Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović bio je danas domaćin sastanka kojem su prisustvovali reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović sa delegacijom Islamske zajednice, koju su činili muftija sarajevski Enes ef. Ljevaković, muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović, muftija banjalučki Osman ef. Kozlić, muftija mostarski Salem ef. Dedović, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Razim Čolić i šef Kancelarije reisu-l-uleme Rifat Fetić, te član Upravnog odbora Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca i predsjednik Bošnjačke zajednice kulture Preporod prof. dr. Senadin Lavić, predsjednik Matičnog odbora Bošnjačke zajednice kulture Preporod prof. dr. Sanjin Kodrić i predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 Adil Kulenović.

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan izjavio je danas u Ankari kako u svijetu vjerovatno ne bi bilo siromaštva, kada bi muslimanske zemlje bogate naftom siromašnim zemljama dale zekat, odnosno milostinju koju je dužan dati imućan musliman u godišnjem iznosu od 2,5 posto cjelokupnog imetka.

Saudijska Arabija objavila je da je pronašla prsnu kost staru 85.000 godina u pustinji Nefujd, javila je u utorak lokalna TV mreža Al Arabiya.

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović prisustvovao je danas sastanku kod predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića.

Izuzetna atmosfera na „Večeri ilahija i lijepe riječi“ u Brekovici

Saopštenje u povodu prvostepene presude za napad na džamiju u Omerovićima kod Duvna/Tomislavgrada

Bihać: Održana promicija knjige “Allahov poslanik, s.a.v.s., i njegova porodica Ehli Bejt“ autora prof. Jusufa Džafića

Dana, 8. aprila 2018. godine, u edukativnim prostorijama Čaršijske džamije u Jablanici održano je mektebsko takmičenje za područje Medžlisa islamske zajednice Jablanica. U četiri kategorije takmičenja svoje znanje o poznavanju islama i u učenju Kur’ana pokazalo je 60 takmičara iz 12 džemata, polaznika mektebske nastave na području Medžlisa Islamske zajednice Jablanica.

Povodom prvostepene presude za napad na džamiju u Omerovićima kod Tomislavgrada, oglasio se muftija mostarski Salem ef. Dedović. Njegovo saopštenje prenosimo u nastavku.

Otvaranje izložba fotoportreta “Žene, živo srce Srebrenice”, postavljene u galeriji Bosanskog kulturnog centra u Tuzli najavljeno je za danas u 18h.

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović održat će danas sastanak s delegacijom Islamske zajednice u BiH (IZ) te s nosiocima izvršne i zakonodavne vlasti.

Glavni imam Medžlisa IZ Mostar Dino-ef. Maksumić 20. marta zajedno s mjesnim imamom Eldis-ef. Balićem i predsjednikom džematskog odbora Mustafom Kurtovićem posjetio je porodice Bećić i Mušić u džematu Donje Drežnice koje su ovih dana dobili prinove. „Džematski imam poslao nam je mjesečni izvještaj aktivnosti i naveo imena djece koja su se rodila. Bilo mi je jako drago kad sam pročitao imena Hasan, Husein i Omer. Nazvao sam porodice i čestitao im pa sam odlučio da ih posjetim i u ime Medžlisa uručim prikladnu hediju. Drago mi je da se nastavlja tradicija nadijevanja ovih imena u našim džematima. Primijetio sam da su se roditelji najprije rukovodili činjenicom da je neko njihov nosio to ime, da se na taj način čuva i porodična tradicija i sjećanje na velikane iz ranog perioda islama“, istakao je efendija Maksumić. Blizanci donijeli radost Dodatni motiv, ali ne i osnovni, za posjetu porodici Bećić je i Beširov stopostotni invaliditet. On je u saobraćajnoj nesreći ostao nepokretan. „ Drago nam je da smo vidjeli da su oni sretni i da su se čvrsto oslonili na Allaha, da smo ih zatekli u dobrom raspoloženju i rahatluku“, dodao je Maksumić Sretni roditelji Bešir i Refia Bećić dobili su blizance, dva sina. Još u vrijeme trudnoće doktori su im rekli da je jedno od njih muško i odlučili su da mu daju ime po Beširovom rahmetli bratu Hasanu i po dedama supružnika. Drugom djetetu sve do rođenja 23. januara nisu znali spol. Kad su saznali supruga je predložila da drugom sinu daju ime Husein i na taj način pokažu privrženost islamu i slijeđenju Muhameda a.s. Bešir je neizmjereno zahvalan Allahu dž.š. što su djece rođena zdrava. „Samo vjera u Allaha a ostalo će sve doći. Vjera u Boga i rad, a ostalo će sve samo po sebi doći“, blagosilja Bešir.  Izbor imena Elvis i Mirela Mušić za ime Omer odlučili su se na nagovor njihove kćerke Sare koja je insistirala na imenima Ibrahim, Mustafa ili Omer. „Malo smo čitali značenja imena i rukovodili smo se željom da bude prosperitetan, uspješan, životan. Ova posjeta znači nam puno jer vidimo da se vodi briga o djeci, jer je Islamska zajednica poslali poruku vodi brigu o pojedinci i da dijete od samog rođenja pripada tačno definiranoj grupaciji“, rekao nam je Mušić. Džematski odbor Donje Drežnice, kao i većina drugih mostarskih džemata, već nekoliko godina praktikuje posjetu i darivanje novorođenčadi, a rezultati tih posjeta su vrlo ohrabrujući. „Na taj način želimo stimulirati porodicu i koliko je to moguće i utjecati na natalitet koji je u cijeloj Bosni i Hercegovini u krizi. Mi se organiziramo i svim drugom povodima kad je potrebna naša pomoć, bilo da se radi o ovakvim sretnim ili drugim povodima“, pojasnio je mjesni imam Eldis-ef. Balić.  

