Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na današnjoj sjednici je prihvatio i prijedlog Uprave za vjerske poslove da se organizuje sergija za pomoć u obnovi i završetku radova na rekonstrukciji džamija Hadži-baline i Sinan-pašine na području Muftijstva mostarskog.

U nedjelju, 21. januara 2018. godine, održana je Skupština Medžlisa Islamske zajednice Livno. Skupština je jednoglasno usvojila Izvještaj za 2017. godinu i Plan rada za 2018. godinu. Skupštinom je predsjedavao Husein -ef. Topalović. Glavni imam Dževad-ef. Hadžić je izložio izvještaj o vjersko-prosvjetnom radu u protekloj godini. Istaknuti su rezultati koji su postignuti na vjerskom polju djelovanja od kojih se posebno izdvajaju rezultati u mektebskom poučavanju, aktivnosti Udruženja žena medžlisa Livno, aktivnosti u radu s mladima, kao i rad na unapređenju vakufske imovine. Zastupnicima skupštine se obratio i predsjednik medžlisa hadži Hajrudin Maksić koji je naglasio zadovoljstvo zbog brojnih uspješno realizovanih projekata i aktivnosti. Na kraju se obratio Muftija mostarski mr. Salem–ef. Dedović koji je odao priznanje za izuzetnu organizaciju rada medžlisa u cjelini i za rezultate koji su postignuti u 2017. godini pod rukovođenjem predsjednika i glavnog imama. Muftija je posebno pohvalio rad imama i muallima i čestitao im na uspješnoj realizaciji vjersko-prosvjetnog i odgojnog plana aktivnosti u svim džematima.  

Vrijeme digitalizacije „zamandalilo“ je mnoge sahadžijske radnje u gradu na Neretvi. U stara, dobra vremena, kada se sporije ali rahatnije živjelo, urari su imale pune ruke posla. Danas je i ovaj stari zanat odavno na udaru moderne tehnike u kojoj su „digitalci“ preuzeli „utrku“ sa mehaničkim mjeračima vremena. Jedna od onih saahadžijskih radnji koje prkosi novim zakonima tehnike nalazi se u Titovoj ulici, nadomak negdašnje zgrade „Razvitak“ i vlasništvo je starog, poznatog majstora svog zanata, 79-godišnjeg Ekrema Duvnjaka, koji s ponosom kaže: - Sahadžija sam više od pola vijeka. Dok me zdravlje bude služilo ostajem vjeran ovom zanatu kome sam posvatio najljepše godine života!   Zanat iz ljubavi Stari dobri Ekrem se prisjeća da je još kao dječak „priglio“ sahadžijski zanat, predano ga učio i naučio, kako veli najbolji zanat na svijetu. – Svaki zanat je na svoj način lijep i koristan, zidarski, tesarski, kovački, obićarski, ali ovaj je meni bio suđen i bio je želja mojih roditelja. Zavolio sam ga i predano počeo raditi – kaže ovaj omiljeni mostarski sahadžija, poznat i kao zanimljiv kazivač lijepih i poučnih priča i nastavlja svoje kazivanje: - Sahadžija mora biti precizne ruke, dobrih nerava, zaljubljen u svoj posao i uvijek na usluzi mušteriji. Sve što sam stvorio, a stekao sam puno, zahvalan sam dragom Bogu i ovom zanatu. I danas, ko hoće raditi i ko radi iz ljubavi prema svom poslu i iz poštovanja prema muštarijama, može lijepo živjeti.   “Oj, Mostaru moj beharu” Nerijetko se iz Ekremove male, skromne, ali uvijek uredne radnje, začuje tiha, milozvučna pjesma. U prelijepom, „slavujevom glasu“ mnogi Mostarci prepoznaju Ekrema sevdaliju , koji je postao nadaleko poznat po nezaboravnim interpretacijama, kao što su: “Konja vodim, pješke hodim”, “Oj, Mostaru moj beharu”,”Iz kamena voda tekla”... Majstor popravlja satove i tiho pjevuši „da prija svačijoj duši“. Odnekad, dok gleda kroz lupu mehanizam ručnog sata i osluškuje kako duša mehanizma šap’će, kaže: - Kao što volim sahadžinski zanat tako volim i sevdalinku, jer su i jedno i drugo lijek za moju dušu! Kao i mnogi majstori sahadžijskog zanata i Ekrem će kazati kako se poseban majstorluk dokazuje u popravci mehaničkih satova, koji, u odnosu na „digitalce“, imaju poseban zvuk, ili kako on veli „kao da imaju dušu“. „U svom dugom radnom vijeku popravljao sam sve vrste satova, raznih formata i oblika, od ručnih do zidnih, a majstoru je važno da ih ponovo stave u funkciju, da koriste čovjeku, jer ne veli se džabe, dok je ljudi mjeriće se vrijeme – kaže ovaj mostarski sahadžija i sevalija.

