Predstavu "Behram-beg", koju izvode učenici Behram-begove medrese iz Tuzle, bili su u prilici da pogledaju i mještani Bratunca. Predstava je prikazana u Domu kulture, a u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Bratunac i Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" Bratunac.

Tu je sadržana građa za historiju. i, prije ili kasnije, ljudi će morati da se suoče s tim. Nažalost mi sada imamo i političke i intelektualne i medijske elite koji su u dubokom procesu poricanja zločina. Ali to ne traje vječno, to je prolazno. Kako medijski izvještaji mogu biti trajno dobro pokazuje materijal koji je Agencija Sense skupljala tokom iscrpnog dugogodišnjeg praćenja procesa na Haškom tribunalu. Njen urednik Mirko Klarin danas ovaj materijal ustupa javnosti na prostorima bivše Jugoslavije i šire za korištenje u svrhu prevencije od ponavljanja ’92.-’95.. Imali smo priliku gledati dio iz Interaktivnog narativa Zatiranje historije i sjećanja, projekta koji Klarin vodi, a koji je predstavio tokom posjete Ahmićima 27. januara sa mirovnjacima i antifašistima iz Hrvatske i Srbije. „Haški tribunal je ostavio ogromnu građu koja je vrlo malo poznata javnosti bivše Jugoslavije, a to je apsolutno dragocjeno kako bi se znalo šta se dogodilo i zašto se dogodilo, a da se ne bi ponovilo. Sad upravo pokušavamo da iz te ogromne građe izvadimo i učinimo trajno javno dostupnim najvažnije utvrđene čijenice na haškim suđenjima kako bi se javnost sa njima upoznala. Danas, nažalost, javnost o tome sve manje zna. Čak mislim da je prije 10 godina vladalo veće interesovanje i za ono što se dogodilo, recimo u Ahmićima i u Srebrenici. Ranije je to više ljudi znalo, a danas manje-više smatraju da je to tek prevaziđena stvar, da treba da se okrenemo budućnosti i da ne gledamo na prošlost. Međutim, to je strašno opasno, jer mi smo tako pokušali da ne gledamo na prošlost, na ono što se dogodilo u II svjetskom ratu. Riješili smo da to zakopamo ispod zemlje ili gurnemo ispod tepiha i onda nam se to osvetilo krajem 80-ih godina. Bilo je lahko manipulisati sa tim šta je ko kome učinio za vrijeme II svjetskog rata, jer nisu postojale nikakve sudski utvrđene činjenice o tome šta se tada zaista dogodilo i kako su manipulišući tim događajima neodgovorni lideri, neodgovorni intelektualci i neodgovorni mediji, odveli narode u nove ratove. Zbog toga je važno da se apsolutno suočimo sa onom što se dogodilo, da znamo činjenice koje su utvrđene. Ono što je važno nije osuda pojedinca koji je za to kriv, važno je da tačno znamo šta se dogodilo kako se to ne bi ponavljalo“, kazao je u izjavi za Preporod vlasnik i urednik Agencije Sense Mirko Klarin sa kojim smo razgovarali nakon projekcije dijela iz Interkulturnog narativa Zatiranje historije i sjećanja koji čini pristupačnim i trajno dostupnim dio naslijeđa ICTY o teškim zločinima nad kulturnim, historijskim i vjerskim naslijeđem, a koji je prikazan tokom posjete grupe mirovnjaka i antifašista iz Hrvatske i Srbije Ahmićima 27. januara, tokom koje je odata počast bošnjačkim žrtvama stradalim 16. aprila 1993. godine.

