Džamija u Ljubljani – snaženje slovenske pluralnosti kroz uzdizanje muslimana

Kako koji dan odmiče u izgradnji i izranjanju jasnijih kontura džamije u Ljubljani, te njenih pratećih sadržaja, što čini cjelinu ljubljanskog Islamskog kulturnog centra, tako raste i povećava se duhovno i identitarno uzdizanje ovdašnjih muslimana, a, s druge strane, jača se pluralnost i snaže individualne i kolektivne slobode u slovenskom društvu.

S pravom se može kazati, muslimani ne grade samo džamiju za sebe i zadovoljenje svojih duhovnih potreba nego oni, ustvari, svakodnevno daju nemjerljiv doprinos da se u Sloveniji ostvare ideali savremenog demokratskog i slobodnog svijeta: društva pluralnosti, jednakosti, ljudskih prava i pravde. Bez imalo sumnje, izgradnjom džamije u Ljubljani muslimani će ugraditi upravo jednu nedostajuću kockicu u mozaiku po kojem će se slovensko društvo u evropskom kontekstu prepoznavati kao slobodno, otvoreno i društvo poštivanja različitosti. Također, Ljubljana će postati evropska metropola koju krasi munara kao simbol slobode i jednakosti, kao dokaz da su muslimani stekli puno pravo javnosti i poštivanja njihovog identiteta i potreba koje iz toga proizlaze, da su muslimani izašli iz nedefiniranih, podrumskih i, katkad, podzemnih molitvenih prostora u javne molitvene prostore sa punom transparentnošću i otvorenošću za svoje okruženje. Naravno, završetak izgradnje džamije, što je posebno važno, znak je zrelosti i slobode slovenskog društva, koje se oslobađa od straha od drugog i drugačijeg i koje svoju budućnost, umjesto na predrasudama, gradi na otvorenosti za doprinos svih svojih članova i različitih zajednica.

Dakako, mnogo je poruka i simbolike koje se mogu iščitavati u izgradnji džamije u Ljubljani, kako na strani muslimana i Islamske zajednice u pogledu zrijenja njihove svijesti i organizacijskih kapaciteta, ali isto tako i na strani slovenskog društva i države.

Graditeljski duh

Izgradnja džamije u Ljubljani je, konačno, u završnoj fazi, džamijski objekat je sada stvarna činjenica, džamija je tu i već sada sastavni dio arhitekture grada Ljubljane. Njeno okončanje u punom sjaju, impozantnosti i funkcionalnosti definitivno više nije sporno, niti proces koji se može više zaustavi. To je samo pitanje vremena i, naravno, osiguranja preostalih potrebnih sredstava, ali, što je važno, nema povratka nazad.

Da je to, zaista, tako autor ovog teksta se uvjerio na licu mjesta, boravkom u Ljubljani 30. juna i 1. jula 2016. godine, prisustvujući donatorskom iftaru za džamiju i na programu povodom Lejletu-l-kadra. Ono što je do sada urađeno na izgradnji Islamskog kulturnog centra u Ljubljani jeste veliko i impresivno. Međutim, ono što posebno upotpunjuje dojam i hrabri svakog dobronamjernog posjetioca jeste naglašeno primjetan entuzijazam ljudi s kojima sam imao priliku susresti se, njihova visoka razina identifikacije sa izgradnjom džamije i svojevrsni graditeljski duh i zanos među muslimanima Ljubljane. Čini se da ovaj primjer ilustrativno još jednom potvrđuje, ako se stvari ispravno postave, da je izgradnja džamije dvosmjerni proces: džemat gradi džamiju, ali i džamija gradi džemat, a u ovom slučaju sa gradnjom džamije gradi se i pozitivna svijest nemuslimanskog okruženja o džamiji i muslimanima.

Nadalje, primjer gradnje ljubljanske džamije svjedoči koliko je važno ljudima pružiti mogućnost da grade, da osjećaju da su dio velikog i historijskog projekta i da oni ugrađuju sebe i svoje resurse u takve projekte. Stoga je za one koji rukovode pravi izazov i, na koncu, obaveza osmišljavati i davati ljudima mogućnosti, ne samo tokom izgradnje džamije, nego i mimo toga da realiziraju važne materijalne i idejne projekte za svoju zajednicu, drugim riječima kazano njihovu pažnju i energiju okupirati graditeljskim idejama i kreativnim sadržajima i na taj način preduprijediti dokolicu, osjećaj zapuštenosti i nebrige što neminovno vodi u unutranja trvenja, razmirice i fitneluk.