Ševala Zildžić-Iblizović (1903-1978) prva doktorica muslimanka u Bosni i Hercegovini - U vrijeme ovih previranja 1903. godine u porodici Zildžić uglednog sarajevskog zanatlije proizvođača zvona (tur.zil-zvono) zazvonilo je zvono sreće zbog rođenja kćerke Ševale. Po završetku ženske osnovne škole djevojčica je imala želju nastaviti školovanje. Ševala je odlučila biti doktorica i liječiti muslimanke, baš kao što su to radile strane doktorice u austrougarsko vrijeme. Jedina mogućnost za stjecanje diplome koja bi joj omogućila studiranje na medicinskom fakultetu bila je upisati Veliku gimnaziju u Sarajevu. Posebno joj je naruku išla činjenica da je ta škola od 1919. godine počela primati ženske učenike jer je prestala biti isključivo muška gimnazija. Međutim, u glavama većine Sarajlija Velika gimnazija je i dalje bila „muška“. Smatrali su da je sramota pomisliti upisati djevojčicu u tu školu. Do njih nisu dopirali zvuci zvona reformističkih pokreta koji su najavljivali velike promjene u društvu kao što je pravo žena na visoko obrazovanje. Iako nije imala nikakvih zakonskih prepreka države u kojoj je živjela, Kraljevine SHS, „zakon mahale“ koji je tada bio iznad državnog, nije joj dopuštao da upiše gimnaziju. Vjerovatno s nadom da će na taj način poništiti retrogradni mahalski zakon Ševala Zildžić je lično otišla do vrhovnog poglavara Islamske zajednice s ciljem da od njega dobije pismeno odobrenje da ona kao djevojka upiše nekadašnju mušku gimnaziju. Na čelu Islamske zajednice u to vrijeme bio je reisu-l-ulema Džemaludin Čaušević, čovjek koji je za razliku od većine svojih savremenika podržavao obrazovanje i veća prava i slobode ženama u obrazovnom sistemu. Reisu-l-ulema Čaušević je podržao Ševalu i izdao joj pismo u kojem se slaže da ona može upisati gimnaziju. Međutim, Ševala je krenula u gimnaziju i postala izuzetak koji je samo potvrđivao pravilo da žene ne trebaju imati visoko obrazovanje. Prema pisanjima nekih savremenika, njenu porodicu i nju samu maltretirali su ljudi iz komšiluka tako što im u dućanima nisu željeli prodati robu, ili bi lokalni mangupi bacali kamenje na Ševalu dok bi išla u školu, pa je babo redovno morao fijakerom dovoziti i odvoziti do škole. Uprkos svemu, Ševala Zildžić je maturirala 1925. godine. Prema podacima gimnazijskog školskog godišnjaka u periodu od deset godina 1919-1929. maturiralo je 358 učenika, od tog broja njih 41 bili su muslimani (8,7%), te samo dvije učenice muslimanke Ševala Zildžić i Razija Biserović.  