Postavlja se pitanje: jesu li djeca, doista, toliko educirana i medijski pismena ili se samo ne boje tehnologije, ili im treba mnogo znanja i odgoja za korištenje medija? Mnogo je socijalnih faktora, na individualnom, porodičnom i širem društvenom nivou koji utječu da osoba bude ovisna o videoigrama. Djeca ovisnici su stidljiva, društveno isključena, depresivna, izložena međuvršnjačkom nasilju, potiču iz problematičnih porodica, nemaju podršku u školi i sl. Ti problemi mogu uzrokovati da se takva djeca osjećaju kao da nemaju kontrolu nad svojim životima – igranje igrica daje im osjećaj moći i kontrole nad njihovim “svijetom” i okruženjem. Djeca koja u sebi skupljaju gnjev, češće naginju igranju agresivnih videoigrica. Istraživanje naučnika iz Njemačke je pokazalo da dugotrajno igranje nasilnih igara ne utječe na smanjivanje empatije ka drugim ljudima, što je kontradiktorno nekim ranijim studijama sprovedenim na ovu temu. Prema teoriji poznatoj kao Generalni model agresije smatra se da igranje nasilnih igara u dužem vremenskom periodu čini ljude manje osjetljivim na nasilje.

(Osvrt na 11. ajet sure Er-Ra’d) Skoro pedeset godina u našem jedinom islamskom informativnom listu Preporod, na prvoj stranici, kao moto, objavljuje se kur‘anski ajet: „Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe“. (13/11) Taj ajet trebalo bi da motivira ljude da mijenjaju svoje stanje na osnovu kojega Allah donosi Svoje odluke. Uzvišeni neće izmijeniti blagodati ili očaj, čast ili poniženje dok ljudi ne izmijene svoje osjećaje, svoja djela i realnost u životu. Allah se odnosi prema ljudima skladno njihovom postupku i njihovim djelima. Zapravo, sve što se dešava s njima u tijesnoj je vezi s njihovim postupcima i njihovim stilom života. Ovakvo razumijevanje navedenog ajeta izlaže ljude odgovornosti, jer Njegov zakon traži da se Njegovo htijenje spram ljudi provodi na osnovu postupaka, kao i da se Njegov zakon realizira na osnovu njihovog ponašanja. Osim te odgovornosti, ajet sadrži i dokaz da je čovjek svojim djelom, između ostalog, i poluga realizacije Allahovog htijenja. U svjetlu rečenog ajeti-kerima, valja promatrati ljudsko djelovanje u svim sferama njihovog privatnog i društvenog života. Iz ajeta se jasno razumije da su promjene, na užem i širem društvenom planu, nezamislive bez individualnih promjena. Nemoguće je predvodnicima u društvu obavljati promjene bez prethodno urađenih individualnih promjena. Nemoguće je spašavati drugog dok sam propadaš. To bi sličilo vatrogascu kome se zapalila odjeća, a on i dalje trči da druge spašava.   Put do društvenih promjena Lično i individualno spašavanje je prvi i najveći preduvjet društvenog spasa. Valja trajno imati na umu da je promjena naših duša najkraći put do društvenih promjena. Zaista, prvo u sebi treba iskorijeniti sve nedostatke, poroke i slabosti pa tek onda očekivati eliminaciju svih nedostataka i slabosti u društvu. Pogledamo li metode poslaničkog djelovanja, uvidjet ćemo da je svaki od poslanika, alejhimu-s-selam, prvo radio na odgoju i