Mediji ne doprinose istini o uzrocima nasilja na Bliskom Istoku
Foto: Xinhua / Khalil Dawood
Muslimani Bliskog Istoka isparčani sektaškim sukobima – na Zapadu su jedinstvena „islamska prijetnja“
Nasilje na Bliskom istoku ima mnogo više veze sa borbom oko političke, vojne i ekonomske prevlasti nego teološkim razlikama. Cijeli mit o sektaškom Bliskom Istoku, između ostalog, proizvod je simplističnog i klišejskog novinarstva. Takvim načinom razmišljanja, svaki savremeni sukob ili izbijanje tenzija posmatra se kao nova interpretacija srednjovjekovne bitke između sunnija i šija, a ne savremena geopolitička preplitanja u kojima su evropske zemlje i SAD itekako umiješane. Samo su se SAD od početka dvadesetog stoljeća više puta miješale u unutrašnja pitanja zemalja Bliskog istoka pod izgovorom da žele ‘’zaštiti manjine’’, ‘’podržati vjerske slobode’’, ‘’boriti se protiv komunizma’’, ‘’zaštiti demokratiju’’ i ‘’boriti se protiv terorizma.’’ Zato im takvo tumačenje situacije itekako odgovara, jer ih oslobađa od odgovornosti zbog katastrofalne i nepromišljene vanjske politike kakvu vode već decenijama prema većinski muslimanskim zemljama.
Uz sve navedeno, vrijedno je spomenuti i jednu ironiju, a to je da svi zapadni mediji koji posmatraju politička previranja na Bliskom istoku kroz sunnijsko-šiijsku prizmu, imaju tendenciju da govore o jedinstvenoj ‘’islamskoj prijetnji’’ svaki put kada se dogodi napad na tlu Evrope ili SAD-a. Kako je moguće da Bliski istok implodira zbog navodne unutrašnje sektaške anarhije, a istovremeno predstavlja ujedinjenu civilizacijsku prijetnju Zapadu?
