U srijedu će u Tuzli biti predstavljena knjiga "Vakifi i džamije Gornjeg Bihora", autora prof. dr. Isata Skenderovića.

Pedagoški zavod Tuzlanskog kantona je krajem 2017. godine objavio rezultate vrednovanja srednjih škola na području Tuzlanskog kantona. U rangu svih srednjih škola, Behram-begova medresa u Tuzli je zauzela prvo mjesto, s ukupno ostvarenih 7273,44 bodova. Vrednovanje svih srednjih škola na području Tuzlanskog kantona vršili su zaposlenici Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona, a po Instrumentariju Zavoda. Ovakve vijesti o uspjehu Behram-begove medrese dolaze do nas već više od deset godina, a njenom uspješnom radu svjedoče muslimani ovih prostora već više od 390 godina. „Behram-begova medresa u Tuzli ušla je u 391. godinu svoga rada sa željom i nadom za uspješnim nastavkom časne misije u najvažnijem poslu kojeg čovjek radi a to je odgoj i obrazovanje mladih generacija. Izražavamo zadovoljstvo rezultatima i uspjesima u prošloj školskoj godini iza kojih stoji svakodnevno zalaganje profesora, učenika i svih uposlenika Behram-begove medrese. Bez vakifa i prijatelja naše škole, kao i doprinosa našega naroda prilikom akcija koje provodi IZ-e u BiH na svim nivoima, bilo bi gotovo nemoguće normalno odvijanje odgojno nastavnog procesa i postizanje ovih uspjeha,“ kaže direktor ove škole Ahmed Hatunić. Aktivnosti u 2017. godini Mnogobrojni su aktivnosti koje svake godine realizuje škola sa više od 500 učenika i učenica. Jedna od njih je izdavanje poštanske marke „Behram-begova medresa u Tuzli“ koju je JP BH Pošta d.o.o Sarajevo, povodom obilježavanja dana Behram-begove medrese u Tuzli, izdala u oktobro prošle godine. U 2017. godini obilježena je i dvadeseta godišnjica učeničkog lista Misak. Do sada su izašla 83 broja, a promijenila su se 24 urednika i više od stotinu učenika i učenica ove škole koji su bili članovi redakcije. Prvi broj Misaka izašao je 1997. godine, a prvi intervju urađen je sa bivšim učenikom Behram-begove medrese dr. Omerom Nakičevićem. Glavni i odgovorni urednik bio je Vedad Gurda, a zamjenik Jasmina Mrkonjić. Pored Misaka učenici redovno pripremaju i emisiju „Moja medresa“ koja se emituje u programu Radija BIR. Jedna od najuspješnijih sekcija u Medresi je sekcija hifza. Od 2000. godine pa do danas, među učenicima i profesorima Behram-begove medrese promovisano je 56 hafiza. U ovoj školi posebnim programima i tribinama obilježavaju se Dan državnosti i Dan nezavisnosti, kao i Dan porodičnih vrijednosti i mnogi drugi značajni datumi, a svakog 11. u mjesecu učenici i učenice zajedno sa svojim profesoricama i profesorima učetvuju u mirnoj šetnji sa ženama Srebrenice. Brojna takmičenja donijela su veliki broj nagrada u ovu školu. Učenicima su posebno draga sportska takmičenja, a debatnom klubu Behram-begove medrese u 2017. godini uručena je Plaketa za najbolji debatni klub u Bosni i Hercegovini. Već dugi niz godina u saradnji sa Ambasadom Sjedinjenih Američkih država u ovoj školi se realizuje Access program za učenike i edukacija za nastavnike i profesore Engleskog jezika TELTS. Rast kvaliteta obrazovanja i uvjeta rada Direktor Hatunić ističe da je ispred ove škole još mnogo planova koji se tiču poboljšavanja kvaliteta odgojnog nastavnog procesa i sveukupnih uvjeta rada i života u Medresi: „U prošloj godini je veći broj učenika Behram-begove medrese postiglo zapažene pojedinačne rezultate na kantonalnim takmičenjima i na smotrama znanja i takmičenjima na federalnom nivou i na razini medresa IZ-e u BiH. Želimo ih poticati da njihovi pojedinačni uspjesi budu još zapaženiji što će u njima pobuditi još veću želju za sticanjem znanja i njegovom primjenom. Nastojat ćemo još više djelovati na njih i izgradnji uvjerenja da se samo s imenom Božijim i stalnim i predanim trudom i zalaganjem na polju nauke i ličnoga zalaganja mogu postići uspjesi na bilo kojem mjestu u svijetu uključujući i našu domovinu Bosni i Hercegovinu koja u tome nije nikakva izuzetak. Naprotiv, ona je najbolji ambijent za ljude ovih prostora u kojem mogu razvijati svoje sposobnosti, talente i kvalitete. Molim Uzvišenog da nam u realizaciji zadatih i drugih vrijednih ciljeva bude stalni pomagač!“ Nastavničko vijeće Medrese pojačano je u prošloj godini s 4 nova magistra nauka i doktorom nauka, a danas bi misiju Islamske zajednice u Podrinju, na Drini, bilo teško zamisliti da nije bilo Behram-begove medrese i imama koji su bili učenici ove škole. U prošloj školskoj godinu Behram-begova medresa je otpočela i sa korištenjem savremenog amfitetara sa propratnim sadržajima i kabinetima prirodnih nauka koji su predviđeni za izvođenje laboratorijskih vježbi iz fizike, bilogije i hemije. Gradnja objekta, na kojem istovremeno može raditi i djelovati oko 300 učenika, trajala je gotovo godinu dana, a realizirana je uz svesrdnu pomoć vakifa i prijatelja Behram-begove medrese.

