Nogometaši Real Madrida i Liverpoola u subotu će na Olimpijskom stadionu u Kijevu od 20.45 sati igrati finalnu utakmcu Lige prvaka.

Potpisan je Sporazum u projektu udruživanja novca radi zapošljavanja djece šehida i poginulih branitelja. Očekuje se da na osnovu toga, u ovoj godini bude zaposleno oko 350 djece u cijeloj Federaciji BiH.

Ured za društvenu brigu: Izdvojena pomoć iz Fonda Bejtu-l-mal Međunarodnom forumu solidarnosti – emmaus za potrebe aktivnosti oko pomoći migrantima

Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH već tradicionalno u saradnji sa Generalnom direkcijom za vakufe Republike Turske za postače u BiH obezbjeđuje ramazanske pakete. Oko 5.000 ramazanskih paketa stiglo je iz Turske u Bosnu i Hercegovinu, a u narednim danima bit će podijeljeni postačima širom Bosne i Hercegovine.

Uprava za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini sinoć je u svom Predstavništvu pri Evropskoj uniji u Briselu organizirala iftar za predstavnike institucija Europske unije kao i predstavnike Bosne i Hercegovine u Briselu.

Iako je svjestan kazne, u mjesecu milosti čovjek se treba više stidjeti nego plašiti približavanja grijehu kada ponekad i najveći grješnici odustaju od grijeha/ Postoje osobe koje su bolesne ili su starije, ali mogu postiti te, nažalost, daju fidju kako bi izbjegli post U ramazanu se pojavljuju određene dileme u vezi s postom i radnjama u toku ovog blagoslovljenog mjeseca. Bez obzira na bogatu literaturu, vjernik bi se, ipak, trebao posavjetovati s imamom o propisima posta prije nego donese određene odluke, naročito one koje se tiču izostavljanja posta i davanja fidje. Postiti, a ne klanjati Jedno od najčešćih pitanja, nažalost, jeste da li je primljen post osobe koja ne posti ili da li postiti ako se ne klanja. Ova dva ibadeta su neovisna jedan od drugog, te njihovo izvršavanje ne uvjetuje drugo kao npr. abdest i namaz. S tim u vezi, namaz je kao temeljni ibadet obaveza svakog muslimana, bez obzira da li posti ili ne, kao što je post obaveza, bez obzira da li osoba klanja ili ne. Naravno, namaz je prema hadisu “stub imana“ i izostavljajući namaz prema određenim mišljenjima osoba dovodi u pitanje svoje vjerovanje. S druge strane, uz sve hadise o grijehu izostavljanja posta za razumijevanje važnosti ovog ibadeta osobi može biti dovoljna činjenica da je za jedan dan namjerno izostavljenog posta obaveza postiti šezdeset dana. Iako nije zahvalno praviti paralele između ibadeta, za razmišljanje je činjenica da je za propušteni dnevni namaz potrebno naklanjati samo taj jedan namaz i to farz, dok u slučaju posta za jedan propušteni dan posta šezdeset dana. Griješiti, a postiti  Još uvijek postoje osobe koje smatraju da je bolje ne postiti nego postiti, a griješiti. Nažalost, u pogrešnom razumijevanju određenih hadisa u kojima se ukazuje na pogubnost grijeha poput ogovaranja, koje se poredi s jedenjem mesa drugog muslimana, neki muslimani pravdaju izostavljanje svog posta odlukom da će postiti kada prestanu griješiti. Prvo, post kao ibadet je obaveza koja se mora izvršavati bez obzira na činjenje grijeha. Štaviše, teško je znati koliko je osoba griješila u toku dana i kada se čuva grijeha. Drugo, ramazan je idealno vrijeme da se pokuša čovjek oduprijeti njemu poznatim iskušenjima i grijesima, jer, s jedne strane, gladna osoba će vjerovatno imati manju želju za različitim grijesima, a, s druge strane, odusustvo šejtana u ramazanu je prilika da se osoba udalji od različitih poroka. Također, iako je svjestan kazne, u ramazanu čovjek se treba više stidjeti nego plašiti od približavanja grijehu. Inače, u ramazanu i najveći grješnici odustaju od grijeha. Fidja umjesto posta  Određene kategorije osoba mogu izostaviti post. Razlozi zbog kojih neko može privremeno ili potpuno izostaviti post jesu: bolest, trudnoća, dojenje, težak rad i putovanje. Naravno, osobe koje imaju jedan od ovih razloga najbolje znaju da li mogu postiti ili ne, jer se razlikuju od osobe do osobe. Primjera radi, neke dojilje