U sali Gazi Husrev-begove biblioteke, 8. februara, promovirana je knjiga “Kroz prizmu historije” profesora Fikreta Karčića, u izdanju Centra za napredne studije iz Sarajeva. Publikacija donosi eseje, prikaze i komentare koje je autor objavljivao u Oslobođenju zadnjih pet godina. Objavljeni eseji se odnose na teme iz historiografije, te autorovog vrlo širokog profesionalnog i ličnog interesa. “Kada sam se pripremao za ovu promociju, imao sam želju da izdvojim nekoliko tekstova i naglasim kako su oni bitniji od ovih ostalih koji su se našli u knjizi. Ali, vrlo brzo sam shvatio da ću imati problem - naime, nijedan nisam imao srca ostaviti po strani i kazati da je lošiji od drugih. U slučaju svih tih tekstova imali smo sretnu okolnost da je autor imao sposobnost stapanja u jedan horizont svog hrabrog, historijskog i angažiranog odnosa prema raznim pitanjima“, kazao je profesor Hilmo Neimarlija. Promotorica knjige bila je i urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović koja je istakla: “Izuzetno sam sretna što poznajem profesora Karčića, koji je uvijek bio na raspolaganju kada sam zapela na nekom teškom tekstu. Tako je započela naša saradnja, a dobrovoljno je pristao da obrazuje čitaoce Oslobođenja. Zašto kažem obrazuje - zato što u ovom modernom vremenu ljudi više nemaju vremena da čitaju knjigu, da ne govorim o tih devet sekundi.“ Selimbegović je je ilustrovala pisanje Karčića činjenicom da su se čitaoci javljali nezadovoljni svaki put kada bi tekst profesora Karčića izostao iz Pogleda.

“Vakuf možete razumijevati kao neki poklon, ali njegova svrha jeste konstantna korist za zajednicu muslimana te stoga je važno njegovo oplemenjivanje i unaprjeđenje njegove efikasnosti. Sve što smo dosad izgradili i pokrenuli ima svoju svrhu, zasnovanu na ozbiljnim istraživanjima tržišta i same potrebe medžlisa, ali ako neko sutra u Islamskoj zajednici kaže: ovo nam ne treba ili nije rentabilno, može se zamijeniti i vratiti uložena sredstva. Mi i kada ne možemo realizirati određeni projekat zbog nedostataka sredstava spremni smo se zadužiti, jer smo analizom utvrdili da nakon određenog perioda možemo imati čistu situaciju bez dugova. Naravno, neki žele, kada se završi određen projekat, odmah doprinose, da odmah vide hajr, ne žele čekati npr. deset godina da se otplate određeni projekti, što je pokazatelj nedostatka strateškog planiranja“, pojasnio je predsjednik Medžlisa Ramiz Jelovac, čiji je glavni moto u vezi s projektima “da učinimo Medžlis samoodrživim“. Ono što je kod Medžlisa Mostar vrlo interesantno i jedan iskorak u samom promišljanju budućnosti medžlisa, ali i Islamske zajednice, jeste investiranje i dugoročno ulaganje na koje se, u nekoj mjeri, ne gleda svugdje blakonaklono. U narednom periodu Medžlis Mostar planira sredstva od turizma ulagati u određene projekte. Podsjetimo, Medžlis je Koski Mehmed-pašinu džamiju na obali Neretve učinio i turističkom atrakcijom. Hiljade turista, naravno uz plaćanje ulaza u harem, svake godine nastoji vidjeti Stari most s jedinstvene pozicije na kojoj se nalazi ova džamija. S druge strane, jedan od značajnijih projekata Islamske zajednice u proteklom periodu jeste i obnova i stavljanje pod kontrolu Medžlisa Tekije na Buni, jedne od najvećih turističkih atrakcija u BiH, koja će, pored ostalih znamenitosti u svom kompleksu, uskoro dobiti i jedinstvenu izložbu. Riječ je o prijevodima Kur’ana na brojne svjetske jezike. Studentski hotel, kojeg je izgradio Medžlis trenutno broji 300 kreveta, što je vrlo respektabilan kapacitet. Studentski dom u centru grada pruža studentima, ali i drugima vrlo kvalitetnu uslugu za pristupačne cijene čime je zaslužio ocjenu 8,6 od 10 na osnovu rangiranja hotela Guest Review Awards u 2016. godini. Drugi projekat, na čijem polaganju