Porodica Herceglija koja se vratila u rodne Bjelogorce kod Rogatice i živi od stočarstva i poljoprivrede, ostale je bez tri krave koje su otrovane, a Nedžadu Hercegliji su, tvrde iz Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, komšije srpske nacionalnosti uputile i prijetnje smrću. Ministar Edin Ramić osudio je oba čina i poručio da će ministarstvo na čijem je čelu zaštiti ovou povratničku porodicu i nadoknaditi joj štetu.

U džematu Prača-Hrenovica, Medžlis Sarajevo, živi dedo Ramo Čolo, čija životna priča teško koga može ostaviti ravnodušnim Ramo je rođen 1932. godine u selu Bezmilje, općina Goražde. Pred Drugi svjetski rat umiru mu roditelji, kada je imao 8 godina, a tokom rata mu je umrla i jedna sestra. U toku rata, s pedesetero druge djece, poslan je u Srbiju da bere kukuruz. Išli su pješice i putem je poderao obuću te je na odredište stigao bos. Od umora je zaspao pored neke pilane kako bi se ogrijao, te su mu se noge zapalile od pilote. Došao je u Loznicu kod gazdarice i zaspao tako dubokim snom da se nije probudio cijeli jedan dan i noć. I danas je zahvalan toj ženi, za koju moli Boga, jer ga je prihvatila, zaposlila i imala povjerenje u njega. Međutim, kada se saznalo da je dijete bez roditelja, nasilno su ga odvojili od te žene, uz njen plač i tugu, te ga doveli u sarajevsko naselje Rajlovac i smjestili u dom za djecu bez roditelja. Tada su sijali luk za potrebe doma i njegovih uposlenika te su zbog neopisive gladi jeli to sjeme, a sadili njegovu oljupinu. Kada bi radnici bacali otpad od hrane životinjama, djeca bi izabirala ostatke hrane, cijedili ih, sušili i jeli. Ramo se ovdje zadržao otprilike pola godine i pobjegao. Hodao je tako po Sarajevu dok ga je milicija nije uhapsila, jer nije posjedovao nikakve lične dokumente. Proveo je tri dana u zatvoru. Potom su ga poslali u rodno Goražde. Bilo je to vrijeme kada po pola godine nije vidio hljeb svojim očima, a jeo je korijen žare i kočanjak. Objasnio nam je da je to ona unutrašnjost, deblo kukuruza, koje ostane nakon što se plodovi okome. Naravno, plodova nije bilo. Radio je triput kao najamnik. Zatim dolazi u Praču, u selo Komrani, 1950. godine, kako bi sjekao šumu ručno. S obzirom da je bio nepoznat, niko nije želio raditi s njim u grupi. Norma je bila da jedan čovjek dnevno izreže i pripremi po dva metra drva, a on je pripremao 3-4 metra svaki dan. Tada su ga drugi molili da radi s njima, a on ih je, priča nam uz osmijeh, odbijao. Oženio se jednom udovicom i prihvatio njeno dvoje djece, a kasnije su dobili još troje. Vojsku je služio u Crnoj Gori, a zbog primjernog ponašanja u vojsci, služio je osamnaest mjeseci umjesto dvije godine.   Iskušenja u toku agresije na BiH   Od 1966. do 1987. godine radi kao poštar u Prači i okolnim selima. Svaki dan je pješice prelazio po 25 kilometara, uglavnom makadamskim i šumskim putevima. I danas nam brojne džematlije pričaju o njegovoj odgovornosti, poštenju i radinosti iz tih dana. Novine su u to doba dva puta pisale o njemu kao uzornom poštaru, zbog čega je dobio i jednu nagradu. Posljednju agresiju na BiH proveo je u Sarajevu, jer je protjeran iz Prače, a kuća mu je potpuno uništena. Istovarao je humanitarnu pomoć za sedmičnu plaću u iznosu tri i pol kilograma hrane. Ranjen je dva puta i još uvijek ima geler u nozi. Sjeća se da mu je šef u stovarištu humanitarne pomoći u Sarajevu bio neki Srbin, koji mu je jedne prilike dao svoje sljedovanje hljeba, pola hljeba, kako bi se iftario sa svojom nanom.  Poslije rata se vratio u Praču. Drugim ljudima čistio je kuće i uređivao zgarišta, kako bi nešto zaradio i obnovio svoju kuću. Jedna kćerka mu je umrla u 49. godini života, unuka u 19., i jedan pastorak. Supruga mu je preselila prošle godine, u 93. godini života, nakon što je deset godina bila u potpunosti vezana za postelju. Naravno, Ramo se brinuo o njoj i nikad se nije odvajao od nje. Kaže da joj sve draga srca halali.   Briga o džamiji   Danas živi u Prači s minimalnom penzijom. Jedan poslovan čovjek, katolik, čuo je za njegovu dobrotu, iako ga nikad nije sreo pa mu već četiri godine obezbjeđuje drva za zimu. Ramo je udaljen od pračanske džamije skoro jedan kilometar, od čega je pola šumski, makadamski i neosvijetljeni put. Redovan je na najmanje dva namaza dnevno, a ovog ramazana je postio svaki dan. Klanjao je svaku teraviju u džamiji, a u toku dana kosio i kupio travu u haremu džamije i na pračanskom mezarju. Svoga imama redovno zamoli da ga povede na svaku dženazu, jer su mezarja međusobno udaljena nekada i desetine kilometara, kako bi lično učestvovao u ukopavanju. Kada sazna za smrtni slučaj ili da je neko bolestan, ili da se neko oženio, dobio dijete i slično, odmah žuri da otvori vrata tih kuća, uvijek s obrazom - hedijom. Skoro svakom djetetu koje sretne u džamji ili na ulici ugura koju marku u džep. Redovni je čitatelj Preporoda. Pored svega spomenutog, Ramo Čolo, kojeg njegov imam hafiz mr. Elmir-ef. Mašić od milja zove Ramadan, uvijek je čist, namirisan, ponosan, odvažan, radostan, nasmijan i neizmjerno zahvalan Stvoritelju na svim blagodatima kojima ga je obasuo.