poste po nekoliko dana, a brojni poljoprivrednici poste u ljetno vrijeme tokom cijelog ramazana. S tim u vezi, svako najbolje zna svoje stanje, te i davanje fidje treba posmatrati u tom svjetlu. Fidja je alternativa postu na osnovu ajeta: “Onima koji ga jedva podnose - otkup je da siromaha nahrane. A, ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.” (El-Beqara, 184) Fidju daju osobe koje ne mogu niti će biti u prilici napostiti propušteni post, poput bolesnika koji boluje od trajne bolesti, a prema nekim mišljenjima i starija osoba koja vrlo teško podnosi post. Postoje osobe koje su bolesne ili su starije, ali mogu postiti te, nažalost, daju fidju kako bi izbjegli post, naročito što im to ne predstavlja nikakvu finansijsku poteškoću. Naravno, određeni vjernici pogrešno razumijevaju propis fidje te smatraju da kao radnici na teškim poslovima mogu dati fidju kako ne bi postili, iako imaju priliku u toku godine da nadoknade post. To je pogrešno razumijevanje ovog propisa koji se sve više, kako ramazan traje u ljetnim danima, nastoji zloupotrijebiti. Osoba treba znati da Allah, dž.š. gleda naše namjere, stoga i naše odluke treba ozbiljno preispitati. Preporuka jeste da se svako, prije odluke o izostavljanju posta, posavjetuje sa svojim doktorom u vezi sa zdravstvenim stanjem, ali i imamom svoga džemata ili drugom stručnom osobom u Islamskoj zajednici u vezi s propisima. Propisi su općeg karaktera, ali pojedinačni slučajevi su nerijetko vezani za specifičnu situaciju koja iziskuje znatno više napora za donošenje konačne odluke. Ljetovanje u ramazanu Iako se cijeli život, a kamoli ramazan, slušaju vazovi o blagodatima ramazana i bereketu ovih dana, postoje osobe koje se odlučuju na ljetovanje u toku ramazana. Ljetovanje na moru samo po sebi može biti upitno u određenim situacijama, dok boravak na odmoru uz korištenje olakšice da se ne posti, jer je riječ o putovanju je svakako sporno. Tačno je da u nekim firmama radnici mogu dobiti godišnji odmor samo u određene dane, koji mogu biti i ramazanski, ali vjernici bi trebali razmisliti o izostavljanju putovanja u vrijeme ramazana, jer već iduće ili za dvije godine dani godišnjeg odmora će vjerovatno biti van ramazana, odnosno vjernici neće “žrtvovati“ više od dva godišnja odmora. Također, neki vjernici mogu razmisliti i o putovanju koje može biti ibadet, ali i odmor. Riječ je o odlasku na umru u mjesecu ramazanu koje organizira Ured za hadž i umru IZ. S obzirom na okolnosti, ovaj tip odmora je jedini prihvatljiv i koristan u mjesecu Allahovih blagodati, naročito kada se uzme u obzir hadis da je umra u ramazanu ravna obavljenom hadžu. Ako bi čovjeku putovanje i sama umra pričinjavala poteškoće, koristit će olakšice, odnosno neće postiti shodno dozvoli o izostavljanju posta u vrijeme putovanja. Istrajavanje na teravijama Iako u islamskoj tradiciji Bošnjaka teravih-namaz ima važno mjesto, ovaj ibadet nije stroga obaveza. Osobe koje obavljaju teške poslove trebaju imati u vidu da je i rad ibadet te umanjivanje radne sposobnosti u toku dana zbog ranije obavljene teravije nije dobar metod izražavanja vjere, naročito što se u tim situacijama mogu oštetiti poslodavci i treća lica kojih se tiče njegov rad. Završavajući s teravijom u ponoć osobe koje obavljaju teške poslove rizikuju da iz dana u dan postanu slabije i da pred kraj ramazana, kada treba intenzivirati ibadet, budu potpuno iscrpljene pa i nesposobne za post. Naravno, postoje osobe koje skraćuju teravih-namaze u toku sedmice pod izgovorom da se trebaju više odmarati, a kada ima neradne dane, poput vikenda, nastavljaju skraćivati kako bi proveli ostatak noći u izlascima i sijelima. Također, postoje i osobe koje su istrajne u klanjanju teravih-namaza pa i noćnih namaza, a u isto vrijeme ne dolaze na sabah-namaz koji je, za razliku od teravije, farz. Kao što sehur i iftar služe da se ne pretjeruje u postu, tako u toku cijelog ramazana osoba treba pronalaziti zlatnu sredinu kako bi osjetila svu ljepotu ovih mubarek-dana.

