Ovogodišnji "Vogošćanski dani 2019." počet će u petak, 14. juna i trajat će do 24. juna, a bit će otvoreni manifestacijom "Vogošćanski zambaci" i mimohodom maturanata vogošćanskih osnovnih škola, a zatvoreni koncertom grupe "Regina".

Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema 1993. – 2012. godine primit će 13. juna 2019. godine u Rimu nagradu za predanost jačanju mira među narodima i religijama, saopšteno je iz Centra za dijalog - Vesatijja. Ovu nagradu su ranije dobili Mahatma Gandi (posthumno), Nelson Mandela, Dalaj Lama, Martin Luther King (posthumno), Mihael Gorbačov, Majka Teresa, Barack Obama i Aung San SuuKyi.

 U Velikoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, a u organizaciji Uprave za obrazovanje i nauku, 12. juna upriličena je svečanost „Maturalni dan 2019“ na kojoj su se susrele generacije maturanata i maturantica medresa i srednjoškolskih ustanova Islamske zajednice koje su ove godine završile svoje srednjoškolsko obrazovanje.

Direktor Arhiva Federacije BiH Ademir Jerković uručio je danas "Povelju Kulina bana" simbolu bosanske majke Havi Tatarević i majkama BiH, "žrtvama agresije na hiljadugodišnju državu Bosnu i suverenu Republiku BiH".

Smatrali smo i danas smatramo da ne trebaju rezervni sastavi policijskih struktura, izjavio je danas u intervjuu za televiziju N1 federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara.

Izložba fotografija "Rat sjećanja“ otvorena je sinoć u Domu mladih Centra za kulturu Goražde, a postavku je organizirao Centar za nenasilnu akciju posredstvom kojeg je upriličen i javni razgovor o temi "Od rata sjećanja ka sjećanju o ratu“.

Delegacija Kantona Sarajevo položila je cvijeće na mjesto masakra na mezarju Budakovići u znak sjećanja na deset Sarajlija koji su smrtno stradali na ovom mjestu prije 26 godina tokom dženaze sugrađanki Fadili Karšić. Od eksplozije agresorske granate tada je ranjeno još troje sugrađana, saopćeno je iz kantonalne pres-službe.

Iako je kao dijete doživio nesreću koja je ostavila posljedice, to ga nije zaustavilo da bude uspješan učenik i sve uspješniji šahista Odlučio sam pisati o insanu koji sa postekije odlazi na takmičenje i ubire zavidne rezultate u šahu. Evel Karalić, sin majke Velide i oca Ahmeda Senahida, rođen je u Zenici 2001. godine, gdje je završio osnovnu školu odličnim uspjehom. Iako je kao dijete doživio nesreću koja je ostavila posljedice, to ga nije zaustavilo da bude uspješan učenik i sve uspješniji šahista. Nakon osnovne škole, Evel upisuje Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travniku, gdje je također odličan učenik, i uskoro završava treći razred. Ljubav prema šahu vuče korijene još od dede Esada efendije, kojeg je smrt zadesila na dužnosti imama Sejmenske džamije u Zenici. Njemu je UDB-a bila i sudba u onim montiranim procesima osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su ga silili da krivo svjedoči, a on to nije umio. Onda je šah preuzeo Evelov otac Senahid, spletom okolnosti dobi i ime Ahmed, danas sto postotni ratni vojni invalid, koji niže uspjehe na svim šahovskim takmičenjima za invalide i tako pobjeđuje opaku bolest rata PTSP-i. Evel - prvi Da li zbog imena, jer kako je rekao Allahov Poslanik, a.s.: “Na Sudnjem danu bit ćete prozivani po vašim imenima i imenima vaših očeva, zato dajite lijepa imena”, Evel je u značenju prvi. Ali, i u stvarnom životu. Do sada je osvojio preko pedeset medalja. Od mnogobrojnih, izdvaja onu vice prvaka BiH 2015. godine, koja ga odvodi na Svjetsko prvenstvo. Slijedi zlatna medalja na Regionalnom prvenstvu 2016. godine u Splitu. Ponovo, 2017. godine, Evel je vice prvak BiH, nakon čega odlazi na Evropsko prvenstvo. Na Državnom prvenstvu 2019. godine u Dvorovima kod Bijeljine, u izuzetno jakoj konkurenciji postigao je 7,5 poena od mogućih 9 i tako osvojio 2. mjesto i srebrenu medalju, čime je stekao uslov za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2019. koje se održava u Indiji. Zbog daljine puta, Evel se sprema za Evropsko prvenstvo koje će se održati u avgustu. Na prvenstvo Evel je otišao sa mjesta imama u džematu Gornja Rovna (Kovačevac) kod Busovače. Iako je taj dan od svih učesnika jedini on postio i za šahovskom pločom proveo šest sati, to ga nije spriječilo da osvoji srebro. Valja dodati da se takmičio i na prvenstvu medresa i tamo osvojio prvo mjesto. Preciznost i blagost kao odlike Dolazimo u ovo pitomo mjesto u vrijeme prije ikindije, samo koji sat prije dolaska odabrane noći Lejletu-l-Bedr, jer ništa nije slučajno. Evela nalazimo na stepenicama ispred džamije. Okupljaju se džematlije, ljudi, žene, omladina, ali i djeca. Evel ih dočekuje i sa svima se selami. Gledam ove ljude i tražim sagovornika da upitam: “sluša li efendija“. Svi odgovaraju pozitivno, kao da su jedva čekali pitanje, a stariji džematlija Jusuf glasno dodaje: ”Efendija je za deset, el-hamdu-lillah!” Ovim završavam s njima, jer se oglašava ezan. Evel je u mihrabu, a saffove zagrli tišina u kojoj iz mihraba dolazi samo njegov glas. Nakon namaza ispred mihraba sjedim sa Evelom i propitujem ga. Ali njegove riječi izlaze sporo, odmjereno, šahovski precizno, kao pred potezom, da bi matirale svaku sumnju kako ga slava uzima pod svoje. Na pitanje šta je njemu šah Evel čvrsto odgovara: ”Vodič kroz slobodno vrijeme kojeg i nemam puno, ali me učvršćuje i rasterećuje. Kroz šah nalazim prijatelje za lijepo druženje i razgovor.” Kazao je kako mu Elči Ibrahim-pašina medresa, na čelu sa direktorom Dževdetom Šošićem, daje izuzetnu podršku. Čak su mu bili sponzori na federalnom takmičenju. Konačno, Evel mi otkri i svoje ambicije. Želi postići što bolji uspjeh na predstojećem evropskom prvenstvu, ali i svjetskom. Volio bi da se nađe u olimpijskom timu Bosne i Hercegovine, da ponese državnu zastavu. Ali, prije svega njegov je cilj nastaviti kvalitetno obrazovanje. Još se nije odlučio šta bi studirao, ali razmišlja o medicini. Tako ovaj mladi softa reda šahovske dragulje, ali i ove posebno, u kojima izrasta u insana kojeg će ljudi priželjkivati ispred svog saffa. Rastajemo se u dvorištu džamije, dok ga sestrinski grli mala sestra Amina, a majka Velida predaje mu veliku kesu čiste garderobe, na što opet Jusuf dobacuje: “Možda je efendija kakvu curu zagled’o!?” Ja završavam okvir za ovu tek ispričanu sliku o mladom softi i razmišljam. Sve su njegove šahovske medalje pune sjaja, ali mi blagost pogleda njegovih očiju matira misli, te zaključim kako nur na licu softe Evela sija najljepše. Na prvenstvo Evel je otišao sa mjesta imama u džematu Gornja Rovna (Kovačevac) kod Busovače. Iako je taj dan od svih učesnika jedini on postio i za šahovskom pločom proveo šest sati, to ga nije spriječilo da osvoji srebro.

