Evropska komisija je u ponedjeljak u Bruxellesu organizovala sastanak telekomunukacijskih operatera s prostora zapadnog Balkana.

Broj posjeta Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari - Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida raste iz godinu u godinu, te je prošle godine broj posjeta organizovanih grupa, domaćih i stranih, povećan u odnosu na prethodnu godinu.

Gazi Husrev-begova biblioteka je svečano obilježila svoju 481. godišnjicu rada. Direktor Gazi Husrev-begove biblioteke Osman Lavić kazao je kako je ova ustanova upisana u UNESCO-ovu knjigu "Registar pamćenja svijeta" zbog rukopisnih zbirki, više od 10.000 osmanskih dokumenata, periodika i druge građe.

Nakon više od pedest godina procesa približavanja Evropskoj uniji Turska i Brisel ulaze u novi period odnosa, u kojem će prioritet imati čvršća saradnja u pojedinim područjima, a ne punopravno članstvo, smatraju analitičari, piše France-Presse.

Turski šef diplomatije Mevlut Cavusoglu je kritikovao nedavnu izjavu SAD-a o tome kako će međunarodna koalicija protiv ISIS-a formirati takozvanu graničnu vojsku, čiju okosnicu bi trebali da činiti pripadnici PKK/PYD-a u Siriji, javlja Anadolija.

Sinoć je, s početkom, u 19h održana prva u nizu tribina koje će se u narednom periodu održavati svakih petnaest dana u sali Općine Novi Grad

Gazi Husrev-begova biblioteka jučer je svečano obilježila svoju 481. godišnjicu rada. Direktor Gazi Husrev-begove biblioteke Osman Lavić kazao je kako je ova ustanova upisana u UNESCO-ovu knjigu "Registar pamćenja svijeta" zbog rukopisnih zbirki, više od 10.000 osmanskih dokumenata, periodika i druge građe. Riječ je o projektu koji je započet prije nekoliko godina, a prva faza se završava ove godine. Digitalizovana je bh. periodika od kraja osmanskog perioda do 1945. godine, koja će biti dostupna istraživačima na web-stranici biblioteke www.ghb.ba.

Fatima  Pajt    (27. 5. 1952. – 17. 7. 2017.)

"Ove dvije fotografije sa današnje izložbe i panela o Jerusalemu u Ankari su me duboko potresle"  kazao je Mirnes Kovač koji je jedan od uvodničara na panelu o Jerusalemu koji se održava u Ankari.