Povratnička porodica Herceglija iz sela Bjelogroci kod Rogatice ostala je bez tri krave nakon što su se jučer otrovale nepoznatom materijom, najvjerovatnije vještačkim đubrivom.

U četvrtom objektu Medrese, čija površina iznosi 1.423 kvadratna metra, smješten  je internat za muškarce, sportska sala i teretana sa svlačionicama   U auli Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku 21. oktobra 2017. godine priređena je akademija u povodu otvorenja četvrtog objekta ove najstarije obrazovno-odgojne institucije u srednjoj Bosni. Ovoj  svečanosti prisustvovali su reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, muftija travnički dr. Ahmed ef. Adilović, direktor Uprave za vjerske poslove mr. Nusret ef. Abdibegović, direktor Uprave za ekonomske i finansijske poslove Zejnil Rebihić, stručni savjetnik za srednje obrazovanje Uprave za obrazovanje i nauku Seid ef. Eminović, predstavnici Ministarstva vakufa i islamskih pitanja Katara i Ambasade Katara u Sarajevu, direktori bh medresa, glavni imami i imami, predstavnici kantonalne i općinskih vlasti. Nakon izraza dobrodošlice zvanicama i ostalim gostima na svečanosti direktor Elči Ibrahim-pašine medrese mr. Dževdet ef. Šošić je istakao da će otvaranje četvrtog objekta još više unaprijediti rad ove odgojno - obrazovne ustanove. Podvukao je i slijedeće: „Medrese su lučonoše islamskog znanja, islamske tradicije, kulture i civilizacije. One pored džamija u islamskoj vjeri, kulturi i civilizaciji imaju važnu ulogu u očuvanju duha zajedništva, snaženja  bratstva među vjernicima i poštovanja među svim ljudima.“    Veoma važan projekat Muftija travnički dr. Ahmed ef. Adilović pored ostalog je kazao: „Elči Ibrahim-pašina medresa je osnovana 1706. godine i u kontinuitetu je radila do Drugog svjetskog rata. Prije Drugog svjetskog rata u BiH su bile 33 medrese, a poslije Drugog svjetskog rata radila je samo Gazi Husrev-begova medresa. Godine 1994. godine došlo je do obnavljanja rada Medrese.“ U svojoj besjedi reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović posebno se zahvalio donatorima iz Katara kazavši: „Želim čestitati Medresi i zahvaliti našim donatorima na ovom projektu u Elči Ibrahim-pašinoj madresi. Ovo je veoma važan projekat za nas jer je otvorio nove mogućnosti da djeca imaju bolje uslove rada i života ovdje. Naravno, država Katar je pomogla Islamskoj zajednici u BiH, a najveći projekat je Gazi Husrev – begova biblioteka, ali i ovo je za nas vrlo značajan projekat. S državom Katar i s Ministarstvom vakufa i ministrom imamo dobre i prijateljske odnose. Nadamo se da će biti novih projekata sličnih ovom ovdje u Travniku.“   Rezanje vrpce Nakon prigodnog programa krenulo se s otvorenjem objekta. Svečanu vrpcu zajedno su prerezali visoke zvanice i domaćini na čelu sa reisu-l-ulemom Huseinom ef. Kavazovićem. Uslijedio je  obilazak četvrtog objekta Medrese čija površina iznosi 1.423 kvadratna metra. U njemu je internat za đake, sportska sala, teretana i svlačionice. Objekat je urađen po projektu travničke projektantske kuće „Games” Alije Gafića, a uspješan izvođač radova bilo je građevinsko preduzeće „Vlašić-gradnja” iz Travnika. Zadržan je prepoznatljivi stil ostalih objekata u kompleksu Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku.

