Potreba za prevođenjem Kur'ana i prvi prijevodi Kur'ana

Edmond Tupja, o pitanju umijeća i počecima u prevođenju, kaže sljedeće: „Koliko ja znam, jedan od najstarijih dokaza u aktivnosti prevođenja, po svemu sudeći, jeste povratiti Bibliju sa drevnog hebrejskog na stari grčki jezik. Ovo se desilo u III. i II. v. prije Isaa, a.s. (Isusa), za vrijeme Ptolomeja II Filadelfije.[3] Danas postoji nauka o prevođenju, pod nazivom „traduktologija“ [4] (sa francuskog – traductogie), utemeljena od strane Danica Seleskovitcha i Marianne Lederera, 1957. godine u Parizu.“[5]

Historijat prevođenja Kur’ana

Muhammed, s.a.v.s., je slao svoje misionare sa pismima vladarima tog vremena, pozivajući ih u islam.[6] Ova pisma su sadržavala kur’anske ajete koji su bili prevedeni na određene jezike (jezike vladara). Kada bi prijevod kur’anskih ajeta bio kategorički zabranjen, Muhammed, s.a.v.s., ne bi naredio da se ajeti prevode na ostale jezike, mimo originala na arapskom jeziku. Ukoliko je dozvoljeno prevođenje pojedinačnih dijelova iz Kur’ana, analogno tome je i da je dozvoljeno prevoditi i cijeli kur’anski tekst. U pismu kojeg je Muhammed, s.a.v.s., poslao vladaru Vizantije, Herakliji, među ostalog je bio ispisan i 64. ajet sure Ali - Imran.

Muhammed, s.a.v.s., je također dozvolio da mu se fragmenti iz Tevrata (Tore) čitaju na arapski jezik, iako su objavljeni na hebrejski.[7] Ako je Muhammed, s.a.v.s., dozvolio da mu se fragmenti iz Tevrata (Tore) čitaju na jezik na kojim nije bio objavljen, onda je sasvim logično da dozvoli da se i Kur’an prevodi na drugim jezicima, što više kada je Kur’an univerzalna poruka, upućena čovječanstvu.[8] Kur’an je Božija Knjiga, koja ne podliježe nikakvim promjenama, bilo da se radi o njenom jeziku, pak, sadržaju.[9] Pozicija svakog harfa u Kur’anu, nadnaravno je određena – zato što harfovi čvrsto uvezuju riječ, a riječ čvrsto uvezuju ajete, što je tajna rječite nadnaravnosti kur’anskog izraza, tajna koja nadilazi ljudske moći... kaže, između ostalog, Rafi'i.[10]

U prvim stoljećima islama, unatoč općeg razvoja, pojavile su se zahtjevi ali i protivljenja o tumačenju Kur’ana, te malo kasnije i o njegovom prevođenju na drugim jezicima.[11] To potvrđuje i činjenica da se prvi značajan kompendijum tefsirske literature javlja tek u III./IX. stoljeću.[12] Razlozi za jedan ovakav stav su mnogobrojni, ali primarni razlog prema njima jeste da je Kur’an objavljen na čisti[13] arapski jezik. Uzvišeni kaže u Kur'anu: „Mi smo je Kur’anom na jeziku arapskome objavili.“ (Ez-Zuhruf, 3.).[14]

Što se tiče problematike jezika Kur’ana, Eš-Šafi kaže da je Kur’an objavljen na čistom arapskom jeziku, dok Ebu Ubejd sa druge strane, smatra da Kur’an sadrži nekolicinu stranih riječi. Imam et-Taberi, poznati komentator Kur’ana, pokušava pomiriti ova dva gledišta, i kaže da su navodni strani elementi u Kur’anu bile jednostavne riječi što ih arapski i drugi jezici imadoše zajedno. Također i prof. dr. Jusuf Ramić i Nerkez Smailagić mišljenja su da ima stranih riječi u Kur’anu. [15]

Naučnik A. L. Tibawi na početku svog rada „Is The Qur'an Translatable?“, kaže: „Svaki prijevod Kur’ana proglašava vlastitu nedovoljnost. Jer prijevod mora nužno obuhvatiti one stavke Kur’ana koji jasno u sebi naglašavaju da je Riječ Božija objavljena Muhammedu, s.a.v.s., u arapskom jeziku.“[16]

Uprkos činjenici da je stav rane muslimanske zajednice u pogledu prevođenja arapskog teksta Kur’ana bio podvojen, zaista, opći muslimanski stav ostaje do danas, čin prevođenja mogao bi se logički promatrati kao prirodni dio muslimanskog egzegetskog napora.[17] U XIX. i XX. stoljeću teorija prevođenja Kur’ana doživljava vidljiv razvoj[18] i obogaćenje klasičnih mišljenja o neprevodivosti Kur’ana na drugi jezik.

