Razgovor sa kaligrafom: Potreban rad, mir i koncentracija

Jedna od dvije registrirane kaligrafske radnje u Sarajevu je ona Izudina Durakovića koji u ovim danima pandemije očekuje da će privatne zanatske radnje biti subvencionirane od države.

Podsjećajući i potpisnika ovog teksta da se novinari i mediji odviše ne osvrću na njihov rad, razgovor sa kaligrafom Izudinom Durakovićem započeo je spontano.

- Ljudi su počeli primati zapadne običaje i tuđu kulturu, te su tako i iz kuće izbacili levhe – navodi Duraković uspostavljajući razliku između prošlosti i sadašnjosti po pitanju odnosa prem tradiciji.

Kako kaže, ne može sakriti zabrinutost kad je riječ o kontinuitetu bavljenja kaligrafijom u budućnosti.

- Institucije kao što su medrese i škole jesu gajile kaligrafiju, ali nažalost to se s vremenom ugasilo. Sada već u medresama nema predmeta kaligrafije islamske umjetnosti. Kako i ko će onda danas tome podučavati mlade i ko će nastaviti da se bavi time ako nema kaligrafije kao predmeta u školama? - izrazio je svoju brigu ovaj kaligraf.

Uzimajući u obzir pojavu savremenih tehnologija, on navodi potencijalne razloge zbog čega je kaligrafija u prošlosti bila više cijenjena.

- Ne zaboravimo, prije nije bilo štamparija kao danas. Nekada se plaćalo da se jedan džuz ili Mushaf ispišu. To je vrijedilo kao da danas čovjeku napravite kuću ili mu date dva duluma zemlje. To je bilo tako, jer se pisalo ručno. Rijetko koja kuća je imala Kur’an. Ono što je tada prepisivano, Kur’an i stare rukopise, tek možemo pronaći u biblioteci... To je za današnje uslove projekat koji iziskuje puno vremena i strpljenja. Da pišete Kur’an sitnim nesh pismom treba vam neke dvije do tri godine konstantnog rada. Sada se to u štamparijama može mnogo brže i lakše uraditi - ističe Duraković.

Tokom razgovora doznajemo da je njegova kaligrafska radnja Kalem-art, smještena u haremu Kuršumli medrese, a u sklopu kompleksa Gazi Husrev-begove biblioteke, jedna od dvije registrirane u Sarajevu.

U radnji se bave ispisima kaligrafije levhi, naslika, oslikavanje džamija, prostora i dr. Također, u zavisnosti od interesa organiziraju se i mini kursevi lijepog pisanja. Doduše, taj interes baš i nije
velik, pošto omladina želi da nauči ovaj zanat preko noći. No, da bi se savladale tajne ovog zanata ipak treba više vremena i učenja. Primjera radi sam Izudin se ovim poslom bavi već dvadeset i pet godina. I još kaže da se ima šta učiti.

Cijeli tekst možete pročitati u printanom ili elektronskom izdanju Preporoda.

(S.S./Preporod)