Od Bosne koja je na svojoj koži itekako iskusila šta znači biti izbjeglica trebalo bi očekivati da ima veći senzibilitet za probleme ovih ljudi, da zna koja su njihova prava i da im ih osigura A, šta mi radimo i kako gledamo izbjeglice u našem gradu? Kako se odnosimo prema njima? Pamtimo li vrijeme kad smo snajperima bili meta, kad su granate kao kiša padale, a bolnice bile pune ranjenih bez anestezija operisanih - kad nije bilo ogrjeva, lijekova, hrane i vode. Pamtimo li vrijeme kad smo i sami bili izbjeglice, kad smo krili pogled i nastojali pokazati da smo ljudi s integritetom i dosto-janstvom, da smo i mi imali svoj topli dom i porodicu, posao i prijatelje koje nam je rat odnio? Prvi koji je javnosti značajno skrenuo pažnju na problem izbjeglica iz bliskoistočnih, afričkih i drugih zemalja koji spavaju na otvorenom bio je Muhamed-ef. Velić, koji je u decembru 2017. godine omogućio da nekoliko izbjeglica iz Tunisa nađu utočište u džamiji u naselju Breka. S obzirom da džamija nema uvjete za boravak, Muhamed-efendija je pozvao javnost i nadležne institucije da pomognu ljudima koji spavaju tokom zimskih minusa u nehumanim uvjetima na bosanskim ulicama i u parkovima. Apelu su se odazvali predstavnici Udruženja Tempo iz Vogošće, koji su odlučili sve svoje kapacitete podrediti potrebama ovih ljudi koji putuju mjesecima iz svojih zemalja.

Sportsko Udruženje “Fair Play” će u sezoni 2017/18 sva sredstva prikupljena tradicionalnom godišnjom akcijom novčanog sankcionisanja prekršaja, odnosno žutih i crvenih kartona, u okviru popularne «Fair Play lige» donirati porodici Damira Hasibovića, prerano preminulog igrača ove lige, humanitarnog randnika i sportiste.

Autor: İbrahim Efendi, s turskog prevela: Amina Šiljak-Jesenković, priredio: Haris Dubravac

Profesor sa Katedre za perzijski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu Munir Drkić dobitnik je ovogodišnje međunarodne nagrade Farabi u Teheranu za knjigu "Višejezičnost u Mesneviji Dželaluddina Rumija".