U okviru redovnih aktivnosti za mlade Medžlisa Tuzla trenutno se realizuje nekoliko programa za omladinu, među kojima i „Mladi u fokusu“ i „Mladi zajedno“. Programi okupljaju omladinu iz različitih tuzlanskih džemata, a nude im širok spektar redovnih i povremenih aktivnosti.   Učešće brojnih džemata U okviru programa za mlade „Mladi u fokusu“ 30. decembra organiziran je jednodnevni izlet u Ajdinoviće za omladinu iz džemata Lipnica, Donja Obodnica, Avdibašići, Mihatovići, Dobrnja i Behram-begova džamija organizovan. Posjeta Sportsko-rekreativnom centru Ajdinovići bila je prilika za druženje i bolje upoznavanje učesnika ovog omladinskog programa. Mladi su uživali u zimskoj idili, a imali su priliku obavljati i zajedničke ibadete u džamiji koja se nalazi nedaleko od Centra. Aktivnosti programa će se realizovati i u narednom periodu. U program „Mladi zajedno“ su uključeni tuzlanski džemati Sepetari, Simin Han, Donji Čaklovići, Gazi Turali-begova džamija, Grabovica i Slavinovići. U okviru ovog programa 04. januara u Bijeloj džamiji u Slavinovićima upriličeno je predavanje i druženje za omladinu. Prigodno predavanje na temu „Džibrilov hadis o islamu, imanu i ihsanu“ održao je Alem-ef. Alić, a prigodnim riječima omladini se obratio i imam ovog džemata Abdullah-ef. Okanović. Vrijedi napomenuti da je ovaj program podijeljen po ciklusima, te je ovo bilo posljednje druženje i predavanje prvog ciklusa. Drugi ciklus počinje 14. januara, a domaćin je tuzlanski džemat Sepetari.   Trodnevni kamp za mlade U organizaciji džemata Kalibunar grupa od 48 djevojaka i mladića boravila je na Vlašiću u periodu od 08. do 10. januara 2018. godine na trodnevnom zimskom kampu – Vlašić 2018. Cilj ovoga omladinskog kampa jeste druženje na principima širenja pozitivnih vrijednosti vjere i tradicije, upoznavanje sa ljepotama naše domovine, posebno planine Vlašić, zbližavanje naše omladine međusobno te izgradnja svijesti da Islamska zajednica brine o njima. Tokom boravka na Vlašiću omladina je provela dva dana u planinarenju, svaku noć je nakon večere bio interesantan kulturno-zabavni program, a svi namazi su obavljani u džematu u prostoriji koja je namjenski pripremljena kao mesdžid. Srdačan doček domaćina i čist planinski zrak ovaj boravak su učinili nezaboravno lijepim iskustvom. “Muftijstvo travničko je podržalo ovaj projekat, na čemu iskazujemo najiskreniju zahvalnost uz dovu Allahu, dž.š., da nam svima ukabuli trud te da naša omladina bude istinski noslilac pozitivnih vrijednosti i tokova u našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini, kazao je imam džamije u Kalibunaru Aljo-ef. Cikotić, koji već pet godina organizira ovaj kamp. “Efekti kampa su iznimno dobri. Tokom tri dana mladi klanjaju u džematu, druže se i imaju, pored teorijskog dijela, i praktični dio edukacije o islamu. Neki od mladih kažu da cijelu godinu iščekuju ovaj kamp. Gledajući i finansijsku stranu ovog projekta, mislim da svaki džemat ovo može organizirati “, istakao je efendija Aljo.

