U ponedjeljak 21. marta 2016. godine održana je prva sjednica Organizacionog odbora Desete kolektivne dženaze i ukopa civilnih žrtava zločina počinjenih u Bratuncu 1992. godine. Predsjednik Organizacionog odbora Admir-ef. Velić informisao je prisutne da će kolektivna dženaza  i ove godine biti klanjana u Memorijalnom centru i šehidskom mezarju Veljaci 12. maja, na dan kada je u ovom gradu izvršeno zarobljavanje 3.000 civila.

Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, donijelo je odluku o učešću Bosne i Hercegovine na Međunarodnoj izložbi hortikulture EXPO 2016 Antalija, Republika Turska, u periodu od 23. aprila do 30. oktobra, javlja Anadolu Agency (AA).

Kao uvod u odgovor na ovo pitanje, odmah na početku želim pojasniti dva pojma:a) akida,b) nauka akide.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim “Čovjekov trud će se zbilja vidjeti, i potom će za njega nagrađen ili kažnjen potpuno biti.” (En-Nedžm, 40-41) “Doista se djela vrednuju prema namjerama i doista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio.” (Hadis) U prošlodžumanskoj hutbi smo govorili da se čovjek ne smije nikada zadovoljiti osrednošću, već da se mora truditi da sve što radi bude najbolje što može biti, kao i da osjeća odgovornost pred Bogom, savješću i ljudima. Svi mi možemo i moramo biti bolji, ma ko bili i ma šta radili. Danas se sve vrti oko novca i materijalnih dobara. Za mnoge je novac postao božanstvo i mjerilo uspjeha i prestiža u društvu, pa se ne biraju sredstva da se do njega dođe. Novac jeste značajan i farz je raditi i zarađivati, no život nije samo to, već nešto više i važnije od toga. Važnije i vrednije od gomilanja novca su vrline, koje trebaju biti glavna pokretačka snaga u životu, pa i pri sticanju dunjaluka. Vrline su bazirane na vjeri u našeg Stvoritelja, koji nas je odlikovao nad svim ostalim bićima, ali i obavezao da živimo i borimo se ne samo za sebe i svoje egoistične interese, već i za one koji su nemoćni, siromašni, bolesni, potrebni, od ljudi i drugih bića. Motiv svakog našeg djelovanja i zanimanja moraju biti vrline da se bude na usluzi porodici, zajednici, društvu i svim ljudima. Sve vrste studiranja moraju biti u ime Boga a za dobrobit svih. Ne studira se radi profesije, titule, prestiža, zato što je nešto unosno, kao ni zato što nas neko na to nagovara. Glavni motiv učenja, stjecanja diploma, rada i svih vrsta djelovanja mora biti želja da se pomaže drugima. Oni koji su završili medicinu s namjerom da pomažu bolesnima daleko su bolji od onih kojima je cilj da se samo obogate. Prošle godine smo čitali da je neki onkolog Fata, doktor specijalista za rak, zdravim pacijentima namjerno godinama uspostavljao pogrešnu dijagnozu raka da bi u njih upumpavao kemoterapiju i na taj način se bogatio. Dakle, on nije vidio pacijente kao osobe koje treba liječiti, već kao robu za zaradu. Na taj način je primio za 1.200 pacijenata 62 miliona dolara od Osiguravajućeg zavoda i odštetio državu i građane, a pacijente svjesno slao u smrt. Umjesto da bude častan i ugledan ljekar i građanin, ovaj doktor je osuđen na robiju od 45 godina i kaže: “Da, zloupotrijebio sam svoj talenat i dozvolio da ovaj grijeh uđe u mene radi pohlepe i moći. Žed za moći me uništila” Dakle, potrebna nam je vjera u Boga, treba nam bogobojaznost, potrebne su nam vrline kojima nas uči naša divna vjera islam. I bez obmana je mogao dobro uživati u luksuzu svoje visoke profesionalne, zakonske i poštene zarade. Čitamo i da je britanski hirurg lagao žene da imaju rak, pa im odsijecao dojke. Taj doktor je nepotrebno operisao ili odsjekao dojke kod više od hiljadu zdravih pacijentkinja. Naučimo se iz spomenutih primjera da postanemo doktori, inžinjeri, arhitekte, profesori, teolozi, zanatlije, radnici da bismo koristili drugima i sebi i da bismo pošteno radili i zarađivali. Takve stiže kazna i na ovome svijetu, a šta će tek biti na Ahiretu?! Uzvišeni Allah kaže: “Čovjeku pripada samo ono za šta se sam potrudi. Njegov trud će se zbilja vidjeti, i potom će za njega nagrađen ili kažnjen potpuno biti.