Ramazan je stoljećima svojom duhovnošću, ali i običajima, tkao snažnije i iskrenije veze među stanovnicima naših prostora, nego što je to bio slučaj u ostalim periodima godine. Svaki grad pa i mahala imaju neku specifičnu ramazansku priču i običaj Mnogih običaja i dogodovština iz prošlosti se i sami vrlo rado sjetimo. Neki od tih običaja su nastavili živjeti u praksi muslimana, dok su neki već odavno zamrli, ili su pak zaboravljeni. Ovom prilikom vam donosimo neke ramazanske običaje iz perioda Osmanskoga Carstva, koje ne susrećemo često u našoj literaturi. Iftarski pokloni Najrasprostranjeniji ramazanski običaji odnose se na darivanje hrane onima koji su u potrebi. U osmanskome periodu, posebno u konacima i kućama imućnijih pojedinaca, organizirani su obroci, odnosno iftarske sofre za stanovništvo, koji nikome ne bi bili uskraćeni. Nakon što bi se musafiri počastili hranom koliko im je volja, domaćin bi u vrećice od kadife za goste spremao poklone, zlatnike ili srebrenjake. Povod ovom poklonu je bilo iskazivanje zahvalnosti gostima što su domaćinu omogućili zarađivanje sevapa te večeri a naziv mu je bio „iftarski poklon“.  Otkup posta Odrasloj djeci, koja prvi put poste, pripremani su različiti pokloni kao znak ohrabrenja i čestitke za napor koji su podnijeli. Uglavnom bi se taj poklon sastojao od različitih vrsta hrane, za kojom bi djeca čeznula tokom dana. Nekada bi se ta nagrada davala u vidu igre „otkupa posta“, gdje bi stariji tražili od djece da od njih kupe post u zamjenu za različite vrste poklona. Cilj ovakvih poklona bio je navikavanje djece na post i ukazivanje na vrijednost samoga mjeseca Ramazana. Iftar Spremanje iftara za prijatelje i poznanike u toku ramazana smatran je izuzetno vrijednim ibadetom, te su se muslimani takmičili u pozivanju što većeg broja musafira na iftare. U iftarsko vrijeme ulazna kućna vrata su ostavljana otvorena kako bi se putnici, oni koji bi se zadesili u vrijeme iftara na određenome mjestu, ili pak siromasi mogli pridružiti sofri. Nije bilo neophodno poznanstvo s domaćinom niti bi se postavljalo pitanje odakle musafir dolazi. Serviranje jela Običaj je bio da se jela serviraju u dva navrata. Prvi objed se zvao „iftarija“ ili neka vrsta hladne plate, kako bi se spriječilo prekomjerno unošenje hrane u prvim trenucima iftara, kada je osjećaj gladi najsnažniji. U tu svrhu bi se na manjim tanjirima servirali džemovi, sirevi, masline i slično a postači bi uzimali hranu u manjim količinama. Tada bi se „iftarija“ podigla i pospremila i nastupalo je obavljanje akšam-namaza. Potom bi uslijedio drugi dio iftara, u kome bi postači mogli dodatno uživati u blagodatima hrane. Teravijsko šerbe Među ramazanske običaje u periodu Osmanskoga carstva spada i posluživanje šerbeta spravljenog od meda, koje se nazivalo „teravijsko šerbe“. Čak su u ovu svrhu osnivani i vakufi. Primjer za to je vakuf Hatidže Turhan, majke sultana Mehmeda IV, koja je osnovala vakuf Nove džamije. U okviru vakufa je službovalo ukupno 116 službenika, koji bi u mjesecu ramazanu poslije iftara stanovništvo posluživali navedenim šerbetom. Zimem defteri Bogatiji pojedinci su