Sarajevo, 02. mart 2018. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović kazivao hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Današnju hutbu prenosimo u cijelosti: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Milostivom, Samilosnom. On je iznad svega i svakoga. U Njegovoj veličini i milosti je naše utočište. I naša snaga. Neka je salavat na poslanika Muhammeda i njegovu čistu porodicu. On i njegovi ashabi su naš uzor. Draga braćo i sestre. Kad god nas ovodunjalučki problemi u velikoj mjeri zaokupe, prisjetimo se da je srž vjere predanost Bogu i istrajnost na Njegovom putu. Tako stoji u Časnome Kur'anu, koji je uputa ljudima (huden lil mutaqin). Vjerujemo da je Allah na početku svega i da Mu se čovjek može u potpunosti predati, u svako doba. Allah daje život i smrt, uspostavlja harmoniju i poredak, i daje mjeru svemu. Kod Njega je neprekinuti krug života, iz kojeg izvire svaka egzistencija. „Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na zemlji“! (2:255) Ove riječi u svojim namazima ponavljaju milioni muslimana svaki dan. Božiju milost nalazimo u svemu: u drvetu i kamenu, u svakoj vlati trave, u kapi kiše i vjetru koji budi uspavanu Zemlju. „Ne postoji ni jedna stvar koja ne potječe od Nas, (kaže Allah), a od toga mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno. Šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo vodu da imate što piti. Vi s time ne možete raspolagati. Jedino mi dajemo život i smrt, i samo Mi smo vječni“. (15:21-23) Poniznost, pokornost i predanost Bogu nipošto ne znače da se čovjek u tome izgubi, da nestane. Suprotno od toga, Allah je htio da naša predanost i ustrajnost na Njegovom putu budu svjesne i slobodne. Samo čovjek koji je slobodno predan Bogu, s prāvom mogućnošću izbora, može biti u istinskoj pokornosti. Braćo i sestre. Ako pažljivo čitamo Kur'an, a potom se zagledamo u sebe i svijet oko sebe, razumjet ćemo da se on mijenja i da Bog u svakom trenu stvara nove svjetove. U univerzumu, čiji smo i sami dio, utisnuta je neprekinuta Božija volja za stvaranjem i promjenom. Upravo ta Božija volja održava univerzum aktivnim. I sam čovjek je podložan toj promjeni. „Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim – pa koju blagodat Gospodara svoga poričete“. (55: 29-30). Naši davni učitelji u vjeri kazali su nam da se i īmān, ta duhovna dimenzija čovjeka, poput univerzuma, neprestano dinamizira i mijenja, povećava i smanjuje. Bog je u Adema udahnuo od svoga Duha, kako nam Kur'an kazuje, pa ni ljudska duša nije statična i nepokretna. Dobri ljudi (evlijaullah) obdareni su kerametima i njima su dati posebni darovi; mijenjali su i usavršavali našu ćud i naše spoznajne sposobnosti. Vjerovjesnici, neka je na njih Božji mir i spas, nalaze se na vrhu piramide, preko koje su i drugi, a ne samo oni, mogli dostići daleke horizonte spoznaje. Vjerovjesnik Muhammed, a.s., i sam je govorio: „Poslan sam kao učitelj i odgajatelj.“ Kur'an sadrži mnoga kazivanja o vjerovjesnicima, a između njih izdvaja četvoricu: Ibrahima, a.s., koji je bio Božji prijatelj, Halilullah; Musaa, a.s., koji je razgovarao s Bogom, Kelimullah; Isa, a.s., koji je bio Mesih, sličan Ademu; i Muhammed, a.s., koji je pouzdani El-Emin i Božiji miljenik Habibullah. To su učitelji čovječanstva, svaki vjernik, svaki musliman može slijediti njihov životni put, a u isto vrijeme i svjedočiti autentičan put islama, bez straha da zaluta. Braćo i sestre. Živimo u vremenu kada se svjetovi miješaju, kao u suton dana i noći. Istinu je sve teže odvojiti od laži, a časnu namjeru od propagande. Iluzija ovozemaljske sreće, koja nam se skoro neupitno nudi, sve se više pojačava. Dobro kao da ponovo uzmiče, a zlo osnaženo propagandom postaje sve jače. Budućnost muslimana će zavisiti, kao i uvijek, od njihove slobode, stvaralačkih napora i sposobnosti da razluče istinu od neistine. Allah nas nije ostavio, niti prepustio same sebi. On nam je u Svojoj Knjizi poslao jasnu poruku: „O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni (u vjeri)“. (Et-Tawba, 119) Vjerovjesnik je govorio: „Čuvajte se laži, jer laž vodi u grijeh, a grijeh vodi u vatru“. Braćo i sestre. Vjera, za razliku od propagande, uvijek je svoje lice ogledala u iskrenosti prema Bogu i samilosti prema ljudima. Propaganda, na drugoj strani, ne računa na Boga, već na kratkotrajnu korist i ljudsku pohlepu. Istinska vjera je u odnosu na nju kao istina u odnosu na laž. Nepatvorena, autentična čistoća vjere zapisana je u Božjim knjigama i u srcima pobožnih ljudi. A laž i propaganda su poput šaranja po pijesku, kad god ih vjetar uskovitla, nažuljā nam oči. Svete predaje o vjerovjesnicima i njihovom uzoritom životu, od Adema do Muhameda (a.s.), primjeri su kako treba živjeti u zajednici. Kazivanje o Božjim vjerovjesnicima uvijek unosi svježinu u naše živote. To su predaje koje su ispunjene hrabrošću, borbom i ljubavlju, one koje odgajaju, koje nisu okrenute vremenu već vječnosti. Skoro da ne postoji životna prilika u kojoj se vjernik pojedinačno, ili u zajednici, ne bi mogao