Ovdje nećemo pisati o važnosti članarine kroz termine svijesti i vjerničke dužnosti, jer živimo svakodnevicu u kojoj mnogi gledaju samo konkretnu, opipljivu i stvarnu korist od bilo čega pa tako i od članarine u Islamskoj zajednici Na pitanje iz naslova prvo bi trebalo odgovoriti da članarina ne služi da bi se mogla obaviti dženaza, kako je uvriježeno mišljenje među brojnim muslimanima, čak i onim koji su članovi Islamske zajednice. Nije niko ostao bez dženaze i neukopan bez obzira na njegovo članstvo. Nažalost, nedostatak razgovora o temi članarine, o tome čemu ona služi, te o njenoj važnosti čak i da nema od nje svakodnevne koristi doveo je do toga da ljudi postaju članovi, jer se plaše da im neće imati ko klanjati dženazu te hoće li propisno biti ispraćeni s Ovog svijeta. Dugo vremena ova tema stoji na marginama interesovanja u Islamskoj zajednici pa time i na marginama pravilnog razumijevanja u džematima, stoga je jedan od zadnjih projekata Uprave za vjerske poslove - savjetovanje o ovoj temi, umjesto niza konferencija i seminara o drugim nekim segmentima vjerskog života u BiH, zaista vrijedan pažnje i nadati se da će biti u fokusu tokom cijele godine i na lokalnom nivou. Jedan od rijetkih medžlisa u proteklih nekoliko godina koji se posebno angažirao da džematlijama objasni šta je članarina i šta znači biti član Islamske zajednice bio je Medžlis Kiseljak, čije rukovodstvo je doslovno išlo od džemata do džemata i razgovaralo sa džematlijama o ovoj temi. Prema riječima rukovodstva, prije nekoliko godina, ovi razgovori su imali pozitivne efekte, s tim da posao nije završen, čega su, nadati se, svjesni iz ovog medžlisa, jer govoriti o članarini samo jedanput i to na isti način znači stati u vremenu i prostoru. Efendijska plata Iako bi se trebalo govoriti o važnosti članarine kroz termine sevaba i djelovanja na Allahovom Putu, svijesti i vjerničke dužnosti, očuvanja našeg naroda i vjere, ovdje nećemo o tome govoriti, jer živimo svakodnevicu u kojoj mnogi gledaju opipljivu i proračunatu korist od bilo čega pa tako i od članarine u Islamskoj zajednici. Tako da umjesto razmatranja važnosti članarine na nivou cijele Islamske zajednice i muslimanske zajednice općenito spustit ćemo se u sami džemat i pisati o onome što dotiče džematlije direktno svaki dan i to kroz samo neke aktivnosti koje se realiziraju zahvaljujući članarini. Neki smatraju da je njihova članarina dovoljna za sav posao koji efendija obavlja, čime u fokus stavljaju poznati komentar da efendija ne radi ništa osim što klanja, a to bi, valjda, kao i svaki vjernik ionako trebao raditi. Ranije smo pisali, i to u nekoliko nastavaka, o tome šta efendija zaista radi, ali ovi kritičari bi trebali razmotriti, ne vrijeđajući nijednu profesiju i ne nipodaštavajući imamske obaveze, šta radi portir ili osoba na info-pultu u nekoj instituciji, ako se uzima kao mjerilo fizički pa i intelektualni rad, a koji imaju istu platu kao većina efendija u BiH? Da efendija nema nikakvih obaveza sem dolaska u džamiju, plata koja se daje efendiji bila bi opravdana. Neki će reći da i oni dolaze u džamiju. Svakako, ali oni mogu i ne otići. Mogu otići u drugi džemat i ne pojavljivati se u džamiji mjesecima, dok to nije slučaj s efendijom. Veliki broj nas ne bi prihvatio nikada platu imamsku da ima obavezu svaki dan biti na nekom mjestu, pa makar to bila i džamija, do poslije jacije, a ne kao portir ili kao neki drugi uposlenik do 15h ili 17h. Sada ide komentar da efendija ne bude cijeli dan u džamiji. To je možda još i gore. Jer kada bismo znali da pet puta moramo otići na posao mnoge nas bi izludilo: kao slobodni smo, ali se trebamo pojaviti u određeno vrijeme. Kako planirati život u tom rasporedu? Nakon 17h mnogi mogu organizirati svoj život kako žele, dok efendija će sve svoje privatne obaveze uskladiti između vaktova. Na sijelo kada ide mora razmišljati o tome u koliko sati će se vratiti i to samo ako ide nekome ko je udaljen pet-deset kilometara od džamije. Čak i da nađe zamjenu ne može ga niko stalno mijenjati, a kada bi i mogao kad-tad će mu džematlije to zamjeriti. Efendija mora imati na umu da ne bi trebao biti ni bolestan duže od dva-tri dana, jer mekteb i džuma čekaju na njega, a ako bi se razbolio pred samu džumu morao bi izdržati svaku vrstu bola do poslije džume. Uglavnom, čovjek koji plaća članarinu trebao bi znati da je taj iznos opravdan da efendija samo dolazi u džamiju klanjati, a da ne govorimo o drugim poslovima i o tome što je većini, zapravo