u toku ramazana odlazili u njima manje poznate mahale, tražili u tamošnjim prodavnicama „zimem deftere“ ili sveske „veresije“ u kojima su bili zapisani dugovi njihovih sugrađana slabijeg imovinskog stanja, te nekada djelimično slučajnim uzorkom, a nekada u cjelini isplaćivali njihove dugove. Niti je znao dužnik ko je izmirio njegov dug, niti je dobročinitelj znao koga je oslobodio tereta duga. Narh defteri Približavanjem nastupanja mjeseca ramazana državna služba je s ciljem sprječavanja rasta cijena namirnica uže i šire potrošnje, određivala fiksne cijene istih, te navedene cijene zapisivala u vidu posebnih dokumenata zvanih „narh defteri“. Mahalskim imamima je bilo naređeno da tu listu cijena dostave mjesnim prodavačima namirnica. Na taj način su osiguravane niže cijene, posebno prehrambenih artikala, kako bi i siromašne porodice osjetile blagodat kupovine ramazanskih potrepština. „Džerre“ Ljetni raspust učenicima u školama osmanskoga carstva trajao je u periodu učajluka (redžeb, šaban i ramazan). U toku ovoga raspusta probrani učenici medresa su bivali raspoređivani u različite oblasti Carstva gdje su imali priliku praktično primijeniti stečena znanja i usvojiti nova, te istovremeno biti na usluzi tamošnjem stanovništvu. Ta praksa je nazivana „džerre“. Na našim prostorima ovaj običaj je još uvijek djelimično primijetan kroz ramazansku praksu učenika medresa, mada sa sve slabijim intenzitetom. „Huzur dersovi“ Osmanska država je u toku ramazana u većim centrima organizirala različite obrazovne aktivnosti, među kojima su prednjačili „huzur dersovi“. Ta predavanja su se držala u prvih osam ili deset dana ramazana. Predavače bi lično birao šejhu-l-islam i počinjala su tumačenjem (tefsirom) jednoga kur’anskoga ajeta. Alim koji je držao predavanja nazivao se „mukarrir“ dok su se slušaoci nazivali „muhatapi“. Nekada bi i sam car ili najveći državni velikodostojnici prisustvovali tim predavanjima i poput svih drugih slušalaca sjedili bi na koljenima i pažljivo pratili predavanje. Još jedna karakteristika ovh predavanja bila je slobodna diskusija, koja bi uslijedila nakon izlaganja predavača. Sam sultan je određivao lokacije održavanja ovih predavanja, a lista slušalaca bi se odredila nakon što bi prošla sultanovu provjeru. Temdžid-i šerif Pojam „temdžid“ označava „pohvalu“ i „veličanje“ i koristio se za sve oblike dova i pobožnih spjevova, koje bi se učile sa munare, osim ezana. Temdžid je oblik „salle“ kojeg su učili mujezini poslije jacije namaza, počevši od prve noći mjeseca redžeba pa do prvoga teravih-namaza, te svakoga jutra u vrijeme sehura u toku mjeseca ramazana. Sastojao se od izgovaranja tri puta kelime-i tevhida na početku. Potom bi slijedili salavati na Poslanika, a.s., podsjećajući se na njegova imena i nadimke. Nakon toga bi se proučio jedan kur’anski ajet, u kome se spominje neko Allahovo lijepo ime, te par pobožnih stihova. Temdžid bi se završilo učenjem sure el-Fatihe. U toku prvih petnaest noći mujezin bi temdžid upotpunjavao izgovarajući riječi „Merhaba ja šehr-i ramazan“, dok bi u toku druge polovine ramazana izgovarao riječi „Elveda, dost, elveda.“