Reisu-l-ulema Mehmed Džemaludin-ef. Čaušević rođen je u Arapuši kod Bosanske Krupe 1870. godine. Imenovan je za reisu-l-ulemu 1913. godine i na ovoj dužnosti je ostao do 1930., kada je podnio ostavku. Preselio je na Ahiret 28. marta 1938. godine, tačnije prije 80 godina.

Jedna od najgorih vrsta laži jeste lagati na Allaha. Krajnje je naivno kako se mi muslimani odričemo mogućnosti da upravo mi ovo činimo, jer tobože ovo mogu samo inovjerci i ostali nevjernici   Posmatrajući život oko nas, primijetit ćemo jednu pojavu kojoj se čudimo iznova, a zapravo trebala bi biti nešto sasvim prirodno. Posebno ako govorimo o vjernicima „praktičarima“. Ovdje aludiramo na to da se iznenadimo i pokazujemo na osobu, poput neke endemske životinjske vrste, koja kada govori ne laže i kada obeća ispuni. Šokantno je to da nam je „pojam“ političar koji ne daje lažna obećanja, profesor kojem je stalo da učenike poduči, član porodice koji ne skriva nešto od ukućana... Kada laž postane svakodnevnica, tada laž postaje „istina“. Kur’an laž spominje u raznim formama. Prije svega, ukazuje na licemjerje u vjeri gdje se nalazi raskorak između uvjerenja i djelovanja; potom se laž spominje kao sredstvo diskreditiranja drugih, što ni najbolji čovjek, Alejhisselam, nije mogao izbjeći; laž se pominje u kontekstu negacije Budućeg svijeta, ali i kao način ostvarivanja ciljeva pojedinih ljudi (sjetite se priče o Jusufu, a.s., i njegovoj braći). Vjernik može biti kukavica ili škrtica, ali ne može se laž naći kod vjernika - tako nas je učio Alejhisselam. Zašto? Zato što onaj čovjek koji jednom sebi dopusti i „ohalali“ laž, otvara vrata svakog drugog grijeha! Bez obzira o čemu se radilo, on će svoju savjest sapirati laganjem sebi i drugima da nešto (ne) može proći, iako je istina skroz suprotna. Ukoliko se čovjeku desi slabost, pa jezikom kaže riječi neistine, treba se pokajati i tražiti halala ako je nekog oštetio, a radosna vijest je hadis u kojem Alejhisselam kaže da iskrenost vodi u dobročinstvo, a dobročinstvo u Džennet, dok laž vodi u razvrat, a razvrat u Džehennem. Dakle, konstante su te koje određuju i naš konačni ishod. U stanju smo deprimiranosti i iznenađenja spomenutog na početku teksta upravo iz ovog razloga: konstante su nam stvari koje se kod vjernika ne smiju naći. Jedna od najgorih vrsta laži jeste lagati na Allaha. Krajnje je naivno kako se mi muslimani odričemo mogućnosti da upravo mi ovo činimo, jer tobože ovo mogu samo inovjerci i ostali nevjernici. Naravno da ovdje ne mislimo na kufr ili širk, kao nevjerovanje i pripisavanje nekoga ravnog Bogu, već na svakodnevnu naviku da obmanjujemo jedni druge Božijim imenom. Pokrivanje nerada, nepravde i neiskrenosti u vjeri raznoraznim manifestacijama pobožnosti i formalnim obredima koje drugi treba da vide jedan je od najgnusnijih načina da se laže na Istinitog. Poruka čitaocu jeste da preispita svoj odnos prema Uzvišenom, jer koliko puta naiđemo na životno iskušenje, i iako vjerujemo u Allaha, taj nam ispit pokaže da ne vjerujemo dovoljno Njemu. Nije li i to laž, koja se ne smije kod vjernika naći? Za razmisliti Uzvišeni Allah je Pravedan i ništa se u našem društvu ne dešava slučajno. Kada bude postojala kritična masa onih koji kažu: „Draže mi je da me istina spasi kod Allaha nego laž kod ljudi!“, tada će laž prestati biti „istina“. Dijete koje posluša plemenitog roditelja, zadobije još veću njegovu brigu i pažnju. Radnik koji posluša plemenitog šefa, sebi je kod njega lijepo mjesto pripremio. Je li došlo vrijeme da u naš um, srce i život ugraviramo ubjeđenje da je nemoguće poslušati, od svih koji su plemeniti, Najplemenitijeg, a da nas On ostavi na cjedilu?!  