svima, efendija dostupan 24h i kada neko ima problem ili pitanje efendiju zove i u 12h navečer. Stoga, mnogi za efendijsku platu ne bi dolazili samo puštati ezan šest dana u sedmici, s obzirom da efendija po pravilniku ima jedan dan slobodan, a kamoli ulazili u mihrab i bili na raspolaganju 24h za različite poslove. Cjeloživotna članarina Drugo, o čemu bi trebale razmisliti osobe koje nisu članovi ili teška srca daju članarinu, koliko mjesečno plaćaju bilo kakav kurs ili trening za svoje dijete? Često je taj iznos i to na mjesečnom nivou veći od članarine u IZ na godišnjem nivou i to dobro znamo svi koji smo upisali dijete na fudbal, plivanje ili bilo šta. Koliko se za sve mektebske časove u toku godine plati efendija? Realno, shodno tržišnoj vrijednosti i to s ekstra popustom, koliko vrijede ti časovi tokom cijele godine, a ne jednog mjeseca? Neki će kazati da im se dijete nauči na kursu ili treningu nekoj vještini. A, u mektebu se ne nauči? Zapravo, kada biste kazali ovim osobama da mjesečno izdvajaju za televiziju koliko godišnje za Islamsku zajednicu, kazali bi da televiziju koriste i imaju koristi od nje, stoga je suvišno praviti ovakvu paralelu kada se ne vidi korist od vjerskog znanja. Naravno, ovdje mnogi mogu kazati da plaćaju zekat čime se osigurava ovo institucionalno djelovanje na vjerskom polju i potpuno su upravu, ali, evo, sve je više proračunatih vjernika koji smatraju da zekat ne treba davati u Islamsku zajednicu, stoga ovako pojednostavljivanje i naglašavanje ‘računice’ jeste upravo za ove proračunate vjernike. Također, ne govorimo ni džematlijama koji su spremni, zbog manjka sredstava od članarine, plaćati i hodžarinu, poseban izdatak kako bi se osigurala plata efendiji ili osnovni uvjeti. Drugo, o čemu bi trebale razmisliti osobe koje nisu članovi ili teška srca daju članarinu, koliko mjesečno plaćaju bilo kakav kurs ili trening za svoje dijete? Često je taj iznos i to na mjesečnom nivou veći od članarine u IZ na godišnjem nivou i to dobro znamo svi koji smo upisali dijete na fudbal, plivanje ili bilo šta. Koliko se za sve mektebske časove u toku godine plati efendija? Dalje, stoljećima svjedočimo, a druge znanstvene oblasti to dokazuju, da je jedan kolektiv uspješan ako postoji neko rukovodstvo koje brine o kolektivu u svakom trenutku. Ono što će mnogi posvjedočiti, koji su bili u džematskom odboru, da bez ozbiljnog imama nema ni ozbiljnog džemata ma koliko duhovnosti bilo prisutno u redovima džamijskim. Također, vjerovatno svi džemati imaju problem u funkcioniranju ako se imam bavi isključivo vjerom: namazom, mektebom, predavanjima itd., jer imam mora biti prvi i posljednji koji brine i o režijama i o puknutoj cijevi u džamiji. Stoga, koliko košta osoba u nekoj manjoj firmi koja brine o svemu ovome i koja neće, nakon uočenog problema, nakon radnog vremena (sic!) okrenuti glavu i otići svojoj kući prepuštajući problem muteveliji i cijelom džematu? Kada već govorimo o svojoj basnoslovnoj cifri koju izdvajamo za članarinu, razmotrimo je malo. Postoje različiti iznosi članarine, od 50 do 100 maraka godišnje, stoga za neki srednji iznos uzmimo 75KM. Većina osoba, nadati se, počinje plaćati članarinu IZ u srednjim tridesetim, ali uzmimo da počinju plaćati članarinu od 30. godine života. Do 65. godine života osoba će za članarinu dati 2.625 maraka. Nekima je ovo tako skroman iznos da ga žele unaprijed platiti za cijeli život. To su, okvirno govoreći, dvije ili tri bruto mjesečne plate imama, s obzirom da se u većini slučajeva imamska plata kreće od 600 do 1000KM. Drugim riječima, za skoror cijeli naš život, za nas, našu suprugu i svu našu djecu imam je nama na raspolaganju za dvije njegove plate. Govoreći u svoje ime ne znam koliko bih imao snage i volje za ovaj novac biti dostupan stalno bilo kome i još raditi desetine drugih posebnih poslova, koje nalažu više instance IZ kao i sami džemat, od kursa do organizacije posebnih večeri. Budimo iskreni, mnogi od nas nakon radnog vremena ne žele vidjeti, a kamoli slušati nekoga i biti uključen u neke zajedničke projekte. Do 65. godine života osoba će za članarinu dati 2.625 maraka. Drugim riječima, za skoro cijeli život, našu suprugu i svu našu djecu efendija je nama na raspolaganju za njegove dvije-tri plate. Govoreći u svoje ime ne znam koliko bih imao snage i volje za ovaj novac biti dostupan stalno bilo kome i još raditi desetine drugih posebnih poslova, koje nalažu više instance IZ kao i sami džemat, od kursa do organizacije posebnih večeri.