kamen-temeljca je najavljeno prisustvo i reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića, jeste dom za stare. “Vrlo nam je važna podrška vrha Islamske zajednice. Razumijemo da ima niz pitanja u vezi s ovakvim projektima, ali potrebno je sagledavati savremene tokove koji se ne mogu zaustaviti, već samo na najbolji način iskoristiti za dobrobit naroda. Mi stalno imamo upite ljudi koji bi željeli na jedan kvalitetan i vjerski prijemčiv način provesti svoju kasniju životnu dob. Neki od njih su samci, nekima su porodice vani i ne žele da svoju starost provode u inozemstvu ni sami u svojim kućama u Bosni, stoga traže kvalitetan vjerski i društveni život u Medžlisu“, pojasnio je Ramiz Jelovac. Iako je članarina važan dio u budžetu Medžlisa, ukupni prihodi od članarine ne bi mogu pokriti ni osnovne troškove. Pored toga, Medžlis podržava aktivnosti džemata kojima se za njihove projekte vraća oko trećina prikupljenih sredstava.

Iako postoji najmanje 30 definicija o tome šta je to čovjek – od one da je čovjek je biće vjere (homo religiosus) do onih koje kažu da je čovjek biće instinkata, nagona, požude i strasti sa osnovnim instiktima (idom, libidom i erosom) - školska, uobičajena i najčešća definicija čovjeka koju smo u osnovnim i srednjim školama učili glasi čovjek je homo sapiens ili homo racionalis - umno, svjesno i razumno biće kojeg kao jedino biće odlikuje artikuliran govor koji je jasan, precizan i razgovijetan ili clara et distincta. Topos, humus i etos, osnovni motiv, izvor, snaga artikularnog, jasnog, preciznog, smisaonog i razgovijetnog, razumljivog i povezivog govora kao i znanja i znanosti, prema svim religijama nalazi se u Božijoj Riječi preko koje se Bog objavljuje i obznanjuje ljudima, ali i preko koje i pomoću koje uspostavlja vezu, konekciju, komunikaciju i relaciju među ljudima. Tako se u hinduističkoj religiji sveti spisi nazivaju Vede što znači Govor i Znanje i Rig Vede što znači pjesma Govora i Znanja, a Biblija - vjeroknjiga židova i kršćana počinje riječima: „U početku bijaše riječ“, a prve riječi Kur’ana - Objave islama i Knjige muslimana glase: „Uči, čitaj, proučaji, saznaji, razabiri u ime Gospodara svoga koji stvara čovjeka od zakvačka i ugruška. Uči - Čitaj uz najplemenitijeg Gospodara koji peru poučava, onome što nije znao poučio je čovjeka.“ (Kur’an, 96,. 1-5). Prva riječ Objave Kur’ana jeste Ikre’ - što istovremeno znači - neprestano uči, čitaj, saznaji, razaznaji, razabiri, doseži i govori Istinu. Po sadržaju, značaju, značenju i smislu najbliža riječi Ikre’ u grčkom jeziku je riječ Logos. Kroz prvu, na počasnom mjestu u Kur’anu riječ - Allah dž.š. upozorava, upućuje i savjetuje ljudski rod, posebno muslimane jer vjeruju po Kur’anu, a žive po Sunnetu na značaj učenja, čitanja, znanja, saznanja, riječi i govora.   Govor Istine – Božiji dar Poslanicima Svaki Allahov poslanik i vjerovjesnik, koje je samo Allah za poslaničko-vjerovjesničku misiju odabrao i odredio nije od Allaha darovan ni nagrađen ni tenkovima, ni topovima, ni haubicama, ni avionima, ni raketama, ni puškama, ni mitraljezima, ni pištoljima, mada nikada ni jedan poslanik i vjerovjesnik nije poricao ni odricao blagodati civilizacije niti ih je pak obožavao, nego je Allah sve poslanike i vjerovjesnike podario i nagradio sa istovremeno i dunjalučkim i ahiretskim neodoljivim dragocjenostima i vrijednostima koje osvajaju najveće tvrđave i utvrđenja ljudskih srca i duše, a to su riječi i govor Istine, Upute, Dobra, Pravde, Cilja i Smisla na oba svijeta. Zato je svaki poslanik i vjerovjesnik imao pored ostalih istovjetno svojstvo i odliku Sidk - govorio je i svjedočio Istinu i bio je Sadik - promicatelj, govornik i svjedok Istine. Allah je Jedini Izvor apsolutne Istine Hakka - „Hakk - Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju.“ (Kur’an, 2:147.). „Allah je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro na temelju Hakka- Istine stvorio: čim On za nešto kaže Budi!- ono biva, riječ njegova je Istina.“ (Kur’an, 6:73). Riječ Hakk ima nekoliko osnovnih značenja: a) to je jedno od 99 Allahovih imena, b) Hakk je naziv za Istinu, c) sadržaj svake Allahove Objave je Hakk - Istina, d) Hakk je naziv za osnovnu i najvišu normu u islamu koja je izvor i mjera svih drugih normi, e) Hakk je naziv za pravo. Na temelju Hakka - Istine Allah bodri, ohrabruje i poziva ljude na istinit, iskren, jasan, tačan, precizan, razgovijetan, mudar i lijep govor: „Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer - lijepa riječ je kao lijepo drvo, korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu. Ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi - a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti na Ovom i na Onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti: Allah radi što hoće.“ (Kur’an, 14:24,25 i 27). Ta Allahova riječ ima neizmjerljivu, nezamjenljivu i neizbrisivu vrijednost. Ona je iznutra Istina i Pravda, a izvana Dobrota i Ljepota: „Riječi Gosodara tvoga su zaokruženje i vrhunac Istine i Pravde. Njegove riječi su neizmjenljive, neprocjenljive i nezamjenljiv i On sve čuje i sve zna.“ (Kur’an, 6:115). Retorika – oruđe Istine U okviru mudrog, iskrenog, tačnog, jasnog, razgovjetnog i suvislog govora Poslanik je direktan, jasan i izričit, „Kul-il-Hakka ve lev kane-murren - Govori, kazuj i prenosi Istinu, makar ona bila i gorka.“ Zato se i kaže - red u govoru iznutra jeste – Istina, a red u govoru izvana jeste retorika. Retoričko umijeće sastoji se u volji i sposobnosti uočavanja onog bitnog i primarnog svojstva kojim se može uvjeriti, a što u sebi krije svaki predmet ili pojava. To je afirmativna sposobnost da se otkrije upravo ono što se u svakom predmetu po sebi može uvjeriti. To znači da govorničko umijeće treba na zbilji, na stvarnosti, na temelju Istine, Pravde, Dobra i Ljepote izgrađivati svoju snagu. Ono će biti onim što treba biti tek onda, ako se bude trudilo oko toga da u stvarima i pojavama otkrivamo ono po čemu one istinski uvjeravaju. Aristotel u umno - voljnoj kao i osjećajnoj strukturi čovjeka, u okviru vremena, prostora, zbilje, stvarnosti i realnosti otkriva temeljne oslonce govorničkog uvjeravanja. Pri tome ne zaboravlja ni samu ljepotu govora, stil, jezični izričaj, pa i nastojanje da se samim načinom izazove određeni afirmativni dojam. Otkrivati, uistinu, što se u svakom pojedinom slučaju može spoznati, to ne spada ni u jednu drugu disciplinu i vještinu. Kao bitno pred očima retorika traga šta svaka stvar ima po sebi i u sebi uvjerljivo, dati to i prezentirati u govoru, koji uvjerava i pridobiva ljude, a to je nemoguće na ispravan način bez Istine. Na pologu Aristotelovog učenja Ciceron je dao svoju definiciju retorike za koju kaže da je umjetnost, umijeće, vještina usmenog govora, izražavanja i sposobnost izvođenja nečega prema sigurnim i poznatim pravilima. Retorici je cilj dobro, korisno i funkcionalno djelo što ga treba izvesti. Govornik želi i teži slušaoce da potakne na neko vanjsko sevabli i hairli djelo, a ne da govori, vazi ili drži predavanje u kome dokazuje da to zna raditi, dok mu je znanje i unutrašnje raspoloženje što ga izaziva, tek sredstvo za postignuće tog glavnog cilja. Svrhu, nakanu, namjeru, smisao i cilj pravog, sadržajnog, iskrenog i smislenog cilja govora definira Muhammed, a.s.: „Ko vjeruje u Allaha i u Ahiret, neka čini sve najbolje komšijama, ko vjeruje u Allaha i Ahiret neka počasti musafire, ko vjeruje u Allaha i Ahiret neka ne sjedi za sofrom na kojoj se služi i pije alkohol i ko vjeruje u Allaha i Ahiret neka govori ono što je dobro i korisno ili neka šuti.