Povodom odlaska u penziju glavnog imama MIZ Kalesija Enver-ef. Alića: Biću našem ulul-emru nemjerljiva podrška

Enver-ef. Alić, koji je 30 godina bio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Kalesija, 31. oktobra ove godine svečano je ispraćen u penziju. Prije angažmana u Kalesiji deset godina bio je imam i glavni imam u Vlasenici. Predavao je Povijest islama u Behram-begovoj medresi. Rođen je 1951. godine u Saračima, Kalesija. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu, a diplomirao na Univerzitetu Al-Azhar. Sa Enverom Alićem razgovaramo o uspomenama iz Vlasenice te bogatom imamskom i profesorskom iskustvu.

Razgovarao: Alem Dedić 

Preporod.info: Deset godina ste, prije rata bili glavni imam u Vlasenici. Sigurno je da nosite mnogo lijepih uspomena iz ovog grada. Kažite nam kakva je Vlasenica prije bila, kako je Vi pamtite, a kakva je sada? Jedan novinar je opisujući Vlasenicu kazao da je to grad kojeg više nema. Slažete li se s tim?

Alić: U oktobru 1980. godine, po preuzimanju diplome na Filološkom fakultetu Univerziteta Al-Azhar, letim avionom JAT-a iz Kaira za Beograd, i, onako, u toku leta počnem ja kao neko jako učevan razmišljati kako ću kada siđem "s neba" dole na zemlji, u nekom džematu, prosuti svoj ilum i kako ću srediti kod našeg svijeta sve nesređeno i vjerskoj praksi muslimana mnogo štošta nakaradno.

Međutim, od svega toga nije mnogo štošta moglo da se realizuje. Očito, nisam bio završio ilmul-ma’rife - školu marifetluka insanskih, nisam bio "nađeljan"“ radnim iskustvom. Uz znanje stečeno na fakultetu morao sam osluškivati narodnu pamet, jer u našem narodu ponekad zazrcali golema mudrost. Životne enigme i praksu uzimao sam od naroda.

Te 1980. godine stavim se Mešihatu IZ-e BiH na raspolaganje. Ponuđeno mi je da se imamskim pozivom bavim u Čikagu, Ljubljani, Brčkom i Vlasenici. Nisam se bio ni vratio kući saznajem da su me tražili neki Vlasenčani odgovorni za vjerski život. Oni me ugrabili prvi i tako ostadoh imam skoro deset godina u tada lijepoj vlaseničkoj čaršiji. U službi je bilo izazova, ali i lijepih trenutaka, divnih uspomena. U lijepoj uspomeni mi je i prva ahmedija koju je lično za mene namotao hafiz Salih-ef. Kavazbašić iz Diviča. Bila je to jedna od najljepših ahmedija koja se u Vlasenici pojavila ikad. Neki od džematlija bili su sa mnom u kontaktu i kada sam se vratio u svoju Kalesiju. Često se dešavalo da su preko mene vakufili svoja dobra i svoj novac za islamske ustanove.

Sa književnikom Isnamom Taljićem, koji je u to vrijeme (od 1980. do agresije na domovinu) bio dopisnik "Oslobođenja", imao sam prisne kontakte. Pred preseljenje na Bolji svijet slao mi je duga pisma. U jednom Taljić mi piše: "Izražavajući svoje poštovanje prema tome činu i prema Vama, želio bih Vam, i kao osvjedočenom kolegi od pera i konkretnim primjerom ukazati na izraze moga poštovanja koje sam prema Vama imao sve ove godine. To je priloženi citat iz romana 'Vjetrometina', koji smatram dobrom knjigom, a koji je umnogome prešućen jer je to jedini naš antikomunistički roman. U tom romanu su svi likovi negativni, osim što sam nastojao uščuvati dignitet muslimanski... Evo mog citata u romanu 'Vjetrometina': "Zapamćeno je da - iako je bio partizan - na njegovoj dženazi nisu ispucani počasni plotuni. Tome se odupro novi imam. Diplomirao je na univerzitetu El-Azhar u Kairu i izjavio kako je merhum ostavio oporuku o vjerskoj sahrani, a da pucnjava remeti neophodni mir mezarja u trenucima kad započinju onosvjetska ispitivanja rahmetlije." U pismu Taljić moli da se naša razumijevanja nastave i u "ovim koječime bremenitim vremenima".

Posebnu uspomenu nosim na rođenje moje djece u Vlasenici. I moja djeca i ja često u Vlasenicu svratimo, ali brzo shvatimo da Vlasenica koja je bila većinska, prava muslimanska čaršija, skoro da i ne postoji. Tačnije je reći: Mezarje Rakita kojeg sve više i više ima. Najveći su skupovi Vlasenčana na mezaristanu Rakita. Vlasenica je jedna tužna uspomena, tužna priča.

