Predsjednik Povjereništva SDA Srebrenica Ramiz Salkić izjavio je, komentirajući zaključke jučer održane sjednica ovog povjereništva na kojoj je razgovarano o političkoj situaciji u Srebrenici, da se u potpunosti ne poštuje koalicioni sporazum koji je potpisan.

Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u posjetu primio predsjednika Mešihata Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj muftiju Pašu ef. Fetića i delegaciju bošnjačkog džemata u Dortmundu na čelu sa imamom Omerom ef. Sarajlićem. Današnjem sastanku je prisustvovao i šef Ureda za bošnjačku dijasporu Mensur ef. Pašalić.

U Sarajevu će od 03. do 05. novembra biti održano Drugo regionalno takmičenje u hifzu Časnog Kur'ana. Organizatori ovog takmičenja su Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u BiH i Fondacija „Hifz Časnog Kur'ana“ Sarajevo u saradnji sa Fondacijom „Hamed bin Halid Al-Sani“ iz Qatara. Pokrovitelj takmičenja na kojem nastupaju hafizi, predstavnici država iz regiona je vrhovni poglavar Islamske zajednice u BiH reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović. Slijedeći dosadašnju tradiciju u organizaciji velikih takmičenja u hifzu, u petak 3. novembra prije  svečanog otvorenja takmičenja za hafize i muhafize,  bit će upriličen edukativni seminar o hifzu o temama  Vrijednosti i potrebe učenja Kur'ana napamet i  Metode i iskustva učenja Kur'ana napamet. Uprava za vjerske poslove Rijaseta islamske zajednice obavještava sve zainteresovane da će cjelokupno takmičenje od 03. do 05. novembra biti otvoreno za javnost.

Sarajevo, 24. oktobar 2017. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović  primio predstavnike Instituta za istraživanje i konsultacije (RACI) sa Univerziteta Kralj Abdulaziz iz Džide u Saudijskoj Arabiji, koji su ovih dana gosti Katedre „Kralj Selman“ za mirovne i međunarodne studije na Sarajevskoj školi nauke i tehnologije (Sarajevo School of Science and Technology - SSST).

Medžlis Islamske zajednice Bihać već duži niz godina organizuje džuma-namaz za učenike koji nisu u mogućnosti, zbog školskih obaveza, klanjati džumu u običajenom terminu.

Aktiv žena Medžlisa islamske zajednice Kiseljak organizuje kurs umjetničkog veza u prostorijama Vakufsko – administrativnog centra u Kiseljaku, a u saradnji sa Institutom Yunus Emre iz Fojnice.

Džemat Gračanica je u subotu je upriličio svečanost povodom hatme za  polaznike mektebske nastave koji su završili svoju hatmu koju i zajedno je proučili pred svojim imamom tokom prošle i ove godine.

Sjedinjene Američke Države poduzimaju korake i razmatraju niz dodatnih mjera protiv Mijanmara, uključujući ciljane sankcije po Međunarodnom Magnitskijevom zakonu, saopćeno je u ponedjeljak iz američkog ministarstva vanjskih poslova.

Dana, 24. oktobra 1946. godine u velikoj dvorani Fiskulturnog doma u Sarajevu (popularni “Fis”), došlo je do spajanja Omladinskog sportskog društva “Sloboda” i Radničkog sportskog društva “Udarnik” u novo društvo, zvanično nazvano Sportsko društvo “Torpedo”. Ideju za ovaj naziv dao je Šefik Maglajlić koji je nakon povratka iz Rusije, bio zadivljen igrom fudbalera istoimenog tima iz Moskve.

Portugalac Cristiano Ronaldo proglašen je najboljim nogometašem svijeta u izboru FIFA-e.

