Trideset godina Dejtonskog sporazuma: Mir koji je zaustavio krvoproliće

Prije 30 godina, na današnji dan, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Država Bill Clinton je u 11.40 sati po lokalnom vremenu iz Bijele kuće uputio poruku svijetu: "Nakon gotovo četiri godine narod Bosne konačno ima priliku da se od užasa rata okrene obećanju mira".

Bile su ovo riječi kojima je ozvaničen kraj mukotrpnih pregovora između tadašnjeg predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića i predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana koji su se, uz posredovanje tadašnjeg državnog sekretara SAD-a Warrena Cristophera, 21 dan vodili u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson koja se nalazi u gradu Daytonu na području savezne države Ohio.

Rezultat tih pregovora bio je potpisivanje mirovnog sporazuma, poznatijeg kao Dejtonski mirovni sporazum, kojim je okončan rat u BiH, najkrvaviji sukob na području Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

Trideset godina poslije, važno je podsjetiti i na izjavu rahmetli predsjednika BiH Alije Izetbegovića, koju je nakon potpisivanja sporazuma rekao: "Ovo možda nije pravičan mir, ali je pravičniji nego nastavak rata. U situaciji kakva jeste i u svijetu kakav jeste, bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve što je u našoj moći da smanjimo nepravdu za našu zemlju i naš narod".

Jedan od članova bosanskohercegovačke delegacije na pregovorima u Daytonu, ugledni sarajevski profesor ustavnog prava, dr. Kasim Trnka, kazao je za naš portal da je opšta ocjena da je Mirovni sporazum zaustavio agresiju na Bosnu i Hercegovinu, stradanja stanovništva i razaranja cjelokupne zemlje.

Nažalost, dodaje da smo cijenu mira platili vrlo skupo.

Prema riječima profesora Trnke, najveća greška u Dejtonskom mirovnom sporazumu je to što se RS-u dalo toliko ingerencija.

– Onda se logično moglo očekivati da će ta vlast koja je dobila vrlo široku autonomiju pokazivati centrifugalne tendencije, da će napadati na institucije BiH, da će napadati na ustavni poredak s krajnjim ciljem secesionizma od BiH – pojasnio je Trnka.

No, ono najvažnije je da je potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine, u Bosni i Hercegovini stao rat koji je odnio više od 100.000 života, raselio milione i gdje je počinjen prvi genocid u Evropi od Holokausta.

Kakav-takav, mir je zaustavio dalja krvoprolića.

U trenutku potpisivanja mirovnog sporazuma, zajedno s još hiljadama bh. izbjeglica Hasan Nuhanović, svjedok genocida i jedan od najupornijih boraca da se razotkrije istina o strahotama u Srebrenici, bio je u Tuzli.

– Mi, preživjeli iz genocida u Srebrenici, priželjkivali smo da mir bude potpisan. Bilo je na hiljade mrtvih, milioni pogođenih ratom i taj potpisani mir je zaustavio užasno krvoproliće. Bilo je oko 35.000 nestalih, od toga čak 30.000 Bošnjaka. Pitao sam se, zašto se ovo nije dogodilo prije – kazao je za naš portal Nuhanović.

Zahvaljujući tome što je za vrijeme rata radio kao prevodilac za Ujedinjene nacije, Nuhanović je prvi Bošnjak koji je poslije Dejtonskog sporazuma ušao u Srebrenicu.

– Postojala je ta neka iluzija da će se moja porodica sada, kada je rat završen, vratiti, izaći iz šume. Nažalost, nije tako bilo. Da mi je ostao makar neko živ, recimo brat ili majka, moj život bi bio potpuno drugačiji u posljednjih 30 godina, nakon što je potpisan Dejtonski sporazum – kazao je Nuhanović.

(Amina Nuhanović/Preporod.info)