Ne pada mi na pamet da činim odgovornom Islamsku zajednicu za navedena ponašanja pojedinaca ali nema nikakve distinkcije organizacije prema članovima koji očigledno djeluju suprotno podrazumije-vanom etičkom kodu člana Islamske zajednice. Je li važnija članarina koju će neko platiti, od društvene etike koju demonstrira? Slušao sam kada je jedan predsjednik džematskog odbora kazao za jednog džematliju koji nije platio članarinu, a ne znam da li je ikada i došao u džamiju: neka, platiće kad umre? Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, Hrvatskoj Sloveniji i Srbiji, muslimana Bošnjaka izvan domovinskih zemalja i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju. Ustrojstvo organa i ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i njene djelatnosti temelje se na Kur’an-i-kerimu i sunnetu Muhammeda alejhi-s-selam, islamskoj tradiciji Bošnjaka i zahtjevima vremena. Prava i obaveze pripadnici i članovi Islamske zajednice ostvaruju u džematu, organima i ustanovama Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Službeni kalendari u Islamskoj zajednici su hidžretski kalendar i gregorijanski kalendar. Gornje konstatacije sam preuzeo sa službenog sajta Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Ovaj tekst pišem potaknut činjenicom da je ponašanje velikog broja muslimana, džematlija, članova Islamske zajednice Bosne i Hercegovine prilikom proslave nekih važnih događaja (svadbe, bajrami, prvomajski praznici, doček nove godine) u suprotnosti sa islamskim propisima. Nemam namjeru interpretirati islamske propise jer za to nemam potrebnih znanja. Ono o čemu razmišljam jeste pitanje organizacijske odgovornosti za ponašanje njenih članova i pitanje izgradnje organizacijske kulture s prepoznatljivim etičkim kodom. Prvi odgovor na ovo pitanje s pozicije Islamske zajednice mogao bi biti lakonski: zna se šta znači biti musliman. Svako ko izabere slobodnom voljom da bude musliman zna i šta prihvata. To što su skloni činjenju grijeha odgovaraće pred Bogom. Ulema je tu da opominje. I ona to čini. Drugi odgovor bi bio mnogo zahtjevniji. Ja bih ga rado vezao za posljednje riječi ustrojstva Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini:..islamskoj tradiciji Bošnjaka i zahtjevima vremena. Bolje kazati, drugi odgovor bi u ovoj situaciji mogao biti više pitanje. Da li došlo vrijeme da Islamska zajednica Bosne i Hercegovine pred sebe otvori ovo pitanje na drugačiji način? Da li musliman, član Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, džematlija treba da ima kodificiranu etiku čije nepoštivanje vodi ka sankcijama od strane organizacije čiji je član? Da li su vjeronauka i hutba, kao temeljni alati Islamske zajednice kao organizacije dovoljna podrška razvoju svijesti članova Islamske zajednice? Da li postoje neovisna istraživanja i provjere efekata tih temeljnih procesa Islamske zajednice? Da li sadržaj i način interakcije vjeronauke i hutbe odgovara aktuelnim okolnostima i potrebama članova Islamske zajednice? Kako to da postoji veoma visok procenat polaznika vjeronauke od strane djece članova Islamske zajednice, a da ta ista djeca ubrzo postaju članovi društva i nosioci mnogih negativnih trendova (a ostaju članovi Islamske zajednice)?

Kako mediji sve više zaokupljaju našu pažnju uslijed čega ljudi sve manje imaju slobodnog vremena to smo ovdje željeli ukazati na probleme i devijacije koje se javljaju u društvu, te time, ujedno, istaći potrebu uvođenje medijske pismenosti u bosansko-hercegovački obrazovni sistem, a u slučaju Islamske zajednice u mektebe, ali i medrese Zašto nam je potreban čas medijske pismenosti S obzirom da u velikom procentu djeca znatno brže prihvataju novu tehnologiju i internetske trendove nego roditelji, a obrazovne institucije ne posvećuju posebnu pažnju ovom problemu glavno pitanje jeste: kakve posljedice očekivati ako je dijete, uglavnom, prepušteno samostalnom upoznavanju s virtuelnim svijetom? To nas dovodi do jednog valjanog razloga da se u školski sistem uvede predmet medijske pismenosti kako bi djeca na adekvatan način stekli sposobnost razumijevanja značaja pravilne upotrebe informacione tehnologije. To automatski podrazumijeva i izgradnju kritičkog odnosa spram korištenja društvenih mreža, kako djece tako i roditelja, jer uvidom u sve opasnosti virtuelnog svijeta djeca mogu i samim roditeljima skrenuti pažnju na određene negativne elemente društvenih mreža i internetskih trendova.

Dr. Ibrahim Kalın, glasnogovornik i glavni savjetnik predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdogana održao je danas na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu javno predavanje na temu: „Islam i Zapad u 21. vijeku“.

U petak, 19.1.2018. godine poslije akšam-namaza održana je tribina "Islam u vremenu" u džematu Mediđa Donja, Medžlis Gradačac.