Diskriminacija muslimana kao pravilo Bosna i Hercegovina je kao država s Katoličkom crkvom odnosno Svetom Stolicom potpisala Temeljni ugovor 2006. godine. Nakon Svete Stolice, Srpska pravoslavna crkva je također potpisala ugovor sa BiH, te je Osnovni ugovor između Srpske pravoslavne crkve i države BiH potpisan 2007. godine. Islamska zajednica u BiH je 2009. godine dostavila Predsjedništvu BiH inicijativu za potpisivanje sličnog ugovora, a njegovo potpisivanje još se čeka. Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica iz 2004. godine u članu 15. predviđa da se pitanja od zajedničkog interesa za Bosnu i Hercegovinu, neku ili više crkava i vjerskih zajednica mogu uređivati sporazumom koji zaključuje Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara, vlade entiteta i crkva, odnosno vjerska zajednica. Prema profesoru Fikretu Karčiću ova mogućnost potpisivanja ugovora pomaže da se preciziraju međusobni odnosi države i vjerske zajednice jer sporazumi ili ugovori pokazuju da se država i crkve odnosno vjerske zajednice sporazumijevaju radi ostvarivanja općeg dobra. Ovakvim modelom omogućuje se strukturalno i funkcionalno odvajanje političkog i religijskog autoriteta te njihova saradnja radi ostvarivanja općeg dobra. „Saradnja nije da jedan autoritet preuzima funkcije drugog autoriteta, već da i jedan i drugi, svako iz svoga domena, sarađuju na ostvarivanju zajedničkih ciljeva i zaštiti zajedničkih vrijednosti u društvu“. Slijedeći ovu odredbu Katolička crkva odnosno Sveta Stolica prva je potpisala Temeljni ugovor sa državom BiH 2006. godine. Nakon Svete Stolice, Srpska pravoslavna crkva je također potpisala ugovor sa BiH te je Osnovni ugovor između Srpske pravoslavne crkve i države BiH potpisan 2007. godine. Nakon devet godina – skidanje s dnevnog reda Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je, gledano iz današnje perspektive, sa nepotrebnim zakašnjenjem u odnosu na KC i SPC,  2009. godine dostavila Predsjedništvu BiH inicijativu za potpisivanje sličnog ugovora te su i formalno započeti pregovori o tekstu i sadržaju i ovog ugovora. U te svrhe Mješoviti tim Vijeća ministara i Komisija ispred Rijaseta Islamske zajednice su skoro dvije godine održavajući brojne sastanke radili na pripremi prijedloga ugovora. Taj prijedlog pratio je prethodna dva potpisana ugovora koliko god je bilo to moguće te uključivao ispregovarane izmjene samo tamo gdje je to potrebno kako bi se zadovoljile konkretne specifičnosti koje razlikuju islam od druge dvije religije, što je i jedan od razloga zašto se ovakvi pojedinačni ugovori potpisuju. Takav ispregovarani i dogovoreni prijedlog ugovora Vijeće ministara usvojilo je u septembru 2015, te je isti dostavljen Predsjedništvu na usvajanje. Ugovor do danas nije usvojen, a kada je u aprilu 2018. godine predsjedavajući Predsjedništva Bakir Izetbegović predložio da ova tačka pod nazivom „Prihvatanje Osnovnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini“ bude na dnevnom redu sjednice Predsjedništva, druga dva člana predsjedništva Dragan Čović i Mladen Ivanić glasali su za njeno skidanje sa dnevnog reda. Stoga Predsjedništvo još nikada nije stavilo na dnevni red, a time i na razmatranje, usvajanje ovog ugovora. Tako Islamska zajednica u BiH ostaje u mnogo nepovoljnijoj poziciji u odnosu na dvije Crkve koje su sad već prije 12, odnosno 11 godina potpisale ugovor s državom. Jer kako je naveo u odgovoru za Preporod 15. 11. 2014. prof. dr. Dino Abazović: „Neovisno od toga da li se radi o uređenju odnosa koji se manifestira kao teokratski model državne religije, sistem priznatih religija, model odvojenosti države i religijskih zajednica, ili državnoj dominaciji nad religijskim zajednicama, bar kada je u pitanju evropski sistem zaštite ljudskih prava, glasi: kako god bio reguliran odnos država – religijske zajednice, taj odnos ne smije rezultirati diskriminacijom“. Usaglašavanje ili ucjenjivanje? Ovaj odnos koji postoji trenutno naprosto jeste diskriminirajući prema Islamskoj zajednici u BiH koja je već davno ispoštovala sve zadate procedure i sprovela sve tražene konsultacije, uvažila sve potrebne izmjene i zajedno sa timom Vijeća ministara dogovorila tekst koji je i samo Vijeće ministara naknadno usvojilo. Međutim tokom ovog cijelog procesa, a i sada nakon odbijanja da se ovaj tačka uvrsti na dnevni red i Ivanić i Čović iznosili su svoje stavove o razlozima za takav odnos prema Islamskoj zajednici u BiH. Tako je Čović i pored toga što je prijedlog ugovora prošao svu utvrđenu proceduru (jednako kao i druga dva ugovora) poručio da će ugovor s Islamskom zajednicom „biti zaključen čim se ispune svi formalni zakonski i ustavom predviđeni uvjeti“. A prethodno je navodio kako mu u ugovoru smeta „poslovanje Islamske zajednice, zapošljavanje u njenim institucijama, arhiv, vakufska imovina i dr.