dovesti u vezu s nekim od kur'anskih kazivanja. Čini se, kako vrijeme prolazi, da bi kur'anska kazivanja o Musau, a.s., i faraonu, Ibrahimu, a.s., i Nimrudu, Davudu, a.s., i Džalutu, Muhammedu, a.s. i Ebu Lehebu muslimani morali iznova pažljivo čitati i odgonetati njihove poruke. Mogla bi nam ta kazivanja u ovom vremenu poslužiti kao paradigma za razumijevanje propagande kojoj smo izloženi. Čini se da je sada najvažnije sačuvati vjeru u Boga i ljude, jer će potražnja za njom na dunjalučkoj pijaci u danima koji nam predstoje biti sve veća. Dani koji su pred nama pokazat će da li smo u stanju da se posvetimo višim ciljevima života, radu i međusobnom povjerenju, a da se odmaknemo od podmetanja, površnosti i zlobe. Braćo i sestre. Već duži period svjedočimo bespoštednoj propagandi koja se vodi protiv nas bosanskih muslimana, na koje se gleda kao na potencijalnu opasnost za Evropu. Da bi se postigli zacrtani ciljevi ne preže se ni od moralno upitnih sredstava, laži i obmana. Čine to, nažalost, ljudi iz našeg susjedstva, skoro neprestano ali i oni među nama kratke pameti. Ta laž ugrožava sigurnost i nas i naše zemlje, ali i svih njenih građana. Da je političke korektnosti, državničke odgovornosti i ljudske moralnosti, jedina prava i suvisla borba bila bi: borba za vrijednost života, ljudska prava i vladavinu zakona. Ali, „neka te ne žaloste njihova pričanja, reče Allah. I nastavi: Sva moć uistinu pripada Bogu. On sve čuje i sve zna“. (10:65) Braćo i sestre. Svjedoci smo da je ova naša zemlja sve praznija; mladi ljudi odlaze. Tužno je i bespomoćno slušati priče ljudi iz Podrinja, Hercegovine i Bosanske Krajine, naših muftija, biskupa i vladika, koji s tugom i sjetom govore o odlasku ljudi tamo, kako oni kažu, negdje daleko. Ako smo mi nemoćni da to spriječimo, a oni koji bi mogli to još i podstiču, ostaje nam da se jadamo dragom Bogu ne bi li on uslišao naše molitve, pa odgovorne potakao na ljudsko djelovanje. A na Sudnjem danu svako će svoju knjigu čitati. U njoj će, kako Kur'an govori, sve biti zapisano, svačije djelo i nedjelo i niko svojoj odgovornosti neće moći umaći. „I Knjiga će biti postavljena (reče Allah), i vidjet ćete griješnike kako strahuju od onoga što je u njoj, i govorit će: „Teško nama, kakva je ovo knjiga. Nije izostavila ni mali ni veliki grijeh. Sve ih je nabrojala...! (18:49). Dana toga svaki će čovjek biti kažnjen ili nagrađen prema zasluzi“. „Dana toga neće biti nepravde, a Bog zaista brzo račun svodi“. (40:21) Draga braćo i sestre. Allah nam je obećao da ničiji trud, bio mali ili veliki, od muškarca ili od žene, neće biti uzaludan. U Kur'anu je zapisano: „Ko učini i trun dobra vidjet će ga, a ko učini i trun zla vidjet će ga“. (99:7-8) Život tako brzo prođe, svaki dan na drugi svijet ispraćamo braću i sestre, drage nam prijatelje. Najsigurniji ulog na ovom dunjaluku je dobro djelo. Allah je to nazvao zajam Bogu, koji će se višestruko vratiti. To je zrno, kako ga opisuje Kur'an, iz koga izraste sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrna. Svaki od nas sposoban je, uz Božiju pomoć, da zasije vlastito polje nepreglednog dobra. Prije par mjeseci pozvali smo vas, braćo i sestre, da pomognemo Rohinja muslimanima. U njihovo ime, želim se zahvaliti svima koji su poslušali naš poziv i odazvali se. Mnoga djeca i starci, žene i muškarci, bit će spašeni od gladi i bolesti. Danas želim navijestiti za idući petak veliku akciju prikupljanja sredstava s ciljem da u ovom času materijalno pomognemo braću i sestre u džematima gdje je počinjen genocid u našoj zemlji. Učinit ćemo to preko naših džemata u domovini i drugdje gdje nas ima. Posebno bih se obratio našim privrednicima, mladim ljudima s idejama i programima, i pozvao ih da zajedno s nama uzmu učešća u pružanju pomoći tim ljudima. Sada je važno da podržimo te ljude i ulijemo novu nadu u njihove napaćene duše. Musliman je muslimanu brat (učio nas je Vjerovjesnik, a.s.). On mu ne čini nepravdu niti ga napušta. Ko se nađe pri ruci svome bratu kad mu bude potrebno, Allah će se naći njemu u pomoći. Ko od brata otkloni nevolju na ovom svijetu, Allah će njemu otkloniti na Sudnjem danu. Ko pokrije mahanu svoga brata Allah će pokriti njegove mahane na Dan suda. (Ebu Davud) Molim Allaha (dž.š.) da učvrsti vjeru u našim srcima! Neka vjerovjesnici i dobri ljudi (evlije) budu uzor u našim životima! Molimo Ga da nas sačuva zlobe zlobnika i dušmana, ma ko oni bili! Molimo Ga da olakša terete siromaštva i bolesti svim ljudima! Molimo Ga da prestanu patnje naroda u Siriji i Jemenu! Molimo Ga da prestanu ratovi i stradanje nevinih ljudi. Molimo Te Tvojim riječima: Gospodaru naš, Ti si mir i od Tebe je mir, slavljeno neka je Tvoje Uzvišeno ime, o Plemeniti! Molimo Te riječima Tvog vjerovjesnika Muhammeda: Allahu naš, podaj nam mudrosti da stvari vidimo onakvim kakve one jesu, a ne onakvim kakvim bismo mi željeli da budu! Bože naš, osnaži nas da istrajemo na Tvom putu i putu Tvog vjerovjesnika Muhammeda, a.s., i spoji nas s njim na Sudnjem danu! Amin ja rabbel alemin! islamskazajednica.ba