Udruženje žena MIZ Livno pokreće projekat hidžame za žene

U  periodu od kraja agresije do danas, Bošnjaci u gradovima s većinskim hrvatskim stanovništvom nastojali su opstati i očuvati svoju imovinu i identitet. U Duvnu i Livnu Bošnjaci su opstali, ali slaba ili nikakva politička i ekonomska moć rezultira sve većim njihovim odlaskom

U KBC-u Osijek jučer je na Ahiret preselio Enes ef. Poljić. Rođen je 15. oktobra 1954. u Priluku (Općina Živinice) u Bosni i Hercegovini (otac Muhamed, majka Ajiša). Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a apsolvirao Filozofski fakultet, odsjek za orijentalistiku, arapski jezik i književnost u Prištini.

Obilježavanje 9. januara u Banjoj Luci služi za postizanje višestrukih srpskih ciljeva. I ove godine entitet RS je 9. januara obilježio praznik koji je bio inicijalna kapisla za sve zločine i nesreće koje su pogodile narode u Bosni i Hercegovini od 1992. do kraja 1995. godine, a od čega se bh. društvo još uvijek nije oporavilo. Bila je to 1992. godine odluka o razbijanju suvereniteta Bosne i Hercegovine s namjerom njenog pripajanja susjednoj državi Srbiji. Plan nije uspio, ali je u cilju njegove realizacije ubijeno i ranjeno više stotina hiljada građana Bosne i Hercegovine, raseljeno preko milion osoba i na koncu taj projekat je okončan u genocidu nad Bošnjacima koji je više puta sudski dokazivan i pravosnažnim presudama Haškog tribunala potvrđivan. Unatoč tome, srpska politika ne samo što potpuno ignorira činjenicu da se u temeljima entiteta RS ne nalaze nedužne žrtve Kozarca, Bijeljine, Zvornika, Prijedora, Keraterma, Korićanskih stijena, Bosanskog Šamca, Vlasenice, Višegrada, Sarajeva, Foče, Srebrenice i bezbrojnih drugih stratišta, nego nastoji i sve druge uvjeriti da to nije tako bilo, uključujući i preživjele žrtve. Stepen ignorancije činjenica i istina o zločinima je nepojmljiv. Iako projekat „prisajedinjenja“ najmanje polovine Bosne i Hercegovine Srbiji nije doživio punu realizaciju, a projekat genocida, za razliku od sličnih projekata iz 19. i prve polovine 20. stoljeća, nije do kraja polučio željeni rezultat, više nego očito je da se priprema „drugo poluvrijeme“ za njegovu realizaciju. Srpska javnost u Srbiji i entitetu RS na različite se načine priprema da u pogodnom trenutku, ako bude trebalo i vojno, izvrši pripajanje najmanje polovine Bosne i Hercegovine Srbiji. Štaviše, takve izjave sa najviših instanci političke, društvene i vjerske ljestvice postale su naša svakodnevica i skoro normalna pojava, toliko da počesto ne izazivaju nikakvu reakciju. Kao da smo već naviknuti na to i da nam je sasvim normalno da nam neko prijeti odvajanjem polovine države. Obilježavanje 9. januara u Banjoj Luci služi za postizanje višestrukih srpskih ciljeva. S jedne strane, brutalno se negira država i njene institucije, ohrabruje srpski narod da istraje u secesionističkim nastojanjima i pokazuje da je zločin isplativ, te navikavaju se svi drugi, uključujući i međunarodnu javnost da prihvate secesiju i zločine kao neizbježnu stvarnost i normalnost. Zdravom umu i zdravoj ideji može li zločin biti normalna i prihvatljiva pojava? Historijsko iskustvo pokazuje da ovdje može samo ravnoteža straha, strah od kazne, i ravnoteža snage odvratiti postojeće srpsko političko i vjersko rukovodstvo od novog genocida i progona Bošnjaka. Srpska politika s obje strane Drine, nažalost, ne razumije drugačiji jezik. Aktuelnu srpsku politiku ne zanimaju međunarodni standardi, međunarodno pravo, ljudska prava, demokratske i civilizacijske tekovine. Ništa osim njenog cilja: učiniti sve da Bosna i Hercegovina ne funkcionira, blokirati svaki društveni i politički proces, sve odugovlačiti i osporavati kako bi se zamorila i iscrpila međunarodna javnost i politički centri odlučivanja. Strah od kazne, te procjena da će naići na snažan i odlučan odgovor, koji će ih suočiti sa potpunim porazom, može zaustaviti galopirajuću srpsku prijetnju. Kao ilustraciju potpune ignorancije istine i činjenica od strane srpske elite u Beogradu i Banjoj Luci, a u kontekstu njihovog ponosnog slavljenja zločina i destrukcije države Bosne i Hercegovine, donosimo neke izjave i kvalifikacije izrečene o 9. januaru od strane različitih relevantnih domaćih i međunarodnih instanci i osoba. Očito, aktuelnim srpskim elitama ne trebaju činjenice, njima je dovoljan mit i mitomanija.