Radio BIR je 10. januara obilježio 10. godišnjicu rada i postojanja. Gost svečanog programa bio je reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović. Sa reisu-l-ulemom razgovarali smo o tome koliko je radio BIR doprinijeo u širenju misije Islamske zajednice u protekloj deceniji, ali i o kretanju medija Islamske zajednice u narednom periodu. Razgovarao: Mirsad Ovčina   Uvaženi reisu-l-ulema, deset godina rada i postojanja radija „BIR“ je iza nas. Kakvo je vaše mišljenje, koliko je radio „BIR“ uticao na svijest javnosti o Islamskoj zajednici i njenom položaju u društvu i koliko je doprinijeo širenju i jačanju misije Islamske zajednice? Dozvolite mi na početku da čestitam svim članovima Islamske zajednice u BiH ovaj za nas značajan jubilej koji smo ostvarili kao zajednica i da čestitam svim uposlenicima koji su sve ove godine radili i izgarali na ovom projektu. Radio BIR je vrlo značajna stepenica u razvoju Islamske zajednice u BiH i on nas je uveo u jedno novo razdoblje medijskog predstavljanja muslimana Bošnjaka u BiH. Medijski prostor koji nije bio razvijen unutar Islamske zajednice radio BIR je popunio. Možemo slobodno kazati da je to projekat koji je kasnio skoro pola stoljeća ili više, ali evo, on je na koncu, hvala Dragom Bogu i realiziran. Mi, sa ove distance od deset godina možemo kazati da smo jako zadovoljni sa onim što je postignuto. Prešli smo jednu etapu, jedan period razvoja ove medijske kuće. Naravno, pred ovom kućom, kao i pred drugim medijima Islamske zajednice su vrlo ozbiljni izazovi i vrijeme koje dolazi će zahtjevati od nas još veći angažman.   Radio BIR je jedan od rijetkih medija u Bosni i Hercegovini koji nastoji plasirati pozitivne priče. Da li mediji u BiH, u stvaranju javnog mnijenja imaju više pozitivnu ili negativnu ulogu? Nedostaje li nam pozitivnih priča u medijima? Mediji bi svakako trebali da budu glas naroda, kako se društvo osjeća, kakvo je raspoloženje u društvu, to bi svakako trebalo mediji da prenose. Određeni broj medija u BiH ima različite uloge. Mi dobro znamo da ima medija koji imaju čisto politički narativ, imamo i medije koji imaju širu društvenu odgovornost naspram onoga što imamo u BiH. Radio BIR se svrstava u one medije koji nastoje jednim objektivnim pristupom da pokažu lice Bosne i Hercegovine, da prikažu sve one probleme koje imamo, ali isto tako da pričaju onu pozitivnu priču, jer nije moguće da jedno društvo ima samo probleme, a da nema i postignuća. Važno je kazati da Bosna i Hercegovina i kao društvo i kao država iza sebe ima bremenitih problema i da znamo šta su uzroci, ali također Bosna i Hercegovina kao država ima i postignuća i na to treba uvijek ukazivati, jer tim postignućima kojim svjedočimo, mi dižemo moral cjelokupnom društvu da istrajava na onim vrijednostima koje su prave vrijednosti i da se borimo za njih, da ne budemo od onih koji će se predati jednoj stihiji koja želi razgraditi bosanskohercegovačko društvo i razgraditi državu Bosnu i Hercegovinu. U tom dijelu ja vidim da je radio BIR ispunio svoju ulogu, ali naravno trebaće i pojačati svoju ulogu u tom prostoru.   Svjedoci smo da je širom svijeta raširena islamofobija, zahvaljujući i medijima koji su odgovorni za raspirivanje islamofobije. Šta mediji mogu uraditi kako bi zaustavili antiislamsku propagandu i koliko kao pojedinci, kao muslimani, možemo uticati na to? Mediji mogu i doprinijeti da se ona zaustavi, ali mogu i je i produbiti. Iza medija stoje određeni interesi i skupine koje imaju zadatke vrlo ciljane ispred sebe i mi trebamo razumijevati narative koje slušamo iz različitih centara moći. Islamofobija je problem iz dva razloga. Jedan je što je to stari narativ prema muslimanima iz vremena kolonijalizma naslijeđen i muslimani se uglavnom prikazuju kao ličnosti manje vrijedne, a drugi narativ kojeg vrlo često slušamo jeste taj da su muslimani prijetnja zapadnim vrijednostima. I jedan i drugi imaju za posljedicu da muslimani trpe značajne udare. Ono što želim naglastiti je nesnalaženje samih muslimana kada je u pitanju odogovor na ove velike izazove koje imamo. Muslimani sami ne nalaze adekvatan odgovor. Vjerovatno je to i posljedica te zaostalosti koja se vuče još iz XIX i dijela XX stoljeća i prilika u kojima su se muslimani našli. Ja osobno smatram da muslimani u medijskom prostoru moraju uzeti veće učešće. Ako bi danas posmatrali koliko je naše učešće u medijskom prostoru, mogli bismo kazati da se skoro ne možemo zamijetiti na tom prostoru. Zbog toga je važno da radio BIR i drugi mediji koji upozoravaju na islamofoboiju i na druge vrste fobija od islama i muslimana da rade na tom polju vrlo predano.   Islamska zajednica je prepoznala važnost medija. Kretanje Islamske zajednice u pravcu jačanja medija jeste i najava osnivanja televizije Islamske zajednice. To je prepoznato kod naše javnosti kao vrlo pozitivan iskorak. U kojem će se pravcu razvijati televizija i na koji način će se jačati mediji Islamske zajednice u narednom periodu? Mi smo našim odlukama kroz akte nastojali da postavimo okvir razvoja medijskog prostora Islamske zajednice osnivanjem Media centra. Poenta je da se razviju različiti oblici medija unutar Islamske zajednice. Sa printanih medija, očito je da većina prelazi na elektronske medije. Televizija je neophodna Islamskoj zajednici, muslimanima BiH i šire. Islamska zajednica će učiniti ono što je u njenoj moći da razvije jednu porodičnu televiziju. Naša orijentacija treba biti porodica. Mi nemamo pretenzije da se takmičimo sa nekim većim medijskim kućama. Islamska zajednica i dan-danas ima jednu populaciju kojoj se obraća. Mi kroz radio BIR vidimo da je to jedna značajna populacija koja prati ovaj radio i pretpostavljamo da bi ta populacija pratila i TV program kojeg bi Islamska zajednica proizvodila. Želimo sarađivati i sa drugim medijskim kućama, ali razvijati i druge medijske platforme poput portala, jer smatramo da samo objedinjen medijski prostor unutar Islamske zajednice može odgovoriti na izazove koji su pred nama. Usitnjeni i razjedinjeni mediji ne mogu pružiti adekvatnu sliku ili dati značajan zamajac razvoja medijskog prostora.   Koja je vaša poruka za članove Islamske zajednice i za naše slušaoce? U ovom vremenu koje je izazovno i bremenito različitim problemima koje društveni život donosi, jako je važno i bitno da članovi Islamske zajednice budu posvećeni vrijednostima islama i onome što je naša kultura i tradicija. Trebamo razvijati imansku koponentu i vjeru u Allaha, dž.š., a to znači biti posvećen i okrenut ka čovjeku, ka njefovim potrebama, ka pomoći ljudima. Zajednica treba biti ta vrsta hizmećara i svi njeni uposlenici trebaju da pomognu ljudima. Muslimani Bošnjaci moraju biti jako svjesni svoje uloge u očuvanju ove države i razvijanju bosanskohercegovačkog društva onakvog kakvo je bilo stoljećima ovdje. Bez Bosne i Hercegovine kao države teško da možemo preživjeti. Zbog toga je jako važno da imamo otvorene oči i dovoljno svjetla usmjerenog na one probleme koji mogu ugroziti ovu državu i naše društvo. Patriotske snage u našem društvu, bez obzira bili to Bošnjaci, Srbi ili Hrvati moraju imati dovoljno snage i volje da razvijaju Bosnu i Hercegovinu kao zajedničku domovinu i da ovo društvo hramoniziramo i da ponudimo koliko je god moguće više i činjenica koje će govoriti o zajedničkom životu na ovom prostoru. Radio BIR