Potreba za prevođenjem Kur'ana i prvi prijevodi Kur'ana

Potreba za prevođenjem arapskog originala Kur’ana na druge jezike koincidira sa širenjem islama[19] i muslimanske države, s jedne, te kršćanskim misionarskim i kolonijalizatorskim pohodima, s druge strane.[20] Prvi koji su bili zainteresirani za prevođenje Kur’ana, bili su orijentalisti, Turci i Perzijanci. Što se tiče Perzijanaca, Tibawi, u već spomenutome članku, navodi izjavu koju spominje En-Nedevi u El-Medžmuu, da su neki ljudi iz Perzije tražili od Selmana Farisija da im napiše nešto iz Kur’ana, pa im je on napisao Fatihu na perzijskom. Međutim, ne može se sa sigurnošću utvrditi da li je Farisijev prijevod spomenute sure nastao za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., ili nakon njegove smrti.[21]

Najstariji postojeći prijevod Kur’ana, prema riječima Ekmeleddina Ihsanoğlua, jeste na perzijskom. Taj je prijevod urađen 345. godine po hidžri - (956. po Isau, a. s.) u vrijeme samadijskog princa Mensura ibn Nuha (vladao 348-364. po hidžri, 961-976. po Isau, a. s.).[22] Prvi prijevod Kur’ana u Evropi je bio na latinskom jeziku, 1543. godine, od strane engleskog prevodioca Roberta K. (Robertus Ketenensis). Ovaj prijevod je urađen još 1143. godine, ali ostao je skriven, za unutarnje crkvene potrebe, punih 400 godina, sve do 1543. godine, kada je po prvi put publikovan u Briselu od strane Theodora Bibliandera. Iz ovog prijevoda nastali su ostali prijevodi Kur’ana na drugim jezicima.[23]

Prvi prijevod Kur’ana na francuski jezik je štampan 1647. godine od prevodioca Andri de Rie (Andre du Ryer), na italijanskom 1547. godine od prevodioca Andrea Arivabene (Andrea Arrivabene), na njemačkom 1547. godine od prevodioca Salomona Šveigera (Salomon Schweigger), dok na engleskom jeziku prijevod Kur’ana štampan 1648. godine od prevodioca Aleksandra Rosa (Alexander Ross), ovaj se prevodilac referirao na prijevod Kur’ana na francuskom jeziku od prevodioca Andri de Rie (Andre du Ryer). Na ruski jezik, prvi prijevod Kur’ana je štampan 1716. godine od prevodioca Petra Vasijevića (Piotr Vasi'yevich), na urdu1828. godine od prevodioca Abduselama Muhameda i Abasija Badajunija (Abdu's-selam Muhammad – Abbasi Badayuni), na perzijskom 1837. godine od prevodioca Kemaludina b. Husejna b. Alija (Kamal al-Din Husayn b. Ali), a na srpskom, hrvatskom i bosanskom jeziku 1895. godine od prevodioca Miće Ljubibratića (Hercegovac).[24]

Prvi prijevod Kur’ana na turski jezik je štampan 1842. godine, a preveo ga je Muhamed et–Tefsiri (Muhammad at-Tafsiri).[25] Vrijedi spomenuti da je autor turske himne, Mehmet Akif Ersoj, koji je bio albanskog porijekla, preveo Kur’an na turski jezik za vrijeme svog boravka u Egiptu, ali ovaj prijevod nije stigao u Tursku i nije štampan.[26] Također, i Shemsettin Sami Frashëri je pokušao prevesti Kur’an na turski jezik, ali štampanje ovog prevoda je bilo zabranjeno od strane Osmanske vlasti, te su prevedeni dijelovi uništeni.[27]

Utjecaj Kur’ana u životu Albanaca prisutan je od XV. stoljeća, kada je i raširen na ovim prostorima, međutim, usporedivši sa ostalim evropskim narodima, Kur’an se kod Albanaca počeo prevoditi veoma kasno.[28]

Prvi djelimični prijevod Kur’ana na albanski jezik datira iz sredine 20-ih godina prošlog stoljeća. Može nam se činiti čudno, ali istina je da je prvi prevodilac Kur’ana na albanski jezik pravoslavni hrišćanin iz Korçe – Albanije, Ilo Mitko Qafzezi.[29] On je 1921. godine uradio djelimični prijevod Kur’ana na albanski jezik referirajući se na prijevod Kur’ana od strane George Sale, na engleskom jeziku.[30]

[1] Dr. Mehmed Kico, „Povezanost prevođenja s drugim disciplinama“, Glasnik, br. 11-12., novembar - decembar, 2006., Sarajevo, str. 1113.

[2] Dr. Mehmed Kico, „Historijski pogled u teorije prevođenja“, Glasnik, br. 7-8., juli - avgust, 2006., Sarajevo, str. 745.

[3] Edmond Tupja, Këshilla një përkthyesi të ri, (drugo izdanje), Tirana, 2000., str. 8.

[4] Tradukcija – prijevod, prenošenje na drugi jezik. Vidi: Marijan Filipović, Rječnik stranih riječi, Medicinska knjiga Zagreb, Zagreb, 1995., str. 399.

[5] Edmond Tupja, op. cit., str.12.

[6] Ferid Dautović, op. cit., str. 42.