“ (En-Nedžm, 39-41) “Pa, ko bude učinio koliko trunku dobra – vidjet će ga, a ko bude učinio koliko trunku zla – vidjet će ga!” (Ez-Zilzal, 7-8) Allahu ekber! Čovjekovo je da ima iskren nijet, želju da radi dobro i korisno, da se maksimalno trudi a rezultate određuje Allah, dž. š. Nikada svi ljudi ne mogu imati isto, ne mogu postići istu akademsku naobrazbu, ne mogu biti isto uspješni u biznisu, ne mogu imati isti broj sljedbenika itd., ma koliko se trudili. No truditi se treba i uložiti maksimum napora u svemu, a rezultate treba prepustiti našem Stvoritelju. Jedino On zna u čemu se krije mudrost manjih ili većih rezultata. Naše je da se trudimo, a nijedan trud naš neće biti uzaludan. Zar nije bilo Allahovih poslanika koji nisu imali čak nijednog sljedbenika?! Oni nisu imali nikakvog utjecaja na narod, no Uzvišeni Allah će ih počastiti najvišim mjestom u Džennetu. Zašto? Zato što Allah, dž. š., cijeni njihov trud i zalaganje. On zna da su oni imali najbolje namjere i da su sagorijevali pozivajući svoj narod na Pravi put. Znao je Allah, dž. š., da je Nuh, a. s., pozivao 950 godina i da mu se odazvalo manje od jedne stotine ljudi. Uzvišeni Allah govori o Nuhovom vapaju: “Gospodaru moj!” – reče on (Nuh) – “zbilja sam pozivao narod svoj i noću i danju, ali im je moje pozivanje samo povećalo bježanje.” (Nuh, 5-6) Dakle, Nuh, a. s., nije imao rezultata, ali je konstantno pozivao punih 950 godina. Nije se predavao, nije malaksao niti od njih ruke dizao. A to je ono što je važno kod našeg Gospodara. Život bez cilja, dobrih namjera i bez zalaganja je samo igra i zabava i ništa ne znači, makar trajao i petsto i hiljadu godina. Dok su nekada ljudi živjeli dugo, za one koji bi umrli u petstotoj godini reklo bi se da su mladi preselili, a onaj ko je živio više od hiljadu godina za život bi rekao: “Kao da sam na jedna vrata unišao a na druga izišao!” Subhanallah, pa šta čekamo?! Trudimo se, uložimo maksimum truda na putu dobra, putu pomaganja drugima, pa ćemo sretni biti na oba svijeta. Kada tražimo posao, obično prilažemo diplome završenog fakulteta, a ako smo negdje radili, prilažemo preporuke relevantnih osoba, i što više podataka o sposobnosti i rezultatu našeg studiranja i rada. Jer, to je ono što traže ljudi. U molbama ne navodimo koliko smo truda uložili a nikoga to i ne interesuje. Ulaganje truda nije garancija da ćeš uspješno položiti ispit, kao što ni veliko ulaganje u neki projekat ne znači da ćeš doživjeti uspjeh. Čovjeka ne zanima koliko si truda uložio, on želi da vidi rezultate. Jedino će Allah, dž. š., gledati i vrednovati naš trud i namjere. Zato svoj trud nikada ne smijemo podcjenjivati i pored toga što ga ljudi ne vrednuju. Nikada ne treba odustajati, pa ni onda kada izgleda da su sve nade izgubljene. Strpljivo se treba boriti a ne očajavati i nadu gubiti. Nedavno sam čitao da je neki građanin Hrvatske napisao preko 1.300 molbi za posao i da su mu se konačno otvorila vrata zaposlenja u dalekoj Kanadi. Sve ono što je izgubio nadoknadio je. Iz školskih dana se sjećam učenika koji se trudio, ali se iz učenja Kur’ana jedva provlačio. Jednom je čak i ponavljao godinu iz kiraeta (Kur’ana). No, on se trudio i Allah, dž. š., će ga nagraditi prema njegovom trudu. S druge strane, Allah ga je obdario umom, pa je danas vrsni pjesnik, pisac i intelektualac. Naš Stvoritelj će nas nagraditi po našoj namjeri, trudu i zalaganju a ne po rezultatima i učinku, po kvalitetu a ne kvantitetu. Zato, imajmo iskrene namjere u svemu, trudimo se maksimalno svako na svome mjestu, radimo kvalitetno pa će nam i život biti kvalitetan i smisaon. Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, nagradi one koji su je slušali, čitali i drugima distribuirali, oprosti nam grijehe, popravi naše stanje i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, 18.03.2016. god.