Jedinstvo džemata je najveća vrijednost

Mnogo je parametara po kojima se mogu analizirati obim i kompleksnost tekućih aktivnosti, uvid u do sada urađeno i ono što predstoji. Inače, u ovim ramazanskim danima u ljubljanskom džematu svi rado pričaju o izgradnji džamije, skoro sve džematlije imaju nešto da o tome kažu, pojasne kako je bilo, kako je sada i kako misle da će biti u budućnosti, šta će za njih značiti džamija, ili da prenesu neku svoju emociju i iskustvo.

Tradicionalni donatorski iftar, 30. juna, sedmi po redu, okupio je veliki broj aktivista i članova Islamske zajednice iz cijele Slovenije. Iftar je organiziran na otvorenom, na prostoru između dvije zgrade u vlasništvu Islamske zajednice: u jednoj je sjedište Mešihata sa stambenim blokom, a u drugoj je sjedište ljubljanskog Medžlisa, prostor za klanjanje, restoran, imamski stanovi i apartmani za goste. Muftija dr. Nedžad Grabus pojašnjava da izgradnja džamije, iako jeste temeljni projekat, nije jedini veliki i važan projekat koji muslimani u Ljubljani uspješno realiziraju i u koji su uložili mnogo truda i materijalnih dobara, pokazujući na zemljište i ove dvije zgrade od kojih je jedna napravljena iznova, a druga je nastala temeljitom rekonstrukcijom i dogradnjom ranijeg manjeg i starijeg objekta. I ovi projekti, pokrenuti od 2007. godine, iziskivali su značajna sredstva, ali su njihovom realizacijom uspostavljene bitne infrastrukturne pretpostavke za razvoj i funkcioniranje Islamske zajednice, koja je, usto, u Ljubljani zaimala veoma vrijednu i višestruko perspektivnu imovinu.

U obraćanju prisutnima na iftaru, muftija dr. Grabus podsjetio je na do sada urađeno i tekuće aktivnosti u Islamskoj zajednici, zahvalivši se svima koji postojano stoje uz izgradnju džamije u Ljubljani, naročito naglasivši vrijednost onih koji su vjerovali u ovaj projekat kada još nije bilo ni zemljišta na vidiku, a kamoli građevinskih dozvola i sredstava za početak izgradnje. Kazao je da među prisutnima vidi mnoga lica koja su neumorni i veliki donatori svih akcija i koji su od samog početka na svakom iftaru bili prisutni, ali i da primjećuje neka nova lica. Muftija Grabus je naglasio da je projekat ljubljanske džamije otvoren za doprinos svih muslimana i „sve njih pozivamo da nam se priključe“, međutim Islamska zajednica ne može zaboraviti one koji su se žrtvovali i danas se istinski žrtvuju za džamiju, „oni su naš prvi saff i zaslužili su da tu ostanu“. Potom je dodao, „najveća vrijednost nisu zidovi džamije koje danas vidimo, izgradnja džamije u Ljubljani je skoro završena priča, samo je pitanje vremena kada će biti njeno otvorenje, međutim najveća vrijednost jeste jedinstvo ovog našeg džemata, vi ovdje prisutni ste snaga Islamske zajednice. Pokazali ste da možete ostvariti ono u što su mnogi sumnjali. Ponosan sam na vas i vašu privrženost džematu i džamiji i hvala vam na tome.“

Alem - simbol slobode i duhovnog uzdizanja

Prisutnima su se obratili i hafiz Aziz ef. Alili, glavi imama Zagrebačke džamije i Mirsad Topčagić, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa IZ Cazin.

Na sedmom donatorskom iftaru prikupljeno je 80.000 eura. Organizatori su veoma zadovoljni, potkrjepljujući to i činjenicom da su ovi isti ljudi učestvovali u proteklom periodu na desetine drugih donatorskih manifestacija za izgradnju džamije. Muftija kazuje da su muslimani u Sloveniji pokazali, iznad svih očekivanja, spremnost na materijalno odricanje i nemjerljivu ljubav prema džamiji. Ističe da je u Sloveniji prikupljeno za džamiju blizu 4 miliona eura, a najviše u Ljubljani. Ako se ovome dodaju donacije koje su došle iz Bosne i Hercegovine i džemata iz dijaspore, muslimani s ovih prostora su prikupili i uložili u ovaj projekat preko 5 miliona eura.

U Mešihatu ističu da je više hiljada ljudi aktivno uključeno u projekat izgradnje džamije i skoro nemoguće je objaviti imena svih donatora, no nikada nije postignuto takvo jedinstvo i masovnost kao u ovom projektu.