Učenici mekteba Doboj kod Kaknja upriličili druženje sa Džemal ef. Hadžićem

Jerusalem se u Kur’anu ne spominje po imenu, ali postoji određen broj ajeta koje su tradicionalni komentatori detektirali kao reference na njega ili, općenitije, na zemlju Palestinu u kojoj je on smješten. U svakoj od ovih referenci postoji implikacija da se grad Jerusalem ili njegova okolina izdvajaju kao nešto sveto bilo zbog toga što su primili poseban Božanski blagoslov ili zato što su oni, ili će biti, prizor velikih događaja u svetoj historiji (M. Al-Khateeb, Al-Quds, London, 90, 1998). Slijedi navođenje tih referenci uz kratke komentare. Hvaljen neka je Onaj koji je u jednome času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki (Mesdžidu-l-Aksa), čiju smo okolinu blagoslovili (barekna havleh) kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali! (el-Isra’,1) Ovaj ajet govori o noćnom putovanju (isra’) Muhammeda, a.s., od Kabe u Mekki do Hrama na Brdu u Jerusalemu (‘’Hrama dalekog’’), koji je tako nazvan jer je bio naudaljenije mjesto ibadeta na zapadu koje je bilo poznato Arapima u vrijeme objavljivanja Kur’ana. ‘’Neka znamenja Naša’’, koja su Poslaniku, a.s., pokazana, bili su dokazi i pouke koje je vidio na tom putovanju. Riječi ‘’čiju smo okolinu blagoslovili’’ posmatraju se kao potvrđivanje mjesta Hrama dalekog budući da se uvijek u Kur’anu ova i njoj slične formulacije izgleda odnose na Palestinu: vidi npr. el-Enbija’, 71 i 81. Otuda Ibn Abbas smatra da ellezi barekna havleh označava Palestinu i Jordan, koje su blagoslovljene svojim rijekama, voćem, povrćem, poslanicima i dobročiniteljima (v. Taberi, Džami’u-l-bejan, 6/509; Ibnu-l-Dževzi, Zadu l-mesir, 3/3; Ševkani, Fethu-l-kadir, 809).

Knjiga je zamišljena tako da obuhvata period „od Kulina bana do današnjih dana“ što uveliko nadilazi kapacitet priređivača ovog Leksikona koji je trebalo da, institucionalno podržan, bude jedan veliki kolektivni bosanski projekt na kojem bi trebalo da radi čitav tim stručnjaka. Unatoč metodološkim i drugim nedostacima i ovako sačinjen leksikon ipak pokazuje da imamo obrazovane, uspješne i istaknute pojedince koji su dali goleme doprinose i rezultate na polju kulture općenito, ekonomije, prava, medicine, politike i drugih oblasti. U Lesikon su uključeni bosanski kraljevi, osmanski visoki dužnosnici bosanskog porijekla, ulema, književnici, pjesnici i mislioci iz osmanskog, austrougarskog, jugoslovenskog i postjugoslovonskog perioda, kako oni isključivo vjerske tako i oni svjetovne i svjetovno-vjerske orijentacije. Nekada se na osnovu određenih natuknica čini da je leksikon zamišljen da donese određene izabrane primjere nosioca osnovnih ideja bošnjačkog korpusa, ali na osnovu nekih drugih izgleda da, pored ličnosti koje su bitno određivale prošlo i sadašnje vrijeme, uključuje i one koje su, bez velikih zasluga i djela, izabrane „po ukusu“ samog priređivača. Uočljivo je da je djelo sačinjeno amaterski, bez dovoljno pripreme i neophodnog „brušenja“, da nema razrađenu metodologiju, ujednačenost i objektivnost, tj. da nije utemeljeno na profesionalnom radu i općeprihvaćenim standardima koji se koriste pri izradi ovakvih djela. Sam priređivač u kratkom predgovoru kaže: „Ovaj leksikon obuhvata bošnjačke velikane na polju nauke, kulture, politike i drugih oblasti. Jedni od njih ušli su po ukusu autora, drugi su potrebni za razumijevanje prvih, treći radi obavještavanja javnosti.“ (citat boldirala A.K.) Navod priređivača iz predgovora koji glasi „po ukusu autora“ pokazuje da je priređivač bio slobodan biti mjestimično sasvim pristrasan, neobjektivan, neutemeljen i u koliziji sa deklarativnim ponavljajućim iskazima o potrebi prepoznavanja zaslužnih velikana u BiH. Ipak ovdje ne bih raspravljala o izboru jer je teško sačiniti izbor koji bi sve obuhvatio, ali neophodno je raspravljati o izostanku konzistentne metodologije, te umanjenju grješaka koje u ovom djelu prelaze prag tolerancije. Umjesto da bude izrađen kao leksikografski i praktičan rječnik ovaj projekt predstavlja metodološki promašeno djelo na koje se ne bih ni osvrnula da je izašlo u ličnoj režiji i da nije institucionalno podržano. Zabrinjavajuće je što je podržano štampanje jednog ovakvog djela u potpuno neizbrušenoj i na mnogim mjestima nedorečenoj formi. Uvodne preporuke su date uopćeno i površno, bez sagledavanja golemih propusta, bez uočavanja brojnih grješaka kao i bez metodološke utemeljenosti. Brojne grješke upućuju na to da je leksikon nastao sabiranjem ne samo izbrušenih bibliografskih tekstova nego i sabiranjem raznih nedorečenih radnih verzija, kojim ni autor koji ih je sačinio i od kojeg su uzeti, ne bi bio u ovoj preuzetoj formi zadovoljan. Općenito se postavlja pitanje nedorečenih radnih verzija i njihovog nekritičkog preuzimanja, iz čega proizilaze brojne nesuvislosti i grješke, uglavnom, od strane amatera kao priređivača određenih djela. Nisam u situaciji praviti detaljnu analizu nego ću samo predočiti nekoliko egzemplarno izabranih natuknica. Govoreći o Zejnilu Fajiću, nekadašnjem uposleniku Gazi Husrev-begove biblioteke koji je preselio na Ahiret, priređivač leksikona navodi samo 4 reda koji se konkretno na njega odnose, a čak 12 redova odnosi se na Isa-begovu vakufnamu i citat prijevoda koju je, usput rečeno, preveo Hazim Šabanović. Kod mog uvaženog profesora Nedima Filipovića ne navodi naslove djela koja su izdata posthumno, a kao njegova djela navodi teme koje je obrađivao iako djela nisu izašla pod tim naslovima. O Veledar Edhemu iz Počitelja, advokatu i slikaru, navodi samo 5 redova, a u okviru ove kratke natuknice piše esej o Počitelju koji obuhvata cijelu stranicu. Kod posebno cijenjenog hafiza Halida Hadžimulića interpolira odlomak koji počinje sa „Inače, najveći prirodnjaci i filozofi bili su duboko religiozni ljudi, spomenimo bar neke“, pri čemu ih nabraja na četvrt stranice. Pišući o Mujagi Merhemiću na pola stranice opisuje Hafiza Širazija što se doima kao nova natuknica. I tako dalje, da ne opterećujem čitaoca pojedinostima navest ću uopćeno o kakvim se sve propustima i nedoslijednostima radi: u djelu se donose neprovjereni podaci i brojne materijalne grješke, daje se prednost kvantitetu teksta, a ne kvalitetu i vjerodostojnosti informacije, nedostaju konkretna obavještenja o izvoru preuzimanja teksta. Zatim, potpuno je nefunkcionalno i ne povezuje podatak sa natuknicom 200 stranica literature navedene na kraju, te preko 80 strana indeksa imena. Literatura je trebalo da bude navedena ispod natuknica, a indeks imena trebalo je da sadrži broj stranice na kojoj se određeno ime spominje. Mjestimično se daju vrlo površne, a ne suštinske ocjene, koje su za autora nekada i uvrjedljive i diskvalifikatorske i kontradiktorne svrsi izdavanja jednog leksikona. Ovdje navodim primjer prof. Hafizović Rešida gdje priređivač donosi sasvim nesuvislo slijedeću neprimjerenu konstataciju: „Istovremeno je akademik Hafizović svojim stavovima otvorio vrata širokim i brojnim zabludama, jer su upravo takva gledanja utočište onih učenjaka koji su tim i takvim stanovištem htjeli samo prikriti svoju slabost i stvaralačku nemoć“. Prema navedenom citatu, mjestimično se stječe utisak da se ne radi o biografskom leksikonu koji donosi objektivne i relevantne podatke nego da se radi o leksikonu subjektivno interpretiranih pojmova i ideja, a nekada se, kao što je upravo navedeno, radi i čak o vrlo tendencioznoj kvalifikaciji pojedinih istaknutih ličnosti i njihovih djela. Ovako nedorađen leksikon ne afirmira nego na širim evropskim i svjetskim prostorima inkriminira Bosnu i Bošnjake kojima se, evo nekada, dešava da ozbiljne projekte realiziraju neozbiljno i neprofesionalno. Šteta je da navedeni projekti od posebnog nacionalnog, pa i državnog značaja, bivaju prepušteni na volju amaterima i da uz to, kao takvi, bivaju čak institucionalno podržani. Podržavanjem projekata zasnovanih na usko interesnim koalicijama, kada se umjesto profesionalcima prednost daje amaterima i onima koji se ne osvrću na opći društveni interes, Bosna se samo rastače i destruira. Izrada leksikona treba da bude općedruštveni projekt koji iziskuje ozbiljan i odgovoran profesionalni i timski rad. Samo se tako doprinosi afirmaciji i prosperitetu Bosne i bošnjaštva i bosanstva, općenito. Također se postavlja pitanje i neodgovornih intelektualaca koji zbog sitnog bakšiša svojim imenom podržavaju neozbiljno i površno organizirane projekte. Na ovaj način gubi se i destruira potencijal marljivog i kvalitetnog djelovanja pojedinaca koji su u prošlosti doprinosili, a i sada doprinose kao naši suvremenici bogatstvom ideja, preciznošću u istraživanjima, u kreativnom radu i postignućima, formiranju jedinstvenog bosanskog duha. Nažalost, često izostaju korektno organizirani projekti kroz institucije na čijem čelu nekada stoje lica koja ne uvažavaju nikakve profesionalne standarde nego privatizirajući sredstva dodijeljena institucijama usko interesno djeluju. Iznoseći ove kritike nipošto nemam namjeru da na bilo koji način kritikujem ili uvrijedim uvažene ličnosti čije su biografije, bibliografije i opći doprinos obrađene u ovom leksikonu. Samo iznosim kritiku priređivaču i onima koji su podržali brzopleti izlazak ovog izdanja, metodološki neuređenog i sa brojnim greškama i nesuvislostima.