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Milostivom, Samilosnom. On je iznad svega i svakoga. U Njegovoj veličini i milosti je naše utočište. I naša snaga. Neka je salavat na poslanika Muhammeda i njegovu čistu porodicu. On i njegovi ashabi su naš uzor.

U okviru vannastavnih aktivnosti, rada sa nadarenim đacima i ostvarivanja saradnje sa drugim školama JU Medresa „Osman-ef. Redžović“ ove godine po prvi put je organizirala jednodnevni simpozij za učenike srednjih škola na engleskom jeziku na temu „Perspektive budućnosti: obrazovanje u Bosni i Hercegovini ili u zemljama Evropske unije“ (Future perspective: Bosnian vs. Western European countries education).

U nedjelju, 25.02.2018. godine, poslije jacije-namaza, u prostorijama novog mekteba džemata Teftedarin do, MIZ Sarajevo, upriličena je svečanost povodom uspješnog završetka kursa sufare za deset žena, inače članice ženskog aktivizma u džematu

Bosna Bank International (BBI) u saradnji sa svojim većinskim osnivačen Islamskom razvojnom bankom (IDB) obezbjedila je specijalnu finansijsku liniju od 15 miliona KM za podršku vakufu i obnovu vakufske imovine u BiH

Odjel za ženski aktivizam Srebrenik i džemat C. Srebrenik: Predavanje i druženje za žene

U srijedu 28. februara održana je  sjednica Muftijstva tuzlanskog, kojom je predsjedavao muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović.

U nedjelju, 25. februara 2018. godine u prostorijama Velike sale Islamskog kulturnog centra u Bužimu održana je redovna godišnja izvještajna skupština Medžlisa Islamske zajednice Bužim. Skupštinom je predsjedavalo radno predsjedništvo kojeg su činili delgati Zlatko Cinac i Emil Ćatić, te sekretar Esmir Kauković. Rad skupštine je započeo učenjem kratkog ašereta od strane imama džemata Varoška Rijeka Harisa ef. Veladžića.

Povodom dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 01. marta 2018. godine, položeno je cvijeće, proučena Fatiha i odata počast poginulim šehidima, borcima i civilnim žrtvama protekle Agresije na BiH.

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine je nacionalni praznik koji se obilježava 1. marta svake godine, a kojim se proslavlja nezavisnost Bosne i Hercegovine od Socijalističke federativne republike Jugoslavije. Referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine održan je na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Održan je 29. februara i 1. marta, a označavao je opredjeljivanje građana ka budućnosti zemlje. Punoljetni građani Socijalističke republike Bosne i Hercegovine glasali su o nezavisnosti Bosne i Hercegovine na referendumu na kojem je jedino pitanje bilo: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive? Referendumu je pristupilo ukupno 2.073.568 glasača što je predstavljalo izlaznost od 63,6%. Od ukupno izašlih na glasanje njih 99,7% je glasalo za nezavisnost, a 0,3% protiv te odluke. Rezultati referenduma su prihvaćeni 6. marta iste godine u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Svima onima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu želimo sretan Dan nezavisnosti! Radio BIR