[7] Enes Karić, Tefsir, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995., str. 258. Isto vidjeti: Ferid Dautović. „O prevođenju Kur’ana...“, str. 42.

[8] Vidjeti: A. L. Tibawi, op. cit., str. 317. Isto: Nexhat Ibrahimi, Dimensione kur’anore, Logos-A, Skoplje, 2003., str. 30-31.

[9] Dr. Jusuf Ramić, op. cit., str. 256.

[10] Džemaludin Latić, Stil kur’anskog izraza, El-Kalem, Sarajevo, 2001., str. 144.

[11] Fazlur Rahman, Duh islama, Beograd, 1983, str. 71. Navedeno prema: Nexhat Ibrahimi, op. cit., str. 30.

[12] Ferid Dautović, op. cit., str. 42.

[13] Nexhat Ibrahimi, op. cit., str. 30.

[14] Vidi: Enes Karić, Prijevod Kur’ana, FF Bihać, Bihać, 2006., str. 489.

[15] Za više o ovoj problematici vidjeti: Alford T. Welch, „Jezik i stil Kur’ana“, u: Enes Karić, Kur’an u savremenom dobu, I, Sarajevo, 1997, str. 387. Isto: Dr. Jusuf Ramić, Tefsir – historija i metodologija..., op.cit., str. 98 – 132. Nerkez Smailagić, op. cit., str. 116-117. Isto: Dr. Mustafa Mahmud, Kur’ani – Përpjekje për të kuptuarit bashkëkohor, sa bosanskog preveo: Muhamed Ilijaz Dolaku, Mitrovica, 1996., str. 207. Isto: Mr. Enes Karić, „Ima li nearapskih riječi u Kur’anu“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga XIII-XIV, Sarajevo, 1987., str. 135-152.

[16] A. L. Tibawi, op. cit., str. 313.

[17] A. R. Kidwai, „Prevođenje neprevodivog“, Glasnik, br. 7-8., juli – avgust, 2006., Sarajevo, str. 683. Vidjeti: Originally printed in The Muslim World Book Review, Vol. 7, No. 4., Summer 1987. Ili na internet stranici: http://www.soundvision.com/Info/Qur’an/english.asp, (poveznica/link bila je aktivna 16.11.2014.)

[18] Vidi: Mohamed A. M. Abou Sheishaa, „The translation of the Qur'an relevant issues and discussions“, preuzeto sa internet stranice: http://www.islamicwritings.org/Qur’an/language/the-translation-of-the-Qur’an-relevant-issues-and-discussions/, (poveznica/link bila je aktivna 15.11.2014.)

[19] Ekmeleddin Ihsanoğlu, „Uvod u povijest prevođenja značenja Kur’ana (Neki problemi semantike prijevoda Kur’ana)“, u: Enes Karić, Semantika Kur’ana, „Bemust“, Sarajevo, 1998., str. 568.

[20] Ifet Mustafić, „O Prevođenju Kur’ana na engleski jezik (I)“, Novi Muallim, br. 29., mart 2007., Sarajevo, str. 41.

[21] En-Nedevi, El-Medžmu, Kairo, Metbeatut-Tedamun, bez datuma izdanja, str. 380. Navedeno prema: A. L. Tibawi, „Da li je Kur’an prevodiv? (Rano muslimansko mišljenje)“, u: Enes Karić, Kur’an u savremenom dobu, I, Sarajevo, 1997, str. 314. Isto vidjeti: Koran, Mićo Ljubibratić (Hercegovac) - (Predgovor izdanja od Akademika Dr. Enesa Karića), Reprint izdanja iz 1895. godine, Svjetlost, str. 9.

[22] Ekmeleddin Ihsanoğlu, op. cit., str. 564.

[23] Mexhid Yvejsi, “Pse u vonuan shqiptarët me përkthimin e Kur’anit”, URA, nr. 1., 2010.,“Qendra Shqiptare për Studime Orientale”, str. 71-75. Isto vidjeti: Dr. Jusuf Ramić, op. cit., str. 254.

[24] Ekmeleddin Ihsanoğlu, op. cit., str. 587.

[25] Ibid., str. 587.

[26] Vidi: Dr. Nedždet Ramadan, Terdžemetul – Kur’ani ve eseruha fil-meani, Damask, 1995., str. 133. Navedeno prema: Gilman Kazazi, „Rreth përkthimeve të Kur’anit”, http://www.progresibotime.com/artikuj/120-rreth-perkthimeve-te-Kur’anit.html, (poveznica/link bila je aktivna 15.08.2014.)

[27] Ibid.

[28]Vidjeti: Ramadan Shkodra, “Përkthimet e Kur’anit në gjuhën shqipe”, na internet stranici: http://shkodrar.wordpress.com/2009/04/16/perkthimet-e-Kur’anit-ne-gjuhen-shqipe/, (poveznica/link bila je aktivna 16.11.2014.)

[29] Feti Mehdiu, „O albanskim prevodima Kur’ana“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga V-VI, Sarajevo, 1978., str. 238.

[30] Ibid., str. 239.