U organizaciji medžlisa Islamske zajednice Tuzla, Gornja Tuzla, Kalesija, Gračanica i Srebrenik u saradnji sa Bosanskim kulturnim centrom TK u srijedu 10. januara održan je tematski osvrt na 09. januar 1992. godine. Gosti uvodničari su bili Nezim-ef. Halilović Muderris i general Atif Dudaković. -Ovaj današnji susret je u cilju upoznavanja našeg naroda, prije svega omladine sa istinom. Aktuelno je govoriti o 09. januaru koji se obilježava kao Dan RS-a, što je nepoštivanje ustavnih odluka, kao i ono što je sve dovelo do sukoba na ovim prostorima. Osnovno je razumjeti određene pojave, datume iz naše prošlosti, utvrditi, koliko se može istinu, prenijeti je na mlađe generacije da znaju našu prošlost, da znaju našu sadašnjost i da znaju u budućnosti šta žele – kazao je Dudaković. Genaral Dudaković je istakao i da smo svjesni da na našem prostoru postoje tri istine- tri gledanja, ali ona je samo jedna. Svjesni smo i paradoksa od nemogućnosti funkcionisanja države do još nepostajanja funkcionalne države, mehanizma koji će omogućiti poštivanje sudskih odluka tako da u tom kontekstu treba građanima Bosne i Hercegovine objasniti, jačati duh, jačati samopovjerenje, jačati vjeru u Bosnu i Hercegovinu i samog sebe. Nezim-ef. Halilović Muderris se u svom obraćanju prisjetio početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te je sam uvod svog obraćanja definirao kroz dva pojma s kojima se mlađe genaracije ne mogu sresti u srednjoškolskim ili studentskim udžbenicima, a to su oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid počinjen na području naše domovine. - Na skupu sam govorio i o neustavnom obilježavanju 9. januara, a poseban akcenat smo stavili i na Armiju Republike Bosne i Hercegovine, kao i MUP, koji su dali nemjerljiv doprinos u odbrani principa za koje se zalažu svi civilizovani narodi. Mi Bošnjaci smo svoj visoki stupanj civilizacije pokazali u vrijeme oružane agresije na BiH jer naša politika nije bila zločinačka. U redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su osjećali ovu zemlju svojom- kazao je Muderris. - Za ovu našu lijepu Bosnu i Hercegovinu još uvijek ima preživjelih pripadnika Armije RBiH i MUP-a koji su spremni ponovo da je brane, ali, naravno, imaju i naša djeca koja su svjesna šta znači životni prostor i šta znači nezavisna i slobodna Bosna i Hercegovina, zaključio je Halilović. Ovom prilikom kratko se obratio i glavni imam Medžlisa Tuzla hfz. Ahmed-ef. Huskanović koji je poselamio i zahvalio se svima koji su odovojili svoje vrijeme i posjetili ovaj događaj. Izvedbama kasida prisutne u BKC- u Tuzla počastili su član hora „Gazi Turali-beg“ Nihad-ef. Ibrišević, Hrustan Noćić i učenici Behram-begove medrese u Tuzli Senad Kukuljević i Ramo Hasanović. Moderator ovog tematskog osvrta bio je Esmir-ef. Hasanović, imam džemata Sepetari.