Velikodušnost emira Katara

Međutim, finansijska dimenzija izgradnje džamije u Ljubljani i pratećih objekata ima mnogo širu dimenziju i nadilazi opseg trenutnih mogućnosti ukupne Islamske zajednice. Prisjećajući se početaka punih neizvjesnosti i briga, muftija prvo iskazuje zahvalnost Allahu, dž. š., na Njegovoj milosti i pomoći, a onda ističe velikodušnost emira Katara. „Kada smo se 2008. godine trebali prijaviti na natječaj za kupovinu zemljišta morali smo uplatiti 460.000 eura, a mi smo imali na raspolaganju svega 200.000 eura. Od gospodina Ermina Topuza posudili smo 100.000, a drugih 100.000 eura smo osigurali iz nekih drugih projekta“, evocira uspomene na taj period muftija ljubljanski.

Prekretnica u osiguravanju početnih sredstava za izgradnju bila je odluka tadašnjeg emira Katara Hameda bin Halife Alu Thanija da on svojim sredstvima izgradi džamiju. „Predsjednik Slovenije Danilo Tirk je 2010. godine, u čast posjete emira Katara, organizirao večeru na koju sam i ja bio pozvan. Tokom večere emir Alu Thani me je upitao šta radimo. Odgovorio sam mu da pravimo džamiju. Odmah je rekao da bi on volio da napravi džamiju u Ljubljani. Rekao sam mu da to kaže predsjedniku Slovenije. Nakon dvadesetak minuta emir je predsjedniku Tirku rekao da bi on, ako muftija dopusti, želio da izgradi džamiju u Ljubljani“, objašnjava muftija Grabus kako je došlo do toga da se emir Katara uključi u ovaj projekat.

Nakon godinu dana iz Katara je stigla radosna vijest da su operativna sredstva od 15 miliona eura za gradnju džamije. No ova sredstva nisu se mogla koristiti za kupovinu zemljišta, građevinske dozvole i komunalnu pripremu terena, nego isključivo za gradnju objekta, tako da je Islamska zajednica za navedene troškove morala osigurati sredstva iz drugih izvora. Ipak, odgovorni u Kataru prepoznavši trud IZ, odobrili su 2013. godine da se iz spomenutog granta isplati dug za zemljište u visini 1,3 miliona eura, te da se uradi izvedbeni projekt IKC u Ljubljani.

Munara uzdizanja i slobode muslimana

Radovi na izgradnji džamije odvijaju se u punom kapacitetu. Posjeta gradilištu i upoznavanje sa urađenim djeluje impresivno. Bit će to, ako Bog da, izvanredan islamski kompleks, monumentalan i moderan, funkcionalan i kompaktan, na ponos muslimana i Islamske zajednice i, vjerujem, Slovenije. „Ovo je maksimalno što smo u postojećim okolnostima mogli u arhitektonskom i vizuelnom smislu učiniti“, kazuje muftija Grabus.

On podsjeća na atraktivnost lokacije džamije, koja se nalazi, skoro, u samom centru grada, što je veliki napredak u odnosu na lokacije koje su dugo nuđene na perifernim dijelovima Ljubljane, pa čak ni za njih nisu se mogle otkloniti administrativno-pravne prepreke. Proces osiguravanja zemljišta i potrebnih dozvola bio je mukotrpan, jedno vrijeme je vođena kampanja za raspisivanje referenduma u Sloveniji protiv gradnje džamije. Podsjećam ga na njegovu raniju izjavu „kako je proces pridobijanja srca ljudi u Ljubljani da daju dozvolu za gradnju džamije trajao dosta dugo“, na što on ističe ključnu ulogu i zaslugu gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića, naglašavajući da ne zna da li bi sve ovo uspjeli bez gradonačelnika Jankovića, što može ilustrirati i taj hod od zahtjeva za referendumom do činjenice da nijedan gradski vijećnik nije bio protiv kada su potvrđeni zadnji dokumenti koji se tiču izgradnje kompleksa.

Na gradilištu džamije dočekuje nas Esad Mulalić, vrijedni Bužimljanin i jedan od najvećih donatora za kojeg kažu da živi za džamiju. Esad srčano pojašnjava pojedine faze gradnje. On je sa svojom suprugom Hazemom, između ostalog, donirao i postavljanje alema na munaru ljubljanske džamije neposredno prije ramazana. Munara ljubljanske džamije, visoka 40 metara, je u potpunosti završena. Ona na svoj način već danas svjedoči slobodu i duhovno uzdizanje muslimana u Sloveniji.