Programi rada sa omladinom   Kao bitan segment rada i misijskog djelovanja Medžlis je svakako izdvojio i rad sa omladinom afirmirajući i podstičući njihove aktovnosti u džematima. O radu sa omladinom upoznao nas je Elvedin ef. Klisura. Informirani smo tako da mreža mladih Medžlisa IZ Sarajevo realizira svoje programe za mlade na džematskom, opštinskom, te nivou Medžlisa u cjelini. Programe sa mladima realizira 10 koordinatora-imama delegiranih od vjerskoprosvjetne službe. Oni su ujedno i članovi Tima koordinatora Mreže mladih Muftijstva sarajevskog koji kreira jedinstveni plan rada za čitav Muftiluk. Svaki općinski koordinator ima, pak, svoj tim omladinaca, predstavnika džemata, sa kojima planiraju i realiziraju sve aktivnosti. Na taj način se mladi i aktivno uključuju u svakodnevni rad Islamske zajednice, jer oni ne žele biti statistika i broj, nego aktivni sudionici svih procesa u društvu. Svojom snagom i entuzijazmom svakako mogu uraditi mnogo. Od mnogobrojnih aktivnosti koje su preduzete možemo istaknuti nekoliko. Između ostalih tu su: Tri modula radionica realiziranih od februara do maja, te praktične aktivnosti koje su podrazumijevale prezentaciju kur’anskih poruka koje mlade posebno inspiriraju, humanitarne aktivnosti i ekološke akcije. Posebno se izdvajaju aktivnosti pod nazivom „Mi volimo Igman – Igman voli nas“, koja obuhvata čišćenje okolice Igmanske džamije, a koju je realizirala Mreže mladih Ilidža. Tu je i akcija „Obrok za sve“ , koju je Mreža mladih realizirla sa HU Pomozi.ba prilikom koje je podijeljeno 100 obroka, te druženja sa štićenicima centra za djecu sa Down sindromom „Budi mi drug“ , a koju je realizirala Mreže mladih Ilijaš. Pored ramazanskih aktivnosti omladine vezanih za iftare i dječije mukabele tu su još i aktivnosti vezane za akcije čišćenja i zagrađivanja mezarja u Foči kao zajednička akcija Mreža Vogošća, te Centra i N. Grad, zatim mjesečne tribine u Hadžićima, N. Gradu i Ilijašu, kao i briga za vršnjake u potrebi kao jedan od rezultat hum. Akcije u Hadžićima i td. I, kao posebno bitne redovne aktivnosti treba istaknuti rad Omladinskog centra Hrasno, Ramazanske večeri u Kolobara hanu, bajramski koncert Bajram dođe mirišu avlije, Organiziran džematski rad u studentskim domovima, rad sa osobama sa oštećenim sluhom i td.   Ženski aktivizam i programski sadržaji   Nakon što je Adna Zulić imenovana kao koordinatorica za ženski aktivizam i društvenu brigu ovaj segment rada mnogo je kvalitetniji i sa više programskih sadržaja. Među aktivnostima koje se odvijaju na tom planu izdvajamo: Posjete majkama sa djecom u bolnici: Obavljeno je nekoliko posjeta majkama na Odjelu dječije fizijatrije Klinike Jezero, posjeta i darivanje osam rođenih beba za 12 rebiu-l- evvel(12.12.2016.) i jedna posjeta i darivanje prvorođenoj bebi u Novoj hidžretskoj godini, a na Odjelu ginekologije i akušerstva Klinike Jezero u suradnji s koordinatoricom pri Muftijstvu sarajevskom mr. Sabrijom Mehmedović; Bajramske posjete: U saradnji sa koordinatoricom za ženski aktivizam pri Muftijstvu sarajevskom obavljene su dvije bajramske posjete: Aiši Joldaš i Šefiki Jamakosmanović; Redovno održavanje sastanaka aktiva muallima i obilasci džemata, gdje je toku godine organizovano sedam sastanaka žena aktivnih u džematu i društvu. Mevludi: organizovan je ženski mevlud u džamiji Hrasno, te u toku godine u džematima: Carina/ Vratnik, Blagovac, Hladivode/ Faletići, Grbavica II, Lubina/Vratnik i dr; Saradnja sa udruženjem ‘Sigurno dojenje’: U prostorijama OC Hrasno održana je radionica o pripremi za porod i dojenje. Predavanje je držala Adisa Hotić, babica i viša medicinska sestra-tehničar, IBCLC savjetnica za dojenje i laktaciju; Saradnja sa NVO: U prostorijama Medžlisa organizovan je sastanak sa predstavnicama nevladinih organizacija i udruženja koji se bave edukacijom i afirmacijom žene u društvu, ili imaju ogranak koji se bavi tom tematikom. Sastanku su, osim predstavnica Muftijstva sarajevskog i Rijaseta IZ u BiH, prisustvovale i predstavnice 11 udruženja/ organizacija: Akos/Svitanje, Bejan, ŽEO Kevvser, Bistri izvor, Udruženje majki Brižne ruke, Trag dobra, CEI Nahla, EKC Tesnim, USFIN, MFS-EMMAUS i MDD ‘Merhamet’ HO; Učešće na manifestaciji ‘’Selam, ya Resulallah’’: U sklopu manifestacije muallime su bile angažovane na učenju pet mevluda za žene, a u Bošnjačkom institutu-Fondacija Adil Zulfikarpašić organizovan je okrugli sto ‘’Značaj ženskih mevluda u očuvanju islamske tradicije u BiH’’, te je organizovana večer sa pjesnikinjama Fikretom Karić i Eminom Mujanović.   Društvena briga o ugroženim i bolesnim   Određene aktivnosti koje su urađene u okviru rada i djelovanja sektora „ženskog aktivizma“ ujedno su i aktivnosti socijalnog karaktera. Na planu društvene brige aktivnosti se ogledaju u slijedećem: Podjele paketa: U toku četiri mjeseca (april, maj, juni i juli) podijeljeno je 200 prehrambenih paketa. Uz pomenute pakete podijeljeno je još 100 prehrambenih paketa koje je obezbijedila organizacija MFS EMMAUS – Doboj; Kućne posjete: Obavljeno je 17 kućnih posjeta socijalno ugroženima, starijim i bolesnim ljudima i šehidskim porodicama. U toku posjeta dostavljani su prehrambeni paketi, novčana hedija i pružana moralna podrška. Pored pomenutih, obavljene su i tri posjete ženama smještenim u bolnici zbog bolesti ili povrede. Obavljene su i tri posjete gospođi Hajriji, vakifi stana u Ulici Marka Marulića, 21; Posjete džematima u RS: Obavljene su tri posjete džematlijama povratnicima u RS, u Općini Trnovo, selo Bašci; Podjela kurbanskog mesa: Obavljena je podjela 60 kg kurbanskog mesa za 12 porodica. Meso je obezbijedilo Udruženje za solidarnost i kulturu ‘Trabzon i Čajkara’; Akcije pomoći kolegicama muallimama: Organizovane su dvije akcije prikupljanja novčane pomoći za kolegice slabog imovinskog stanja ili kao podrška pri liječenju; Kontakt sa Udruženjem slijepih Kantona Sarajevo: Redovno su održavani kontakti sa predsjednikom Udruženja slijepih, gosp.Zuko Fikretom, radi prezentacije aktuelnosti u radu Medžlisa, te organizovanju druženja članova udruženja i predstavnika Medžlisa; Iftari: Organizovani su iftari za: korisnike Gerontološkog centra u Nedžarićima, Udruženje slijepih Kantona Sarajevo, omladinski iftar i iftar za žene aktivne u društvu i džematu.