Ovih dana iz štampe je izašla knjiga „Svršenici i svršenice, hafizi i šehidi Gazi Husrev-begove medrese / 1930.-2010. /“ autora Abdulgafara Jukića. Izdavač knjige je njen autor, a štampana je u štampariji „ Dobra knjiga“,urađena je u povezu, sa tvrdim koricama, na 184 stranice . Ova knjiga je svojevrstan vremeplov Gazi Husrev-begove medrese u periodu od osam desetljeća / 1930-2010 /, u kojoj se govori u kakvim je uslovima radila ta škola, najstarija obrazovna ustanova na Balkanu, po kojem je programu radila i ko su bili njeni svršenici. U knjizi su registrovana po imenu i prezimenu 2.292 njena svršenika, 980 svršenica, 131 hafiz i 68 šehida, koje je iznjedrila ova škola. U uvodnoj napomeni autor Abdulgafar Jukić ističe:“ Temeljna nit vodilja bila mi je pokušaj objedinjavanja i isticanja imena svršenika /ca i njihovih očeva, te hafiza i šehida Gazi Husrev-begove medrese od 1930. do 2010. godine. Knjiga nudi kraći osvrt na karakteristike osmogodišnjeg, petogodišnjeg i četverogodišnjeg školovanja. Knjiga je nastajala u želji da bude praktičnim priručnikom koji će na jednom mjestu sadržavati najvažnije informacije o svršenicima Gazi Hisrev-begove medrese, koji su kao gazinovci ostavljali i danas ostavljaju neizbrisiv trag u sredinama svoga djelovanja.“ „ Ova knjiga nije puki popis svršenika, svršenica, hafiza i šehida, nego je svaka promjena u medresi praćena odgovarajućim popratnim tekstovima i ovo je značajan rad profesora Abdulgafara Jukića, koji jedan buran period u historiji Gazi Husrev-begove medrese čini razumljivijim i dostupnim i onima koji o Medresi malo znaju“, istakao je u recenziji profesor Mirzet Hamzić. Mr. Dževad Pleh, drugi recenzent knjige, kaže:“ Knjiga o svršenicima Gazi Husrev-begove medrese od 1930. do 2010. godine, njihovo poimenično navođenje po generacijama, uz neke važne napomene vezane za medresu, samo je logičan epilog Jukićevog sistematičnog i posvećenog bavljenja historiografijom ljetopisne i statističke građe, koja tretira najvažniji element svake škole pa i Gazi Husrev-begove medrese, a to su njeni učenici. Sadržaji koji ovom djelu daju posebnu vrijednost jesu poglavlja o hafizima i šehidima-svršenicima Gazi Husrev-begove medrese. Imajući u vidu već kazano i sve drugo što se može iščitati iz knjige „ Svršenici i svršenice, hafizi i šehidi Gazi Husrev begove medrese / 1930.-2010. / Abdulgafara Jukića, uvjeren sam da će ovo štivo imati svoje poštovaoce, te ga najtoplije preporučujem.“ S obzirom da je Abdulgafar Jukić bio svojevrsni hroničar svega onoga što se događalo u Gazi Husrev-begovoj medresi, počevši od školovanja u njoj / diplomirao u njoj 1966. godine /, te kasnijeg rada u pripremama učenika za upis u Medresu, te rada tokom ramazanske prakse sa njenim softama, a pogotovo dužnosti profesoar i odgajetelja u ovoj školi, može se reći da je ova knjiga rezultat njegove velike ljubavi prema Medresi i entuzijazma koji je pokazao pomažući njen rad, zbog čega zaslužuje sve čestitke i nadamo se da će i dalje nastaviti raditi na ovakvim i sličnim projektima.