Ovo je, koliko je poznato, druga munara u povijesti Slovenije. Prva munara je napravljena uz omanju džamiju u Logu pod Mangartom koju su 1916. godine sagradili Bošnjaci, mobilizirani u austrougarskoj vojsci. Džamija je nakon Prvog svjetskog rata srušena, a uspomenu na tu džamiju danas čuva šest njenih fotografija. U blizini nekadašnje džamije nalazi se mezarje gdje su ukopana 102 Bošnjaka. Zahvaljujući Islamskoj zajednici u augustu 2007. godine križevi na bošnjačkim mezarovima zamijenjeni su nišanima.

Islamski kulturni centar u Ljubljani ima 12.000 metara korisnog prostora, a osim sportske dvorane, restorana i parkinga, kompleks se sastoji od pet objekata: džamije, velike abdesthane, poslovnih, stambenih i obrazovnih prostora.

Do kraja septembra ove godine bit će investirano 15 miliona eura katarske donacije, uz oko 5,5 miliona eura za kupovinu zemljišta i dobijanje različitih vrsta dozvola, projektnu dokumentaciju i takse. Procijenjeno je da će troškovi završetka kompletnog objekta i njegovo stavljanje u funkciju dostići vrijednost od 35 miliona eura. Očekivanja su velika da će uskoro doći iz Katara još jedna radosna vijest o stavljanju na raspolaganje preostalih 15 miliona eura iz emirovog obećanja da će on izgraditi džamiju. U Mešihatu se nadaju da će emir države Katar Šejh Temim bih Hamed Alu Thani okončati što je započeo njegov otac Šejh Hamed bin Halifa Alu Thani.

Kompleks Islamskog kulturnog centra u potpunosti će zadovoljiti potrebe muslimana u Ljubljani i Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji. Nevzet Porić, sekretar Mešihata Islamske zajednice, kaže da broj muslimana raste, a time i potrebe Islamske zajednice. Prema popisu iz 2002. godine, u Sloveniji je živjelo oko 50.000 muslimana. Budući da se u ovoj zemlji više ne vrše popisi sa konfesionalnim izjašanjavanjem, teško je doći do novih preciznih podataka, ali prema podacima Islamske zajednice u Sloveniji, u ovoj državi danas živi oko 100.000 muslimana. Najveći broj njih, kako navodi Porić, živi u Ljubljani, oko 40 posto, i uglavnom su to Bošnjaci. Značajan je i broj Albanaca, Slovenaca, muslimana iz Makedonije, Roma, Turaka i drugih nacionalnosti.

No, da je velika i prostrana džamija potrebna muslimanima u Ljubljani pokazalo je obilježavanje noći Lejletu-l-kadra. Iznajmljeni prostor bivšeg skladišta, adaptiran za obavljanje namaz, bio je pretijesan, a vrućina i sparina su dodatno otežavali boravak u njemu.

Rad s džematom

Hafiz Špendi ef. Fidani i Senad ef. Karišik su mladi imami ljubljanskog džemata. Obojica su zadovoljni ambijentom u kome rade i ističu da je vidljiv napredak u obimu aktivnosti. Otkada je došao u Ljubljanu, kaže hafiz Fidani, svake godine je vidljiv određeni pomak, razvijaju se nove aktivnosti i povećava se broj ljudi koji traže usluge Islamske zajednice i uključuju se u njen rad. Prema njegovim riječima, na džumi namazu u Ljubljani bude i do 1.200 džematlija.

Senad ef. Karišik posebno cijeni važnost ulaganja u mektebsku nastavu i trud da što više djece bude obuhvaćeno mektebom. Medžlis IZ Ljubljana tokom ramazana je promijenio radno vrijeme na način da su prostorije Medžlisa svaki dan bile otvorene od 8 do 20 sati, a sve kako bi se bilo na usluzi džematlijama. Asad Adrović, predsjednik Medžlisa, i Zilhad Kudić, potpredsjednik, također su se stavili na raspolaganje u organiziranju cjelodnevnih dežura u Medžlisu.

Tokom ovog kratkog boravka u Ljubljani, stekao sam dojam da jedna nova generacija mlađih, obrazovanih i društveno etabliranih muslimana sve više dolazi do izražaja i probija se u prve saffove ljubljanskog džemata. Pored izgradnje džamije, to bi mogao biti drugi veliki iskorak od presudnog značaja za budućnost muslimana i Islamske zajednice u Sloveniji. U tom kontekstu je hvalevrijedna ideja muftije ljubljanskog, iznesena na iftaru koji je Fikret Makić organizirao uoči 27. noći ramazana, da se ubuduće uvrsti u plan Mešihata organiziranje iftara u povodu Lejletul-l-kadra na kojem će se uručivati priznanja i simbolične hedije svim članovima Islamske zajednice koji su u protekloj godini diplomirali ili stekli magistarska i doktorska zvanja. Kadr je moć i početak objave Kur'ana koji odaje počast znanju, i mi u povodu Lejletu-l-kadra trebamo odati počast znanju koje proizvodi moć i snagu, pojasnio je muftija Grabus. Na taj način će IZ makar na simboličnoj ravni pružati podršku studentima i njihovom obrazovanju i usavršavanju.