Edin Ikanović iz Koalicije Prvi mart očekuje da će MUP Republike Srpske tokom izricanja presude Radovanu Karadžiću povećati broj policajaca na ulicama Republike Srpske, kako bi zaustavili eventualne izgrede, a naročito kako bi spriječili napade na povratnike Bošnjake i njihovu imovinu, piše agencija Patria.

Ako uzmemo u obzir i izreku da „Šejtan nit' ore, nit' kopa, nego samo gleda kako da čovjeka uhelaći“, postaje jasno kako su njegove žrtve i oni koji idu u džamiju.

Mladi ljudi su nezadovoljni trenutnom situacijom u kojoj žive, pokazuju apatiju, bezidejnost, tromost i spremnost da dane provode u dokolici čekajući neka „instant“ rješenja koje će ponuditi stariji i tako im osmisliti život. To je pokazatelj nedostatka duhovnosti kod naših mladih ljudi, pa ne treba nas čuditi da veliki broj njih ne cijeni vrijeme koje nepovratno prolazi. Dane i dane, mnogi od njih provode sjedeći uz kahvu, ili u kladionicama ili na neki drugi neprimjeren način.   Prosječan mladi Evropljanin do 24. godine ima završen fakultet, volontira pet sati sedmično na društveno korisnim poslovima i ima viziju svog života u narednih pet godina. U Bosni i Hercegovini, njegov vršnjak, ako i ima završen fakultet, ne radi ništa, traži idealni posao u kojem će malo raditi i ne zna šta želi postići ni za dvije godine.   A naša vjera, naša tradicija uči nas drugačije i od mladih ljudi traži inventivnost, rad, hvatanje „u koštac“ sa izazovima vremena, a starije uči da mladim ljudima pružaju šansu i da im povjeravaju odgovorne poslove. Biti vjernik znači imati čvrstu vjeru, imati lijepo ponašanje, ali i biti koristan član društva i društvene zajednice u kojoj radiš. Čovjek treba da se trudi i pravi vjernik nikada ne smije zapadati u stanje letargije i stanje potpunog mirovanja. Na tom polju poseban je značaj mladih ljudi. Danas, više nego ikad, imamo potrebu da se oni (kao ljudi u punoj snazi) aktivno uključuju u društveni život kao i u svoje džemate. Mladost je period ljudskog života kada je čovjek najjači, kada pokazuje želju za dokazivanjem i uspjehom. Tako i Kur'an definiše mladost kao period snage između dva perioda slabosti kroz koja prolazi čovjek: „Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi.“ (Er-Rum, 54) Kur'an Časni nam pruža dovoljno jake i žive primjere i uzore koje možemo prezentirati našim mladim kao obrazac življenja i ponašanja. Jedan od najupečatljivijih primjera navedenih u Kur'anu Časnom je primjer Ismaila, a.s., mladića kojeg njegov rođeni otac namjerava žrtvovati kao kurban. Njegova istrajnost na putu Istine je primjer mnogim mladim ljudima kako treba svoj život živjeti. Drugi primjer koji nam Kur'an Časni navodi, primjer za uzor, je Jusuf, a.s., koji je bio izložen veoma velikim iskušenjima za jednog mladog čovjeka. Žena u čijoj kući je boravio poziva ga na grijeh i on odbija. Čak i kada mu prijeti zatvorom, u kojem je proveo nekoliko godina, rekao je: „Gospodaru moj, zavapi on, draža mi je tamnica od ovoga na što me navraćaju!“ (Jusuf, 33) Čestitost je osnova uspjeha mladih ljudi. Nažalost, danas smo svjedoci da omladina srlja u moralni sunovrat koji bi mogao kompletno društvo gurnuti u ambis iz kojeg će se teško izvući. Ta nemoralnost u mladim godinama narušava porodicu, kao temelj jednog zrelog društva i srozava ga na najniže stepene. U Kur'anu, Allah, dž.