Prošlo je 26 godina od održavanja referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine na kojem je od 64 posto građana koji su se odazvali glasanju, 99,44 posto glasalo "za" nezavisnost. Referendumsko pitanje je glasilo: "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?". Referendum o nezavisnosti, održan 29. februara i 1. marta 1992. godine, značio je potvrdu opredjeljenja većine građana prema budućnosti BiH, ali je bio i uvod u troipogodišnji krvavi rat, agresiju na BiH koja je odnijela više od stotinu hiljada žrtava, dok je više od milion građana Bosne i Hercegovine protjerano s ognjišta. Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine i državnim praznikom potpisao je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović 6. marta 1995. godine, tri godine nakon što je Republička izborna komisija Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa Bosne i Hercegovine. Prethodno je Zakon o 1. martu donijela Skupština RBiH, 28. februara 1995. No, na osnovu ovog akta, danas se Dan nezavisnosti obilježava samo na dijelu teritorije BiH, u entitetu Federacija BiH. Disolucija SFRJ i pregovori Odluka o održavanju referenduma o nezavisnosti u Skupštini SRBiH donijeta je u vrijeme disolucije bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), kada su bivše jugoslovenske republike Slovenija i Hrvatska već proglasile nezavisnost. Bilo je to vrijeme intezivnih, ali uglavnom neuspješnih razgovora šest predsjednika predsjedništava jugoslovenskih republika o iznalaženju izlaza iz krize, ali i vrijeme kad su se ratna dešavanja iz Hrvatske već prelila u Bosnu i Hercegovinu napadom Jugoslovenske narodne armije u septembru 1991. godine na selo Ravno u jugoistočnoj Hercegovini. U BiH to je bilo vrijeme formiranja paralelnih struktura vlasti. Pod vodstvom tadašnje Srpske demokratske stranke, na Palama, nedaleko od Sarajeva, 24. oktobra 1991. formirana je tzv. Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini koja je 9. januara 1992. godine usvojila Deklaraciju o proglašenju tzv. Srpske republike Bosne i Hercegovine (čije ime je u augustu 1992. promijenjeno u Republika Srpska). U Grudama je 18. novembra 1991. proglašena tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. O sudbini republika bivše Jugoslavije, pa i Bosne i Hercegovine, intenzivno se razgovaralo i na međunarodnom planu. U holandskom Den Haagu je 5. novembra 1991. održana Konferencija o Jugoslaviji nakon koje je Arbitražna komisija Konferencije donijela ocjenu kako se radi o disoluciji zemlje. Praktično, to je značilo da SFRJ više nema pravni identitet na međunarodnom planu. Evropska zajednica je 16. decembra 1991. usvojila Deklaraciju o Jugoslaviji kojom su pozvane jugoslovenske republike da do 23. decembra apliciraju za status nezavisnih država. Predsjedništvo SRBiH je tri dana pred istek tog roka, bez glasova srpskih članova, donijelo odluku o podnošenju zahtjeva za priznavanje SRBiH kao nezavisne države. Međutim, izvještaj Arbitražne komisije Konferencije o Jugoslaviji, kojom je predsjedavao Robert Badinter, uslovio je međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine provođenjem općeg referenduma o nezavisnosti pod međunarodnom kontrolom. Vođena tim uvjetom, Skupština SRBiH je na burnoj i teškoj sjednici 25. januara 1992. godine donijela odluku o raspisivanju referenduma o statusu Bosne i Hercegovine. Istovremeno, donijeta je odluka o povlačenju predstavnika SRBiH iz svih saveznih državnih organa i organizacija SFRJ. Odluka o referendumu i prijetnje Za skupštinsku odluku o referendumu glasali su predstavnici Bošnjaka i Hrvata, dok nije dobila podršku većine predstavnika srpskog naroda, koji su prije glasanja, na prijedlog Srpske demokratske stranke (SDS), koju je predvodio današnji haški optuženik Radovan Karadžić, napustili zasjedanje. Odluka je donesena nedugo nakon otvorene prijetnje koju je pred očima cijele bosanskohercegovačke, ali i svjetske javnosti, Radovan Karadžić, prvostepeno osuđen za ratne zločine i genocid u BiH pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, uputio muslimanskom narodu. "Ovo nije dobro što vi radite. Ovo je put na koji vi želite da izvedete Bosnu i Hercegovinu, ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete dovesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod, možda, u nestanak. Muslimanski narod ne može da se odbrani, ako bude rat ovdje", poručio je Karadžić sa skupštinske govornice 15. oktobra 1991. prilikom donošenja Akta o reafirmaciji suverenosti Republike Bosne i Hercegovine koji je prethodio odluci o referendumu. Na ovu izjavu odmah je reagirao Alija Izetbegović, tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH. "Njegov (Karadžićev, op.a.) način izlaganja, njegove poruke možda na najbolji način objašnjavaju zašto mi možda više i nećemo da ostanemo u Jugoslaviji... Njegov način izlaganja, njegove poruke možda najbolje objašnjavaju zašto i drugi neće da ostanu u toj Jugoslaviji. Takvu Jugoslaviju kakvu hoće gospodin Karadžić neće više niko. Neće, možda, niko više osim srpskog naroda. Takvu Jugoslaviju su u očima jugoslavenskih naroda, Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara, Muslimana... jednostavno omrzli, kao i u očima Evrope i svijeta. Takvi načini kako to Karadžić radi", istakao je Izetbegović. Prema odluci Skupštine SRBiH, referendum je provela Republička izborna komisija i općinske izborne komisije. Tadašnji SDS je učinio sve kako bi onemogućio građane srpske nacionalnosti da učestvuju u referendumu. Pristalice SDS-a su se žestoko suprotstavljale referendumu, a mnogi od njih bili su i naoružani. Mediji izvještavaju o zaprekama na cestama kako bi se onemogućilo dostavljanje referendumskog materijala. Ipak, na referendum su izašli građani srpske nacionalnosti koji su živjeli uglavnom u većim gradovima. Prema novinskim izvještajima, prvog dana referenduma Srbi iz Jajca su izašli na glasanje u naseljima bare, Volijak i Pijavica... Navodi se da su u Tuzli glasali građani svih nacionalnosti... Drugi dan referenduma počeo je u opuštenijoj atmosferi jer je stigla vijest da su noć prije sklonjene barikade na Komaru. Miro Lazović, jedan od osnivača Foruma parlamentaraca BiH 1990, u vrijeme referenduma poslanik u Skupštini SRBiH, bio je među srpskim predstavnicima koji su podržali odluku o održavanju referenduma. Nakon toga, i on i njegova porodica bili su izloženi direktnim prijetnjama. Lazović, koji je sve vrijeme opsade i rata ostao u Sarajevu, kazao je jednom prilikom kako će „1. mart ostati jedna od najsvjetlijih tačaka u historiji BiH“. Napad na suverenu i međunarodno priznatu BiH Prije zatvaranja glasačkih mjesta, Alija Izetbegović je na konferenciji za novinare izjavio: „Mislim da možemo da kažemo da smo, ne samo suverena i nezavisna država nego i međunarodno priznata država.“ Ali, samo nekoliko sati nakon te izjave, nove slike glavnog grada BiH su šokirale svijet. U predvečerje 1. marta na Baščaršiji, kod Stare pravoslavne crkve, ubijen je srpski svat Nikola Gardović. To je bio povod da u organizaciji tadašnjeg SDS-a tokom noći budu dignute barikade na svim važnijim raskrsnicama u Sarajevu. Narednog dana grad je osvanuo potpuno blokiran. Krizni štab SDS-a objavio je zahtjev da se obustave sve aktivnosti na priznanju suverene i nezavisne BiH. Dnevni list "Oslobođenje" osvanuo je s naslovnicom: "Barikade protiv Sarajeva". No, bh. patriote su se brzo organizirale i odgovorile na barikade. Sa Dobrinje je ka centru grada krenula povorka ljudi pred kojom su se maskirani ekstremisti s barikada počeli povlačiti... Šestog marta 1992. godine Republička izborna komisija je proglasila rezultate referenduma. "Na osnovu člana 28. Tačke 6. Zakona o referendumu (”Službeni list SRBiH”, br 29/77 i 24/91), Republička izborna komisija na sjednici održanoj 6. marta 1992. godine, utvrdila je rezultate Republičkog referenduma za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine koji je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine i iste objavljuje: Od ukupnog broja glasača 3.253.847, na republički referendum za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine izašlo je i glasalo 2.073.568 građana sa pravom glasa ili 64,31 posto i to prema izvodima iz opštih biračkih spiskova 1.989.786 i na osnovu potvrda o upisu u opšti birački spisak 83.535. glasača. Važećih glasačkih listića bilo je 2.067.969 ili 64,14 posto. Od ukupnog broja vazećih listića “ZA” je bilo 2.061.932 glasača ili 99,44 posto, dok je "PROTIV" glasalo 6.037 ili 0,29 posto, a nevazećih glasačkih listića bilo je 5.227 ili 0,25 posto. Dakle, od ukupnog broja (2.073.568) građana koji su glasali na republičkom referendumu za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine 29. februara i 1. marta 1992. godine, za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive, izjasnilo se 2.061.932. građana ili 99,44 posto (”Sluzbeni list RBiH”, br. 7; 27. mart 1992.)