“ (I.P.H., 1713). S pravom se kaže - samo je Istina lijepa, a stvarnost, ma koliko bila velika i raznolika, zato što je prolazna, samo je korisna. Najveću odliku, vrijednost i nagradu govoru koji počiva na istini, iskrenosti, pravdi, a koji je kazan na lijep, primjeren, mudar i poučan, dariva Allah dž.š.: „Ako neko želi veličinu, čast i ugled, pa u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi i dobro djelo On prima.“ (Kur’an, 37:10). Zar ima veće časti, odlike, ohrabrenja i motivacije za mudar, istinit, iskren, jasan, razgovijetan, smislen i poučan govor od Istine da je govor Istine sadržaj svake Objave i da je taj govor ukras i najviša vrijednost svakog poslanika i vjerovjesnika. Na kraju, svako plemenito djelo učinjeno u ime Allaha, na korist ljudi i svaku iskrenu riječ Allah prima i nagrađuje.

- Kada se kod Vas javila želja za učenjem Kur’ana napamet? Hafiz Hrustan: Svaka hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Neka je salavat i selam na Njegovog Posljednjeg Poslanika i Miljenika Muhammeda a.s.. Želja za hifzom se javila još u drugom razredu medrese kada sam zajedno za desetak kolega iz razreda počeo učiti prve stranice. Imali smo veliku podršku hafiza Fadila Bektaša, koji nam je ujedno bio i razredni starješina. Međutim, naše učenje je trajalo negdje do polovine trećeg razreda, prije svega što nije bilo dovoljno posvećenosti, te niko od nas nije uspio završiti hifz u medresi. Želja da se ponovo vratim na staze hifza javila se pred kraj mog studija u Sarajevu. - Hifz ste završili nakon medrese, u periodu kada ste na svom akademskom putu bili jako angažirani. Kako ste uspjeli uspješno pomiriti sve obaveze? Hafiz Hrustan: Prije svega htio bih da kažem da je lakše krenuti na put hifza u mlađim danima. Nekako mi se čini da je period proveden u srednjoj školi idealno vrijeme za to. Ja sam se eto vratio hifzu u periodu kada sam počeo da radim kao asistent na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu (IUS) i samo Allah dž.š.zna zašto je baš tada sve krenulo. Kao što ste i spomenuli, bio sam angažiran na akademskom putu, ali uz čvrstu volju i požrtvovanost Allah dž.š. daje snagu i izlaz iz mnogih situacija. Bitno je da znamo da osoba koja čvrsto odluči steći časnu titulu hafiza vidi i ima u glavi samo cilj, te nju mnogo ne zanimaju prepreke na tome putu. - Hifz je put koji podrazumijeva moralnu podršku drugih ljudi? Ko je bio vaša podrška? Hafiz Hrustan: Imao sam veliku podršku babe Hanasa, majke Zehnire i sestre Elme. Ali uzimajući u obzir da oni nisu ni znali o mom putu hifza do pred sami kraj, ovdje bih posebno izdvojio podršku supruge Bahire koja je zajedno sa mnom prosla čitav ovaj put i bila veliki oslonac. Svakako, a to će vam reći i svaki hafiz, presudna je podrška muhaffiza, u mom slučaju hafiza Fadila Bektaša. - Kako opisuješ komisiju pred kojom si polagao hifz? Hafiz Hrustan: Bila mi je velika čast učiti i družiti se petnaest dana sa hafizom Dževadom Šošićem i hafizom Abdulazizom Drkićem. Atmosfera je bila odlična prije svega jer se komisija za polaganje hifza trudi da olakša kandidatu njegovo polaganje. Pozitivno sam iznenađen i prostorijama u kojima kandidat boravi pripremajući se za komisiju, a to je Gazi Husrev-begova medresa i topli doček čitavog kolektiva. - Šta bi poručio onima koji su na putu hifza i onima koji možda tim putem neće krenuti? Hafiz Hrustan: Mladim ljudima bih poručio da se ne boje krenuti stazom hifza jer imaju podršku Onoga kod Koga je sva vlast i moć. Šejtanske vesvese su naravno prisutne, ali uz iskren nijjet i kontinuitet one nemaju veliki značaj. Poručio bih svima da je najbitnije da živimo u skladu sa slovom Kur’ana, bilo da se radi o hafizima Kur’ana ili o onima koji to nisu.