Šta je to u čovjeku što ga navodi na gordost, oholost ili hvalisanje?! Zašto se čovjek oholi i uzdiže!? Zar čovjek zaboravlja od čega je stvoren i kako završava svoj dunjalučki život?! Zar zaboravlja ove svakodnevno vidljive istine koje se tiču njegovog ovozemaljskog početka i kraja?! Jesmo li zaboravili šta je to plemenita vrlina skromnosti ili poniznosti?! Koliko smo posvećeni ovoj vrlini u vrijeme opće materijalizacije i posvemašnje obezduhovljenosti?! Budući da je čovjek, između ostaloga, i biće zaborava (insan), otuda ga je potrebno stalno podsjećati pa i na one očigledne i univerzalne istine koje su same po sebi dokazive, vidljive i shvatljive. U tom smislu i Allahovu, dž.š., Knjigu možemo promatrati, a ona to uistinu i jeste, kao Knjigu podsjećanja ili opominjanja čovječanstva. Štaviše, sam Kur’an za sebe kaže da je on zikr, zikra i tezkireh. Sve ove kur’anske riječi u sebi nose ideju stalnog podsjećanja ili opominjanja (na nešto). Kur’an nas, dakle, stalno podsjeća na istinu o nama samima i našoj ulozi na Zemlji; stalno nas podsjeća na našega Gospodara, na Sudnji dan, na Budući svijet... Također, podsjeća nas na moralne vrline najvišega reda, kao i na onu iskonsku moralnu odgovornost koju su ljudske duše posvjedočile još u Ezelu - Praiskonu. Vrlina iz Ezela Vrlina skromnosti ili poniznosti ima svoje metafizičko utemeljenje još od kalu bela, tj. onog ezelskog svjedočenja svih ljudskih duša, kada su one posvjedočile i priznale za svoga Gospodara Allaha, dž.š. Njezino metafizičko utemeljenje i značenje deriviramo iz slijedećeg kur’anskog ajeta: I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – oni su odgovorili: “Jesi, mi svjedočimo” – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali” (el-E’araf, 152). Ovim ajetom, koji se u tefsirima određuje kao ajetu l-mīsāk (ajet o preegzistentnom ugovoru ili zavjetu ljudskih duša o pokornosti i robovanju Uzvišenom Allahu), na jedinstven način prikazana je i pokazana ljudska skromnost ili poniznost spram njihovog Stvoritelja i Gospodara. Ponizni i smjerni odgovor ljudskih duša kalu bela - “Jesi, mi svjedočimo” - na upečatljiv i snažan način govori o iskonskoj ili primordijalnoj ljudskoj skromnosti, poniznosti, predanosti i moralnoj odgovornosti. Prema tome, ljudskoj duši je, snagom Božanske volje, usađena ili prirođena vrlina skromnosti. Skromnost je prirodno ili iskonsko stanje ljudske duše ili ljudske prirode kao takve. Zar se čovjek ne rađa kao skromno, nejako biće?! Zar sa Ovoga svijeta ne odlazi još skromniji, bez igdje ičega?! Zato je u svom moralnom usavršavanju na ‘’putu ka izvoru’’ (šeri›at) polazna tačka ljudske duše upravo skromnost ili poniznost u svom metafizičkom i praktičnom smislu. Vjernik u svome duhovnom i fizičkom životu vazda mora pokazivati i usavršavati vrlinu poniznosti ili skromnosti, kojom se neprestano (pod)sjeća na preegzistentni zavjet (mīsāk) koji je dao svome Stvoritelju iskazujući time svoju vjernost u njegovom izvršavanju. Skromnost u Kur’anu Imajući na umu ovo ezelsko porijeklo vrline skromnosti, postaje nam jasnije zašto Kur’an u