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine sinoć je na stadionu u Torinu poražena od Italije sa 2:1 (0:1) u četvrtom susretu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2020. godine.

 Centar za dijalog - Vesatijja organizira okrugli sto „Islam i moralni izazovi u 21. stoljeću“

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine večeras na stadionu Juventusa u Torinu protiv selekcije Italije igra četvrti susret kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2020. godine.

U vezi kampanje koja se u nekim medijima ovih dana vodila protiv institucionalnog prikupljanja zekata u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini i pokušaja da se među članove i pripadnike zajednice unese sumnja u transparentnost procesa prikupljanja i distribucije zekata, saopćenje za javnost oglasio se Ured za zekat IZ u BiH- U ovom saopćenju se kaže:

Treba spomenuti i jednu negativnu pojavu novijeg datuma među našim muslimanima, a kojoj je uzrok lijenost u bogobojaznosti: redovito slijeđenje najlakšeg mišljenja u pitanjima u kojima postoji razilaženje, čak i kad je to mišljenje ne samo u suprotnosti sa stavom našeg hanefijskog mezheba, već i sa stavom sva četiri mezheba Lijenost je gora od bolesti, kaže stara bosanskomuslimanska narodna poslovica. I pored svog velikog potencijala, ljudi zbog lijenosti ne mogu da na pravi način i u pravoj mjeri ostvare bogobojaznost: nemarni su prema namazu, postu, zikru, Kur’anu i drugim vidovima ibadeta, nemaju dobru komunikaciju sa komšijama, roditeljima, djecom, rodbinom i drugim ljudima, ne uključuju se u društveno korisne akcije, ne ustežu se od mita i korupcije, skloni su prevarama i malverzacijama, nisu dovoljno ekološki osvješćeni itd. Stoga ne treba da čudi da je Muhammed, a.s., učio dovu: Gospodaru moj, tražim kod Tebe zaštitu od lijenosti. (Bilježe je Buhari, Muslim, Ahmed i dr.) Najčešći uzroci lijenosti Kako bismo pobijedili lijenost u bogobojaznosti, dijagnosticirat ćemo njene najčešće uzroke i istovremeno dati i savjete kako ih suzbiti. Kako bismo pobijedili lijenost u bogobojaznosti, prvo ćemo dijagnosticirati njene najčešće uzroke, a onda dati i savjete kako je suzbiti. 1. Imetak i porodica. Uzvišeni Allah na najmanje sedam mjesta navodi imetak i porodicu kao eventualnu smetnju bogobojaznosti. Tako, između ostalog, kaže: O vjernici, neka vas imeci vaši i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni. (El-Munafikun, 9) Naime, čovjek, u trci kako da svojoj porodici obezbijedi najbolje materijalne uslove (kuća/stan, auto, škola, kursevi i treninzi za djecu, vikendica, ljetovanja i zimovanja itd.), tj. u trci za Dunjalukom, često zapostavlja rad za Ahiret. Njegov rad za Dunjaluk, pošto je popraćen lijenošću u ibadetima, pretvara se u gramzivost i pohlepu. Štaviše, on zaboravlja da je upravo Allah, dž.š., Taj koji obezbjeđuje čovjeku sreću i na ovom, dunjalučkom svijetu, kao i na onom, ahiretskom svijetu. Kur’an savjetuje da se lijenost u bogobojaznosti zbog imetka i porodice, odnosno radi gramzivog obezbjeđivanja materijalnih dobara svojoj porodici, suzbija prvenstveno udjeljivanjem sadake: Imeci vaši i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika; Zato se Allaha bojte koliko možete, i slušajte i pokoravajte se i sadaku udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće tî koji će uspjeti. (Et-Tegabun, 15-16) Koristi od sadake za bogobojaznost su mnogobrojne:- dijeljenjem se čovjek navikava odvajati od njemu drage stvari - imetka,- upoznavanjem sa siromašnim ljudima i porodicama, koji imaju malo, a sretniji i zadovoljni su od nas, čovjek praktično uči kako za ovosvjetsku sreću ne treba mnogo,- budući da su siromašni u stalnim nedaćama, čovjek spoznaje kako on, kao neko ko ima više imetka, treba biti zahvalniji na blagodatima koje mu je Allah, dž.