Pandemija vjerskog fatalizma
Piše: Osman Kozlić
Blagodati samoizolacije
Uzvišeni i Plemeniti Gospodar u svojoj časnoj Knjizi koju treba čitati i razumijevati, a ne samo učiti i koristiti njene riječi kao dovu koju Gospodaru upućujemo (i to obično kad zagusne, kad je teško), kaže da nešto možemo ne voljeti, ali da je to dobro za nas. Jer On, Gospodar naš, zna, a mi ne znamo. Sigurno je tako i sa ovom prinudnom samoizolacijom kojom smo počašćeni u vrijeme pandemije koronavirusa. Da nas se malo spusti na zemlju, da ne letimo u visine, da se ne oholimo, da se okrenemo sebi. Ne bi li se pameti dozvali. Ali, kakve veze ima pandemija koronavirausa i ova naša prinudna samoizolazija sa hadisima?
Pandemija vjerskog fatalizma
Dok čovjek sjedi sam među četiri zida, kao što je slučaj sa mojom samoizolacijom u Njemačkoj, svašta mu pada na pamet. Ne dao Allah da nam neko isključi internet na mjesec dana u ovakvoj situaciji, na primjer, ko zna u kakve bismo depresije zapali?
Piše mi jedan moj prijatelj o pandemiji naših muslimanskih fatalista koji nam u ovo krizno vrijeme prijete džehennemom, predskazuju kijametski dan i, uglavnom, citiraju nekakve hadise. Dobro je, veli mi on, da ih naš uvaženi Reis efendija nazva nadri ulemom. Ali, džaba sve to, evo sada, nastavlja on, i neki naši stručnjaci za druge nauke isprepadaše nas najezdama skakavaca u Africi, a i oni (iako nisu ulema), da belaj bude veći, to tumače Božijom kaznom!
Vaz kazuju vaizi
Nikada mi neće biti jasno kako čovjek može samo sjesti pred kameru i početi vaziti skoro sat vremena, a da se (sasvim je očito iz njegovog vaza), uopće nije pripremio za to, nije napisao vaz, niti je napisao kakve crtice, niti je u glavi svojoj posložio šta tačno i na koji način treba kazati.
Nije ni čudo što sam, slušajući dotični vaz (usput, naručen nelegalno iz dijaspore) zapisao slijedeće: Nije nas Allah poslao (stvorio) da uživamo u životu, nego samo da prođemo kroz njega (kroz život, dunjaluk, tj. kao fukare i bijeda)!
Nemojte se bojati sićušne baje, bojte se svojih grijeha, bojte se Allaha. Allah je stvorio ovaj virus, a može biti i da je vještački, svejedno je, da se vratite sebi. Ali, ovo je samo malo iskušenje, jer doći će vrijeme, kazuje vaiz hadise, kad će žena kad se probudi u postelji umjesto glave svoga muža vidjeti glavu majmuna ili svinje! A tek kad kamenje počne padati s nebesa, kad nastupe ti predznaci smaka svijeta ili kijametskog dana!
Da se ovaj fatalista sjetio skakavaca iz Afrike (ali, nije, na našu sreću) pa da nas još prepadne da će preletjeti mora i pojesti i ono što posijemo i zasadimo, slika bi bila kompletna.
Dunjaluk nije proklet
Skrenu mi moj spomenuti prijatelj pažnju kako nadri ulema citira hadise i postavlja ih u ovo krizno vrijeme na drštvene mreže. Jedan od takvih hadisa glasi: Proklet je dunjaluk (ovaj svijet), i sve što je na njemu prokleto je! Osim spominjanja Allaha i onoga što to podrazumijeva; učitelja i učenika. Ispod piše Tirmizi, a to znači da ga bilježi Tirmizija u svojoj zbirci.
Čudno mi zvuči ovaj hadis na bosanskom jeziku, pomislih u sebi. Pogledam arapski tekst i ustanovim da ga stvarno bilježi Tirmizija u svom Sunenu. No, ispod piše da nije sahih (tj. vjerodostojan po mišljenju Tirmizije), nego hasen (dobar), što će reći da može proći.
Ne bih želio ni sebe ni vas zamarati tumačenjem izraza, hasen sahih, sahih hasen, koji vjerovatno ni samom Tirmiziji nisu bili najjasniji. Čitajući ovaj hadis na arapskom jeziku, a mogu za sebe reći da taj jezik vrlo dobro poznajem, bez imalo dvojbe mogu reći da se iz same konstrukcije rečenice vidi da ovo nije rekao Allahov Poslanik, alejhi selam. Jer, kako god vam ovo zvuči čudno na vašem maternjem jeziku, još čudnije i rogopadnije zvuči na arapskom jeziku. Onako rječit insan kakav je bio naš Poslanik, a.s., ovako nešto nije mogao sročiti.
S druge strane, nelogično je da Allah nešto stvori i onda sve to proglasi prokletim. I da, naravno, ova naša svijest – bazirana na ovako slabim ili nepostojećim hadisima, uključujući i onaj u kojem stoji da smo na ovom svijetu samo prolaznici na nekakvom putu ka vječnom životu ili sreći – predstavlja samo naš fatalizam ili izgovor za ljudski nemar i greške (Mustafa Aykol), za naš džahilijjet 21.stoljeća, za koji Karen Amstrong (Polja krvi) kaže da nije riječ o neznanju (kako to muslimani obično razumijevaju), nego o plahovitosti, aroganciji, te hroničnoj sklonosti ka nasilju i osveti.
Medina i Omerov štap
Istražujući ovu tematiku u vrijeme aktuelne pandemije, nađoh i hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim, a u kojem stoji da su na vratima (ulazima, prilazima) Medine meleki (koji je čuvaju), te da u nju (Medinu) ne može ući kuga, niti u nju može ući Dedžal! Zaboravio sam spomenuti da je gore spomenuti vaiz napomenuo kako je Hazreti Omer udarcem svoga štapa u zemlju zaustavio zemljotres u Medini!
Ne znam da li vi vjerujete u sve što čujete ili pročitate, a da se prije toga malo ne zamislite? Ne bih, doista, da komentarišem ništa u vezi Dedžala, trebalo bi mi malo više prostora i vremena. Što se tiče kuge i virusa, sami izvedite zaključak. Nikada naš Poslanik, a.s. nije kazao nešto iz čega bi se moglo razumjeti da određeni geografski prostor ima prednost u odnosu na drugi, niti da jedan narod ima prednost nad drugim narodom. Ako tako nešto nađete u hadisima, znajte da je hadis daif (slab), tj. da nije vjerodostojan.
(Preporod)