Iako ima karakter tabu-teme, stanovanje u domovima za stare i iznemogle u Bosni i Hercegovini postaje sve aktuelnije i potreba u našim gradovima, na što ukazuje i sve veći broj novih domova i njihovih korisnika Prema podacima Ministarstva rada i socijalne politike u Federaciji je aktivno devet javnih ustanova ovog tipa i to u Sarajevu, Travniku, Mostaru, Goraždu, Livnu, Zenici, Jablanici, Čapljini i Tuzli, dok postoji veći broj onih čiji su osnivači nevladine organizacije i fizička lica. Odgovorna ministarstva i zdravstvene inspekcije poseban nadzor vrše u privatnim domovima za stare i iznemogle u manjem entitetu. Prošle godine zdravstvene inspekcije su utvrdile da 40 domova nije imalo potrebnu dokumentaciju, dok je šest zatvoreno zbog loših uslova.   Različiti razlozi odlaska u domove   Za stanovanje u ustanovama koje pružaju smještaj, hranu, njegu i osnovne medicinske usluge osobe se prijavljuju samostalno, ali postoje i slučajevi kada porodice zbog nemogućnosti pružanja adekvatne zdravstvene njege prijavljuju svoje članove: očeve, majke, djedove, nane itd. Sjedišta javnih ustanova ovog tipa su u većim gradovima, stoga njihove usluge koriste i stanovnici obližnjih manjih gradova u kojima, uglavnom, nema domova za stare, kao u Kaknju, Visokom, Tešnju itd. Naravno, ovo ne znači da u manjim sredinama ne postoje domovi, kao u slučaju Teslića ili Kiseljaka. “Naši kapaciteti su trenutno popunjeni i svaki dan imamo nove zahtjeve. Očita je tendencija stalnog porasta starog stanovništva u BiH. Kada uzmete u obzir stopu nataliteta i mortaliteta, migraciju mladog stanovništva, povećanje ukupnog broja stanovništva starije dobi može se vidjeti jedno poražavajuće stanje, a s tim u vezi i sve veći broj onih kojima je potrebna kućna njega ili stalni boravak u ustanovama za stare i iznemogle. Mi imamo veliki broj ljudi koji žive sami i o kojima, nažalost, niko ne brine. Gubi se institucija tradicionalne bosanske porodice, koja je bila garant brige o starijim članovima. Mladi odlaze, kako se kaže ‘trbuhom za kruhom’, stoga sve više dolazi do izražaja potreba za ustanovama ovog tipa. Moram reći, koliko god to može zvučati grubo, starije osobe postaju ‘teret’ u našem društvu, što je suprotno svim našim ljudskim principima“, kazala je Jadranka Mikić, pomoćnik direktora JU Doma za stara lica u Zenici, u kojem postoji lista čekanja za prijem. Islamsko učenje posebnu pažnju poklanja odnosu prema starijim osobama, koje zauzimaju važno mjesto u muslimanskoj porodici i društvu. Islam nam preporučuje da roditelji, nane i djedovi, ako žele, svoju svakodnevicu provode u toplini doma svoje djece. “Ovozemni život okružuju dvije slabosti: djetinjstvo i starost. U doba nejakosti potporu nam daju roditelji i rođaci. Snagu u fazi iznemoglosti i sijedih vlasi pružaju nam djeca i unuci. Pored fizičkog pomaganja, snagu čine i redovna briga, osmijeh, razgovor, druženje i darivanje. Naši stariji su ispunili svoj emanet, jer su bili naša ‘lokomotiva’ koja nas je u djetinjstvu vukla naprijed. Ispunimo i mi svoj emanet i smjestimo naše starije u ‘vagone’ milosti i pažnje kako očajni ne bi na putu ostali! Moć i snaga su samo sa Allahom, pa ono što radi Allaha činimo – ne umara i nije nam teško!“, prokomentarisao je odnos prema starijima hafiz Nedžad Ćeman, profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi. U većini slučajeva bosanskohercegovačke mlađe generacije ne bi imale stanove, kuće, zemljišta i druge materijalne pretpostavke za normalan život da njihovi roditelji i djedovi nisu cijeli život radili kako bi sve ostavili upravo njima. Pitanje je koliko i na koji način će im se mlađe generacije pokušati odužiti u toku njihovog života. Kako u toku života tako i nakon smrti naši preci treba da imaju posebno mjesto u našim životima. U tom kontekstu ovogodišnje hadžije Redžo i Aiša Klepić su na jednostavan način objasnili odluku da za djeda idu na hadž: “Sve ovo na čemu danas živimo bilo je djedovo i, zahvaljujući Allahu, preko njega danas ovo imamo i koristimo“.

U Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu danas je namaz džumu predvodio i hutbu održao hfz. Mensur ef Malkić, prvi imam Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu. Nadovezao se na prethodnu hutbu od prošlog petka kada je govorio o obračunavanju djela pred samim sobom, tj. o svakodnevnoj pripremi za konačni obračun pred uzvišenim Stvoriteljem.

Ministarstvo kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine ove godine organiziralo je 21. Dane europskog nasljeđa u Orašju tj. Posavini 25.i 26. oktobra pod nazivom „Kulturno i prirodno bogatstvo Posavine“. Tom prilikom realizirao se bogat programski sadržaj.

Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na 13. sjednici održanoj u Sarajevu, 17. oktobra 2017. godine donijelo zaključak da se genetski modifikovani organizmi (GMO) svrstavaju u kategoriju sumnjivih – mešbuh proizvoda i kao takvi se ne mogu koristiti za ishranu ljudi i životinja čije su meso i proizvodi dozvoljeni – halal.

Svečanoj Akademiji povodom 25 godina osnivanja i rada Medrese Osman ef. Redžović iz Velikog Čajna kod Visokog, a koja je na novom sportskom stadionu upriličena 20. oktobra 2017. godine, prisustvovali su i reisu-l-ulema Husejn ef. Kavazović, muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković, premijer ZE-DO Kantona Miralem Gaijašević, bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Vladi ZDK, direktori medresa i drugih srednjih i osnovnih škola, glavni imami, imami, profesori i nastavnici, mnogi privrednici, vakifi, prijatelji, sadašnji i bivši učenici Medrese. Tom prilikom održani su prigodni govori, dodijeljena brojna priznanja pojedincima zaslužnim za razvoj i rad Medrese. Inače, godišnjica Medrese obilježena je nizom kulturnih i sportskih manifestacija koje su realizovane tokom protekle sedmice.    Ansambleja medrese obogaćena sportskim stadionom   U svom obraćanju direktor mr. Dženan ef. Handžić je između ostalog kazao: „Ideju za njeno osnivanje pokrenula je grupa entuzijasta predvođena profesorom Džemalom Salihspahićem koji je uložio ogromne napore da bi ona opstala i ostvarila kontinuitet i izrasla u modernu odgojno-obrazovnu ustanovu kakvu je danas poznajemo. Kroz proteklih 25 godina Medresa je stasala u jedan od najvećih i najljepših modernih vakufa u BiH koji još uvijek nije završen, ali koji  se sigurnim koracima približava svojoj konačnoj realizaciji. Danas smo našem kampusu dodali  još jedan lijep i funkcionalan objekat - ovaj sportski objekat koji smo završili za nešto više od pola godine.“  Džemal ef. Salihspahić, bez ikakve sumnje najzaslužniji čovjek za osnivanje ove Medrese, kazao je i ovo: „Ovo je veliki dan ne samo za kolektiv Medrese nego i za Islamsku i opću zajednicu. Drago mi je da vidim mnogo mojih učenika. Jer ja sam kišobran na koji je palo mnogo kiše. Aktivno sam radio 57 godina. Medresa je nešto krupno. Ovo je prilika da se kaže šta se uradilo za četvrt vijeka i šta se kani uraditi u narednom periodu. Ja sam danas najsretniji i najzadovoljniji čovjek, jer se moja vizija, uz Allahovu pomoć i vašu podršku, iz dana u dan ostvaruje. Bez obzira na brojne objektivne i subjektivne teškoće i dalje smo puni elana i energije i samopouzdanja koje je prva tajna uspjeha.“   Vlada ZE-DO kantona opremit će salu za sportska takmičenja   Premijer Miralem Galijašević je u svom obraćanju pored ostaloga istakao da je Vlada Kantona posvećena napretku obrazovanju. Poručio je da će Vlada opremiti salu za sportska takmičenja. Govorio je i muftija dr. Enes ef. Ljevaković, a posebno je podvukao: „Ako se odbrana BiH od agresije smatrala čudom bosanskoga otpora isto tako, s punim pravom, i naših šest medresa možemo osloviti čudom bosanske upornosti, ustrajnosti, odlučnosti i umješnosti. To posebno možemo kazati za Medresu Osman ef. Redžović čiji jubilej - 25 godina rada,  slavimo, a koja je s radom otpočela narodski kazano s ledine, bez postojeće infrastrukture.“ Okupljeni su s posebnom pažnjom pratili besjedu reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića. Uz ostalo kazao je: „Ova medresa ne obilježava samo četvrt stoljeća, ona obilježava i pet stoljeća. Ona je mladica Gazi Husrev-begove medrese. Iz GHB medrese su nastale i druge medrese. To je za nas bitno i važno. Gotovo je pet stoljeća naših medresa. Možemo biti zahvalni našim ljudima, Našem bosanskom čovjeku koji zna vrijednosti nauke i znanja, koji kroz svoje škole, mektebe, tekije prenosi znanje o vjeri, a vjera u čovjeku čini čuda. Ovo ovdje ne bi moglo nastati bez duboke vjere u ljudima koji su nosili ovaj projekat. Bez vakifa i branilaca naše zemlje ovoga ne bi bilo. Vrlo je važno da prepoznamo ono što mi jesmo i da čuvamo ono što imamo. Trebamo ulagati u naše škole, fakultete, u našu djecu, jer ona su naša sadašnjost i budućnost. Mi u njih ulažemo pologe vjere, čestitosti, rada i istrajnosti da ostanemo u ovoj zemlji, na svojoj rodnoj grudi...“ Nakon oficijelnog programa menadžment Medrese je za sve goste u školskom restoranu priredio zajednički ručak.