Zamislimo na trenutak bespomoćnog čovjeka koji gleda u strahote nastupa Sudnjeg dana kako u ruci drži mladicu i rukama razgrće zemlju u koju će je zasaditi Čovjekov odnos prema prirodi doveo je do mnogobrojnih globalnih, regionalnih i lokalnih ekoloških problema koji su metastazirali u ekonomsku krizu i katastrofu. Uopće nije riječ o predviđanjima apokaliptičnog kraja vremena. Prije se radi o prepoznavanju signala upozorenja koje nam priroda odavno šalje. Bol koji se javi u tijelu obično je znak nekih neželjenih procesa koje treba pratiti, tretirati i sanirati, a nipošto zanemarivati. Za duboke krize nema jednostavnih i brzih rješenja. Ali, i najduže i najneizvjesnije putovanje počinje prvim koracima. Ubrzani razvoj savremene nauke oslobođene bilo kakve moralne odgovornosti doveo je do povećanja čovjekove tehnološke moći koja se sve više nekontrolisano obrušava na prirodu i nanosi joj duboke rane. Intenzivan “pritisak” na prirodu uzrokovao je niz ekoloških problema i poremećaja. Čovjek je najodgovornije biće na planeti Zemlji. Pošto čovjek nije stvoritelji prirode i svijeta, to nije ni njegovo vlasništvo kojim može raspolagati kako želi. Emānet koji je preuzeo obavezuje ga da konstantno, uz potpunu obzirnost, brine o prirodi. On mora osigurati zdravu životnu sredinu svakog pojedinačnog živog bića jer je opstanak svih bića međusobno uvjetovan i povezan. Živa bića su zasebni svjetovi koji egzistiraju u neposrednoj ljudskoj blizini. Allah, dž.š., kaže: “Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas...” (Stoka, 38.) U islamskim vrelima Kur’anu i sunnetu brojni su živopisni primjeri i opisi prizora prirode i procesa koji se odvijaju u njoj: drveće, rijeke, kiše, biljke, bašće, svakojako rastinje, voće, povrće, insekti, životinje, rast, klijanje, svitanje, izmjena dana i noći... U njima se naglašeno i afirmativno govori o ekološkim vrijednostima. I džennet je ispunjen idealima prirode. Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom kazuje: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga.” (Zemljotres, 7-8.) Nijedno djelo, ako ga Allah, dž.š., primi, nije beznačajno. U tom smislu, prisjetimo da Kur’an spominje da je Musa, a.s., nakon dugotrajnog i veoma iscrpljujućeg putovanja, bježeći od Egipćana, došao do Medjena (do “medjenske vode”). Tu su pastiri napajali stoku, a podalje od njih bile su dvije djevojke i svoju su stoku odbijale od vode. Drugi pastiri su im zabranjivali pristup pojilima. Jedno malo djelo dobročinstva prema ljudima i stoci ostalo je zauvijek zabilježeno u Kur’anu Časnom: Fe seqā lehumā - “I on im je (stoku) napoji...” (Kazivanje, 24.) Bijaše to razlog da Musa, a.s., kao snažan i pouzdan, dobije višestruku nagradu za učinjeno djelo: spasio se od naroda koji ne vjeruje (sigurnost), uzet je u najam (posao) i oženio se (porodica). Činjenice o razmjerama ekološke krize izazivaju sumnju da se išta važno i vrijedno može učiniti i da se za bilo šta još uvijek ima vremena. Pa ipak, na ekološkom planu dužni smo misliti globalno, a djelovati lokalno. Krajnje je vrijeme da se vratimo vrhunskoj proaktivnoj ekološkoj svijesti koju naziremo u poznatoj predaji od Muhammeda, s.a.v.s. Prenosi, naime, Enes ibn Malik, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada bi nastupio Sudnji dan, a u ruci nekog od vas bila sadnica, ako bude u mogućnosti da je zasadi, neka to učini.” Zamislimo na trenutak bespomoćnog čovjeka koji gleda u strahote nastupa Sudnjeg dana kako u ruci drži mladicu i rukama razgrće zemlju u koju će je zasaditi. Plod koji će donijeti ta sadnica ubire se na Ahiretu. Dunjaluk je ahiretska njiva, pa je naša obaveza raditi, kultivisati i izgrađivati životni ambijent uz optimalno, planski osmišljeno i krajnje odgovorno korištenje svih darova prirode. U tom poduhvatu dužni smo misliti i na buduće generacije. Cijenu vlastitog luksuza i komfora ne smijemo plaćati resursima i osnovnim potrebama generacija koje dolaze.