brojnim svojim ajetima podsjeća ljude i žene na vrlinu skromnosti. I ovdje je kur’anski stil raskošan i znakovit. Naime, Kur’an nekada govori o djelima koja ukazuju na vrlinu skromnosti, nekada o djelima koja su opozitna toj vrlina, a nekada, pak, o načinu stjecanja te vrline. Na osnovu svega toga dolazi se do zaključka da Kur’an, s jedne strane, snažno insistira na skromnosti kao nužnoj vrlini kojom se jedan musliman mora ukrasiti i, s druge strane, o nužnosti izbjegavanja i odstranjivanja iz svoje duše oholosti ili samodopadljivosti. Iz brojnih kur’anskih ajeta koja govore ili ukazuju na vrlinu skromnosti, ovdje izdvajamo samo dva. U suri El-Furkan (63) Uzvišeni Allah Svoje robove opisuje kao skromne ili ponizne riječima: A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!’’ U komentarima Kur’ana pojam hevnen (‘’mirno’’) protumačen je kao: krjeposno i Bogobojazno (Dahhak); smireno i dostojanstveno (Mudžahid); skromno i bez oholosti (Ibn Zejd). Ovo su mišljenja koja navodi Maverdi u svome tefsiru (En-Nuket ve-l-’ujun), i dovoljna su nam da uočimo ideju skromnosti kao jednu od odlika vjernika kojom ih Uzvišeni izdvaja od ostalih ljudi. ‘’Robovi Milostivog’’, kaže Bika’i u svome tefsiru, ‘’nikoga ne vrijeđaju, niti se nad bilo kime uzdižu; milostivi su prema sebi i drugima’’ (Nazmu-d-durer...; nav. prema: altafsir.com). Ovdje nije posrijedi nikakava slabost vjernika, već upravo suprotno: riječ je o njihovom ponosu i njihovoj nadmoći, ali bez oholosti, obijesti i nadmenosti. Oni to pokazuju u svome hodu koji odražava njihove osjećaje i stavove; oni dostojanstveno, smireno, ozbiljno i odmjereno idu ka svome cilju - a ne idu kao mrtvaci i mlitavci! Ne mogu ih bestidnici omesti u njihovom cilju; ne osvrću se na gluposti i smicalice svađalica i besposličara, niti sa njima raspravljaju i polemišu. Takvi ih ne zanimaju, oni su iznad njih; nemaju vremena za njih jer su obuzeti plemenitim ciljevima, a ne prepirkama i svađama koje besposličari i svadljivci jedva čekaju (usp.: Sayyid Qutb, U okrilju Kur’ana, 19/64-66). Dakle, Svevišnji je samo jednim ajetom toliko mnogo kazao o skromnosti i načinu na koji nam ona može uštedjeti dosta energije za hajirli i plemenite ciljeve. U drugom ajetu (Lukman, 18) Kur’an vrlinu skromnosti hvali na slijedeći način: ‘’I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog’’. Ovaj ajet naveden je u kontekstu kada mudri Lukman savjetuje svoga sina i, između ostalih savjeta, uputio mu je i navedene riječi.  Nakon što se, na jedan slikovit način, zabranjuje oholost i njezino manifestiranje putem uzvijanja vráta (Kur’an ovdje upotrebljava karakteristični i rijetki izraz se’ar, kojim se označava jedna vrsta bolesti kod deve kada ona, uslijed te bolesti, savije svoj vrat) i okretanje lica od ljudi, kaže se: i ne idi Zemljom nedmeno, čime se, zapravo, sugeriše skromnost u hodu, bez uvijanja i znakova nadmenosti. Manifestiranjem oholosti ili gordosti vjernik se udaljava od Allahove ljubavi: jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. Gordi, oholi i hvalisavi ne nalaze se u Allahovoj blizini!