samoodgoju, na izgradnji duše kod sebe i svojih sljedbenika. Oni su prvo načinili duhovnu revoluciju u svojim srcima, poslije koje je uslijedila duhovna revolucija u društvu. Stoga, ako predvodnici naroda budu ignorirali njihove metode, djelovanje tih predvodnika pretvara se u obični šou i ništa drugo. Već se toliko puta kroz povijest pokazalo tačnim da nema jake ličnosti bez džemata, da bez džemata nema utjecajnih kadrova, a bez kadrova nema moćnih i utjecajnih institucija. Kao što ističe Mustafa Islamoglu, „sve dok čovjek ne promijeni revolucionarno svoje srce i učini ga „kućom islama“ (daru-l-islam) on će, bez obzira na svoje svijetle podvige i uspjehe u politici – na kraju biti kupljen. Ukoliko nema unutarnje „pobjede“ koja će mu omogućiti ravnotežu sa njegovim vanjskim uspjehom, na kraju će njegove pobjede i podvizi prerasti u veliki poraz. Zar naš Ummet ovu gorku istinu nije iskusio mnogo puta? Varljivi uspjesi, kao rumena jabuka koja u sebi ima crva, uvijek donose gorke posljedice. Povijest ovoga Ummeta je prepuna nemilih i gorkih posljedica“. Duhovno neodgojen vođa je nesreća za narod. On je žrtva svojih strasti i slabosti iz kojih izviru pohlepa i nasilje. Takvi su potkupljivi, korumpirani, popustljivi, izdajnici, razvratnici i kukavice.   Lideri - duhovno izgrađene ličnosti U liderstvu mogu trajati i biti istinski predstavnici naroda samo duhovno izgrađene ličnosti, tj. oni koji su eliminirali iz svojih srca strast za vlašću i sve ono što ona sa sobom donosi. Istinske vođe jesu oni koji su svoja srca natopili snagom vjere iz kojeg izvire pravednost i borba protiv svih devijacija u društvu. Njihova moralnost i odgovornost u poslu nerijetko su predmet opstrukcija protagonista fesada i nereda na zemlji. Kada jednoga dana ‚oni‘ odluče da „kupe i ušutkaju“ nekoga ko je u svom okruženju poznat po čestitosti i islamskom načinu života, prvo pogledaju da li u njegovom dosjeu, koji oni brižljivo vode, ima kakvih „slabosti“. U te slabosti se ubrajaju njegovi poroci, loše navike, sklonosti... pa čak i pušenje duhana i strastvena ovisnost o čaju. Ako otkriju da mu je drag novac, imetak, vlast ili žene, oni mu to omoguće i „kupe ga“. Čovjek ponekad može prodati i cijeli život za samo jednu stvarčicu o kojoj je ovisan. To je šejtanova taktika prema vjernicima, koju primjenjuje još od praiskona,“ riječi su Mustafe Islamoglua. U takvom slučaju, čovjek postane potpunim gubitnikom; prodao je uputu za zabludu, kako navodi Kur‘an: „Oni su prodali uputu za krivi put, a njihova im trgovina nije donijela nikakvu dobit.“ (2/16). Oni koji žele mijenjati sebe i narod trebalo bi da se trude da u njihovim dosjeima u koje meleki ispisuju slabosti, mahane i ovisnosti, bude upisano „Allah“, „Allahov Poslanik“, zadovoljstvo i ljubav prema njima. Poslije toga neka „oni“ koriste naše dosjee kako hoće i neka rade s nama šta hoće! A bit će nemoćni da bilo šta urade. Uzvišeni se obavezao da će štititi vjernike, da će im dati nadmoć i još ako budu izdržljivi i bogobojazni - njihove spletke im neće nauditi.