Samir-ef. Muminović, rođen u Doboju 1986. godine, završio je Medresu Osman-ef. Redžović u Visokom, a diplomirao na Fakultetu islamskih nauka 2010. godine. Od 2013. godine obavlja imamsku dužnost u džematu Moševac, MIZ Maglaj. Koordinator je Mreže mladih na području Medžlisa Maglaj.   Kako uskladiti lično i profesionalno usavršavanje sa svakodnevnim imamskim obavezama? Danas živimo u bučnom svijetu, svijetu kojem je jedno od glavnih obilježja srklet, kada nas u pomami proizvedenih potreba stalno požuruje. Vrlo često, u toj sveopćoj halabuci, ne primjećujemo kako ostajemo bez sebe. Muhammed, alejhisselam, odlazio je u pećinu Hira, Isa, alejhisselam, u Getsemanijski vrt, Musa, alejhisselam, na Turi Sinaj, tamo su se smirivali, obnavljali životnu energiju, da bi bili spremni za bilo koji vid društvenog aktivizma. Kako u svakom poslu postoji težnja ka boljem, ka savršenijem, mislim da se imami, uvijek iznova, trebaju podsjećati da, pored blagodati razuma koju nam je Dragi Bog dao, intuitivna spoznaja (‘ilmi ledun), također ima, jednaku važnost.  Mislim da smo danas, uveliko, izgubili praksu osamljivanja, virda, zikra, učenja Kur’ana i tefekkura, promišljanja učenog, a to je osnova bez koje mi imami ne možemo biti autentični, dosljedni i dostojni varisi-nasljednici hazreti Pejgambera. Jeste li zadovoljni koliko su imami učestvuju u naučnim konferencijama?  Prema mojim skromnim uvidima, mislim da nisu u velikom broju prisutni na takvim naučnim konferencijama, ali dozvolite mi primijetiti da, nužno, ne moraju ni biti. Usudio bih se kazati da pojedini imami, koji nisu odvagali kakav i koliki je njihov intelektualni habitus, preslobodno, uvjetno kazano, i neoprezno nastupaju u medijima. Sjećam se da je nas studente, na dodiplomskom studiju, prof. dr. Enes Karić vrlo često upućivao na djelo Kasima Prohića Odvažnost izricanja. Imao sam priliku vidjeti kako se imami, potpuno nespremni, odazivaju u dijaloške emisije, na poziv novinara koji, u nemogućnosti da nađu relevantnog sugovornika, idu po principu ‘daj šta daš!’ Mi imamo našu lijepu ulemu, naše dostojanstvene profesore, magistre i doktore islamskih nauka, mnogi od njih su natkučeni nad knjigama preko četiri decenije, oni mogu sagledavati ukupna društvena kretanja u širem obzoru, neka oni referentno progovore o kompleksnim problemima i ukažu na moguće perspektive, neka se ne upinje i ne žuri, s pojednostavljenim odgovorima, jedan imam kojem su, u datom trenutku, najveći domet mihrab i minbera. Poslije takvih ispada, opravdano je zapitati se da li su dorasli i sadržaju svog posla. Koriste li uposlenici IZ društvene mreže na primjeran način? Mislim da većina uposlenika Islamske zajednice obilno koristi internet, pa i društvene mreže, i to je dobro. Ne bismo trebali potcjenjivati značaj društvenih mreža, ali isto tako, ne bismo ga trebali ni precjenjivati. U tom virtuelnom moru, imami imaju priliku ponuditi neku vrstu kontranarativa, u smislu da, prvenstveno mlade ljude, preko društvenih mreža i You Tube kanala, upoznavaju sa islamskom tradicijom i prebogatim islamskim naslijeđem. Mislim da nismo uspjeli udovoljiti ovom zahtjevu. Nerijetko se dešava da su imami na društvenim mrežama skloni proizvoljnosti, površnosti i populizmu, sami ne odmišljaju konkretne pojave i probleme, i čak podliježu, uvjetno kazano, alternativnoj muslimanskoj sceni, You Tube šejhovima koji terso prezentiraju jedan krajnje redukcionistički pristup u interpretaciji islamskog učenja.  To se, opet, dešava zbog toga što imami, vrlo često, svoj cjelokupni umni napor svode na informaciju; nema navike aktivnog čitanja, izostaje sinteza znanja i mišljenja, izostaje analitički pristup, pa onda nije ni čudo što tonemo u površnost i proizvoljnost. Neko je lijepo primijetio: ‘Nekada bijaše mudrost, pa smo mudrost izgubili u znanju, pa smo znanje izgubili u informaciji!’

