Cristina Antonini: Priču o genocidu u Srebrenici nastojimo podijeliti sa što više ljudi

Cristina Antonini profesorica je u Italiji i za svoje učenike organizira posjete Sarajevu i Srebrenici. Na Univerzitetu u Veroni organizovala je i predavanje o Srebrenici za oko 600 posjetilaca, na kome je predavač bio Hasan Hasanović. S ciljem da istina o Srebrenici i dešavanjima u našoj zemlji dopre do što više osoba, njeni učenici su odlučili da Hasanovu knjigu "Surviving Srebrenica" besplatno prevedu na italijanski jezik. 

Razgovarala: Rabija Arifović

Prvo putovanje profesorice Antonini u Bosnu i Hercegovinu sa učenicima bilo je u februaru 2015. godine.

- Bila sam u Sarajevu ljeto prije toga i zbog svega što sam pročitala u vezi sa ratom u tadašnjoj Jugoslaviji, ovaj grad mi je ušao u srce. Stoga sam predložila učenicima čija sam razrednica bila da obavimo studentsku razmjenu sa grupom studenata iz Sarajeva. I to smo i realizovali. Stupili smo u kontakt sa Gimnazijom "Obala" iz Sarajeva i sa profesorom Rijadom Ganibegovićem koji je poslije postao moj veliki prijatelj. Od te 2015. godine se vraćam u Bosnu sa studentima svake prilike kada je moguće. Godine 2018. uspjeli smo otići do Srebrenice gdje smo upoznali Hasana Hasanovića, koji nas je upoznao sa Memorijalnim centrom u Potočarima. Posljednje putovanje je bilo u februaru 2019. godine -  kazala je profesorica Antoninini.

Ona ističe da je cilj ovih putovanja bio podijeliti sa učenicima intezivni osjećaj posjete mjestima gdje se dogodila i odvijala historija, sa svom svojom težinom i u nedavnoj prošlosti.

- Zatim, tu je i jedan viši etički cilj i susret sa kulturom koja je drugačija od naše i približavanje islamskome svijetu koji ima drugačiju predstavu od one koju nam pružaju mediji. Kao zadnje, tu je i pedagoški cilj: u Sarajevu je počelo i završilo dvadeseto stoljeće, a ja sam učiteljica historije - navela je ona.

Kazala je da je ideja o putovanju u Bosnu izazvala zbunjenost, kako kod učenika, tako i kod roditelja u Italiji, jer obično učenici posjećuju evropske prijestolnice, pogotovo kad se radi o putovanju zadnje godine srednje škole, te da su bili na izuzetno velikom oprezu, jer imaju ideju o Bosni kao o tužnom mjestu.

- Kada su na kraju prihvatili ponudu, napravila sam neka predavanja o historiji Bosne, počevši od Osmanskog carstva do Drugog svjetskog  rata, te o geopolitici prošlosti i sadašnjice. Što se tiče devedesetih, dala sam im da čitaju neke romane o toj temi i svjedočenja. A mjesta će pričati za sebe. Organizujem putovanje sama tako da bih mogla biti slobodna u kretanju. Obično prolazimo kroz Zagreb, gdje prespavamo jednu noć, zatim kroz Prijedor i na kraju stignemo do Sarajeva. Iz Sarajeva idemo na dan u Srebrenicu da bismo posjetili Memorijalni centar i Ervina Mujčića koji se bavi održivim turizmom. Sa njim smo posjetili izvorišta u Srebrenici. Pri kraju je tu Mostar i ako imamo vremena, tekija u Blagaju. Kao posljednja tačka, tu je Zadar gdje provedemo posljednju noć prije nego što se vratimo u Italiju. Sveukupno putovanje traje šest dana - objasnila je ona.

Bosna ima izvanrednu ljepotu, kazala je sagovornica i istakla da joj u sjećanju ostaje boja Neretve i toplina osoba koje upoznaje, a da od svega ipak najviše voli Sarajevo.

- Sve učenike koje sam odvela u Bosnu se vraćaju promjenjeni ovim iskustvom i kada se vrate kući prepričavaju njihovo iskustvo njihovim roditeljima. Zna se čak desiti da neka porodica odluči ponoviti to putovanje tokom ljeta. Definitivno mi izgleda da su svi shvatili da, kada su u pitanju komplekse teme, ne treba biti površan kada donose sud o nečemu. I to je bitno i za nas, jer se historija bivše Jugoslavije tiče i nas samih. To je ono što mi zovemo našom istočnom granicom - kazala je profesorica Antonini.

Pedavanjem koje je organizovala u Veroni željela je promovirati Hasanovu knjigu i podjeliti priču o genocidu u Srebrenici sa što više ljudi.

- Htjela sam uključiti što više studenata i Univerzitet u Veroni nas je ugostio zahvaljujući pomoći grupe profesora “Radici dei diritti” kojoj pripadam. Glavna dvorana Univerziteta se napunila sa više od 600 studenata koji su slušali Hasanovo iskustvo i tišina je bila zaista zapanjujuća. Bila je prisutna i Azra Nuhefendić koja je pomogla u prevođenju - kazala je ona i ocijenila kako je prijevod Hasanove knjige bila potreba.

Prisjetila se da su svi kad su izašli iz Potočara, nakon što su slušali Hasana, jednostavno šutili i razmišljali u tišini.

- Kupila sam u prodavnici njegovu knjigu i nakon što sam pročitala nekoliko stranica popričala sam sa mladima. Neko je od njih rekao da je tužno što oni koji ne znaju engleski jezik nisu u stanju da saznaju za priču. Tu se rodila ideja o prijevodu knjige koji je postao realnost zahvaljujući trudu kolegice predavačice italijanskog jezika – prof. Barbara Godoli, koja je bila sa mnom - kazala je ona.

Prijevod na italijanski jezik je vrlo bogat i pun poštovanja prema Hasanovom načinu pisanja.

- Kada smo završili sa prijevodom, pomislili smo: Zašto da ne izdamo knjigu?  Razlog tome je još jednom bio da se priča Srebrenice pprenese reko Hasana, koji je u doba tih tragičnih dešavanja imao isto godina kao i naši učenici, tako da bi priča mogla doći do što većeg broja ljudi. Nije bilo lahko naći izdavača i u tome su mi pomogle još jednom moje kolegice - Alessandra Martinelli i Barbara Godoli - kazala je profesorica Antonini.

Zbog trenutne situacije uzrokovane virusom COVID-19 učenička putovanja u Bosnu i Hercegovinu su obustavljena.

Također, zaustavljen je i projekat koji je bio planiran sa udruženjem “Stećak” iz Verone, povodom obilježavanja 25. godišnjice genocida u Srebrenici.

- Nadamo se da ćemo moći nastaviti sa projektom ove jeseni. Mislim da su mladi voljni da se uključe u velike projekte i da je na odraslima da im ponude dobra iskustva. Podučavati druge ljude je kao kad zasadite biljke koje će izroditi njihove plodove u budućnosti, ali svaki zemljoradnik zna da za to treba svjetlosti, vode i da je zemlja plodna. Ništa nije u našoj moći, jedino što možemo je prenijeti strast za nečim - poručila je profesorica Antonini. 

(R.A./Preporod.info)