Iskoristiti potencijal diplomantkinja islamskih fakulteta

Porodica je mjesto najranijeg učenja i zasnivanja temeljnih vrijednosti. Pred roditeljima je najviše izazova i odgovornosti. U nedavnoj prošlosti roditelji su se okretali više na svoje iskustvene metode, svoje roditelje i tradiciju. Iako neki pokušavaju negirati sve pedagoške vrijednosti ovog modela, zadivljuje način na koji opstaju patrijarhalni modeli učenja, razvoj moralnosti i duhovnosti. Ono što ovaj način odgajanja uspijeva, a što danas jako nedostaje, jeste osposobljavanje za socijalne uloge. Generacija današnjih majki je neuporedivo manje uspješna u pripremi kćeri za uloge koje ih čekaju nakon zasnivanja vlastite porodice. I momci vrlo često nisu pripremljeni za ulogu muža, oca, domaćina. Organiziranje doma u kojem djeca zdravo odrastaju zahtijeva pozitivnu volju i odlučnost supružnika. Posebno je dobra organizacija važna ako oba roditelja rade. Zbog ostavljanja tradicionalnih vrijednosti i udaljavanja šire familije, porodice su sve više prepuštene same sebi. Komšije, posebno u velikim gradovima, se uglavnom ne poznaju.  Djeca u takvim okolnostima vrlo rano iskuse usamljenost i otuđenost.

U ranom djetinjstvu majka je najvažniji  odgajatelj. O njezinoj brizi, njezi i ljubavi zavisi  formiranje buduće ličnosti, tjelesno i duševno zdravlje djeteta.  Kasnije sve važniju ulogu dobija otac kao odgajatelj. Njegova različitost od majke počinje zanimati dijete, njegovi interesi, poslovi, briga o djetetu sve više mu znače. Dijete rado provodi vrijeme sa ocem i emocionalna povezanost  sve više jača. Djetetu su potrebna oba osjećajna kontakta, i s ocem i majkom. Oni se međusobno dopunjuju i dijete se osjeća sigurno i sretno. Zadovoljno, samopouzdano dijete, koje u svojoj porodici na praktičan način živi vjerske i  univerzalne vrijednosti, je garant buduće ličnosti koja će biti korisna društvu.  Nema te institucije koja može nadomjestiti ono što se unutar porodice ne uradi kako treba. Zbog toga je nepravedno prozivati školu, vršnjake, društvo, medije onda kada roditelji zakažu. Sve nabrojano ima udjela u odgoju i obrazovanju djece, to je istina. Ali presudnu ulogu ima porodica.

Iluzorno je očekivati da će se problemi sami od sebe riješiti. Evidentiramo, analiziramo, ali vrlo rijetko nudimo moguća rješenja. Veliki je prostor otvorenih pitanja o tome ko i na koji način pomaže porodici u izvršavanju njenih funkcija, naročito onih koje se odnose na odgoj. Pri tome se često zamjenjuju teze kako je zdravlje porodice bezuslovno vezano samo za opstanak i preživljavanje, a ne na njenu unutarnju moć, na snagu odnosa svih njenih članova, kvalitet bračne veze, a sve je to od suštinskog značaja za zdravo društvo.

Cijeli tekst u printanom izdanju od 1. novembra