Preporod.info: Nakon odlaska iz Vlasenice trideset godina ste proveli u svojoj Kalesiji brinući se o vjerskom životu u ovoj općini. Ako uporedimo početak Vašeg rada u Kalesiji i sada kada odlazite u penziju gdje je MIZ Kalesija bio tada i vjerski život općenito, a gdje je sada?

Alić: Odmah po dolasku u Kalesiju, rekao sam sebi da ću zatražiti od vlasti da nam omogući gradnju sjedišta Odbora/Medžlisa u centru Kalesije sa jednom monumentalnom čaršijskom džamijom. I rekao sam sebi, imami će imati svoje vakufske kadrovske stanove i obavljaće beš-vakat u džamijama. Sve je ovo bilo teško realizovati, jer smo u tim godinama pred višestranačje i agresiju na naš toprak BiH imali dosta razuđenu pamet. Zatekao sam pravi vjerski interegnum, stanje bez izabranog rukovodstva Odbora/Medžlisa Kalesija. Sve je bilo sa onim v.d. - vršilac dušnosti predsjednika, a isto tako i v.p. referent. Na moje traženje da se osigura gradnja ureda Odbora/Medžlisa i jedna čaršijska džamija u Kalesiji, Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama 3.8.1990. godine odgovara: "Obzirom da se ne vrši dodjela građevinskog zemljišta mimo odluke o građevinskom zemljištu koja je objavljena u Sl. glasniku opštine Kalesija, vašem zahtjevu se ne može udovoljiti." Išli smo u vezi s tim korak po korak. Nije bilo lahko boriti se sa raznim vjetrenjačama. Bili smo uporni u doba nastupa stranačke demokratije. Sada imamo i sjedište Medžlisa i jednu lijepu džamiju u Kalesiji. Prilikom šljemenske dove za Čaršijsku džamiju, kazao sam prisutnim: Ja, braćo i sestre, odavno na bivšoj zelenoj pijaci sanjam zelenu zastavu ovdje. I, kako vidite, evo je! I, neka je! Neka je nama na ponos, na zanos, na uspon i uspravljanje, neka je nama na diku! Neka je ovdje u Kalesiji i na svim drugim našim džamijama kao znak da nas ima i neka zelene naše zastave za našu pobjedu veliku.

Na inauguraciji novog glavnog imama Muharem-ef. Mešanovića direktno sam mu se obratio: Poštovani  Muharem-ef. Mešanoviću, u ovaj naš medžlis došao sam prije 30 godina i 4 mjeseca. Skoro pa sve je bilo fluid, maglina. Evo tebi, sada i ovdje, ostavljam čistinu i vedrinu. I sam si dio strukture ovog Medžlisa, koji, po mom mišljenju, spada u dosta dobro uređenu upravljačku strukturu. Budi sretan što u Čaršijskoj džamiji u Kalesiji imaš za imama Bilal-ef. Husića, koji drži kvalitetne i sadržajne hutbe, kojem zbog urednog ta’dili erkana na namazima dolazi svijet na sabah-namaz i iz drugih džemata. Budi sretan što ti ostavljam predsjednika Medžlisa IZ-e Kalesija, Ibrahima Aljića i sekretara Medžlisa Kalesija, koji su toliko vrijedni i sposobni da pomire nepomireno i  srede mnogo štošta nesređeno. Ostavljam ti upravljački tim Medžlisa IZ-e Kalesija  i 27 imama sa kojima sam imao nula problema.

Preporod.info: MIZ Kalesija jedan je, po mnogima od najorganizovanijih medžlisa. Koliko je važna ta organizovanost za što bolji angažman imama u džematu?

Alić: U vrijeme pandemije COVID-19 možda smo medžlis koji se dobro snalazi i radi fenomenalne stvari. Pripreme za vjerske programe vršile su se na jednom zavidnom nivou, i to putem lokalne NEON televizije, za koju su naši imami u toku ramazana snimili učenje mukabele. To je za nas historijski iskorak. U nastupu drugog vala korone Vjersko-prosvjetna služba nije sjedila presamićenih ruku. Zapitali smo se, šta ako dođe takva situacija da nam djeca ne mogu ni pojedinačno ulaziti na mektebsku pouku? I izgleda da se tom scenariju primičemo. Smatram da TV MEKTEB kojeg prave istaknuti imami i muallimi MIZ Kalesija trebaju preuzimati i drugi medžlisi koji se nešto manje snalaze u pripremama za ove vanredne okolnosti. Novi glavni imam je uvijek bio vrijedan na mektebskoj pouci. Svi znamo da je ef. Mešanoviću najveća referenca kvalitetno izvođenje mektebske pouke. Meni je duša rahat što će Muharem-ef. sa svojim dobrim startom napraviti dobar odraz u svim svojim djelatnostima po pitanju vjersko-prosvjetnog rada. 