“ te je imao zamjerke na neke specifične segmente poput „džuma-namaza, hadža ili prava na odijevanje“. S druge strane Ivanić još ranije navodio da ugovor neće biti odobren „dok se s njim ne usaglase i druge vjerske zajednice“ iako takvo usaglašavanje nije rađeno za prethodna dva ugovora. U svojim nedavnim izjavama anegdotalno je iznosio pojedine stavke ugovora iskrivljujući njihovo značenje ili sadržaj o čemu se Islamska zajednica u BiH već oglasila. Naveo je tako da npr. ugovor „garantira pravo na džumu“ pod svaku cijenu i bez obzira na uslove i profesiju, da se u ugovoru traži da „samo imami imaju pravo na obrezivanje muške djece“ te da se traži  da se garantuje „nošenje tradicionalne odjeće u javnim institucijama što ni drugim narodima u BiH nije dozvoljeno“ – a potrebno je naglasiti, da ovi njegovi navodi ne odgovaraju činjeničnom stanju. Ovdje je neophodno kratko spomenuti da BiH jeste postkomunistička i postkonfliktna država zaglavljena u nacionalističkim retorikama u kojoj demokracija i ljudska prava za sve tek trebaju da se dese, a religija i vjerske institucije tek treba da pronađu svoje pravo mjesto u društvu. Potpisivanje ovakvih ugovora jedan je od tih puteva. Stoga je od izuzetnog značaja činjenica da je Islamska zajednica u BiH ispoštovala sve što je od nje na tom putu traženo. Da se Islamska zajednica u BiH jasno zalaže za princip razumne prilagodbe koji podrazumijeva da neće biti ugroženi ničiji interesi, a ispoštovana prava svih. Da Islamska zajednica u BiH ne traži da bilo koje od navedenih prava bude apsolutno i neograničeno nego da se može ograničiti, kako to zahtijevaju najviši međunarodni standardi, kada to zahtijevaju interesi sigurnosti, javnog reda, zdravlja i morala i prava drugih ljudi, što je tekstom ugovora vrlo jasno precizirano.   Međutim pored svega ovoga samo Islamska zajednica u BiH još nema potpisan ugovor sa državom, samo je potpisivanje ovog ugovora postalo top medijska tema, ali i meta žestoke politizacije i instrument za potkusurivanje. Samo se u slučaju ovog ugovora anegdotalno vade pojedinačni segmenti koji se u javnost plasiraju na način koji treba da dovede u pitanje muslimansku civiliziranost i savremenost. Kako god da Islamska zajednica u BiH pokušala da prezentira ono što jesu njihovi temeljni zahtjevi u odnosu na islam kao vjeru uvijek se u podtekstu diskriminirajućih reakcija uviđa pokušaj kreiranja stanovitog „muslimanskog pitanja“ koje se predstavlja kao barbarsko, neukroćeno i tradicionalističko, te se nastavlja sa već isprobanim stvaranjem slike o muslimanima kao o neprilagođenim Drugima. Primjer toga je fokusiranje na pitanje npr. sunećenja muške djece koje suprotno Ivanićevoj optužbi nikada u BiH nisu ni u snu radili imami. Ili primjer pokušaja da se pravo na slobodu u odijevanju podvede pod „nošenje tradicionalne odjeće u javnim institucijama što ni drugim narodima u BiH nije dozvoljeno“ jer se tako fokusira na element tradicionalizma, a ne pravo na slobodu u izboru vjere i uvjerenja, te odijevanja za sve - sa čim Islamska zajednica nema nikakav problem. Skoro pa da se Islamskoj zajednici u BiH pokušava objasniti šta to jeste, a šta nije islam, i poslati poruka o potrebi strukturiranja i pripitomljavanja islama u skladu sa nekim zamišljenim kriterijima. Jer šta se ustvari misli pod time kada nam članovi predsjedništva šalju poruku kojom kažu „da je ugovor isti kao druga dva onda to ne bi bio nikakav problem“.  Misli se ustvari da u ugovoru koji Islamska zajednica u BiH treba da potpiše sa državom nije problem ugovor nego islam. Namjerno se biraju pitanja koja su svojstvena islamu da bi ih se onda stavilo na pladanj i zamjenile teze na način da je ponovo Islamska zajednica ta koja treba da opravdava svoje učenje ili razumijevanje vjere i dokazuje svoju civiliziranost. Na koncu, suština potpisivanja posebnih ugovora je u tome što vjerske zajednice nisu identične. U zaključku treba stoga reći slijedeće: islam je vjera drugačija od drugih vjera, Islamska zajednica u BiH uvijek je bila i bit će dio rješenja, a ne dio problema, Islamska zajednica u BiH ispoštovala je sve potrebne procedure, ali je i dalje jedina velika vjerska zajednica koja nema ugovora sa državom, iako predstavlja najveću grupu vjernika. Islam i muslimane u Bosni i Hercegovini se po ko zna koji put diskriminira i tjera da se pravdaju i objašnjavaju zašto poste, zašto klanjaju, zašto se obrezuju, zašto nose marame. Muslimanima u Bosni i Hercegovini ne trebaju tutori, trebaju im prijatelji koji će zajedno sa njima zagovarati izgradnju zajedničkog krovnog bh. identiteta i princip inkluzivne neutralnosti po kome se različitosti razumiju i poštuju, a ne napadaju i osuđuju. U ovom cijelom procesu sigurno ima onih koji ne poštuju evropske pluralne i civilizacijske vrijednosti, međutim to ovaj put sigurno nisu bosanskohercegovački muslimani.  