Naš život na ovom svijetu pun je raznih iskušenja. Bivamo iskušavani i onim što je dobro i onim što je zlo. Hafiz Mensur ef. Malkić, prvi imam Gazi Husrev-begove džamije je na današnjoj hutbi naglasio potrebu da na iskušenja odgovorimo kao vjernici, svjesni da se u svakoj situaciji propitujemo, pokazujemo, dokazujemo da li smo doista Allahovi dž.š. robovi.

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović posjetio je u četvrtak 8. februara Medžlis Islamske zajednice Zvornik i susreo se sa svim imamima podrinjskih džemata.

Ručno pisani Kur'an-i Kerim, star osam stotina godina, izložen u muzeju u turskom gradu Tokatu, privlači veliku pažnju domaćih i stranih turista.

Preko Facebooka i drugih društvenih mreža pojedinci postaju ono što u suštini nisu i prestaju biti ono što zaista jesu. Postaju svoji avatari, idealizirana bića čije “savršenstvo“ se ruši samo jednim činom – pojavom u stvarnosti. Savremeni čovjek njeguje poseban odnos prema nauci i umjetnosti. Naukom želi sačuvati tijelo, umjetnošću oplemeniti dušu. Često njegov cilj umjetnosti jeste osjećaj ljepote, iako sam, u mnoštvu teorija o estetici i ljepoti, počinje da gubi iskonsko zadovoljstvo u ljepoti. Lijepo nije razumjeti nečiji ukus, umjetničko djelo; lijepo nije ni napraviti lijepo umjetničko djelo, već osjetiti ljepotu. Bez ikakvog znanja, teoretisanja o lijepom, reći nešto da je lijepo. Čak stvarna ljepota je jednostavno onaj osjećaj koji nećemo uopšte nazvati lijepim, jer imenovanja donose niz drugih asocijacija koje smo vremenom spoznali. To je često lični osjećaj koji ne možemo prenijeti drugima, možda imenovati, ali objasniti teško. Svaka generacija definiše u svom vremenu ljepotu. Nekima se činila lijepom punk (a)kultura, hipi kultura i ideja “djece cvijeća“, a nekima je sadašnja internet revolucija koja, nerijetko, izgrađuje i nadograđuje sve osim istine. Učinili smo sve da komuniciramo, a naša komunikacija završila je na početku depersonalizacije i nepovezivanja. Čini nam se lijepim ono što slavimo, a lijepo je, zapravo, ono što smo zaboravili. Naravno, ne svi, ali mi smo generacija tehnike, tehnologije, društvenih mreža u kojima gubimo istinsku osobinu društvenosti. Dok su “djeca cvijeća“ šezdesetih godina uz zvukove The Doorsa i Led Zepellina u oblacima dima kreirali sebi paralelnu stvarnost daleko od očiju javnosti po šumama i napuštenim zgradama, današnja djeca u oblacima virtuelnog svijeta kreiraju paralelnu stvarnost daleko od očiju roditelja, iako sjede pred njima u dnevnom boravku. Dok su djeca cvijeća, kroz svoju terminologiju i samoidentifikaciju slavili ljepotu prirode, današnje generacije svojim nickovima i photoshopiranim identitetima slave ljepotu vještačkoga.

U srijedu, 7. februara 2018. godine, održana je svečana promocija publikacije Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu 1977-2017. Promocija ove vrijedne publikacije otvorena je učenjem Kur'ana hafiza mr. Abdul-Aziza Drkića, nakon čega se uvodnim riječima te uz najavu promotora publici obratila voditeljica promocije doc. dr. Zehra Alispahić.   Prije obraćanja promotora, publici se, uz najtoplije riječi dobrodošlice, obratio dekan Fakulteta prof. dr. Zuhdija Hasanović u svojstvu domaćina, izdavača i glavnog i odgovornog urednika Publikacije. U svom obraćanju prof. dr. Hasanović je istaknuo da je cilj objavljivanja ove publikacije bio ukazati na posebnost misije i vizije Fakulteta islamskih nauka i odgovornost promoviranja islamskih vrijednosti, principa i učenja u vremenu i prostoru u kojem djelujemo. Kao prvi promotor, publici se obratio prof. dr. Ismet Bušatlić koji je iz historijske perspektive govorio o Tradiciji odgojno-obrazovnih institucija u BiH i potrebi otvaranja savremene visokoobrazovne institucije IZ u BiH. Drugi promotor, gospodin Aziz Kadribegović, se u svom obraćanju osvrnuo na ambijent i društveno-historijski kontekst koji je uvjetovao osnivanje ITF-a/FIN-a, kao i odnose zvaničnog vrha Islamske zajenice prema ideji osnivanja te mjesto i ulogu bošnjačkog naroda kao najvećeg vakifa. Nakon kratkog predaha, uz ilahiju 'Teku rajski potoci' u izvedbi članova akademskog hora FIN-a i hora Derman, publika je imala priliku slušati mr. Mehmedaliju Hadžića koji je, u svojstvu trećeg promotora i sudionika vremena u kojem je osnovan ITF/FIN, govorio o ključnim ličnostima i njihovom doprinosu osnivanju ITF-a.     Nakon mr. Hadžića, publici se obratila promotorica mr. Nermina Baljević, alumnistica FIN-a i prva žena svršenica ITF-a, prisjećajući se prve generacije upisanih studenata, atmosfere na Fakultetu, relacija s profesorima, te društvenog angažmana studenata, kako u BiH tako i van njezinih granica. Nakon ponovnog osvježenja prelijepom interpretacijom još jedne ilahije, kao peti i posljednji promotor, obratio se i prof. dr. Fikret Karčić ukazujući na mjesto FIN-a u akademskoj zajednici BiH te o Međunarodnom položaju i međunarodnim aktivnostima ITF-a i FIN-a. Na samom kraju, ispred El-Kalema kao suizdavača publikacije obratio se dr. Mustafa Prljača ističući značaj ove publikacije za izdavačku djelatnost IZ u BiH, ali i sam El-Kalem. Svečana promocija zaokružena je izvedbom još jedne ilahije te porukom da će FIN nastaviti svoj rad na promociji nauke i znanja kao liderska visokoobrazovna islamska institucija i kao plod bosanskog i evropskog iskustva u izučavanju islama. Promociji su prisustvovali reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović, muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović, muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković i brojni drugi visoki dostojanstvenici IZ.

Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Odjel za hatabet, vaz i iršad, upućuje javni poziv za najsadržajniju hutbu o temi ''Međumuslimansko razumijevanje i dijalog''.

Svako dijete treba porodicu, sigurnost, odrastanje u okruženju u kojem će moći ostvariti sve svoje snove, ideje i maštanja. Porodica je mjesto u kojem dijete osjeća pripadnost i gdje uvijek postoji netko uz koga može osjetiti ljubav. Pa ipak, i pored svega, na svijetu odrastaju mališani koji ne znaju šta znači odrastati u porodici. Ponekad je to zbog bolesti ili smrti roditelja, siromaštva, bolesti djeteta, ali se može raditi i o ozbiljnom zanemarivanju i zlostavljanju djeteta, zbog čega ono više ne može ostati u svojoj porodici.   Upravo u slučajevima kada djeca ne mogu odrastati sa svojim roditeljima, važno je omogućiti djeci da odrastaju u zamjenskoj, hraniteljskoj porodici koja će se brinuti o njima. Hraniteljstvom se djeci pruža siguran dom u kojem će imati mogućnost da dobiju odgovarajući odgoj, pažnju i obrazovanje. Kroz hraniteljstvo mnoga djeca su pronašla sigurnost porodice. Ipak, postoji još uvijek veliki broj djece koja nisu imala tu priliku. Trenutno samo u Sarajevu preko 30 mališana bez roditeljskog staranja čeka na porodicu koja bi im mogla pružiti ljubav i zaštitu. Svako od njih sanja o budućnosti, novom životu i sigurnom zagrljaju, a upravo vi im možete oplemeniti život, poklanjajući im porodicu i sebe kao roditelje. Odrasla ste osoba, stambeno obezbjeđena, imate primanja, u braku ste ili ne, imate vlastitu djecu ili možda nemate, imate strpljenje, energiju i vrijeme? Postanite hranitelj, promijenite nečiji život već danas. Ne dozvolimo da ijedno dijete odrasta bez sigurnosti porodice, bez ljubavi i pažnje. Za sve informacije o hraniteljstvu kontaktirajte: HOPE AND HOMES FOR CHILDREN U BIH Tel: +387 33 200 672   JU KANTONALNI CENTAR ZA SOCIJALNI RAD ''SARAJEVO'' Tel: +387 33 723 628 Hope and Homes for Children BiH (HHC BiH) je nevladina, neprofitna organizacija koja je aktivna u Bosni i Hercegovini od 1994. godine, čiji je rad  usmjeren na zamjenu institucionalnog (domskog) zbrinjavanja  sa porodičnim rješenjima za djecu bez roditeljskog staranja, kao što su povratak djece u njihove porodice, lokalna usvojenja, hraniteljstvo, podrška mladim osobama koje napuštaju sistem brige i razvoj kvalitetnog stambenog zbrinjavanja u malim porodičnim domovima sa kapacitetom do 12 djece, te razvoj programa za sprečavanje razdvajanja djece i njihovih porodica.