Na džumi u Trbovlju

Trbovlje je manje radničko i rudarsko mjesto u kojem su muslimani formirali svoj džemat, izgradili prikladan prostor za mesdžid i druge potrebne sadržaje, a nakon stanovitih neprijatnosti koje su imali od jednog komšije mesdžida, a koje su mudrošću džematlija i imama Mustafe ef. Gavranovića prevaziđene, džemat je u fazi stabilnog djelovanja i dobrih odnosa sa okruženjem i gradskim vlastima.

Mustafa ef. Gavranović je informirao muftiju o stanju u džematu, ramazanskim aktivnostima, te o broju pretplatnika Preporoda, pozivajući džematlije da čitaju Preporod i da se oni koji to do sada nisu učinili pretplate na ovu novinu.

Ono što se moglo vidjeti u Ljubljani, te ovo u Trbovlju, u smislu iskazivanja bliskosti i poštovanja, podrške i razumijevanja i odnosa prema muftiji, nagnalo me na razmišljanje koliko su naši imami, muftije, ali i drugi istinski poštovani i voljeni od strane džematlija i koliko uživaju njihovo povjerenje. Prvi i, naravno još uvijek površni utisak, govori da ovog muftiju džemat voli, da ima puno povjerenje u njegovo vođenje i sposobnost u realizaciju započetih projekata.

Historijat izgradnje

Inicijativa za izgradnju Islamskog kulturnog centra u Ljubljani pokrenuta je 21. maja 1969. godine. Zvanični zahtjev Islamske zajednice odgovornim institucijama u Ljubljani predao je tadašnji reisu-l-ulema Sulejman ef. Kemura. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća određena je lokacija u blizini gradskoga groblja u Ljubljani. IZ je organizirala javni natječaj za idejno i izabrano je arhitektonsko rješenje. Međutim, u realizaciji IZ suočila se sa problemom dobijanja saglasnosti i izdavanja građevinske dozvole.

Islamskoj zajednici je 1997. godine ponuđena nova lokacija u predgrađu Ljubljane. Pojavile su se velike polemike oko izgradnje džamije. Pojedinci su pokušali organizirati referendum, a Ustavni sud Slovenije odbio je mogućnost organizacije referenduma na kojem bi većina odlučivala o pravima manjine. Ipak, iz političkih razloga IZ nikada nije ponuđena mogućnost da kupi tu lokaciju.

Dolaskom 2006. godine na mjesto muftije ljubljanskog dr. Nedžada Grabusa i promjenom vlasti na lokalnom nivou i dolaskom na mjesto gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića uspostavljen je pozitivan ambijent i dinamiziranje aktivnosti u rješavanju ovog pitanja. 2008. godine ponuđeno je IZ da kupi zemljište za gradnju džamije u središtu grada. Na javnom međunarodnom arhitektonskom natječaju za idejno rješenje Islamskog kulturnog centra 2011. godine sudjelovala su 44 arhitektonska biroa. Prvo mjesto pripalo je arhitektonskom birou Bevk&Perović arhitekti, d.o.o., iz Ljubljane.

Islamska zajednica je građevinsku dozvolu dobila u septembru 2013., a kamen temeljac za izgradnju džamije i Islamskog centra postavljen je 14. septembra 2013. godine na svečanosti kojoj su prisustvovali reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, predsjednica Vlade Slovenije Alenka Bratušek, ministar vakufa Katar dr. Ghaith bin Mubarak bin Imran al-Kuwari, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković i mnoge druge visoke zvanice i gosti.

U maju 2016. godine, postavljanjem alema, završena je izgradnja munare.

Očekivanja su da se džamijski prostor završi do kraja septembra ove godine a cijeli kompleks do jeseni 2017. godine, ako se osiguraju dodatna sredstva, kada bi moglo biti svečano otvorenje.

Vrijednost cijelog projekta procijenjena je na 35 miliona eura i očekuje se da bi uskoro emir Katara mogao staviti na raspolaganje preostalih 15 miliona eura.