Bilo je teških vremena

Piše: Osman Halilović

Bilo je u historiji ovoga ummeta i našeg naroda teških vremena.

Štaviše, svaka generacija je imala razloga vjerovati da je baš njihovo vrijeme najteže.

Naši stari pamte doba kada su se pšenični hljeb i pita jeli samo u mubarek večeri uoči petka. Pamte i vrijeme kada su zatvarani mektebi i džamije, a za državni ušur su vlastodršci od njih tražili svinjsku mast. Oni još stariji su upamtili kad je došao prvi Švabo. Briga za opstanak dina je hiljade porodica nagnala da zauvijek odsele u Anadoliju.

Din je opstao! Kao i Bosna.

Jer ovaj Din i one koji din čuvaju, čuva Onaj koji svoje obećanje nikad ne prekrši.

Oslušnimo Mula Mustafu Bašeskiju. Bosna, prije 250 ljeta: kuga uzima živote, glad je i skupoća. Život je opstao. Bosna i njeni ljudi. Bilo je mnogo teških vremena. Ali, Bog nas je sačuvao očaja i malodušnosti.

Možda će i naše  dane buduće generacije upamtiti kao teške i bremenite brigom i tugom: bijaše zatvorena džamija Pejgamberova i Časni Hram u Mekki.

Minareti bosanskih džamija – oni minareti koje smo vrijedno i predano podizali ka Nebu poslije teškog vakta agresije na Domovinu, prolamaju se ezanima na koje se niko ne može odazvati.

Naši domovi su sada naše džamije.

Sve su to tuge. Goleme.

A opet sve te tuge se istope kao sjene u akšam pred jednim jedinim sjećanjem.

Dan je 12. rebbiu-l-evvela  632. po rođenju Isaovom. Iz našeg dunjalučkog svijeta odselio je Voljeni Pejgamber.

Nema tuge ummeta koja ne bi iskopnila pred velikom tugom ashaba toga dana.

Ipak, Iskreni pejgamberski drug iz pećine kazao je toga dana utjehu koja nam danas treba kao sunce, kao izvorska voda, kao planinski zrak: "Ko vjeruje u Allaha, neka zna da je On Vječno Živi (El- Hajj) i da nikada neće umrijeti".

Napomena: Tekst odražava stavove autora, a ne stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.