Prva multimedijalna knjiga u Bosni i Hercegovini "Digitalna prezentacija kulturnog naslijeđa BiH" autorice Selme Rizvić predstavljena je jučer u Historijskom muzeju.

Imtec Solutions divizija kompanije Imtec koja nudi napredna poslovna rješenja u posljednje dvije godine isporučila je više od 150 SMART tabli obrazovnim ustanovama i institucijama u Bosni i Hercegovini. SMART je svjetski lider u digitalnoj nastavi, inovator već više od 25 godina čija se napredna tehnologija za interaktivno učenje koristi u 3 miliona učionica širom svijeta, a Imtec Solutions je direktni partner SMART tehnologije u Bosni i Hercegovini.

Obnovljena infrastruktura Islamske zajednice. Džamija i stambeno-poslovna zgrada danas čine najljepši detalj na razglednici Bosanskoga Šamca iz kojeg, nažalost, odlaze mnogi mladi Bošnjaci. Za Bošnjake mnogih mjesta u bosanskoj Posavini ime Azizija ima vrlo emotivno i simbolično značenje kao i 1862. godina kad su se naselili na desnoj obali Save. Naime, te su godine prognani sa svojih stoljetnih topraka iz Užica, Šapca, Beograda, Sokola i nekih drugih mjesta u Srbiji i nastanili se u Brezovom Polju, Orašju, Orahovoj, Bosanskom Šamcu, Bosanskoj Kostajnici. U svim tim mjestima podignute su džamije koje su dobile ime Azizija – po Sultanu Abdu-l-Azizu koji je obezbijedio sredstva za njihovu izgradnju. Orašje i Bosanski Šamac prvobitno su se zvali Donja Azizija, odnosno Gornja Azizija. Zanimljivo je da je Bosanski Šamac nastao na ušću rijeke Bosne u Savu. Osnovan je 1863. godine. I on je dio turskih projekata povezanih s naseljavanjem muslimanskog stanovništva. Prema dokumentima bosanski vezir Topal Osman-paša na području Šamca naselio je ukupno 292 porodice sa 628 muških članova, od toga iz Užica 214 porodica sa 452 muška člana, iz Sokola 31 porodicu sa 68 muških članova, iz Šapca 26 porodica sa 57 muških članova i 21 porodicu užičkih Roma sa 51 muškim članom. Narednih godina naselilo se i nekoliko muslimanskih porodica iz Beograda. U jednom austrijskom izvještaju od 4. juna 1863. godine ističe se ambicija Osman-paše da Bosanski Šamac učini glavnim trgovačkim gradom u Bosni. Obnova džamije Azizije Sto i tridesetak godina poslije, nakon što je nekoliko generacija bošnjačkih muhadžira rođeno u Bosanskom Šamcu, njihova Azizija je srušena. Iako je bila pod zaštitom bivše države i najstariji objekat kulturno-historijskog naslijeđa u gradu srpske vlasti su je 1992. godine sravnile sa zemljom. Mnogi Bošnjaci su izbjegli, a manji dio je ostao u svom gradu do okončanja rata. Mubin Očanović, sekretar MIZ Bosanski Šamac, uz imama Safeta ef. Karahmetovića, jedini stalni zaposlenik pri Medžlisu, kaže: „Moje je porijeklo iz Užica. Propatili smo mnogo. U ratu smo nas osmero pet godina proveli u podrumskim prostorijama. Međutim, svjedočili smo islam i Bošnjake u ovom gradu. Časno smo izašli iz svega ovog.“ Kažimo da uz sekretarske Očanović obavlja i blagajničke poslove. Uzgred je i muezzin na namaskim vaktovima. Kazao nam je da aktivisti u Medžlisu timski rade. A, jedan od aktivista je i Sulejman Huremović, predsjednik MIZ. On podastire priču o početku obnove Azizije: „Radovi na obnovi srušene džamije počeli su 4. jula 2004. godine. U posredovanju kod dobijanja donacija najviše je doprinio rahmetli Sulejman Tihić. Kanili smo 2014. organizirati svečano otvorenje obnovljene džamije, a onda su nas zadesile poplave, pa smrt Sulejmana Tihića, predsjednika Građevinskog odbora.