." Ovi rezultati su omogućili međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine kao nezavisne države. Zemlje članice Evropske zajednice priznale su Bosnu i Hercegovinu 6. aprila 1992. godine. Sjedinjene Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu dan kasnije, 7. aprila. Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda. No, već prvih dana bh. nezavisnosti počeli su napadi na Sarajevo i cijelu BiH… Ratni pakao okončan je tri i pol godine kasnije pregovorima u američkoj vojnoj bazi Right Patterson u gradu Daytonu, a potom potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, 14. decembra 1995. u Parizu. Mirovnim sporazumom potvrđene su međunarodno priznate granice, suverenitet i teritorijalni integritet države Bosne i Hercegovine. No, priznato je i njeno unutrašnje teritorijalno ustrojstvo koje znači podjelu na dva entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine (51 posto teritorija) i Republiku Srpsku (49 posto). Alija Izetbegović možda je najbolje opisao postignuti mirovni sporazum: "U svijetu kakav je i sa ljudima kakvi jesu, nije se moglo više postići." Nedostaci i alternative Dejtonu Dejtonski mirovni sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine, koji je donesen kao njegov sastavni dio, na snazi su do danas. Komplikovano državno uređenje, sa 14 parlamenata i vlada na različitim razinama vlasti, gomilanje administracije I višestruka podjela nadležnosti, značajna su prepreka ekonomskom i svakom drugom napretku BiH. Proteklih godina bilo je i pozitivnih iskoraka u namjeri da se poprave nedostaci dejtonskog Ustava. Među njima je odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti tri naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba, na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Odluka je provedena na način da su izmijenjeni entitetski ustavi u smislu uvođenja jadnakopravnosti tri naroda u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Suštinski konstitutivnost sva tri naroda na području cijele države I u svim sferama nikad nije zašivjela. Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je 2009. presudu u predmetu Sjedić – Finci protiv BiH. Implementacija presude u najkraćem znači izmjene Ustava Bosne i Hercegovine kojima bi se izjednačili svi građani Bosne i Hercegovine prilikom kandidiranja za člana Predsjedništva BiH i u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i to postalo pravo svih, a ne samo pripadnika tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Hrvati, Srbi). Presuda nije provedena u djelo. U godinama prije, formirano je državno Ministarstvo odbrane i Oružane snage BiH koje su danas na takvom niovu obučenosti da učestvuju u međunarodnim mirovnim misijama pod vodstvom NATO-a. Odluka o upisu vojne imovine na državu, kojom bi bio otkočen put ka članstvu u NATO, odnosno dobijanje Akcionog plana za članstvo, na čekanju je. BiH je 15. februara 2016. godine predala aplikaciju za članstvo u Evropskoj uniji, koja je usvojena u septembru te godine. Taman što se stišalo slavlje i povodom tog čina, stigla je nova kriza povodom predaje zahtjeva za reviziju presude u predmetu BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu kojem se protive predstavnici srpskog naroda u institucijama BiH. Četvrt stoljeća od referenduma o nezavisnosti BiH, u zemlji su aktivne politike koje ne odustaju od zapaljive retorike koja poziva na unutrašnje podjele i teritorijalni preustroj po etno-nacionalnom principu… U vremenu kad je političko vodstvo sve razjedinjenije u pogledu budućeg unutarnjeg uređenja zemlje, kad se konsultacije o budućem unutrašnjem ustroju BiH održavaju sve češće izvan državnih institucija, pa i van granica BiH, put ka euro-atlantskim integracijama umjerene snage u zemlji vide kao najoptimalnije rješenje. Prvi mart obilježava se samo u Federaciji BiH kao Dan nezavisnosti BiH, dok se taj praznik ne obilježava u entitetu Republika Srpska.

