„Spašavanje imama Ahmeda“

Piše: Nedžad Grabus

Kišno sarajevsko jutro, u subotu, 8. novembra 2025., izgledalo je kao posebna prilika za čitanje ili obavljanje poslova koji stalno čekaju na svoj red.

Poruka od imama Ahmeda Ibrahima Ajvaza iz džemata Vaklinovo, općina Satovča, regija Blagojevgrad, Bugarska, povezala je puno ljudi u Sarajevu i potvrdila kako je činjenje dobrih djela suštinska odrednica muslimanskog identiteta u Bosni i Hercegovini.

Imam Ahmed mi je poslao sljedeću govornu poruku: „Es-selamu alejkum brate, izvini molim te ahbabu, poštovani muftija Nedžade, ja sam imao udes na raskrsnici na Palama, u prvacu Sokoca, odakle me hitna pomoć smjestila u JZU Bolnica ‘Srbija’ u Lukavici. Stanje mi je jako teško, tražio sam da me prebace u Sarajevo, sad hoće li na Koševo, ne znam. Ako imaš neke mogućnosti da mi izađeš u susret, jako mi je teško, pluća su mi ‘otišla’, a imam i....“

Nazvao sam imama Ahmeda i dobio više informacija o njegovom stanju. Teško je govorio. Bio je uplašen. Objasnio je da ima ozbiljne zdravstvene probleme o kojima je potrebno upoznati i ljekare. Bio je svjestan činjenice da je lakše ostvariti željeni proces liječenja u poznatoj ustanovi kao što je Klinički centar Univerziteta u Sarajevu.

Bio je kod mene u posjeti u muftijstvu krajem oktobra, a u petak 7. novembra bio je s bivšim direktorom Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu profesorom i ambasadorom Senahidom Bristrićem. „Baš smo se ispričali s profesorom Bristrićem“, rekao mi je.

Ahmed Ajvaz je 1990. godine zajedno s učenicima iz Bugarske, Rumunije i Poljske upisao Gazi Husrev-begovu medresu. Ostao je u Sarajevu do septembra 1992. godine, bio je angažiran u Bakijama oko pripreme i gasula ubijenih civila i vojnika, šehida, na početku agresije i opsade Sarajeva.

Onda je studirao u Medini. Imam je u svom rodnom selu Vaklinovo, u kojem su većinsko stanovništvo Pomaci.

Ahmed Ajvaz ostao je povezan s Bosnom i Hercegovinom, često je posjećuje i druge motivira da se upoznaju s našim kulturnim naslijeđem. Jednostavno kazano, voli Bosnu i Hercegovinu.

U subotu, 8. novembra, krenuo je s prijateljem iz medrese da posjete selo u koje je Ahmed kao učenik odlazio u danima kada u medresi nije bilo nastave.

Teško je povrijeđen i hitno smješten u bolnicu. „Bio sam u Sarajevu, granate su bile posvuda, nisam ranjen, a evo sad sam povrijeđen“, govori imam Ahmed. Dragi Ahmede, svi znamo da Allah, dž. š., sve određuje..., pokušavam biti od pomoći kako bismo bili fokusirani na rješenje nastale situacije, refleksija će svakako biti dio razgovora kasnije.

Bilo je potrebno obaviti više telefonskih razgovora kako bi se usaglasila procedura i način transporta s urgentnog odjeljenja Bolnice ‘Srbija’ u Lukavici na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu. Doktorica Mirnesa Kovač-Zeljković je benevolentno uredila da Hitna pomoć Sarajevo transportira imama Ahmeda.

Najprije se zaplelo na prijemnom urgentnom odjeljenju KCUS-a. Pacijent nije osiguranik, nema dodatnog zdravstvenog ili turističkog osiguranja. Šef Rijasetovog Ureda za društvenu brigu Ibrahim-ef. Malanović riješio je sve dileme i probleme oko prijema, smještaja i liječenja.

Dr. Mirnes Kovač je upoznao Kabinet generalnog direktora KCUS-a o pacijentu i našoj želji da ga posjetimo u bolnici. Utvrđen je stepen povrede i način liječenja. Kada se dan umirio otišli smo Ibrahim-ef. Malanović i potpisnik ovih redaka u posjetu imamu Ahmedu.

Potresen i fizički povrijeđen imam Ahmed bio je konačno sretan i svjestan stanja i cijelog procesa kroz koji smo svi zajedno prošli. Njegova ljubav prema Bosni i Hercegovini i njenim ljudima postala je još snažnija i izraženija.

Dežurni ljekar dr. Safet Mušanović sa svojim timom objasnio nam je zdravstveno stanje imama Ahmeda. Oporavak će se nakon izlaska iz bolnice nastaviti u smještaju Studentskog centra Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini uz podršku direktora dr. Ferida Dautovića.

Profesor Senahid Bristrić, prof. Ismet Bečić i mnogi prijatelji posjetili su imama Ahmeda u bolnici. Primili su ga kao mladića, učenika Gazi Husrev-begove medrese 1990. godine. Ahmed je bio uz građane Sarajeva u teškim i šokantnim danima opsade Sarajeva početkom 1992. godine. Sada je došao red na nas da uzvratimo dobrim djelima imamu Ahmedu Ibrahimu Ajvazu.

U svijetu u kojem svaki dan slušamo i pratimo puno negativnih vijesti ili informacija, pozitivni primjeri često ostanu neprimjećeni.

Biti uz kolegu imama Ahmeda, koji svoj imamski posao obavlja na planinskom području Rodopi, bivše područje Trakije, sada na području između Bugarske i Grčke i prenosi ljubav prema islamskim vrijednostima i muslimanima u Bosni i Hercegovini koji su imali slično historijsko iskustvo kao i muslimani u drugim dijelovima Južne Evrope u procesu promjene državnih i političkih sistema.

Misija Islamske zajednice u Bosni i Hrecegovini istovremeno je i prosvjetiteljska i humana. Imam Ahmed je počeo učiti u Gazi Husrev-begovoj medresi o islamu u Sarajevu, sada se uvjerio da su njegovi profesori, prijatelji, ljekari i službenici u IZ svi jedinstveni, odlučni i opredijeljeni biti uz prijatelja kada je to potrebno.

Ured za društvenu brigu na čelu s Ibrahim-ef. Malanovićem potvrđuje koliko je važan organiziran i sistematski definiran pristup rješavanju izazova s kojima se ljudi susreću u različitim životnim situacijama.

U ovom slučaju, sačuvan je i dignitet imamskog poziva i pokazan visok etički nivo na kojem se zasniva djelovanje Islamske zajednice. Možda je vakat da posjetimo i Vaklinovo, džemat u kojem je imam Ahmed Ajvaz.

(Islamske informativne novine Preporod)