Često možemo čuti tvrdnju da živimo u „teškome vremenu“. Pitanje je koliko je ono, zaista, teže u odnosu na druga vremena. Istina je da je, kao i svako drugo vrijeme, naše vrijeme puno izazova. Vrijeme koje živimo je vrijeme zadivljenosti čovjeka vanjštinom, a povrh svega njegove zadivljenosti samim sobom. To je vrijeme društvenih mreža, facebook, twitter i drugih profila; vrijeme selfija. Sa svih strana nas napada slika i forma. Sve je u funkciji hranjenja čovjekova ega. Allahov Poslanik, alejhi-s-selam, s druge strane, podučava nas da bi fokus vjernikovog djelovanja trebao biti na suštini, jer „Allah, zaista, ne gleda u naša tijela i likove, nego gleda u naša srca i djela.“ (Hadis bilježi Muslim.) S oduševljenjem i ushićenjem ljudi slušaju svaku pohvalu koju im drugi upute, svaki lajk ili komentar koji ljudi na njihovom profilu ostave, najčešće i za ono što nije vrijedno hvale. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Bacite prašinu u lica onih koji mnogo hvale!” (Muslim) Prenosi se da je mudri i pobožni Hasan el-Basri govorio svojim učenicima: „Kada bi sve što čovjek kaže bilo istina, a sva djela njegova bila dobra – bio bi nadomak propasti.“ Učenici ga začuđeno upitaše: „A zašto bi u takvome stanju mogao propasti?“ On odgovori: „Bio bi zadivljen sobom.“ To naravno ne znači da čovjek treba lagati i više griješiti. On samo treba biti svjesniji mnoštva grijeha koje čini; treba hrabrije, iskrenije i otvorenije pogledati na svoje grijehe. „Vrhunac iskrenosti je Allahu priznati sve svoje grijehe“, kaže se u jednoj predaji. Allah Uzvišeni u suri Et-Tarik Sudnji dan opisuje kao „dan u kojem će savjesti ispitivane biti“. Dakle, nećemo govoriti mi nego naša savjest. Najveći paradoks je, zapravo, da se bavimo životima i grijesima drugih ljudi koje toliko površno poznajemo, a zaboravljamo sebe – ono što najbolje znamo i ono za što smo najodgovorniji. Problem je što se i previše bavimo duhovnim stanjem ljudi, nerijetko s lošim namjerama i željom da sudimo drugima, ane da nekome pomognemo. I dok s jedne strane uživamo u pohvalama koje nam ljudi upućuje, s druge, kada pogriješimo, tražimo sebi na hiljade opravdanja, peremo se i pravdamo iako znamo da nismo u pravu. Allahov Miljenik, alejhi-s-selam, kaže: „Kada vidiš nezasitu pohlepu i strast da se slijedi i zadivljenost svakoga čovjeka njegovim mišljenjem, posveti se samome sebi...“ (Tirmizi) Kada vidimo da su ljudi nezasiti i pohlepni, da strasti slijede i da je svaki čovjek zadivljen sobom i svojim mišljenjem – posvetimo se samome sebi, preispitajmo se, pogledajmo da i mi nismo pohlepni, da i mi u djelovanju strasti svoje ne slijedimo, da i mi nismo zadivljeni svojim mišljenjem pa ne percipiramo stvarnost na ispravan način. Mijenjajući sebe, promijenit ćemo svijet u kojem živimo.