š., nam navodi primjer grupe mladića koji su ostali dosljedni istini i Pravom putu: „To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili“, kao i mladića koji je ustao protiv svog naroda i razbio kipove koje su oni obožavali, Ibrahima, a.s. Kada su počeli istragu o počiniocu rekli su: „Čuli smo jednog momka kako ih huli, rekoše, ime mu je Ibrahim.“ Sljedbenici Vjerovjesnika, a.s., bili su u prvim redovima mladići. O ashabima Musāa, a.s., Kur'an Časni kaže: „I ne povjerova Musau niko, osim zurrijetun – malo njih iz naroda faraonovog, iz straha da ih faraon i glavešine njegove ne počnu zlostavljati.“ (Junus, 83) Riječ zurrijetun označava mlade ljude i momke.   Doprinos mladih u prvim razdobljima islama Ashabi Muhammeda, s.a.v.s., bili su mladići i momci. Najstariji među njima bio je Ebu Bekr, r.a., koji je imao oko 37 godina kada je primio islam. Islamska povijest je prepuna mladića koji su primjer bogobojaznosti, pobožnosti, žrtvovanja i borbi za vjeru. Usame ibn Zejd, mladić je od 18 godina, a Muhammed, s.a.v.s., ga imenuje i postavlja kao zapovjednika vojske. Zatim, Muhammed Ibn el-Kasim ibn Muhammed, koji je osvojio Indiju, a imao je samo 17 godina. Poslanik poslije ugovora na Akabi u Medinu šalje mladog Mus'aba da Medinjane uči o vjeri. Medina raširenih ruku dočekuje Poslanika, a Mus'ab je imao samo 25 godina. Poslanik u Mekki u postelji ostavlja Aliju r. a. Poslije i on čini hidžru, čini taj težak put. Kada ga je Poslanik vidio u kakvom je stanju zaplakao je, a tada je Alija imao samo 17 godina. Primjer Ibn Mes'uda koji se dobrovoljno javio da ide mušricima kod Ka'be učiti Kur'an. Taj hrabri mladić kojem je Ebu Džehl odsjekao uši jer je bio čoban i nije imao nikakve zaštite tada je imao 23 godine. Veliki i odgovorni zadatak sakupljanja listova Kur'ana i sabiranja u zbirku Mushaf imao je Zejd ibn Sabit. Taj veliki posao uradio je odgovorno i precizno, a tada je imao 21 godinu. Znamo da su se u Mekki Poslanik i muslimani sastajali u Erkamovoj kući i tu su učili o islamu. Taj težak teret domaćina u takvom okruženju dobrovoljno je na sebe prihvatio Erkam koji je tada imao 17 godina. Nije li divan primjer Džafera ibn ebi Taliba koji drži govor pred Negusom o islamu što je bio povod prihvatanja islama jednog cijelog naroda. Kada je držao taj govor on je imao 25 godina. Mnogo je još primjera koji bismo mogli navoditi. Prosječan mladi Evropljanin do 24. godine ima završen fakultet, volontira pet sati sedmično na društveno korisnim poslovima i ima viziju svog života u narednih pet godina. U Bosni i Hercegovini, njegov vršnjak, ako i ima završen fakultet, ne radi ništa, traži idealni posao u kojem će malo raditi i ne zna šta želi postići ni za dvije godine. Pouka svima nama je da se dok smo u punoj snazi aktivno uključimo u život i svojim aktivnostima doprinesemo boljem životu sebi i svom narodu. Naša vjera, Kur'an i život Poslanika, s.a.v.s., i mladima i starima daje primjer kako treba raditi i stoga još više čudi da nam je stanje takvo kakvo jeste. Svako organizirano društvo koje misli na svoju budućnost treba svoje mlade kao aktivne članove. Zapamtimo i dio hadisa: Iskoristite mladost prije starosti. Svi ovi primjeri jasno nam govore da se svom džematu, svojoj zajednici, svojoj okolini trebamo u mladim danima odmah staviti na raspolaganje i aktivno djelovati, uz nadzor starijih i iskusnih, a to je recept za uspjeh na Ovom i na Budućem svijetu. A većina nas bi se trebala i buditi uz hadis: „Bereket je u aktivizmu.“         Ilustracija: omladina