Danas je u Ankari počeo međunarodni panel o Jerusalemu. Među uvodničarima je i član redakcije Preporoda Mirnes Kovač

Ukratko o znamenitim učenjacima

U džamijama se mogu naći djela upitnog sadržaja, ideoloških grupacija kao i nekvalitetna djela bez stručne i tehničke recenzije/ Zašto niko ne nadzire promociju i prodaju knjiga i časopisa u objektima Islamske zajednice Očigledan je sve veći broj literature koja se promovira, ali i prodaje u džamijama, bilo da je riječ o knjigama ili, pak, o časopisima i novinama. Kada je riječ o prodaji, Islamska zajednica je na osnovu hadisa o zabrani kupoprodaje donijela fetvu prema kojoj je zabranjen svaki vid prodaje literature, osim one od čije prodaje se direktno pomažu institucije Islamske zajednice. Promocija neprovjerenog sadržaja S druge strane, kada je riječ o promociji ili “dvodimenzionalnom“ promatranju prodaje literature u džamijama, poseban problem jeste sadržaj i kvalitet knjiga koje se nude. Naime, u džamijama u BiH, kao i u iseljeništvu, brojni pojedinci, bez obzira jesu li uposlenici Islamske zajednice ili ne, prodaju literaturu u čiji sadržaj Islamska zajednica nema uvid, te ujedno ni kontrolu nad prodajom i promocijom. Nerijetko je riječ o prodaji od koje koristi imaju samo autori i izdavači, a sam sadržaj može biti upitan s pozicije stanovišta islamske tradicije muslimana koju baštini Islamska zajednica. Stoga, u džamijama se mogu naći djela i izdanja koja promoviraju selefističke i šiijske tendencije, te različite ideološke platforme. Glavni imam Medžlisa Sarajevo Ferid-ef. Dautović je u više navrata skretao pažnju na ovaj problem. “Duže vremena skrećem pažnju da na terenu imamo knjige koje niko u Islamskoj zajednici nije pregledao i dao stručnu recenziju, niti imamo tijelo koje bi dalo mišljenje da li se neka knjiga može ili ne može promovirati i prodavati u džamijama i našim vjerskim objektima. Zbog nedefiniranog stava, naše džematlije se stalno zbunjuju. Ako neko kupi ili čuje za knjigu u džamiji, on ima predstavu da je ta knjiga relevantna i na osnovu koje može graditi svoj vjerski stav. U BiH i iseljeništvu vidio sam različite knjige koje nemaju nikakav certifikat Islamske zajednice niti je iko bio zadužen da pregleda sadržaj tih knjiga“, kazao je glavni imam Dautović.  