“ Kažimo da je uz džamiju obnovljena i poslovno-stambena zgrada Medžlisa. Obnova ova dva objekta koštala je oko milion i 300.000 KM. Kad se razgovaralo o obnovi ovih objekata donesena je odluka da ovaj grad, koji je jedna od  kapija Bosne, treba da ima reprezentativnu džamiju i njene prateće sadržaje. Curenje Bošnjaka Bošnjaci u Bosanskom Šamcu žive u gradu, imaju jednu džamiju i jedan mesdžid. Nažalost, Bošnjaci i dalje odlaze. Mahom u zemlje Zapadne Evrope. Safet ef. Karahmetović kaže: „Prema popisu iz 1991. godine u Bosanskom Šamcu je bilo 2233 Bošnjaka ne računajući one koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni, a oni su mahom bili Bošnjaci. Ako bismo i njih uzeli u obzir mogli bismo kazati da je Bošnjaka bilo oko 3500. Međutim, po popisu  iz 2013. Bošnjaka je bilo 1265. Danas u Bosanskom Šamcu stalno živi 520 Bošnjaka. Najveći broj Bošnjaka se izvukao već s početka rata, a jedan broj je ostao do kraja rata, neki s puškom, a neki u radnoj obavezi. Takvih nema puno.“ Efendija Karahmetović podvlači da je sada u odnosu u vrijeme kad je on došao za imama, a bilo je to prije 16 godina, Bošnjaka u ovom gradu manje čak 40%. Statistika potvrđuje tu brojku. Posljednjih 5 godina rođeno je 16, a umrlo 99 Bošnjaka. Prošle godine rođeno je šestero djece. On rezignirano konstatuje i ovo: „Posljednih 5 godina 53 mladih i sposobnih je iselilo u Evropu. Otišlo nam je i 19 djece. U posljednje dvije godine intenzivirano je iseljenje. Glavni motiv onih koji odlaze je želja za boljim standardom i životom. Međutim, ima tu i pohlepe. Pojedini su imali posao i nisu bili muhtač, a iselili su. Imamo 527 stambenih jedinica (kuća i stanova), a negdje u polovini njih poneko živi. U mnogim od tih nastanjenih kuća imamo samo po jedno ili dvoje staraca. Od 520 Bošnjaka njih 220 je starije od 60 godina, a 183 ima blizu 60 godina.“ O živoj rani odlaska Bošnjaka govori i Alija Kapetanović, koordinatorica za ženski aktivizam pri Medžlisu: „Trudimo se da u džematu okupimo što više žena. Imali smo i školu Kur’ana. Trebalo bi da ponovo počne s radom. Nažalost, nema nas puno. Mladi čim se dočepaju radnih viza odoše koje-kuda, a ostajemo mi stari. Trudimo se da se sastajemo, družimo i da se edukujemo uz pomoć našeg imama. Naš imam je veoma zaslužan za kontinuirani rad našeg džemata i Medžlisa. U svemu nam pomaže. Bez njega ovdje ne bi bilo ni džemata. Odlazimo i u posjete džematima u komšijskim gradovima Odžaku, Modriči, Gradačcu. Bili smo i u Potočarima, pa sa majkama Srebrenice u Tuzli.“ Gospođa Alija je prije rata radila u banci, a za vrijeme agresije bila je u izbjeglištvu. Vratila se 2004. godine. Jasmina Karahmetović, zamjenica koordinatorke za ženski aktivizam, kaže da je petnaestak relativno mlađih hanuma aktivno u radu Medžlisa.

Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Odjel za hatabet, vaz i iršad, uputio je danas javni poziv za najsadržajniju hutbu o temi ''Međumuslimansko razumijevanje i dijalog''.

SMART tehnologija u «pametnim mektebima», isporučeno više od 150 pametnih tabli obrazovnim ustanovama u BiH