Ajla Zubčević Delibašić: Kako izgleda online odgoj?

Piše: Ajla Zubčević Delibašić

Odgoj čini razliku između medrese i druge škole

Jedna od temeljnih istina naše lijepe vjere jeste vjerovanje u Allahov, dž.š., kader, vjerovanje da se sve na dunjaluku i u našem životu odvija Allahovom, dž.š., voljom i određenjem. Kada polazimo od ovakvog shvatanja života i sudbine, lakše prihvatamo sve ono što nam se u njemu dogodi i razumijevamo riječi Poslanika a.s.:  "Ono što te je snašlo, nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo nije te moglo snaći".

A ako nas snađe neko zlo Poslanik a.s. nas savjetuje da se strpimo, da iz toga što nas je snašlo izvučemo ono najbolje da bi se na kraju sve završilo sa dobrim.

Bila je srijeda kada sam u poslijepodnevnim satima učenice dočekala u holu internata nakon  povratka sa zimskog izleta. Samo par sati kasnije sam ih sa koferima u rukama ispraćala kućama, zbog iskušenja koje nas je zadesilo u vidu pandemije korona virusa, u nadi da ćemo se vidjeti za dvije sedmice ili, u najgorem slučaju tek nakon proljetnog raspusta. Nakon te prve dvije sedmice bilo je izvjesno da povratka u školske klupe uskoro neće biti, a da se odgojno-obrazovni proces mora nastaviti.

Vrlo brzo smo pronašli načine za održavanje online nastave, ali je negdje u zraku lebdjelo pitanje šta ćemo mi, odgajatelji? Kako bi to trebao izgledati "online odgoj"? Je li on uopće moguć? Da li takvo nešto postoji? 

I, onda smo odlučili da on treba i mora postojati, baš sada kada se sve preko dana okrenulo naopačke, jer upravo odgoj čini razliku između medrese i druge srednje škole. Ali, svima nam je dobro poznata mudrost u kojoj se kaže da u svakom zlu ima neko dobro.

Čak i ovo zlo, zvano korona, ima svoje dobre strane. Pomogla je našim učenicima da shvate koliko im fali njihov drugi dom, koliko su se vezali za medresu, internat, jedni za druge, ali i  za nas. Fali im čak i ono što ih je do jučer ljutilo, rastuživalo i nerviralo. Učinila je da požele čim prije vratiti se u školu, a oni koji su završili medresu znaju da to nije uvijek tako lahko. Sa druge strane pomogla je i nama. Tužno je bilo dolaziti na posao u prazan internat, gdje umjesto dječijih glasova, smijeha, kucanja na vrata naše kancelarije sa raznim pitanjima i potrebama, ne čujete ništa sem tišine. I shvatite, nedostaju vam vaši učenici i sve što ide u paketu s njima, cijeli taj izazov odgojnog rada sa tinejdžerima koji je Mark Twain pokušao dočarati, rekavši: "Stavite ih u bačvu i zapečatite unutra dok ne napune devetnaest. Tek ih tada možete pustiti van".

Aplauz i za prosvjetne radnike

Silom prilika, đaci su otišli kućama, i evo do danas ostali zapečaćeni u njima. Ali, nismo dozvolili da se zapečati i odgojni rad. Dobro znamo da je odgoj ugrađen u temelj društvenog napretka, čvrsto povezan sa razvitkom i usavršavanjem ljudske zajednice. Shodno tome, temeljni smisao odgoja je u prihvaćanju svih tekovina i savremenih izazova ljudske kulture i civilizacije.

Pa zašto onda ne učiniti da se utka u ovo doba informacijskih tehnologija i edukacije putem istih. U širokom spektru mogućnosti, odgajatelji su pronašli način da nastave raditi na sveobuhvatnom oblikovanju i izgradnji ličnosti naših učenika, što je svrha odgoja u najširem smislu te riječi. Ako govorimo o nijansama, a u odgoju ih ima u svim bojama i tonovima, trudimo se u njima probuditi ono najbolje, ono što možda ni sami do sada nisu znali da imaju u sebi, da osjećaju, žele, vole, da mogu, da znaju.

Nastojimo im dati dodatni motiv i vjeru u sebe, dijeliti sa njima sretne i manje sretne trenutke, biti im podrška u ovim drugim i neko ko će im baš sada dati dodatnu snagu da ulože maksimalan trud u postizanju najbljih rezultata. Samo jedna lijepa misao za početak sedmice, dova i par riječi podrške, čestitka za ostvareni uspjeh, ohrabrenje pred predstojeći test, telefonski razgovor znači im toliko mnogo.

Ponekad nismo ni svjesni koliko, dok nas učenici na to ne podsjete, kao jedna učenica sinoć mene. Podsjetila me na dovu koju u ponedjeljak ujutro nisam poslala u grupu, a to je bio način da im na početku sedmice dam vjetar u leđa ili im barem uljepšam taj dan.

Jednostavno, u ovom virtualnom žongliranju između bezbroj grupa i pojedinaca, smetnuh. Kaže da joj je falila. Iskupih se, a čime drugim, nego, opet dovom prikladnom za izazove koji su ih čekali ove sedmice u školi.

Svi oni koji su otkrili čari online nastave znaju koliko naporna i zahtjevna ona može biti. Termina u odgoju nema. Nastavlja se on na razne načine i nakon obaveznog odgojnog sata.

U vrijeme kada se u 20.00 sati u znak podrške aplaudira svim onima koji su, kako kažu, na prvoj liniji odbrane u borbi protiv pandemije, ista dobro dođe i nama na drugoj liniji (mislim da prosvjetni radnici zaslužuju da se nađu odmah iza ljekara).

Potreban nam je vjetar koji će i nas dodatno pogurati naprijed da nastavimo strpljivo raditi u ovim izazovnim i teškim uvjetima kao i do sada. I sa ponosom mogu reći da on zapuše često u posljednje vrijeme i donese nam lijepe poruke naših učenika sa riječima zahvale za sve što radimo, za to što smo tu za njih kad god nas trebaju, za savjete, podršku, lijepu riječ, razumijevanje, pomoć koju im pružamo svakodnevno.

Neopisivo je lijepo znati da si u odgojno-obrazovnom procesu prihvaćen i važan faktor u odrastanju novih generacija na čiji ćemo odgoj mi, kao odgajatelji, staviti pečat ne sada zbog pandemije virusa  COVID-19,  nego, ako Bog da, na kraju njihovog školovanja u medresi.

Na kraju, želim naglasiti da je neposredan odgojni rad sa našim učenicima nezamjenjiv, pa se i mi, kao i naši učenici radujemo našem ponovnom susretu u našoj lijepoj medresi, a u proljeće je ona posebno lijepa.

(Ajla Zubčević Delibašić je odgajateljica u Medresi "Osman ef. Redžović", Visoko)

(Preporod.info)