Na inicijativu pokreta „Odgovor“ u saradnji sa udruženjima „Majke enklava Srebrenica i Žepa”, „Srebreničke majke”, „Žene Srebrenice”, „Žene Podrinja“, „Organizacija šehida i poginulih boraca Srebrenice“ 9. januara u Potočarima je održana konferencija pod nazivom „Ostvarenje prava i zaštita građanskih sloboda povratničke zajednice na području entiteta RS. Učesnici konferencije „Ostvarenje prava i zaštita građanskih sloboda povratničke zajednice na području entiteta RS“ održane 9. januara 2018. u Memorijalnom centru Potočari, donose: P O T O Č A R S K A D E K L A R A C I J A „Potočarska deklaracija“ je poruka predstavnika preživjelih žrtava Genocida, porodica žrtava Genocida, povratnika, izbjeglih i raseljenih lica sa područja entiteta RS, boraca i veterana, te svih aktivista i zagovornika demokratizacije, slobode i ravnopravnosti građana Bosne i Hercegovine na cijelom njenom teritoriju. S tim u vezi „Potočarska deklaracija“ je upozorenje da se građani nesrpske nacionalnosti, a prije svega Bošnjaci, nalaze pred potpunim nestankom na području entiteta RS - isključuju se iz procesa donošenja odluka, njima su zatvorena vrata zapošljavanja u institucijama, aktivno se ohrabruje njihov odlazak i ograničavaju im se temeljna ljudska prava i građanske slobode”, navodi se u deklaraciji. Danas, sa ovog mjesta, šaljemo poruku i tražimo od predstavnika „probosanskih političkih stranaka“, da u očekivanju općih izbora u Bosni i Hercegovini:  Jasno se odrede i u svoje političke programe unesu konkretnu viziju i realne prijedloge rješavanja problema bošnjačke povratničke populacije na području entiteta RS; Donesu čvrstu odluku o tome da se pitanje priznavanja naziva bosanskog jezika i rješavanje pitanja diskriminacije đaka iz bošnjačke povratničke zajednice učini prioritetnim pitanjem u međustranačkom dijalogu u budućnosti;  Insistiraju kod nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini i međunarodne zajednice da preduzmu konkretne korake u provođenju odluka Ustavnog suda BH u vezi 9. januara, da se pokrenu konkretne mjere na sprječavanju i kažnjavanju negiranja Genocida i udruženih zločinačkih poduhvata, te da se usvoje i implementiraju konkretna rješenja na zaustavljanju odlaska mladih iz povratničkih zajednica širom entiteta RS; Donesu odluku o jedinstvenom i zajedničkom nastupu na izborima 2018. godine; Donesu jedinstvenu strategiju djelovanja prema Savezu za promjene i SNSD-u prilikom budućih pregovora o formiranju vlasti na državnom, entitetskom i lokalnom nivou; Istovremeno, jedinstveni smo u osudi svih političkih subjekata i pojedinih političkih predstavnika koji dolaze iz povratničke zajednice, a koji ne podržavaju političko jedinstvo Bošnjaka povratnika. Dužni smo zbog onih koje smo izgubili u borbi za slobodu naše domovine, dužni smo i zbog generacija koje dolaze, da „Potočarskom deklaracijom“ podignemo svoj glas i upozorimo na političke podjele Bošnjaka, te činjenicu da nam prijeti nestanak sa područja RS-a. U borbi protiv onih koji žele naš nestanak, stojimo hrabro na braniku naše domovine, kao oni koji su preživjeli, kao oni koji su se vratili i kao oni koji neće odustati od opstanka naše zemlje i našeg naroda.

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović primio je danas delegaciju sarajevske Opštine Novi Grad povodom izdavanja urbanističke saglasnosti za izgradnju Media centra Islamske zajednice.

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović primio je danas delegaciju sarajevske općine Novi Grad povodom izdavanja urbanističke saglasnosti za izgradnju Media centra Islamske zajednice.

Ramiz Salkić, potpredsjednik Republike Srpske danas se sastao sa Jasminkom Džumhur, ombudsmenom za ljudska prava Bosne i Hercegovine u Banjaluci, koju je upoznao sa sistemskom diskriminacijom s kojom se susreću Bošnjaci u RS-u.