„Ako mladić poštuje starije zbog njegovih godina, Allah će poslati nekoga da poštuje njega kada dođe u stare dane.“ (Tirmizi) Ibrahim Milak (98) trenutno je najstariji Bošnjak u Livnu, a živi u selu Komorani nedaleko od grada Livna. Omer-ef. Omeragić, vjeroučitelj i imam koji živi i djeluje u džematu Grborezi, kojem pripada i džemat Komorani, najavio je našu posjetu rekavši dedi Ibrahimu da ga želimo upoznati i s njim promuhabetiti iz poštovanja prema njegovim godinama. U posjeti su bile muallime Alma Poljić-Alić, Šejla M.K., imami Mahir Kevrić, Edin Alić i Omer Omeragić i džematlija Emir Alčelebić. Kada smo dedu Ibrahima pitali koji je recept za dugovječni život, kazao nam je: “Nikad nisam grišio, vazda za Allaha znao.“ Dedo Ibrahim je zaista zdrav čovjek, ne pije nikakve tablete, osim ponekad za bolove u kostima. Jedino je našu komunikaciju otežavao dedin slabiji sluh, ali ionako smo više slušali nego govorili. Dedo Ibrahim još uvijek ima dobar apetit, preferira meso i to masnije. Kako kaže, ljudi su prije naučili jesti masno kako bi mogli duže izdržati u poslu. Govorio nam je dedo i o svojim „partizanskim“ danima, težini rata, gladovanju i borbi za život, a dobio je razna odlikovanja. Čak je bio sudionik i poznate Bitke na Neretvi. Ibrahim je samouk, ali je išao u mekteb kod efendije Vejzagića. Ne sjeća se imena, ali se sjeća da su ga ubili četnici, što prekide njegovu priču o toj temi. Kako se približavalo vrijeme ikindija-namaza, tako se približavao trenutak da se rastanemo od dede. Molimo Allaha da mu njegovu starost olakša, te da ostane veseo, zdrav i inspirativan svima koji žele postići ove godine. Recept je, kako tvrdi dedo Ibrahim, jednostavan: “što manje grišenja“.

JANJA – Medžlis Janja pokrenuo je ciklus druženja s mladima čiji je cilj upoznavanje, razmjena ideja i realizacija različitih aktivnosti. Koordinatori za rad s mladima su Mujaga-ef. Cifrić i Omer-ef. Jakupović, koji su kazali: “Mladi su budućnost svake zajednice i s njima treba posebno raditi“.

Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan naveo je u pismo predsjedniku republike Srbije Aleksandru Vučiću, u kojem je iskazao zahvalnost na gostoprimstvu prilikom njegove posjete Beogradu početkom oktobra, da su mir i stabilnost Balkana od najvećeg značaja za Tursku.

Poput Jahorine, cijene skijaških karata i u Olimpijskom centru Bjelašnica-Igman u predstojećoj sezoni bit će veće u odnosu na prethodnu. Ipak, nešto manje nego li su ih povisili na Jahorini, javlja agencija Anadolija (AA).