š., dao.2. Dunjalučki užici. Vrlo čest uzrok lijenosti u bogobojaznosti je ovisnost o prolaznim dunjalučkim strastima i užicima. Naime, džennetski način življenja nije lahak, kao što je slučaj sa džehennemskim načinom života, kako nas i Muhammed, a.s., upozorava: Džennet je okružen nelagodnostima, dok je Vatra (Džehennem) okružena strastima. (Bilježe ga Muslim, Tirmizi i dr.) Dalje, čovjek je po prirodi malodušno biće, odnosno biće koje preza i posustaje pred poteškoćama, kako Kur’an poručuje. Zato čovjek zna biti zaveden Dunjalukom, misleći da su njegove ljepote trajne i neprolazne: “Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece!... A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na Ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (El-Hadid, 20) Razni su oblici dunjalučkih uživanja koji stvaraju ovisnost: razne igre, vidovi zabave, muzika, duhan, alkohol, droge, kocka, blud, općenito hrana i piće, putovanja, druženja itd. Svi dotični oblici ovisniku oduzimaju dragocjeno slobodno vrijeme koje bi inače iskoristio u svoju duhovnu nadogradnju. Kur’an, kao rješenje lijenosti u bogobojaznosti zbog dunjalučkih užitaka, pored traženja oprosta (istigfara), predlaže da čovjek svoje hrđavo društvo, koje ovisi o Dunjaluku, zamijeni sa čestitim društvom, čiji se pripadnici natječu u činjenju dobrih, djela kojima se približavamo Bogu: “Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju će dati onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat velika.“ (El-Hadid, 21) Od njih se mogu čuti rečenice tipa “ne mogu da klanjam/postim, jer radim”, “od vjere se ne živi” i sl. Allah, dž.š., je upozorio na iskušenja vlasti i karijere i njihov negativan utjecaj na bogobojaznost. 3. Karijera i vlast. Nekim ljudima su karijera i vlast na prvom mjestu. Stoga, radi karijere zapostave ne samo svoj odnos prema Bogu i svoj vjerski odgoj, već i vjerski odgoj svoje porodice. Od njih se mogu čuti rečenice tipa “ne mogu da klanjam/postim, jer radim”, “od vjere se ne živi” i sl. Allah, dž.š., je upozorio na iskušenja vlasti i karijere i njihov negativan utjecaj na bogobojaznost. Tako je u Kur’anu naveo, kao primjer onoga ko je iskušan vlašću, između ostalih, faraona, a kao primjer onoga ko je iskušan sa karijerom Hamana, prvog faraonovog ministra. Čak je i Iblis, vođa šejtana, obećavši neprolaznu vlast, zaveo hazreti Adema i hazreti Havvu: “Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: ‘O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i vlast koja neće nestati?’“ (Ta-ha, 120) Uzvišeni Allah je dao i savjet kako suzbiti lijenost u bogobojaznosti koja je nastala zbog karijere i vlasti kroz uzorite primjere: Sulejmana, a.s., i Davuda, a.s., koji su bili israilski kraljevi i poslanici, Jusufa, a.s., koji je bio poslanik i prvi ministar nemuslimanskom kralju Egipta, te Asije bint Muzahim, faraonove žene i muslimanke. Slijeđenje najlakšeg mišljenja Također, treba spomenuti i jednu negativnu pojavu novijeg datuma među našim muslimanima, a kojoj je uzrok lijenost u bogobojaznosti: redovito slijeđenje najlakšeg mišljenja u pitanjima u kojima postoji razilaženje, čak i kad je to mišljenje ne samo u suprotnosti sa stavom našeg hanefijskog mezheba, već i sa stavom sva četiri mezheba, te praktikovanje olakšice (ruhse) u svakoj situaciji, čak i gdje nema opravdanja za nju. Zbog takvog razmišljanja imamo npr. slučajeve da se čovjek bespotrebno javno mrsi u ramazanu u kombiju u kojem svi ostali putnici poste, čak i šofer, pod izgovorom da je musafiru dozvoljeno omrsiti se i napostiti.Na kraju, nije teško zaključiti da je središnji put bogobojaznost na osnovu realnih mogućnosti, a ne bogobojaznost zasnovana na lijenosti ili bogobojaznost bazirana na nerealnim mogućnostima.