Nema sumnje u to da alkoholizam i narkomanija zauzimaju sam vrh piramide svih pošasti s kojima se ljudski rod susretao tokom svog bitisanja na ovoj planeti.

Predsjedništvo Republike Turske je pripremilo specijalni promotivni video snimak u kojem je učestvovao i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan.

Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u petak je svečano otvorio administrativno–poslovni centar "Gazi Turali-begov vakuf", koji se nalazi u centru Tuzle.

U petak je svečano otvoren administrativno-poslovni centar “Gazi Turali-begov vakuf”, u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Tuzla i u prisustvu reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Huseina ef. Kavazovića.

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan izjavio je u petak da uprkos onima koji žele nanijeti zlo turskom narodu, Turska bi mogla ispisati još jedan historijski "ep o Canakkaleu" protiv svojih neprijatelja, javlja Anadolu Agency.

Hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu održao je Mr.Nusret ef. Abdibegović, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH koji je naglasio da je proljeće godišnje doba u kome se budi priroda, to je period u kome Allah dž.š oživljava zamrlu zemlju.

Namjera nam je ukazati na jednu bolest koja je kroz povijest egzistirala u različitim formama na planu razgradnje društva, morala. No njeno prisustvo je danas mnogo zapaženije, a riječ je o bolesti koja latentno ulazi u svaki kutak globalnog sela i koja postaje dio naše stvarnosti – to je korupcija ili, kako to popularno ima običaj kazati jedan naš alim, socijalna, duhovna i intelektualna prostitucija...

Za djecu u Vrbanjcima kod Kotor Varoši, koja pohađaju instruktivnu nastavu u improvizovanim prostorijama medžlisa IZ Kotor Varoš, džemat Sultan Fatihove (Careve) džamije u Sarajevu je prikupio osnovne potrepštine neophodne za nastavu. Prikupljeni školski materijal djeci je isporučen u zaseok Hanifići u Vrbanjcima u srijedu, 16.03.2016 godine.

Gotovo četiri i po stoljeća su prošla otkako su živjeli velikani kao što je bio Gazi Turali-beg. Prije 444 godine, 1572., u Čačku je potpisana Gazu Turali-begova vakufnama.