U novom printanom izdanju Preporoda od 1. marta 2018. čitajte:                                                 PREPORODOV SPECIJAL DAN NEZAVISNOSTI: Šta su Muslimanski glas i Preporod pisali o referendumu 1992. godine INTERVJU Iva Lučić, predavačica na Univerzitetu Uppsala u Švedskoj: Kako je Bošnjacima priznat nacionalni identitet “Muslimani”? POVODI Šaćir Filandra: „Od zabranjene do uvažene nacije“ UVODNIK Senada Tahirović: „Patriotizam i hrabrost danas, u miru“   DUHOVNOST Ammar Bašić: Šta djelima poručujemo? Mensur Kerla: „Vrijeđanje domovine nije od muslimanskog edeba!“ POGLEDI Muhamed Jusić: Kome je problem muslimanski identitet Bošnjaka? Asim Jelovac: Prošlost kao teret ili inspiracija? KOLUMNE Osman Kozlić: Bez promjene svijesti, nema dobrih vijesti Fikret Karčić: Militarizacija policije RS HUTBA „Naša omladina odlazi“, imam džamije u Velikoj Kladuši ISLAMOFOBIJA Evropski izvještaj za 2017.: Bošnjaci kao „OSTALI“ TEME Selman Selhanović: „Što više znanja to manje praznovjerja“ Elvedin Subašić: „Okriviti sihr nije rješenje životnih problema“ NOVE KNJIGE Akbar Ahmed: “Putovanje u Evropu: islam, imigracija i identitet” KULTURA Manifestacije: Važnost očuvanja maternjeg jezika Promocije: Promovirana_knjiga hafiza koji ima sened u kiraetu do Poslanika, a.s. Godišnjice: Dvadeset_pet godina od zločina u Bukovici, Sjeverinu, Kukurovicima i Štrpcima MEDŽLISI Zapis o džematu Luka kod Kaknja Kiseljak: Projekat_džematskog_odbora za primjer drugima Donacija Medžlisa Bugojno Merhametu PITANJA I ODGOVORI Da li se dva rekata jacijskih sun-sunneta mogu klanjati nakon što se otklanja vitr namaz?   ZAJEDNICA Udruženje ilmijje: Studijsko putovanje imama u Tursku Ne treba politizirati pitanje sporazuma Islamske zajednice s državom Razgovor o saradnji Islamske zajednice i Republike Austrije KONKURSI Konkurs za izbor i imenovanje direktora Medija centra Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini     Potražite još mnogo informativno-edukativnih sadržaja u novom printanom izdanju Preporoda, kojeg možete nabaviti na trafikama u vašem gradu. Pozovite nas na broj tel. +387 33 236 493 i postanite član porodice pretplatnika Preporoda. Obnovite na vrijeme pretplatu za 2018. godinu slanjem prijave na e-mail adresu preporodpretplata@gmail.com. Pratite nas na Facebook i Twiter stranici. Čitajmo Preporod, budimo preporod.