Preporod.info: Četrnaest godina ste bili profesor u Behram-begovoj medresi. Svjedoci smo mnogih uspjeha tuzlanske medrese koja slovi za najbolju školu u ovom dijelu BiH. S druge strane, obrazovanje je nešto što se sve manje cijeni u našem društvu. Kako vratiti obrazovanju, ali i odgoju, mjesto koje mu pripada? 

Alić: Biti počašćen lijepim odgojem najvalidnija je čast. U radu sa djecom na obrazovanju i odgoju mora postojati empatija. Sa iskrenim nijjetom i živom islamskom praksom potrebno je ostvariti privlačnost između onog koji odgaja i onog koji upija odgojnu komponentu. Nedavno sam na društvenim mrežama postavio dvije fotografije i u naslovu kazao da dvije slike vrijede više od dvije hiljade riječi. Naime, na prvoj je reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović sa Mujagom-ef. Cifrićem, a na drugoj, najvjerovatnije iz doba rata, je Alija Izetbegović sa jednim mališanom koji rahmetli Aliju u potpunosti oponaša u svakom pokretu. Ove dvije fotografije i meni i mnogim drugim pratiteljima nude nadu da će mladi naraštaji uvijek voljeti i slijediti svoje vođe koji su u svojim životima uvijek bili hodajuće dobrine i duhovne moralne vertikale. Naša Ilmija je nedavno pisala neku vrstu podrške poglavaru Islamske zajednice sa mnogo riječi, ali meni je gesta mladog efendije Cifrića hoćkija i snažnija,  jer kad danas mladi vole starije to znači da se ne odustaje od kursa naše drage Islamske zajednice.

Onaj ko odgaja mora biti odgojen. U Behram-begovoj medresi od njenog reaktiviranja predavači su uvijek bili ljudi od karaktera, a djeca koja su se upisivala u Medresu unaprijed su se spremali usvojiti taj profesorski karakter. U tome je ključ uspjeha svih Behram-begovaca, kako onih koji odgajaju, tako i onih koji ih žele kroz život "odglumiti" u pravom smislu riječi. 

Preporod.info: Ljubitelj ste pisane riječi i aktivni ste na tom polju. Počeli ste objavljivati još tokom školovanja u Medresi, objavili ste veliki broj radova i tekstova, a bili ste saradnik mnogih listova. Koliko nam je stalo i koliko je važna pisana riječ u vremenu kakvo je naše?

Alić: Živimo u vremenu poremećenih vrijednosti. Nekad je jazija bila nešto sveto kod pripadnika islama. Težina ispisane hartije donosila je težinu zlata. Načitan insan se cijenio. Određivana je mjera inteligencije preko nečije načitanosti. Nekada sam kao softa iz dnevnih novina iskruživao sitne vijesti u kojima se spominjalo Vrhovno Islamsko starješinstvo. Bilo mi je to kao nešto bitno za moje muslimanstvo. Moje rano pisanje o nekom ili nečem bilo je zadovoljstvo duše moje. Kupovale su se stare knjige i časopisi u antikvarnicama. Kad se nekad pisalo bilo je i čitaoca koji su uvažavali napisano i uzimali ibreta od onoga koji piše. Međutim, danas mnogima od nas nije važna pisana riječ. Sve se svodi na letimično pregledanje tekstova i stoga dolazi iznuđena misao do nas pojedinaca da sami sebe delistiramo sa spiska zaljubljenika u harf i harfopis. Uspio sam digitalizirati sve moje tekstove objavljene u "Hikmetu" (22 teksta) i pohranio sam ih u arhiv Medžlisa pod nazivom: "Kuda idete muslimani?", pa ako nekome naumpadne da ih objavi kao separat, bio bih, zaista, neizmjerno radostan.

Preporod.info: Povodom Vašeg odlaska u penziju muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović kazao je da će Vaša misija i dalje trajati. Iz ovog našeg razgovora jasno je i zbog čega je to tako. Gdje možemo očekivati Vaš doprinos Zajednici i društvu općenito?

Alić: Moja misija će biti sasvim tiha i neznatna, a ako je i bude u ovom mom rahatnom vremenu, biće to podrška onim insanima koji su već ulul-emr i koji su snažno zainteresovani za vrlo važne stvari muslimana u BiH i muslimansko bošnjačkoj dijaspori. Evo, na primjer, muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović je, zaista, jedna duhovna utvrda za koju bi možda neki i voljeli da je nema kako bi nas zapahnuli nekim svojim propuhama. Ja neću dozvoliti da neko u Tuzli pravi propuh. Među nama u Tuzlanskom muftiluku nema propuha, jer muftija stameno bdije nad islamskom misijom i nad sudbinom Islamske zajednice u sjeveroistočnoj Bosni i diljem našeg topraka BiH. Moja misija u danima koji slijede biće samo i jedino u korist onih koji bdiju nad islamskim vrijednostima. Biću našem ulul-emru nemjerljiva podrška. Ve billahi tevfik!

(Preporod.info)