Bazična latinska definicija riječi saeculum jeste sve što ne pripada religiji, odnosno bilo kakva filozofija koja je razvila etiku bez oslanjanja na religiju. Naravno, takva definicija nije dovoljna da se pojasni razlika između Sjedinjenih Američkih Država, bivšeg Sovjetskog saveza i Francuske – svaka od njih za sebe kaže da je sekularna, ali uz zapanjujuće razlike u implementaciji istog državnog uređenja. Nedavno sam na društvenim mrežama čitao raspravu nekoliko novinara i političkih analitičara iz Sarajeva koji su komentarisali kako Hotel Bristol, sada dio ‘Novotel’ grupacije, narušava sekularizam Bosne i Hercegovina – jer se u tom hotelu ne služi alkohol. To me podsjetilo sličnim tvrdnjama 2009. godine nakon otvaranje BBI tržnog centra u Sarajevu da takav centar (koji je u privatnom vlasništvu) narušava sekularizam ove države jer ne služi svinjetinu ni alkohol. Pojedini su konstatovali da, postojanjem takvih tržnih centara i hotela, Bosna i Hercegovina postaje ‘klerikalna’ država. Takav zaključak bi značio da su alkohol i svinjetina mjerilo stepena odvajanja religije i države i sredstva za standardizaciju nivoa sekularnosti jednog državnog uređenja – što je svakako besmislena tvrdnja.Sa pravom se postavlja pitanje – da li (ne)serviranje alkohola u privatnom objektu može utjecati na princip odvajanja religije od države? Slijedeći takvu logiku, odluka mormonskih restorana u Sjedinjenim Američkim Državama da ne prodaju alkohol je jednako narušavanju američkog sekularizma ili bi postojanje košer restorana u Parizu narušavalo francuski laicité. Naravno da neće. Definicije sekularizma Zbog konfuzije ali i pogrešnog shvatanja ovog koncepta, neophodno je detaljnije pojasniti samu definiciju i tipologije seklularizma. Za početak, među teoretičarima sekularizma širom svijeta – Jose Casanova, Charles Taylor, Peter Berger – ne postoji nijedna unificirana, općeprihvaćena definicija sekularizma. Uz to, ne postoji ni međunarodna konvencija koja standardizira definiciju i karakteristike sekularizma a time i sekularne države. Definicija sekularizma može biti ambivalntna koliko i, recimo, definicija terorizma. To je upravo razlog iz kojeg se UN-ova Konvencija o međunarodnom terorizmu, predložena davne 1996. godine, nikada nije usvojila jer se zemlje članice UN-a ne mogu složiti oko same definicije terorizma. Bazična latinska definicija riječi saeculum jeste sve što ne pripada religiji, odnosno bilo kakva filozofija koja je razvijala etiku bez oslanjanja na religiju. Naravno, takva definicija nije dovoljna da se pojasni razlika između Sjedinjenih Američkih Država, bivšeg Sovjetskog saveza i Francuske – svaka od njih za sebe kaže da je sekularna, ali uz zapanjujuće razlike u implementaciji istog državnog uređenja. Ipak, koncept sekularizma je jednostavan: vjerske grupe se ne smiju uplitati u državna pitanja, a država se ne smije uplitati u vjerska pitanja. Da bi se jedna država mogla smatrati sekularnom, neophodno je da ispuni dva kriterija. Prvi je da njen ustav deklariše vjersku neutralnost, odnosno, da ne proglašava ni jednu religiju za službenu. Drugi kriterij jeste da sudovi i zakonodavna tijela budu lišena bilo kakvih institucionalnih veza sa religijom. U praksi, situacija bude nešto drugačija i način na koji će jedna država urediti svoj odnos prema religiji oblikovat će ideološka previranja između zagovornika i protivnika uloge religije u državi. Vrste sekularizma Utjecajni sociološki teoretičar Peter Berger u svojim djelima razlikuje tri vrste sekularizma. Američki model. Prvi je model Sjedinjenih Američkih Država i ta definicija sekularizma podrazumijeva benigno institucionalno razdvajanje religije od državnih struktura bez postojanja animoziteta države prema vjerskim zajednicama. Država sve vjerske zajednice i organizacije jednako tretira, dozvoljava im određen stepen autonomije, pruža ograničenu finansijsku podršku kao i poreske olakšice. Ipak, odvajanje religije od države ne znaći da vjera nije prisutna u državi ili u američkom društvu – oba doma Kongresa imaju vjerske službenike koji svakog dana molitvom započinju zasjedanje Kongresa. Isti je slučaj prilikom početka svakog zasjedanja Vrhovnog suda SAD-a, gdje je jedan od sudskih službenika zadužen da molitvom prizove Božiju milost pred početak suđenja. Svjedoci suda u sudskom postupku polažu vjersku zakletvu stavljajući ruku na Bibliju kao što to čine i državni  funkcioneri, uključujući i predsjenika SAD-a, uz zakletvu završavajući riječima “Tako mi Bog pomogao’’ (‘’So help me God’’). Francuski model. Druga vrsta sekularizma prema Bergeru je karakterizirana antivjerskim nastrojem i pokušajem da se potisne utjecaj religije iz