Prvi dio
Nakon ulaska oslobodilačke II srpske armije u Bosnu i Hercegovinu, otpočela su nasilja i zločini nad muslimanima, koja su se izražavala u nezakonitim pretresima i pljačkama kuća i druge imovine, paljenju imovine, nasiljima, razbojništvima, hapšenjima, prebijanjima muslimana po zatvorima i ubistvima. Skoro svakodnevno, Narodnoj vladi Narodnog jedinstva Bosne i Hercegovine stizale su tužbe sa svih strana. Nemajući oslonca na drugoj strani, pouzdanu adresu muslimani su našli u reisu-l-ulemi Džemaludin ef. Čauševiću. On se u više navrata krajem 1918. i početkom 1919. godine obraćao zapovjedniku II srpske armije vojvodi Stepi Stepanoviću i predsjedniku Narodne vlade Narodnog jedinstva Atanasiju Šoli, tražeći poštovaje svetosti kućnog praga, lične slobode i života, te zaštitu vlastitog imetka onih muslimana, težaka, koji svojim trudom zarađuju koru hljeba ko i njihovi drugogvi seljaci pravoslavne vjere, koji ih popljačkaše.