Miljenko Golub (37), koji je 5. augusta 2017. godine napao Jasminu Kurtu i njenu maloljetnu kćerku iz Ostružnice kod Fojnice, na Opštinskom sudu u Kiseljaku nepravosnažno je osuđen na 6 mjeseci zatvora. Podsjetimo, Miljenko je grubo nasrnuo na njih nakon što je vidio da nose mahramu te uz prijetnje nanio težu povredu lica Jasmini koja je ubrzo hospitalizirana. Advokat iz Sarajeva Admir Đulić, koji je zastupao porodicu Kurta, kazao je: “Riječ je o kazni zatvora u trajanju od šest mjeseci. Navedena osoba se teretila za krivično djelo nasilničko ponašanje u vezi s krivičnim djelom iz mržnje, što je tužilac i potvrdio. Slijedeći korak jeste proces kojim će se tražiti odšteta za žrtvu.“ Riječ je o prvoj presudi u Federaciji za krivično djelo počinjeno iz mržnje prema definiciji Krivičnog zakona FBiH. Također, ova presuda je važna i za brojne Bošnjake i Bošnjakinje koje su bile žrtve ovakvih napada, a počinioci nikada nisu sankcionisani. Upravo u Kiseljaku su se ranije dešavali slični napadi za koje niko nije odgovarao. Također, presuda je važna jer se uzela u obzir činjenica da su žrtve bile meta napada i zbog načina odijevanja, odnosno mahrame. S tim u vezi, kod kvalifikacije krivičnog djela od strane tužliaštva bili su presudni motivi napada koje je iznijela oštećena strana prilikom prvog saslušanja u Policijskoj stanici Kiseljak. Naime, Jasmina je, između ostaloga, tvrdila: „Ja mogu da kažem da ne poznajem muškarca koji nas je napao. Razlog njegovog napada može biti jedino taj što smo ja i Kerima bile pod mahramom, odnosno da mu je smetalo što smo bile vjerski odjevene“. Nastranu što je općinski sud razmatrao mahramu kao element nacionalnog identiteta „jer je oštećena bila odjevena u skladu s islamskim propisima“ kako stoji u tekstu presude, važno je, ipak, da se konačno barem na ovaj način priznaje prisustvo diskriminacije i mržnje prema muslimanki s mahramom u našem društvu, prvenstveno u sredinama gdje su muslimani manjina.

U poslijeratnoj BiH sistematsko ograničavanje bosanskog jezika prisutno je u manjem bh. entitetu RS. U posljednih nekoliko godina dva slučaja otpora prema diskriminaciji su tamo zabilježena. Povratnici- roditelji djece u Konjević-polju kod Srebrenice i u Vrbanjcima kod Kotor-Varoši bojkotovali su nastavu zbog sprečavanja nadležnih da se nacionalna grupa predmeta i bosanski jezik predaje u školama. Nakon četiri godine sudskog procesa, Osnovni sud u Srebrenici je u novembru 2017. godine donio odluku, u korist roditelja po kojoj svoj maternji jezik mogu nazvati bosanskim jezikom. Sud je, kako je istakao S. Selimović za RSE u tekstu “U Srebrenici se govori i bosanski”, obavezao školu da obezbijedi udžbenike za djecu: “Do dana pripreme, zvaničnog odobravanja, štampanja i puštanja u upotrebu adekvatnih nastavnih udžbenika za osnovno obrazovanje na bosanskom jeziku i latiničnom pismu, tužena je dužna da omogući učenicima korištenje zvaničnih udžbenika na bosanskom jeziku za predmete osnovnog obrazovanja iz nastavnog plana i programa Tuzlanskog kantona, Federacije BiH”.