Povodom obilježavanja 14. godišnjice smrti prvog predsjednika RBiH Alije Izetbegovića u kongresnom centru Bastepe u kompleksu Predsjedničke palate u Ankari održan je prigodan skup na kojem je promovirana i igrana serija o životu Alije Izetbegovića.

Tačno prije 640 godina  odnosno  1377. godine Bosna je proglašena kraljevinom. Vjeruje se da je čin okrunjenja Tvrtka Prvog obavljen u Milima kod Visokog gdje je početkom 20-tog stoljeća otkrivena krunidbena i grobna crkva bosankih Kotromanića. Porijeklo Kotromanića, porodice koja je vladala srednjevjekovnom Bosanskom državom od XIII stoljeća. do njenog sloma 1463. kada je pogubljen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, nije u potpunosti objašnjeno. Ova kraljevska porodica  bila je ženidbenim vezama povezana sa drugim vladarskim i vlastelinskim dvorovima susjednih i daljih država. U vrijeme prvog bana, a potom kralja Tvrtka Prvog (1351-1391), kome su kraljevsku titulu priznali Venecija, Dubrovnik, Ludovik I i njegova nasljednica Marija. Crkva bosanska  je dobila na snazi i ugledu. Jedan historijski izvor iz 1387. godine kaže da  su u Bosnu više puta dolazili heretici iz Sjeverne Italije „da potpuno i savršeno nauče heretičku nauku i od učitelja koji tamo borave.“ Osam i po decenija kraljevske vlasti u Bosni  u domenu kulturnog života karakteriše svojevsrna privredna i kulturna renesansa praćena reformom upravnog sistema, pojačanom graditeljskom aktivnošću i znatnim razvojem zanatstva i trgovine. Vladajući umjetnički stilovi Zapadne i Srednje Evrope toga doba doprli su i do Bosne i to u svojoj mediteranskoj varijanti. Prisutni su i motivi i oblici koji stilski spadaju u gotiku i romaniku, ali i pojedini primjeri koji upućuju na tragove vizantijskog utjecaja. Ipak su najbrojnija sačuvana djela ljudskog uma i ruku  ona koja se ne mogu svrstati ni u kakav poznati umjetnički stil, pa se, s pravom, mogu smatrati specifičnim produktom bosanske sredine.  Banovi Bosanske srednjovjekovne države   Ban Borić: (1154 – 1163) Kulin ban: (1180 – 1203) Stjepan: (1204 – 1233 Matija Ninoslav: (1233 – 1249 i  1240) Prijezda I (1255 – 1287) Prijezda II s bratom Stjepanom (1290) Stjepan I (1290 – 1302) Stjepan II Kotromanić (1322 – 1353) Stjepan Tvrtko I (ponovo 1374 s bratom Vukom) Kraljevi Bosanskog srednjovjekovlja   Stjepan Tvrtko I (1377 – 1391) Stjepan Dabiša (1391 – 1395) Jelena (1395 – 1398) Stjepan Ostoja (1398 – 1404) Stjepan Tvrtko II (1404 – 1409) Stjepan Ostoja  (1409 – 1418) Stjepan Ostojić (1418 – 1421) Stjepan Tvrtko II (1421 – 1443) Stjepan Tomaš (1443 – 1461) Stjepan Tomašević (1461 – 1463). (Iz različitih izvora)

U srijedu, u Velikoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke u 13:30 sati, održat će se svečana ceremonija potpisivanja protokola između Islamske zajednice u BiH- Vakufske direkcije i Generalne direkcije vakufa Republike Turske o finansiranju nastavka izgradnje administrativne zgrade Rijaseta IZ u BiH na Kovačima.

U povodu obilježavanja velikog jubileja, 480 godina Gazi Husrev-begove biblioteke, ova naša najznačajnija bibliotečka ustanova štampala je svoju prvu Monografiju. Preporod je pitao direktora Gazi Husrev-begove biblioteke mr. Osmana Lavića šta Monografija novo donosi i da li je Biblioteka osposobljena da odgovori današnjim izazovima? Mr. Osman Lavić odgovarajući na ovo pitanje je kazao: “Prvi natpisi o Gazi Husrev-begovoj biblioteci pojavili su se početkom dvadesetog stoljeća. Od tada do danas objavljeno je na desetine manjih ili većih radova, enciklopedijskih i leksikografskih natuknica, na različitim jezicima (turskom, arapskom, engleskom, i drugim), različitim povodima i s različitim ciljevima, što se može vidjeti i iz bibliografije radova o ovoj ustanovi koja je uvrštena u Monografiju. Težište ovih natpisa je bilo, najčešće, na pojedinim segmentima rukopisnog, arhivskog ili muzejskog blaga koje Biblioteka čuva u svojim fondovima. Rijetki su ili preskromni bili natpisi s ciljem da obuhvate gotovo polumilenijsko postojanje i rad Gazi Husrev-begove biblioteke. S druge strane, razvoj i aktivnosti Gazi Husrev-begove biblioteke u posljednjih pedesetak godina posebno su bili dinamični i raznovrsni i kada su bili medijski popraćeni, bilo je to na nivou novinskih natpisa, nesistematično i parcijalno. Sve su to bili razlozi koji su nas rukovodili da našoj javnosti, povodom 480 godina osnivanja i kontinuiranog rada Gazi Husrev-begove biblitoeke, priredimo Monografiju ove institucije.  

