Pucanj bez kazne: Hoće li snajperisti koji su ubijali djecu u Sarajevu i dalje šetati slobodni?

Piše: Amina Nuhanović

U Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, tokom agresije, između 1992. i 1996. godine, ubijeno je više od 11.000 ljudi, među kojima 1.600 djece.

Teror nad građanima Sarajeva trajao je 1.425 dana. Napadi na civile s položaja VRS-a, prema presudama Suda u Hagu, odvijali su se svugdje i u svako doba dana ili noći.  

Jevrejsko groblje u Sarajevu, neboder u naselju Grbavica, naselje Nedžarići, Špicasta stijena i planina Trebević, s koje se vidi cijelo Sarajevo, samo su neka od mjesta s kojih su djelovali snajperisti.

Prema sudskim presudama na međunarodnim i domaćim sudovima, svako deseto dijete ubijeno je snajperom, ali za ubistva tih mališana do danas niko nije odgovarao.

O strancima koji su dolazili u opkoljeno Sarajevo i s okolnih brda ubijali ljude, žene i djecu već se pisalo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Danas je priča o “sarajevskom safariju” ponovo aktivna. Svi pričaju, zgrožavaju se i osuđuju. Čak postoje i snimci, ali tužilaštva šute. 

Porazno za društvo i državu je da bh. pravosuđe 30 godina od kraja rata nije procesuiralo nijednog snajperistu, iako su njihova imena uglavnom poznata, odnosno, iz više izvora je potvrđeno da su vojno-obavještajne agencije bivših vojski znale ko su bili snajperisti. 

Zna se samo da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine 21. maja 2021. godine formiralo predmet koji se odnosi na snajpersko djelovanje pripadnika Vojske RS u sarajevskom naselju Nedžarići.

Od tada tišina! 

Štaviše, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu dao još 2004. godine  saglasnost i predao dokumentaciju Tužilaštvu BiH za procesuiranje snajperista. Međutim, od tada u sudnici se nije našla niti jedna osoba s dostavljenog spiska.

Na spisku označenom slovom “A” , što prema pravilima Rimskog sporazuma, predstavlja dovoljno dokaza za procesuiranje, nalaze se imena osumnjičenih snajperista i svi su pripadnici 2. pješadijskog bataljona Prve Sarajevske motorizovane brigade Vojske RS-a.

Među njima su Dragan Atanacković, Predrag Bošković, Nebojša Ivković, komandir snajperskog odjeljenja, Marinko Krneta, Zlatko Subotić, Nada Skipina, Radivoje Grković, Aleksandar Petrović i Dragan Petković.

Također, Revidiranom strategijom državnom Tužilaštvu i tužiocima nalaže se da u prioritet uzmu predmete Pravila puta Rimskog sporazuma i oko 300 predmeta u kojima se nalaze imena snajperista, minobacačlija i drugih političkih i vojnih osoba odgovornih za opsadu Sarajeva.  

No, optužnica i dalje nema.

One u čijim ladicama stoje predmeti podsjetit ćemo da je za terorisanje građana Sarajeva Haški tribunal na doživotnu robiju osudio komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS-a Stanislava Galića, a njegovog nasljednika Dragomira Miloševića na 29 godina zatvora.

Za terorisanje civila u Sarajevu, između ostalih zločina, na doživotnu robiju osuđeni su i Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Ako već oni koji “djele” pravdu šute iz njima poznatog razloga, moralno bi bilo da pravdu za prolivenu krv djece traže oni koji mogu uticati na to, a to su oni koji obnašaju vlast. Štaviše, kako mogu u oči gledati roditelje ubijene djece? 

Iz Tužilaštva BiH do objave ovog teksta nije došao odgovor na upite našeg portala o tome šta je s predmetima s liste „A”

Dok naše pravosuđe šuti, prema navodima Italijanskog novinara Ezija Gavezzenija, koji je predao šokantnu kaznenu prijavu Tužulilaštvu u Milanu, skupine iz Italije i drugih zemalja plaćale su bosanskim Srbima kako bi dozvolili ubijanje Sarajlija.  

Tragom te prijave, Tužilaštvo u Milanu je otvorilo istragu o strašnom i morbidnom snajperskom turizmu, odnosno ubijanju ljudi iz zabave tokom opsade Sarajeva.

Također, hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić uputio je prijavu Uredu javnog tužitelja u Milanu, koji vodi slučaj Sarajevo safarija, a u kojoj je naveo vezu Aleksandra Vučića s ovim zločinima.

– Današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nesporno je tokom rata 1992. i 1993. godine bio kao dobrovoljac iz druge države (iz Srbije) pripadnik zloglasnog i zločinačkog, dobrovoljačkog odreda, koji je bio paravojni odred, pod kontrolom Srpske radikalne stranke iz Srbije.

Preciznije, Vučić je bio pripadnik paravojnog odreda kojim je komandirao Slavko Aleksić, a koji je 1992. i 1993. godine bio stacioniran na ratnom položaju u Sarajevu, i to vrlo precizno na Jevrejskom groblju. 

Učestvovanje današnjeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kao dobrovoljca u ratu u Sarajevu, kao i činjenicu da je bio pripadnik Aleksićevog odreda te da je kao dobrovoljac bio stacioniran na Jevrejskom groblju u Sarajevu, u vlastitom haškom svjedočenju, potvrdio je i Vučićev šef iz devedesetih godina, njegov politički mentor i današnji politički saveznik Vojislav Šešelj – naveo je Margetić.

Ubijanje snajperom kao atrakcija

U septembru 2022. godine premijerno prikazan dokumentarni film „Sarajevo safari“, slovenskog režisera Mirana Zupaniča. Film ispituje optužbe o bogatim i uticajnim strancima, koji su plaćali da snajperima pucaju na civile u opkoljenom Sarajevu.

– Ukoliko niste znali, za vrijeme opsade Sarajeva, snajperi su ubili 53 mališana, u dobi od godinu dana pa više. Objavili smo knjigu i film. Objavili smo imena komandanata i snajperista. Nikada niko nije tražio te podatke. Nisu problem podaci, ovdje je samo politika problem – kazao je za Preporod.info Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva. 

Potvrdio je da su snajperisti dolazili iz nekoliko zemalja. Dodaje da onaj ko povlači obarač i ispaljuje metak iz snajpera, tačno zna u koga puca.

– A prema italijanskim medijima, za to su plaćali mnogo, onoliko koliko bi se danas platio trosoban stan u Milanu. Posebna i mnogo veća cijena bila je za djecu, jer su obično bili s majkama. Kadu ubiju dijete, istovremeno su ubili nju, jer kakav je život majke koja ostaje bez djeteta – kazao je Grabovica.

(Preporod.info)