacija. Zahvalni smo Vladi Federacije BiH koja finansira rad naše škole, odnosno plaća nastavno osoblje za šest mjeseci, a ostale troškove kao što su komunalije i tekući troškovi rada škole, kao i putne troškove za dva mjeseca za nastavno osoblje finansiramo mi roditelji uz pomoć donatora koji nam se javljaju iz Bosne i Hercegovine i inostranstva. Napominjem da nastavnici dva mjeseca volontiraju i nisu plaćeni za svoj rad i ovim putem im se posebno želim zahvaliti za sve što čine za nas i našu djecu - govori Smajlović.

I Omerović ističe da od početka imaju podršku određenih institucija i pojedinih bošnjačkih predstavnika, ali isto tako ima i onih koji u kontinuitetu otežavaju ovu borbu na različite načine.

- Ono što treba istaći je to da smo cijelo vrijeme imali podršku građana svih etničkih i vjerskih pripadnosti, posebno građana Sarajeva dok smo četiri mjeseca boravili ispred ureda OHR-a u Sarajevu. Što se tiče naših političkih predstavnika, nažalost i na našu štetu, jasno je da većina njih nema uopšte razvijenu svijest o pojmu države koja je najbitnija, pa ni o jeziku, historiji, muzici i drugim segmentima koji čine identitet jednog naroda  - ističe Omerović.

Nema odustajanja

Ova borba je teška, ali odustajanja nema. Ako bilo ko misli, kaže Omerović, da ćemo se mi, roditelji umoriti grdno se vara.

- Većina roditelja su nezaposleni mladi ljudi koji se svakodnevno bore za egzistenciju svojih porodica. Tako da ovo nije ono najteže i svakako nije posljednja borba koju vodimo. Mnogo je još borbi ostalo za ljepšu i normalniju budućnost sve naše djece u državi Bosni i Hercegovini. Mi roditelji djece iz Konjević Polja smo spremni učestvovati u svim tim borbama i žrtvovati sve za BiH u kojoj će se svi njeni građani osjećati sigurno i udobno - naglašava Omerović.

Vrlo često su roditelji iz Vrbanjaca pomislili da nadležni čekaju da se oni, roditelji umore i odustanu od traženja svojih prava.

- Stekli smo takav dojam, jer definitivno je tačno da se roditelji umaraju, da su iscrpljeni i da vrlo često počnu razmišljati tako da ako je bosanski jezik spao da ga mi branimo i spasimo onda neka ga i nema, ali pogled na našu djecu i pogled u sav trud i napor uložen u ovu borbu nam ne dozvoljava da odustanemo i odstupimo od te borbe po bilo koju cijenu, a ta borba već intenzivno traje punih deset godina - kaže Smajlović.

Kraj ove borbe i agonije Smajlović vidi kao i prvog dana kada su ušli u nju, a to je da su djeca u školskim klupama zajedno sa svojim drugarima drugih nacionalnosti, da se druže, igraju, uče i stječu nova znanja, ali bez diskriminacije bilo koga po bilo kojem osnovu i to je stav roditelja od prvog dana, da svima u Bosni i Hercegovini treba dati pravo koje mu pripada bez obzira na vjeru i naciju i mjesto prebivališta.

S njim se slaže i Omerović. Ističe da očekuje pravni epilog ove priče, iako svjesni da vlasti u Republici srpskoj neće prihvatiti da implementiraju presudu Ustavnog suda ukoliko ona bude u korist roditelja.

- Nama roditeljima će ta presuda značiti mnogo, jer će ona biti kamen temeljac za izgradnju jednog boljeg sistema obrazovanja za našu, ali i svu drugu djecu u BiH koja su diskriminisana po sličnom ili nekom drugom osnovu. Također smo svjesni da bez postojanja ministarstva obrazovanja na državnom nivou i bez ozbiljne reforme obrazovnog sistema u BiH, ni ovaj naš, a ni mnogi drugi problemi nikada neće biti riješeni na pravi način i u potpunosti. To je jedini način da se ukine diskriminacija, ali i da se obezbijedi budućnost državi Bosni i Hercegovini i njenim građanima - kaže na kraju Omerović.

(Alem Dedić/Preporod.info)