Povratci u zavičaj biće intenzivniji i trajniji kada umjetnici budu pisali i slikali o njemu- mogla bi biti poruka izložbe „Umjetnici svome zavičaju“ upriličene u Foči Da umjetnici mogu prevazići sve barijere i otvoriti puteve bolje suradnje i razumijevanja svjedoči  nedavno otvorena izložba pod nazivom „Umjetnici svome zavičaju“. Izložba je postavljena u fočanskom Muzeju jugoistočna Bosna, a na njoj su postavljeni likovni radovi autora porijeklom iz ovoga grada- Seada Čerkeza, Mensuda Keče, Kenana Omerbašića, Sanje Kapetanović, Amre Bekrije i Mubere Isanović, kao i rahmetli Ismeta Čauševića Čakija koji je kao zatočenik KP Doma ubijen od strane zločinaca – sugrađana 1992. godine. Slikari su tako predstavili motive stare Foče – Begova kuća, Aladža džamija, Sahat kula, fočanski sokaci i mahale, pejzaža i dr. Izložbu  slika „Likovni umjetnici svome zavičaju“ je organiziralo općinskog društva Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“- Foča na čelu sa Ismetom Hotovićem , a u povodu 150 godina od osnivanja muslimanskih kulturnih društava Gajret i Narodna uzdanica. Izložbu je postavio kustos Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke-galerije BiH, a pomogli su je  Bošnjački institut, Galerija Preporod. Iako  je ova izložba relativno mala, ona je po svom značaju itekako važna i značajna. „Ovo je dokaz da smo se vratili u Foču, te da smo dužni bar na ovaj način odužiti se svom zavičaju“, rekao nam je dr. Hasan Balić,  istinski zaljubljenik u svoj rodni grad, a njegove riječi su podijelili slikari Kenan Omerbašić i Sanja Kapetanović. Radost slikara i prisutnih kao da je govorila- svi smo sretni što smo ovo mogli priuštiti svome zavičaju. U kraćem razgovoru Hasan Balić nam je rekao: “Sretni smo zbog ove izložbe koja je pokazala i svo jedinstvo Fočaka i  našu želju za povratkom. Svi nisu mogli doći, bilo iz zdravstvenih, bilo iz drugih razloga, ali su zdušno podržali ovu ideju. Jedan od njih bio je i Muhamed Čengić koji je zaželio da ova izložba bude podstrek i drugim umjetnicima da progovore o svom zavičaju. Tu su svoj doprinos dali i Mujo Kafedžić, Mirsad Kurtović i Mediha Papović davši slike iz svoje zbirke Remziji Remki Rašidkadić, prvoj povratnici u Foču, i dr. Ujedno, ova ideja kojom su slikari premostili vrijeme i prostor, stoji i kao poziv drugima koji su rušili gradove i mostove da prođu kroz katarzu i prihvate zajednički život u Foči. Jer, Foča je prvi grad u kome je u historiji Evrope 1942.godine formirana republika, doneseni Fočanski propisi, formirana partizanska olimpijada. To je grad u kome se uvijek živjelo zajedno, a nikad jedan pored drugog. Jer, ta teza da treba da živimo jedan pored drugoga je ustvari fašistička teza. Valja nama živjeti zajedno. I, ova izložba to pokazuje. Nikada fočanski muslimani nisu pravili hinlu svojim komšijama, niti je ijedno dijete bacilo kamen na srpske bogomolje. Nastojalo se živjeti u miru i poštivanju. Ako Bog da, nadamo se da će tako biti i u budućnosti“. Naš sagovornik Balić nije mogao, a da se  ovom prilikom ne zahvali svima na podršci- zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, fočanskim imamima, kao i predstavnicima nezavisnog  intelektualnog Kruga 99  koji su po prvi put od osnutka izašli iz Sarajeva i time dali podršku povratnicima u Foču. Kada bi još umjetnici više progovorili, pisali i slikali za očekivati je da bi povraci u zavičaj bili intenzivniji i trajniji.