Bosna Bank International (BBI) raspisala je konkurs za dodjelu 100 stipendija iz Fonda “Sheikh Saleh Kamel“ učenicima i studentima bez jednog ili oba roditelja iz regije sjeverozapadne Bosne i Hercegovine.

Mohamed Salah neće prekršiti ramazanski post čak ni zbog finala Lige prvaka koje je na programu u subotu. Na dan kada igraju Real i Liverpul u Kijevu Salah će postiti 18 sati, a na isti korak će se odlučiti i njegov saigrač Sadio Mane. Za vrijeme ramazanskog posta muslimanima je zabranjeno uzimanje hrane i pića i to od zore do zalaska sunca. To može da bude izazov za svakog vjernika, a posebno ovo teško može da padne profesionalnim sportistima. Emre Belozolu na primer je veoma posvećen Islamu, ali kaže da uglavnom teško prati pravila ramazanskog posta jer je kako kaže to komplikovano za profesionalnog sportistu.  Zvijezda Liverpula Mohamed Salah međutim nema namjeru da prekrši ramazanski post iako je u toku devetog meseca islamskog kalendara najvažnija utakmica u njegovoj fudbalskoj karijeri, finale Lige prvaka protiv Real Madrida. "Sigurno ću postiti. Postiću svih 30 dana. Svi ovi uspjesi koje postižem su predodređeni Allahovom mudrošću", kazao je Salah koji nije usamljen u timu Liverpula što se tiče poštovanja posta. Uz njega će i Sadio Mane poštovati ramazanski post u vrijeme finala Lige prvaka.  Inače u egipatskoj reprezentaciji su pomalo zabrinuti zbog odluke svoje najveće zvijezde, jer se ramazan poklapa i sa predstojećim svjetskim prvenstvom u Rusiji. Selektor Egipta Hektor Kuper je zato rekao da će ekipa imati stručnjake i ljekare koji će pratiti situaciju igrača koji poste.  Izvor: sportklub.rs 

