Tradicija i identifikacija
Piše: Meho Šljivo
Generacija kojoj pripadam odrastala je i školovala se u prirodnoj, neupitnoj i neraskidivoj povezanosti sa vlastitom muslimanskom tradicijom. Različiti elementi te tradicije i danas predstavljaju dio našeg sveukupnog muslimanskog identiteta.
Bilo da je riječ o hanefijskom mezhebu u ibadetima, mevludskim svečanostima ili dovištima, svaki segment te tradicije upućivao je bosanskohercegovačke muslimane na institucionalno jedinstvo i pripadnost jednoj i jedinstvenoj Islamskoj zajednici.
Ta pripadnost se podrazumijevala i nije dovođena u pitanje čak ni od onih koji nisu bili revnosni u ispunjavanju praktičnih islamskih dužnosti.
U međuvremenu, sa globalnim fenomenom kulturnog iskorijevanja i sa pojavom takozvanog "ponovnog rođenja u vlastitoj vjeri", na društvenoj sceni pojavile su se generacije onih koji svoj vlastiti religijski identitet izgrađuju kroz radikalni sukob sa vlastitom tradicijom.
U sjajnom eseju "Islam u Evropi-sudar religija ili konvergencija religioznosti" Olivier Roy na primjeru Afganistana opisuje kulturno raskorjenjivanje muslimanskih tradicionalnih društava:
"Kad su talibani 1996. došli na vlast u Afganistanu, njihov neprijatelj nije bio zapadnjački svijet: imali su izvrstan odnos s Amerikancima i strancima. Između 1996. i 1998. godine zapadnjaci su Afganistanom mogli putovati potpuno slobodno. Talibani se nisu borili protiv kršćanstva ili zapadnjačkog svijeta, nego protiv tradicionalne afganistanske kulture. Vodili su kulturološki rat: zabranili muziku, poeziju, ples, igru u bilo kojem obliku, sve što je nalik spektaklima i zabavi. Filmovi, audiotrake, romani-sve je bilo zabranjeno. Zabranili su oblike kulturnih aktivnosti koje su među Afganistancima bile tradicionalne, kao držanje ptica pjevica u kafezima, ili puštanje zmajeva. Zašto zabraniti da se u kući drže ptice pjevice? Zašto zabraniti puštanje zmajeva? Talibani su ponudili veoma jednostavno objašnjenje: ovaj svijet je stvoren da bi se vjernici mogli pripremiti za vječno spasenje. Ovo je motiv koji nalazimo u svim oblicima fundamentalizama. Uloga države nije da ustanovi pravično društvo, nego da vjernicima stvori mogućnost, ako i prisilne, za ostvarivanje njihovog spasenja."
Ovaj poduži citat Oliveira Roya navodimo kao paradigmatičan primjer ideološke matrice s kojom se intelektualno valja susresti i na institucionalan način ponuditi odgovarajuće kontraargumente i odgovore.
Svjedoci smo razdvajanja vjere i kulture u savremenom svijetu i golim okom je vidljivo da savremeni vjernici smatraju da su važnija pojedinačna duhovna iskustva i otkrovenja vjere od poštovanja i slijeđenja bilo kakve baštine, kulture i tradicije.
Kakvi oblici religijskih uvjerenja vladaju među današnjom muslimanskom omladinom? Na koje reducirane forme duhovnosti svodimo islam ako ga lišimo njegove kulturne dimenzije? Šta muslimanska tradicija predstavlja u globaliziranom svijetu, u kojem mnogi evropski muslimani nemaju nikakav stvaran i direktan dodir sa tradicionalnom kulturom njihovih predaka?
U najboljem slučaju, poštujući tradiciju vlastitih roditelja, takvi pojedinci spram tradicije mogu imati sentimentalna i melanholična osjećanja. Postoji li potreba da u našim obrazovnim ustanovama i religijskoj praksi neke elemente te tradicije oživimo, oplemenimo, reinterpretiramo, kritički valoriziramo?!
Ako je odgovor na posljednje pitanje potvrdan, slijedi dodatno pitanje: Zašto to ne činimo?
Ne treba strahovati od toga da će pozitivan i kritički plodotvoran odnos spram vlastite tradicije rezultirati slijepim tradicionalizmom. Takvim izazovima naša bosanskohercegovačka ulema uspješno se suprotstavljala ulemanskom pronicljivošću, kreativnim idžtihadom, ali i sistematičnim promišljanjem kompleksne muslimanske stvarnosti.
Antitradicionalni duh je kudikamo opasniji.
Pod plaštom dogmatskog puritanizma antitradicionalni duh sebi je zacrtao jedinstven cilj: prekinuti višestoljetne spone muslimana sa njihovim institucionalnim postojanjem i onemogućiti identifikaciju sa ustanovama i simbolima, svjedocima i garantima njihovog identiteta i jedinstva.
(Preporod)