S ciljem zaštite pravne istine, zaustavljanja prakse negiranja Genocida u Srebrenici nad Bošnjacima i glorifikacije njihovih izvršilaca, Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio je 13. maja na vanrednoj sjednici u Sarajevu Rezoluciju kojom poziva zastupnike i delegate u oba doma Parlamentarne skupštine BiH da donesu zakon o zabrani negiranja Genocida, Holokausta i drugih zločina, te poziva i ostala parlamentarna tijela na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou da donesu rezolucije kojima će potvrditi opredjeljenje za poštivanje presuda suda Ujedinjenih naroda, rezolucija UN i Evropskog parlamenta. U preambuli Rezolucije Predstavničkog doma Parlamenta FBiH se navodi da se usvaja uzimajući u obzir zahtjev 12 udruženja žrtava temeljen na pravosnažnim presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MICT), rezolucija Evropskog parlamenta o Srebrenici, te Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Bosne i Hercegovine od 16. juna 2008. godine i rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 827 od 25. maja 1993., 1551 od 9. jula 2004. i 1575 od 22. novembra 2004. godine. rezolucija Evropskog parlamenta od 7. jula 2005. godine, 15. januara 2009. godine i 9. jula 2015. godine, Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Bosne i Hercegovine od 16. juna 2008., kao i rezolucija Vijeća sigurnosti UN 827 od 25. maja 1993., 1551 od 9. jula 2004. i 1575 od 22. novembra 2004. godine. Zabranom negiranja Genocida do EU Rezolucija je usvojena s ciljem zaštite pravne istine, prava žrtava i zaustavljanja prakse negiranja Genocida, zločina protiv čovječnosti i glorifikacije njihovih izvršilaca, čime se izražava opredjeljenost pristupanja Bosne i Hercegovine i svih država Zapadnog Balkana Evropskoj uniji. Njome se pozivaju svi nivoi vlasti u BiH da ponište odluke o imenovanjima institucija, objekata, ulica i slično po imenima osuđenih ratnih zločinaca, a vlasti RS da ukinu odluku o davanju odlikovanja Radovanu Karadžiću i drugim zločincima presuđenim za genocid i ratne zločine.„Mi smo uradili što je u našoj moći. Očekujemo da svi poštuju ono što je usvojeno ovom rezolucijom, a što su predstavnici udruženja tražili. A bilo bi svakako konačno ljudski da se taj obrazac ponašanja konačno primjeni na ovim prostorima i pokaže da se poštuju sudovi UN i Evropski parlament“, kazala je u izjavi za Preporod Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret majki enklave Srebrenica i Žepa. Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio je ovu rezoluciju gotovo jednoglasno – 71 poslanik je bio „za“ i jedan suzdržan.Tekst Rezolucije su pripremili: Udruženje Pokret majki enklave Srebrenice i Žepe, Udruženje žrtava i svjedoka Genocida u BiH, Savez logoraša BiH, Udruženje-Žena žrtva rata, Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995., Udruženje nestalih općine Vogošća, Udruženje zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik, Udruženje logoraša Prijedor 92, Udruženje žena Podrinja, Organizacije porodica šehida, poginulih boraca, nestalih osoba Vrbanja Kotor-Varoš, Udruženje nestalih Ilijaš i Udruženje žena Srebrenice.U 13. tački ove rezolucije nalaže se Parlamentu Federacije BiH da ovu rezoluciju proslijedi Parlamentarnoj skupštini BiH, Narodnoj skupštini RS, Skupštini Brčko Distrikta i svim kantonalnim skupštinama, na kojima bi ona, također, trebala biti usvojena. „Kako smo informisani sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH na kojoj bi trebala biti usvojena ova rezolucija će biti zakazana u junu. Imajući u vidu da je Rezolucija u Federalnom parlamentu usvojena sa samo jednim suzdržanim očekujem da će biti usvojena i na Domu naroda “, kazao je u izjavi za Preporod Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka Genocida u BiH. „Pozvali smo se na niz dokumenata koji promoviraju istinu o dešavanjima u Srebrenici, dokumenata koji su usvojeni na međunarodnim institucijama kakav je Evropski parlament na osnovu presuda koje je donio sud Ujedinjenih nacija“, napominje Tahirović dodajući da se radi o prvom koraku na ovom nivou koji ima za cilj da u BiH dođemo do društva u kome će se poštovati žrtve Genocida, negiranje Genocida biti kažnjivo, kao i glorifikacija ratnih zločinaca. Tahirović se i ovim putem zahvalio poslanicima Predstavničkog doma FBiH koji su usvojili ovu rezoluciju. „Svaki normalan čovjek bi trebao i bez ikakve rezolucije i zakona poštovati žrtve i sve navedeno u ovoj Rezoluciji“, kazao je u izjavi za Preporod jedan od potpisnika prijedloga rezolucije Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka.U Rezoluciji se podsjeća da su pokolj u Srebrenici kao genocid prepoznali i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u presudi Žalbenog vijeća u predmetu Tužitelj protiv Radovana Karadžića i Međunarodni sud (ICJ) u predmetu koji se odnosi na primjenu Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore) od 27. februara 2007, str. 127, stavak 297. (ICJ)., kao i da je 20. marta Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične tribunale (IRMCT) donijelo pravosnažnu presudu u premetu Tužitelj protiv Radovana Karadžića kojom je potvrđena odgovornost Radovana Karadžića za učešće u četiri udružena zločinačka poduhvata, uključujući Genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti širom BiH, opsadu i širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva i držanje pripadnika mirovnih snaga UN-a kao talaca. Javno pismo-apel poslano na 1.000 adresa Inicijativi 12 udruženja žrtava za usvajanje ove rezolucije prethodilo je javno pismo – apel koje su ova udruženja poslali na 1.000 adresa. Ovim pismom su informisali Ured visokog predstavnika, članice Vijeća za implementaciju mira, zastupnike i delegate oba doma Parlamentarne skupštine BiH i Parlamenta Federacije, članove Evropskog parlamenta, rukovodstvo Evropske komisije i Vijeća Evrope, generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, Vijeće sigurnosti, Američki kongres i druge organizacije i institucije koje se bave pitanjima ljudskih prava da se u BiH i dalje negira Genocid u Srebrenici i negiraju činjenice utvrđene na sudu Ujedinjenih nacija. „Odlikovanje presuđenih ratnih zločina i nazivanje studentskog doma po zločincu Karadžiću proteklo je uz sramotnu šutnju i nečinjenje OHR-a i ostatka međunarodnih predstavnika u Vijeću za implementaciju mira, kao i većine domaćih političara. Ovo je nas žrtve posebno pogodilo. Ponovo se osjećamo izdanim i ostavljenim od međunarodne zajednice, kao što smo se osjećali tokom agresije na BiH. Šutnja i nečinjenje ohrabruju vlasti bh. entiteta RS da nastave sa anticivilizacijskim postupcima i da time stvaraju ambijent koji onemogućava povjerenje među narodima u BiH, do kojeg je nama stalo unatoč svemu što smo preživjeli. Bez povjerenja nemoguće je graditi stabilnost i mir“, navedeno je u ovom pismu kojim je zatraženo da se izvrši pritisak na vlasti u manjem bh entitetu RS kako bi povukle anticivilizacijske odluke o imenovanju studentskog doma po ratnom zločincu Karadžiću, odluke o odlikovanju presuđenim ratnim zločincima, obrisali postojeći nazivi ulica datih po njihovim imenima i onemogućilo buduće imenovanje ulica, škola i drugih institucija po zločincima, te da se zakonski zabrani negiranje Genocida, Holokausta i drugih zločina, kao i njihovo slavljenje.„Cristian Dan Preda, izvjestilac Evropskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu, sredinom aprila 2019. godine je zatražio stav i mišljenje Evropske komisije zbog negiranja Genocida u Srebrenici i slavljenja ratnih zločinaca u RS. Pitao ih je šta će učiniti da to zaustave. Mislim da je izjava Del Prede bila upravo na tragu ovog našeg pisma“, kaže Tahirović dodajući da „postoji volja međunarodnih organizacija i institucija da se konačno stane svemu ovome što se dešava na prostoru BiH ukraj, a prije svega mislim na negiranje Genocida i veličanje presuđenih ratnih zločinaca“. Tahirović smatra da na to ukazuje i posljednji izvještaj visokog predstavnika Valentina Incka Vijeću sigurnosti.„Naša očekivanja su velika“, kaže Tahirović ističući da je ključ ovog problema usvajanje izmjena i dopunama Krivičnog zakona BiH, kojim bi se spriječilo i kaznilo svako javno odobravanje, poricanje ili teško umanjivanje zločina Genocida, te podsjeća na rezoluciju Evropskog parlamenta od 29. novembra 2018., u okviru koje je prihvaćen amandman slovenskog europarlamentarca dr. Igora Šoltesa prema kome je temeljni korak Srbije ka pristupanju EU priznanje Genocida u Srebrenici. “Evropski parlament žali zbog kontinuiranog poricanja genocida u Srebrenici od nekih srpskih vlasti”, stoji uovoj rezoluciji, te naglašava da je “priznavanje Genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije ka pristupanju EU.” „Zbog ove inicijative dr. Šoltesa i njegovog doprinosa u promovisanju istine i zaštite žrtava Genocida predložili smo zajedno sa Udruženjem Žene Podrinja Organizacionom odboru za obilježavanje 24. godišnjice genocida u Srebrenici, da dodijeli „Potočarsku povelju“ dr. Igoru Šoltesu“, ističe Munira Subašić. Povelja će biti uručena na 25. godišnjici obilježavanja Genocida u Srebrenici.  Parlamenti u BiH nemoćni Zadnji put je prijedlog zakona o dopunama Krivičnog zakona BiH koji tretira problem negiranja genocida predložen u maju 2017. godine na zahtjev Denisa Bećirevića. On je ovaj prijedlog uputio zajedno s udruženjima žrtava koja su učestvovala u izradi konačnog teksta. Odbijen je jer nije dobio entitetsku većinu u bh entitetu RS.Tri su prijedloga o negiranju Genocida i Holokausta bila ranije podnešena Parlamentu Bosne i Hercegovine i odbijena, a da se o njima nije ni raspravljalo. Prvi su podnijeli Azra Hadžiahmetović i Beriz Belkić. 5. septembra 2011. godine pod nazivom „Prijedlog Zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja Holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti“.Drugi su podnijeli Denis Bečirević, Saša Magazinović i Mirsad Mešić Parlamentu Bosne i Hercegovine 22. marta 2016. godine kao Prijedlog zakona o zabrani javnog poricanja. Odbijen je u prvom čitanju. Nastavkom predugog tolerisanja negiranja Genocida u Srebrenici i nepoštivanja međunarodnih obaveza u BiH – što je postalo zvanična politika manjeg bh entiteta i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, međunarodna zajednica zatvara vrata evropskom putu BiH. Na njima je hoće li dopustiti završnu fazu Genocida, jer dopuštaju njegovo negiranje, što, valjda znamo, vodi tome, ili će konačno reagirati i nametnuti zakon o zabrani negiranja Genocida. Time bi dokazali da su protiv realizacije šest strateških ciljeva „Srpske republike Bosne i Hercegovine“ objelodanjene 12. maja 1992. u Banjoj Luci. Ovi ciljevi su utemeljeni na Memorandumu iz 1986., a Republika Srbija i manji bh entitet RS ih ponovo vraćaju praćenjem smjernica Memoranduma 2 iz 2011. godine u koje spada i negiranje Genocida u Srebrenici. Treći je upućen nakon što je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrdilo 13. juni 2017. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se definira pojam javnog poticanja na nasilje i mržnju. Ovim zakonom se, između ostalog, kažnjava i onaj „ko poriče ili grubo umanjuje, pravosnažnom odlukom međunarodnog ili domaćeg suda utvrđen zločin genocida, zločin protiv čovječnosti i ratni zločin iz člana 6., 7. i 8. Statuta stalnog Međunarodnog krivičnog suda ili zločin iz člana 6. Povelje Međunarodnog vojnog suda, pridružene Londonskom sporazumu od 8. augusta 1945. godine i drugog međunarodnog suda koji prihvata Bosna i Hercegovina“.Predlagač, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, dostavio je ovaj Prijedlog zakona Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Na ovaj prijedlog Ministarstvo pravde RS je podnijelo primjedbe koje se odnose na kvalifikacije govora mržnje i krivičnih djela ratnih zločina i Genocida tvrdeći, između ostalog, da su ti zakoni entitetskog nivoa.Na nivou Federacije BiH Predstavnički dom je 23. februara 2016. usvojio „Nacrt zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti“, koji je predložio i uputio u proceduru Dennis Gratz 1. septembra 2015., ali ovaj Nacrt zakona zbog blokade HDZ BiH još uvijek nije razmatran na Domu naroda. Zabrana negiranja Genocida ili preoblikovanje historije “Potreba za donošenjem zakona o negiranju Genocida je više nego očigledna,” bio je komentar iz Ureda visokog predstavnika (OHR) nakon konačne presude ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, ali uz napomenu da to trebaju uraditi institucije BiH i njeni novoizabrani organi vlasti koji, kako je rekao „sada imaju priliku da pokažu da su opredijeljeni za vladavinu prava i dobro upravljanje i da usvoje relevantne zakone“?!! Visoki predstavnik to kaže kao da već 10 godina nije u dejtonskoj BiH u kojoj Parlament Bosne i Hercegovine jeste usvojio zakon o odbrani, kao i onaj o obavještajnoj službi i uspostavi Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, ali uz snažnu podršku i angažman međunarodne zajednice, tj. visokog predstavnika. Da bi došli do institucija BiH koje će usvajati relevantne zakone, kako kaže visoki predstavnik, potrebno je nametnuti bazne zakone usklađene s evropskim zakonima, u koje spada i zakon o zabrani negiranja genocida. „Krajnje je vrijeme da se visoki predstavnik probudi iz dubokog sna i nametne ovaj zakon o zabrani negiranja Genocida. U suprotnom njegovo prisustvo u BiH nema nikakvog smisla“, kaže Kada Hotić iz Udruženja Pokret majki enklave Srebrenica i Žepa.„Pod zastavom i grbom Radovana Karadžića učinjen je strašan zločin u BiH i strašan Genocid. Ista ta zastava, isti taj grb, iste institucije koje je Karadžić stvorio danas su naslijeđene. Ako ovakvo ostane stanje, ako BiH ostane bez zakona o negiranju Genocida, onda je Karadžić upravu kada je poslao poruku iz Haga prvi dan nakon presude ‘Ja sam pobjednik. Pobjednik je RS’”, kaže predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković, dodajući da će udruženja žrtava tražiti od obrazovnih institucija da se zvanične presude uvrste u program izučavanja, a ne neke kvazi komisije.Međunarodna zajednica ima dvije solucije, ili će nenametanjem ovog zakona dopustiti završnu fazu Genocida, jer dopuštaju negiranje Genocida, što je, valjda znamo, njegova završna faza - koja ima za cilj da preoblikuje historiju u smislu demoniziranja žrtava i rehabilitacije počinitelja, ili će konačno reagirati i kao podršku BiH i njenim evropskim integracijama nametnuti zakon o zabrani negiranja Genocida. Time bi dokazali da su protiv nastavka realizacije šest strateških ciljeva „Srpske republike Bosne i Hercegovine objelodanjenih 12. maja 1992. u Banjoj Luci, a utemeljenih na Memorandumu SANU-a iz 1986.. Republika Srbija i manji bh entitet RS ih nastoje ponovno realizirati prateći smjernice Memoranduma 2 iz 2011. godine u koje spada i negiranje genocida u Srebrenici, a na što je nedavno upozorio i Bogić Bogičević u svojim medijskim istupima.Nastavkom predugog toleriranja negiranja genocida i nepoštivanja međunarodnih obaveza – što je postalo zvanična politika manjeg bh entiteta RS i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, sve više upućuje na to da se međunarodna zajednica odlučila na prvu soluciju. Ili, ipak nije?!! Pokazaće nam zakonom o zabrani negiranja Genocida jer borba protiv negiranja Genocida i progon zločinaca još uvijek predstavlja Condicio sine qua non za Bosnu i Hercegovinu i njene evropske integracije. Ovaj zakon je potreban svim građanima BiH i ključan je za budućnost ove zemlje koja je još uvijek talac negatora Genocida, jer, kako možemo tražiti od mladih da je ne napuštaju, ako se on nekažnjeno negira i u Predsjedništvu i u Parlamentu Bosne i Hercegovine i ako se nekažnjeno u njoj glorificiraju kreatori i počinitelji Genocida, a studentima u manjem bh entitetu kao uzor predstavljaju ratni zločinci presuđeni na Sudu kojeg su osnovale Ujedinjene nacije.

Dodjelom pehara i medalja najuspješnijim ekipama i pojedincima okončan je dvodnevni, drugi po redu, Međunarodni bajramski nogometni turnir za djecu.