Dugi niz godina nakon završetka agresije veći broj djece u Bosni i Hercegovini nema mogućnost, iako im je zakonom i konvencijama o ljudskim pravima zagarantovano pravo, da uče maternji bosanski jezik, historiju, geografiju, muzičku i likovnu kulturu  Učenici Bošnjaci u Jajcu, kojih je isto ili više u odnosu na učenike drugih nacionalnosti, od 1998/99. godine u dvije srednje škole Srednja strukovna škola “Jajce“ i Srednja škola “Nikola Šop“ pohađaju nastavu po hrvatskom planu i programu. Izuzetak su dva predmeta: islamska vjeronauka, uvedena početkom 2002/03. školske godine na zahtjev Muftijstva i Medžlisa Jajce, i bosanski jezik, uveden 1. novembra 2006. godine na zahtjev Inicijativnog odbora roditelja srednjoškolaca Bošnjaka, a nakon brojnih peticija, sastanaka, bojkotovanja nastave i raznih vidova borbe za jednaka prava.   Pokušaj osnivanja treće škole   Nakon što nije prošao prijedlog političkih predstavnika Bošnjaka o uvođenju i bosanskog plana i programa, Skupština Srednjobosanskog kantona, na prijedlog političkih predstavnika Hrvata, donijela je 2016. godine Odluku o osnivanju novog – trećeg subjekta (škole) za bošnjačke srednjoškolce, što je većina roditelja odbila. Treća škola je osnovana, ali u praksi nikada nije zaživjela i do danas Odluka nije stavljena van snage. Kako bi se na određen način zadovoljili zahtjevi Bošnjaka, u postojeće srednje škole uvedena su dva predmeta iz nacionalne grupe predmeta geografija i historija za Bošnjake, ali samo za prve razrede, što je apsurd. Nažalost, tu nije kraj apsurdima. Hrvatski nastavnici, isti koji su bili protiv uvođenja nacionalne grupe predmeta, sada predaju povijest/historiju, zemljopis/geografiju, odnosno na jednom času govore o povijesti Hrvatske, a na drugom o historiji Bosne i Hercegovine. Samo je jedna Bošnjakinja dobila dio norme u jednoj školi. “Znamo kako u Bosni i Hercegovini nastavnici, Hrvati ili Srbi, predaju historiju i tu ne vidimo nikakav problem. Problem je što u Jajcu nastavnici Hrvati, koji su se borili protiv uvođenja historije i geografije, sada predaju te predmete“, kazao nam je glavni imam Medžlisa Jajce Zehrudin-ef. Hadžić, koji duži niz godina s roditeljima vodi borbu za ravnopravnost u školskom sistemu u Jajcu. “Odugovlačenje rješavanja ovoga problema zadire u sve pore društvenog života, jer ovaj problem nije samo pitanje školstva, nego i pitanje prava, sloboda, istine, identiteta i jednakopravnosti. Nedostatak nacionalne grupe predmeta u srednjim školama u Jajcu jeste pitanje nacionalnog identiteta i edukacijskog aspekta mladih. Mi smo u prijeratnom sistemu bili osuđeni da učimo o tuđim junacima i historiji te su naši preci bili brzo zaboravljeni. Ako se ovako nastavi sa obrazovanjem u Jajcu, vrlo brzo će naša djeca zaboraviti svoj identitet, šehide i ono šta nam se desilo u toku agresije“, kazao je glavni imam Hadžić. Ovo je potvrdio i nastavnik vjeronauke Zaim Duranović. “U ranijim razgovorima s učenicima zaključio sam da oni, najblaže kazano, imaju minimum znanja o historiji Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. S obzirom da se tek počelo s predavanjem ova dva predmeta teško je govoriti o kvaliteti ili dosljednosti samog sadržaja časova. Najveću korist od uvođenja ovih predmeta imaju nastavnici kojima je povećana norma časova.  Kada je riječ o međusobnom odnosu djece uopšte nema problema. Djeca su stalno zajedno i imaju različite zajedničke projekte, čemu posebnu pažnju posvećuje rukovodstvo ove škole u kojoj ja radim“, kazao je nastavnik Duranović iz Srednje strukovne škole “Jajce“. “Ovo što se događa u Jajcu je preslikana situacija iz nekih drugih općina gdje se Bošnjaci diskriminiraju, krenuvši od školskog sistema. Inače, u ovakvim sredinama politika se reflektuje na sve pore društva. Nakon našeg legitimnog zahtjeva za bosanskim nastavnim planom i programom, dobili smo neke od ovih predmeta koje predaju osobe kao dokazani protivnici njihovog uvođenja. Tako smo zaključili da nismo skoro ništa dobili“, kazao je jedan od roditelja Almir Kunić.