Odnos patriotizma i islama je tema o kojoj se malo pisalo. Što se tiče naših prostora, jedini članak koji valja istaći je članak Kasima ef. Dobrače (1910-1979) Nacionalizam i patriotizam, o (Ferid Dautović, Kasim ef. Dobrača – Život i djelo, El-Kalem, Sarajevo, 2005, str. 168-191). Članak je u neku ruku aktuelan i danas, ali, pošto je napisan prije oko 50 godina, a budući da su se od tada desile stanovite promjene, ipak je potrebno pitanje obraditi u kontekstu našeg vremena.

Prvi mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, neizostavno u nama budi osjećanja radosti ali i nelagode. Radosni smo jer smo postali nezavisna i suverena država, u zajednici evropskih država, a zabrinuti smo i uplašeni jer je taj datum označio uvod u stradanje naše domovine i njenih naroda. To je, zapravo,  bila uvertira u neviđenu agresiju i stradanje, ponajviše,  Bošnjaka. No i pored toga, taj datum nas je opredijelio da se malo prisjetimo tog historijskog trenutka zbog kojeg do danas trpimo njegove posljedice.

Pojam referendum dolazi od latinske riječi refe koja se prevodi kao neodlučna borba ili igra, dok referendum označava riješenu stvar ili igru.

Foto: Xinhua / Khalil Dawood Muslimani Bliskog Istoka isparčani sektaškim sukobima – na Zapadu su jedinstvena „islamska prijetnja“  Nasilje na Bliskom istoku ima mnogo više veze sa borbom oko političke, vojne i ekonomske prevlasti nego teološkim razlikama. Cijeli mit o sektaškom Bliskom Istoku, između ostalog, proizvod je simplističnog i klišejskog novinarstva. Takvim načinom razmišljanja, svaki savremeni sukob ili izbijanje tenzija posmatra se kao nova interpretacija srednjovjekovne bitke između sunnija i šija, a ne savremena geopolitička preplitanja u kojima su evropske zemlje i SAD itekako umiješane. Samo su se SAD od početka dvadesetog stoljeća više puta miješale u unutrašnja pitanja zemalja Bliskog istoka pod izgovorom da žele ‘’zaštiti manjine’’, ‘’podržati vjerske slobode’’, ‘’boriti se protiv komunizma’’, ‘’zaštiti demokratiju’’ i ‘’boriti se protiv terorizma.’’ Zato im takvo tumačenje situacije itekako odgovara, jer ih oslobađa od odgovornosti zbog katastrofalne i nepromišljene vanjske politike kakvu vode već decenijama prema većinski muslimanskim zemljama. Uz sve navedeno, vrijedno je spomenuti i jednu ironiju, a to je da svi zapadni mediji koji posmatraju politička previranja na Bliskom istoku kroz sunnijsko-šiijsku prizmu, imaju tendenciju da govore o jedinstvenoj ‘’islamskoj prijetnji’’ svaki put kada se dogodi napad na tlu Evrope ili SAD-a. Kako je moguće da Bliski istok implodira zbog navodne unutrašnje sektaške anarhije, a istovremeno predstavlja ujedinjenu civilizacijsku prijetnju Zapadu?