U džamiji džemata Donji Humci 30.12.2017. upriličena je svečanost u povodu završetka hatmi. Nakon dvije godine Amel-ef. Habeš je s ponosom prezentirao svoju drugu grupu polaznica mektebske nastave, učače Kur’ana koje su ponijele titule svršenica hatma-dove za mektebske polaznike. Nakon predstavljanja kandidata obaratio se prisutnima glavni imama Medžlisa Čelić Islam-ef. Hrnjić

U Sarajevu je 20. decembra, 2017. godine proučena hafiska dova Velidi Smajlović, učenici Gazi Husrev-begove medrese Od drugog polugodišta prvog razreda Medrese počela je učiti hifz a završila ga je nakon trećeg razreda, u mubarek mjesecu ramazanu, pred muhaffizom hafizom Omer-ef. Zulićem, profesorom kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi, koji joj je, uz članove porodice, bio velika podrška na putu učenja hifza. Hafiza Velida polagala je i uspješno položila hifz pred hafiskom komisijom Rijaseta IZ-e u Bosni i Hercegovini, u sastavu: hafiz Ismet-ef. Spahić, hafiz mr. Mensur-ef. Malkić i hafiz Haso-ef. Popara, u periodu od 25. jula do 8. avgusta 2017. godine u prostorijama Gazi Husrev-begovog mekteba.

Džamija Husein-kapetana Gradaščevića u Gradačcu nije poznata samo po svojoj iznimnoj ljepoti, nego i po nastojanju da se u njoj širi znanje o Kur’anu, a jedan od načina je i promocija hafiza. Hafiska dova Redži Siviću proučena je u subotu 30. decembra u ovoj džamiji, a dvadeset godina ranije u istoj džamiji proučena je i hafiska dova njegovom muallimu u mektebu hafizu Kemal-ef. Mehiću. Hafiz Redžo Sivić je hifz položio 4. decembra 2017. godine pred Komisijom Rijaseta. Njegov muhaffiz je profesor kiraeta u Behram-begovoj medresi hafiz Mirnes-ef. Spahić, pred kojim je do sada 30 hafiza naučilo Kur’an napamet. Ovaj mladi student Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, sin Hamzalije i Senahide rođen 1997. godine u Gradačcu, završio je Behram-begovu medresu u Tuzli gdje je pohađao sekciju hifza i bio mujezin u džamiji Medrese. Učestvovao je na takmičenjima u hifzu Kur’ana u Sarajevu i Tuzli.

Pet učenica Prve bošnjačke gimnazije Sarajevo odlučilo je zimski raspust iskoristiti volontirajući u Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995., instituciji koja zavještuje pamćenje na ratne strahote i nezaliječene rane preživjelih članova porodica.