*- Autorica je profesorica povijesti islama na Goethe Univerzitetu u Frankfurtu, Njemačka Razlozi za uspjeh ovih pokreta su višestruki, prije svega razočaranost i nepovjerenje prema etabliranim političkim elitama i politici Evropske unije. No, izražena ksenofobija i strah od imigracija, pogotovo od ljudi s Bliskog istoka, koja se u različitim horor scenarijama ovih pokreta predstavlja kao pokušaj “islamizacije”, odnosno svojevrsne “muslimanske invazije” Evrope zasigurno kotiraju veoma visoko na ljestvici razloga za njihov politički uspjeh. Populistički nacionalistički pokreti uspjeli su se etablirati kao relevantan politički faktor u skoro svim zemljama Istočne i Zapadne Evrope. Transformirani u političke stranke, jedan za drugim bilježe znatne uspjehe na regionalnim i saveznim izborima i znatno mijenjaju političku scenu kako u istočnim, tako i u zapadnim evropskim demokratijama. Nedavno održani savezni izbori u Austriji i Njemačkoj potvrdili su desničarske populističke stranke kao treću po jačini političku snagu na saveznom nivou. U pojedinim regijama ovih zemalja nova desnica dobila je čak najveći broj biračkih glasova, a sasvim je izgledno da će se, barem u Austriji, nacionalistička Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) naći u vladajućoj koaliciji zajedno s Austrijskom narodnom strankom (ÖVP). Uspon desničarskih pokreta u Evropi Uprkos razlikama u konkretnoj političkoj snazi, te u stepenu radikalnosti određenih pozicija, evropskim desničarskim strankama i pokretima mnoga su obilježja zajednička. To su prvenstveno antievropski stavovi, djelimično praćeni zahtjevima za ekonomskim izolacionizmom i povratkom nacionalnih novčanih valuta. Ipak, glavne okosnice njihovog političkog programa jesu antiimigracijski stavovi, aktivno suprotstavljanje prihvatanju izbjeglica te protivljenje otvorenom društvu i društvenom pluralizmu, što se izražava kroz zahtjeve za kulturnom homogenizacijom te društvenom nadmoći vlastite etničke kulture, iako je definicija potonje neminovno teška i, u najboljem slučaju, difuzna. Razlozi za uspjeh ovih pokreta su višestruki, prije svega razočaranost i nepovjerenje prema etabliranim političkim elitama i politici Evropske unije. No, izražena ksenofobija i strah od imigracija, pogotovo od ljudi s Bliskog istoka, koja se u različitim horor scenarijama ovih pokreta predstavlja kao pokušaj “islamizacije”, odnosno svojevrsne “muslimanske invazije” Evrope zasigurno kotiraju veoma visoko na ljestvici razloga za njihov politički uspjeh. Antiislamski stavovi, odbojnost prema islamu i muslimanima te zahtjevi za restriktivnim mjerama prema ispoljavanju islamske vjerske prakse možda su najizraženije zajedničke ideološke postavke evropskih desničarskih pokreta na istoku i na zapadu. Kao što su donedavno debate o društvenim integracijama u zapadnim zemljama s vremenom s ravni sveopćih društvenih integracija sužene na pitanje islama i muslimana, tako se i trenutne političke debate o imigraciji usko vežu za kompleks “islam”. Useljenici i izbjeglice prvenstveno se tretiraju kao “muslimani”, odnosno kao amorfna masa uvjetovana “islamskom kulturom”, neovisno o tome što je vjerska, etnička, socijalna i kulturna struktura migranata i izbjeglica koji su posljednjih godina pristigli u Evropu daleko složenija i pluralnija. Ovakvo izjednačavanje imigracije s islamom nipošto nije ograničeno na političku desnicu. No, desničarsku populističku retoriku dodatno obilježava kriminalizacija islama kao religije: prekršaji, krivična djela, nasilje, pogotovo nasilje nad ženama počinjeno od imigranata dovode se u vezu s islamskim vjerskim učenjima, odnosno s onim šta se pod tim zamišlja, a pojedinačni slučajevi, kao i ideologije pojedinih vjersko-političkih muslimanskih grupacija, uzimaju se kroz medijsko skandaliziranje kao reprezentativni za cjelokupnu muslimansku zajednicu. Trenutna geopolitička situacija na Bliskom istoku i teroristički napadi u evropskim metropolama koriste se kao obrazloženja za “kritiku islama”, koja se pak ne ograničava na islamističke pokrete ili političke ideologije, nego u daljnjem razvoju u obliku negativnih stereotipa uopćeno projicira na cjelokupnu zajednicu muslimana. U slučaju njemačke stranke Alternativa za Njemačku (AfD), antiislamske pozicije kulminirale su u stavu da islam i nije religija, nego vjersko-politička doktrina, izraženom u jednom zvaničnom programskom dokumentu iz 2016. godine. Stoga i ne začuđuje mnogo otvorena izjava jednog od visokih funkcionera te stranke da se muslimanima treba uskratiti ustavom zagarantirana sloboda religije. Ta je pozicija upravo posljednjih dana obilježila javni prostor Njemačke, jer su se predstavnici drugih političkih frakcija u njemačkom parlamentu suprotstavili izboru dotičnog čelnika za potpredsjednika parlamenta pozivajući se na tu njegovu izjavu. Ksenofobna i prvenstveno antiislamska retorika desničarskih pokreta samo nagovještava suštinu političkih programa ovih pokreta, a to je preustrojavanje vlastitih društava u smjeru restrikcije, pa i ukidanja određenih ljudskih prava, jednakosti građana, ukidanja zakona o zabrani diskriminacije te slobode religije. Konkretne političke i strukturalne posljedice ovakvog uspjeha populističkih pokreta tek se naslućuju i one će, vjerovatno, poprimiti različite oblike, shodno njihovoj političkoj moći i stranačkim odnosima u specifičnim kontekstima, ali opasnost za ove civilizacijske vrijednosti demokratskih društava nije nimalo apstraktna uzmu li se u obzir rastući politički utjecaj ekstremne desnice i njena integracija u političke aparate i mehanizme vlasti. Doduše, nije izgledno da će zaista doći do erozije pravnih država ili suštinskog preustrojavanja demokratije na Zapadu. Demokratski mehanizmi i politički pluralizam i dalje funkcioniraju, kao i civilna društva u ovim zemljama, koja su se pokazala kao možda najvažniji mehanizam otpora desničarskim ideologijama. No, sasvim je izvjesno da su politički uspjesi nacionalističkih pokreta istovremeno omogućili i njihov pristup legislativnim i administrativnim aparatima koji se mogu efektivno upotrijebiti u interesu desničarskog svjetonazora. Kroz djelovanje u saveznim i regionalnim parlamentima, bilo u svojstvu opozicije ili pozicije, stranke, primjerice, mogu predlagati nacrte zakona, kao i teme parlamentarnih diskusija. Osim toga, predstavnici desničarskih stranaka u parlamentima zastupljeni su u svim radnim komisijama tih legislativnih tijela. Restriktivnija politika prema stranicama, imigrantima, uključujući i radnike iz drugih zemalja Evropske unije, izbjeglicama, vjerskim i drugim manjinama sasvim se sigurno može očekivati. Pored veoma vjerovatne mogućnosti da će parlamenti ubuduće služiti kao platforma za ekstremne verbalne i formalne napade na druge partije te, posebice, na još jednu omiljenu metu desne retorike – medije, odnosno javne servise, sasvim je izvjesno da će politički i obrazovni programi s ciljem integracije, demokratizacije, društvene inkluzije manjina i antirasističke senzibilizacije biti reducirani ili čak potpuno ukinuti, nešto što su, primjerice, zastupnici AfD u regionalnim parlamentima već nekoliko puta pokušali. Također je izvjesno da će u takvoj atmosferi ionako kontroverzne diskusije o određenim oblicima islamske vjerske prakse, kao što su ezan, molitva i ramazanski post na radnom mjestu, te gradnja džamija i munara, poprimiti na emocionalnom intenzitetu te da će metoda i trezveni politički pokušaji pronalaska kompromisnih rješenja ustupiti mjesto odlukama donesenim iz ideološkog naboja. Upitan je i razvoj dijaloških inicijativa i saradnje između države i muslimanskih vjerskih zajednica, razvoj koji je u posljednje vrijeme u mnogim zemljama ionako zamrznut zbog političkih tenzija između Turske i zapadnoevropskih zemalja.