Foto: Xinhua / Chen Bin U posljednjih deset godina u BiH zabilježena je negativna stopa prirodnog priraštaja stanovništva Zašto pada natalitet u BiH? Nakon trenda iseljavanja koji je pogotovo bio izražen sa uspostavom bezviznog režima kada su demografski gubici u posljednjih 20 godina bili oko 700.000 stanovnika, BiH je zadesio novi problem - niska stopa nataliteta. Sociolozi ističu da ovaj problem vezan za depopulaciju ima dalekosežnije i pogubnije posljedice po jednu državu. Uostalom, o ovoj novoj pojavi kada se više umire nego što se rađa stanovnika, prof. dr. Hasan Zolić, iskusni bh. demograf i statističar, ukazuje da se ona prvo javila 2002.godine u našem manjem entitetu (RS), a u Federaciji BiH 2006. godine. Ta odstupanja isprva su bila minimalna, ali od 2009.godine negativna tendencija se nastavlja i evidentirana je i sa prvim mjesecom 2018.godine. O razlozima zašto pada natalitet dr. Zolić nam objašnjava: „Teško je u nekoliko riječi istaći prave razloge. Svi govorimo da na to najviše utječu ekonomski razlozi. To jeste tačno. Veliki broj nezaposlenih je među mladima. To kazuje da nema ekonomske sigurnosti. Druga stvar je to što veliki broj mladih i dalje živi kod roditelja. Nemaju samostalnost i nemaju obezbijeđen stan kako bi se osamostalili. Jednostavno nemaju mogućnosti zasnovati porodicu. Doduše, nešto se na tom planu pokušava uraditi. Recimo, evo, Kanton Sarajevo izdvaja nemala sredstva za stambeni fond mladih, ali to je nedovoljno. Kamatne stope su izuzetno visoke i nepovoljne. Tu je glavni razlog što je BiH svrstana u zemlje rizika. Prepustili smo da nam banke rade i nameću svoja pravila. Recimo, u Raifaisen banci u Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama kudikamo je niža kamata nego kod nas u BiH. Jednostavno tako izvlače profit iz BiH. Treća stvar tiče se toga da žene ulaze danas u brak u prosjeku sa 28 godina starosti, a muškarci sa 30 i više godina. I taj prostor se sužava. Do sada je bilo ako žena ne uđe u brak do 20 godina ona se smatrala starom ili što bi Hrvati rekli ona je stara frajla. Danas je postalo popularno da se u brak ulazi kasno. Slijedeća stvar je nepovoljna starosna struktura stanovništva. BiH već duži period bilježi da je struktura stanovništva starija od 65 godina prešla 8 % ukupne struktura stanovništva. I, ona je 16% danas tako da smo izjednačili se sa učešćem mlađeg stanovništva do 18 godina sa učešćem stanovništva od 65 godina pa dalje. A, BiH je bila poznata nekada po tome da smo imali skoro 50% mlađeg naraštaja. Naročito je kod nas bio visok natalitet. Slijedeća stvar je prisutnost negativnog migracionog salda. BiH je bila poznata po odlasku stanovništva tokom svoje historije, i za vrijeme turskog upravljanja, Austro- Ugarske monarhije, Kraljevine Jugoslavije, SFRJ i dr.. Međutim, tada je odlazio samo jedan član porodice, a sada odlaze čitave porodice. I to ne odlaze samo Hrvati, Srbi, Bošnjaci. Odlaze svi, ponajviše odlaze mlade porodice“.