U Srebrenici je povodom kraja mektebske nastave ove školske godine za djecu upriličen zajednički iftar ispred Čaršijske džamije. Prije iftara, više od stotinu djece je prodefilovalo Srebrenicom, zajedno sa svojim roditeljima i vjeroučiteljima.

U okviru razmjene kultura dvije zemlje Kulturni centar Ambasade IR Iran u saradnji sa Upravom za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH i Muftijstvom mostarskim organizuje program pod naslovom Dani Kur'ana, ove godine u Sarajevu i Mostaru u periodu od 24. do 31.maja 2018. godine.

U organizaciji Mreže mladih Medžlisa Islamske zajednice Žepče,u restoranu "Mala Trzna" u Žepču upriličeno je  druženje  i zajednički  iftar za  mlade postače.

Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH već tradicionalno u saradnji sa Generalnom direkcijom za vakufe Republike Turske za postače u BiH obezbjeđuje ramazanske pakete. Oko 5.000 ramazanskih paketa stiglo je iz Turske u Bosnu i Hercegovinu, a u narednim danima bit će podijeljeni postačima širom Bosne i Hercegovine. Generalna Direkcija za vakufe Republike Turske donirala je ramazanske pakete, a Vakufska direkcija će u saradnji sa Uredom za društvenu brigu Islamske zajednice u BiH, muftijstvima, medžlisima, Mrežom mladih i Međunarodnim forumom solidarnosti EMMAUS iz Doboj-Istoka distribuirati iste po našim džematima. Ovaj projekat se realizuje svake godine, a dijeljenje u Ramazanu predstavlja posebno zadovoljstvo. Ovih dana započet će realizacija podjele paketa. Sadržaj paketa je veoma bogat, a plan je da se naredne godine poveća broj paketa, naglasio je koordinator u Vakufskoj direkciji Asmir Neimarlija. "Na ovaj način se, ne samo unosi radost u porodice, već šalje poruka solidarnosti i ljubavi prema prijateljima i komšijama s kojima dijelimo zajedničke radosti Ramazana. To nas čini sretnim i zbog toga smo posebno zahvalni Generalnoj direkciji za vakufe Republike Turske", istakao je Neimarlija. Izvor: www.vakuf.ba 

Rukovodilac Ureda za društvenu brigu Hamed Efendić je 21. maja tekuće godine posjetio Crveni križ Federacije Bosne i Hercegovine. Cilj posjete bio je realizacija donacije u ukupnom iznosu od 100.000 KM koju je Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini ponudio kao urgentnu pomoć za zbrinjavanje izbjeglica. Vrijednost donacije koja je uručena u prostorijama Crvenog križa FBiH iznosi 50.000 KM, a sastoji se u prerađevinama kurbanskog mesa za potrebe ishrane izbjeglica i migranata u BiH. „Donacija koju smo danas uručili Crvenom križu FBiH samo je dio donacije koju je Rijaset Islamske zajednice izdvojio za pomoć ovim kategorijama. Drugi dio donacije koji će se uručiti putem Ureda za društvenu brigu, u narednom periodu, iznosi 50.000 KM a sastoji se u lijekovima i sanitetskom materijalu“, kazao je Hamed Efendić, rukovodilac Ureda.

Sinoć je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u sarajevskom hotelu „Bristol“ priredio tradicionalni iftar za akreditovane šefove diplomatskih predstavništava u BiH.