javne sfere, što je bio slučaj sa Francuskom nakon revolucije 1789. godine. Francuski koncept državnog uređenja razvio se sa anti-crkvenim stavom i ciljem da se potisne bilo kakvo javno ispoljavanje vjerskih simbola i djelovanje vjerskih zajednica u državnim strukturama. Istovremeno, francuski zakoni strogo štite ispoljavanje vjere u privatnoj sferi. Ipak, i u Francuskoj, koja često simbolizira rigidno odvajanje religije od države, brojni su primjeri gdje se iz državnog budžeta finansira obnova crkava. Uz to, u dvije oblasti na istoku zemlje, Alzasa i Lorena, koje su bile dio Njemačke za vrijeme donošenja Zakona o razdvajanje crkve i države iz 1905. godine, vjerska nastava se odvija u državnim školama i niko ne postavlja pitanje ugroženosti sekularizma. Komunistički model. Treća vrsta sekularizma ne samo da zahtjeva striktno odvajanje religije i države nego je i neprijateljski nastrojena prema religiji. To je bio slučaj u bivšim komunističkim državama poput Sovjetskog Saveza i Jugoslavije a danas se takav model i dalje prakticira u zemljama poput Kine i Sjeverne Koreje i Kube. Pristalice takvog sekularizma ne samo da žele fanatično potisnuti ispoljavanje vjere iz javne sfere, već to žele spriječiti i u privatnoj sferi. To se praktikuje danas u Kini gdje su vlasti u autonomnoj, a pretežno muslimanskoj pokrajini Xinjiang, zabranili Ujgurskim muslimanima – preciznije državnim službenicima, studentima i nastavnicima – ramazanski post, dnevni namaz, puštanje brade muškarcima, nošenje mahrame ženama i nadijevanje muslimanskih imena. Ogromne su razlike među gore navedenim sekularnim državama. Ovdje možemo navesti samo nekoliko ilustrativnih primjera iz knjige Ahmeta Kuru Secularism and State Policies towards religion: The United States, France and Turkey koja pomno analizira tipologije sekularnih država. Ahmet Kuru američki sekularizam naziva i ‘pasivnim sekularizmom’ jer dozvoljava vidljivost religije u javnoj sferi, za razliku od turskog i francuskog modela koji nazivaju ‘agresivnim’ ili ‘nametljivim’ sekularizmom. Ali iako je turski model sekularizma doslovno prepisan od francuskog, ipak postoje i neke bitne razlike. Francuska je odvojila religiju od države dok je Turska stavila religiju pod državnu kontrolu. U Francuskoj ne postoji bilo kakvo državno tijelo koje upravlja religijom, čak ni u savjetodavnom kapacitetu. U Turskoj, s druge strane, postoji Diyanet – odnosno Direkcija za vjerska pitanja – koja ima više od 80.000 uposlenika, pretežno imama i hatiba, i najveći budžet u državi nakon turskog ministarstva odbrane. Turski Zakon o političkim strankama zabranjuje strankama čak i predlaganje zakona o ukidanju Diyaneta, što svjedoći o važnosti te institucije za državu. Tu je i druga bitna razlika između Turske i Francuske – sekularizam u Francuskoj razvijao se zajedno sa evolucijom demokratije nakon Francuske revolucije i kretao se od lokalnih zajednica prema gornjim ešalonima države. U Turskoj to je bilo obrnuto – sekularizam je autoritativno nametnut sa vrha prema dolje. Ovdje je važno istaknuti da zbog rastućeg utjecaja religije u proteklih dvadeset do trideset godina, religija postepeno pomjera granice svog dometa u državama sva tri modela. Načelo sekularizma ne označava nužno i pad religioznosti stanovništva, jer stanovništvo jedne države može biti veoma religiozno dok je država sekularna – kao što je slučaj u Turskoj i Americi. A za evropske muslimane, kako autohtone tako i novopristigle imigrante, iskustvo je pokazalo da je sekularna država najsigurniji oblik uređenja odnosa religija-država u cilju zaštite autonomije muslimanskih vjerskih organizacija od nepoželjnog uplitanja države. Bosna i Hercegovina, kao i ostale bivše komunističke države jugoistočne i istočne Evrope, i dalje prolazi kroz tranzicijsku fazu, preciznije kroz tri tranzicije – od komunizma prema demokratiji, od rata prema miru i od nezavisne države prema zemlji članici Evropske unije. Koliko god bilo bitno reformisati državne zakone i približiti ih zakonima Evropske unije, toliko je i bitno prihvatiti najbolju praksu evropskih zemalja po pitanju uređivanja multikonfesionalnih država, proširivanja vjerskih sloboda i razvijanja jednog liberalnog razumijevanja sekularizma.

Svečanost na kojoj je uručeno priznanje “Čitalac godine” održana je 12. januara u JU Specijalna biblioteka “Behram-beg” u Tuzli. Priznanje je dobio Izudin Smajić, profesor islamske vjeronauke koji je, otkako je član Biblioteke, pročitao je 170 knjiga.

Današnji džuma namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu predvodio je i hutbu održao hfz. Mensur ef Malkić, prvi imam Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.