Huan Ramon Rulfo bio je meksički pisac, scenarista i fotograf. Rulfov ugled počiva na dvije male knjige; El Llano en llamas, koja se sastavljena od sedamnaest kratkih priča objavljenih 1953. godine, te na knjizi Pedro Paramo, objavljenoj 1955. godine. Jedan je od najprestižnijih pisaca dvadesetog vijeka, iako se ne ističe po broju napisanih djela. Takođe, Huan Rulfo i Horhe Luis Borhes proglašeni su za najistaknutije pisce tog perioda na španskom jeziku. Huan Rulfo je bio jedan od najvećih latinoameričkih pisaca dvadesetog vijeka, koji su pripadali književnom pokretu pod nazivom „magični realizam“. Samim tim, u njegovim djelima postoji kombinacija realnosti i fantazije, čija radnja se odvija u latinoameričkom ambijentu, a likovi predstavljaju i odražavaju tipičnost mjesta, te se sa svojim velikim društveno-kulturnim pitanjima prepliću sa svijetom fantazije.   Interesantno, posle dvije uspješne knjige, postepeno se udaljava od pisanja te počinje raditi za televiziju. Završio je karijeru kao direktor uredničkog tima Domorodačkog instituta Meksika Umro je u Meksiku 1986. godine. Roman Pedro Paramo vodi čitaoca u grad duhova u ravnicama meksičkih pustinja, i tka priču o strasti, gubitku i osveti. Selo Komala nastanjeno je dušama prethodnih stanovnika, nedovoljno čistim da bi zaslužile raj. Poštujući posljednju želju svoje majke, Dolores Presijado, Huan Presijado dolazi u Komalu da bi pronašao svog oca, Pedra Parama, kojeg nikad nije upoznao, a čiji je jedini zakoniti sin. Čitalac se s njim kreće kroz Komalu, grad duhova, gledajući njegovim očima utvare i slušajući njegovim ušima glasove mrtvih. Tako čitalac i Huan istovremeno sastavljaju priču o Komali i njenoj smrti. Odnos čitaoca s tekstom nalik je pomalo na odnos Huana Presijada s Komalom: to je putovanje u kojem ni čitalac ni lik u romanu nemaju ravnotežu niti oslonac. Svojom jedinstvenom narativnom tehnikom i tekstualnom građom, roman Pedro Paramo daje mnogo bolji uvid u taj dio meksičke historije (početak 20. vijeka; tokom i poslije meksičke revolucije 1910-1920) nego neke objektivne studije; on uranja čitaoca u svijet kontradikcija, u borbu s prošlošću koja još nije iščezla i sadašnjošću oblikovanu silama izvan naše moći i uticaja. Roman predstavlja Pedra Parama i ostale stanovnike Komale u njihovim izigranim snovima, neostvarenim željama i neuspješnom pokušaju da žive u sreći i zadovoljstvu.

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu čuvaju se originali ili prijepisi stotina vakufnama, koje se odnose na različite vakufe uspostavljene u Bosni i Hercegovini. Zajednička karakteristika svih vakufnama jeste da se u uvodnome dijelu navode razlozi koji su vakifa ponukali na dobročinstvo, a to su Kur'anski ajeti kao što je „Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je.“ (En-Nahl, 95) ili ajet „Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže“ (Ali Imran, 92).

Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u posjetu primio saveznu ministricu za Evropu, integracije i vanjske poslove Republike Austrije Karin Kneissl. Na sastanku se razgovaralo o odnosima između BiH i državnih organa Austrije. Reisu-l-ulema je istakao da je prijateljstvo između Republike Austrije i IZ u BiH jako i da bi otvorena pitanja trebalo rješavati u duhu historijskog prijateljstva naših naroda, a ne putem iznošenja neprovjerenih insinuacija u medijima.

Savezna ministrica za Evropu, integracije i vanjske poslove Austrije Karin Kneissl kod Reisu-l-uleme

Hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu održao je drugi imam ove džamije hfz. Salih ef. Halilović. Jedan od načina da spoznamo našeg Gospodara, da saznamo nešto o njemu jeste preko njegovih 99 lijepih imena.

- kaže dr. Nezir Halilović, šef Odjela za vjeronauku u Upravi za obrazovanje i nauku, s kojim smo razgovarali o sve većem broju vjeroučitelja bez posla kao o načinu pisanja udžbenika

Islam je posebnu pažnju posvetio braku i porodici, koji imaju značajnu ulogu u muslimanskom društvu, što potvrđuje trećina pravnih propisa Kur’ana koji se odnose na brak, porodicu i njihovo uređenje.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovina, jedina od tri velike vjerske zajednice u našoj zemlji, nema potpisan ugovor s državom. O tome smo razgovarli sa našim gostom Mensurom Karadžom, Sekretarom Rijaseta IZ i članom Komisije za slobodu vjere.