Reis Čaušević kao trajna inspiracija

Piše: Suad Mahmutović

Reis Mehmed Džemaluddin Čaušević nedvojbeno je jedna od najznačajnijih, ako ne i  najznačajnija bošnjačka ličnost u 20. stoljeću. Rođen je u Arapuši, Bosanska Krupa, 1870. godine.

Nakon školovanja u Bihaćkoj medresi, odlazi u Istanbul gdje završava Teološki i Pravni fakultet. Tu susreće najveću ulemu tadašnjeg Otomanskog carstva, ali nedugo poslije i velike reformatore: Afganija, Abduhua i Rešida Ridu. Svakako najveći utjecaj na njega ima Muhamed Abduhu, kojeg  naziva Ustazi muhterem – poštovani učitelj.

Od rane mladosti bavi se pitanjima kulturne i vjerske zaostalosti bosanskohercegovačkih muslimana. Njegov reformatorski rad počinje imenovanjem za člana Ulema medžlisa, 1905. godine. Analizira rad u mektebi ibtidaijama, rušdijama, medresama, Darul-mualliminu i Šerijatskoj sudačkoj školi u kojima se nastava izvodila na arapskom i još češće na turskom jeziku. Napominjemo da sve do reformi koje je uveo Čaušević nije postojao niti jedan vjeronaučni udžbenik na maternjem jeziku.

Obišao je sva mjesta u Bosni i Hercegovini tako da je imao cjelovit pregled. Slika koju je zatekao bila je potpuno poražavajuća – meketebi i medrese bili su u stanju potpune stagnacije.

Važno je napomenuti da mladi Čaušević 1903. godine drži predavanja u Begovoj džamiji i plijeni pažnju slušalaca. Govori o dunjaluku, a ne samo o ahiretu što je bila praksa tadašnje uleme. Uvodi arebicu kao prijelazno pismo, budući da su latinično i ćirilično pismo tada imali stigmu kufra.

Njegovu arebicu nazivaju matufovača, a njega ma’tuh – arapski senilan. Otpor arebici od strane konzervativne uleme je bio krajnje iracionalan. Reakcionarni dijelovi uleme nisu štedjeli uvrede na račun Čauševića. Spaho navodi da su neki vakifi čak zabranjivali unošenje takvih "kaurskih" udžbenika u mektebe pod njihovim pokroviteljstvom. Međutim, Čaušević kaže: "Ovo je ovako za narod najbolje. Ja ću na tome raditi svim silama pa makar me narod u svome neznanju, konzervativnosti i fanatizmu kamenovao." O svom trošku i vlastitoj nakladi izdaje: Mekteb,namijenjen imamima, Tarik, Bergiviju, kasnije Muallim i Misbah.

U svojstvu profesora na Šerijatsko­-sudačkoj školi, Sikirić ga opisuje kao vrsnog pedagoga s pristupom koji je prevazilazio tadašnje obrazovne standarde. Život je posvetio islahu – popravljanju sveukupnog stanja pri tome nimalo ne štedeći  sebe.

Iako je izabran za reisul-ulemu 27. oktobra 1913., svečano je ustoličen tek 26. aprila  1914. godine u praskozorje Prvog svjetskog rata. Taj period naziva najtežim dobom što ga ljudska historija bilježi. Poziva muslimane da štite Srbe i njihovu imovinu nakon atentata na prestolonasljednika Franca Ferdinanda.

Tokom rata brine o sirotinji. Jedne prilike Austro-Ugarska je tražila da se organiziraju mise zadušnice u crkvama i uče dove u džamijama za poginule austrijske vojnike. Tim povodom, u prepunoj Begovoj džamiji Čaušević pita Sarkotića i cijeli Generalštab: "Koji je to Bog što ćemo Ga moliti za pobjedu? Je li to Onaj isti što Ga vi, gospodo oficiri, psujete bosanskim vojnicima?"

Nakon rata formirana je Kraljevina SHS koja je donijela Zakon o agrarnoj reformi. U članu 1 tog zakona navodi se da zemlja pripada onima koje je obrađuju. Na osnovu toga, bosanskim muslimanima oduzeto je 1.175 305 hektara zemlje koja je podijeljena na 249.518 srpskih porodica kmetova, bezemljaša, ratnih vojnih invalida i drugih.

Tada je oduzeto i oko četiri miliona dunuma vakufske zemlje. Čaušević reagira na nepravdu koja se konstantno čini muslimanima. Posebno, nakon pokolja u Šahovićima gdje je za svega dva dana ubijeno 636 muslimana. O tome je pisao milovan Đilas u knjizi Land without justice – Zemlja bez pravde u kojoj detaljno opisuje taj zločin u kojem je učestvovao i njegov otac. 

Čaušević ukazuje na taj i druge zločine te konstantnu nepravdu od strane nove versajske države – Kraljevine SHS u intervju u kojeg je dao za časopis Temps francuskom novinaru Čarlsu Rivetu. Vlast su ove izjave Čauševića uveliko razljutile te su tri puta tražili da povuče svoje riječi ili da odstupi sa funkcije. Međutim, Čaušević odgovara: "Niti ću opozvati, niti se kajem."

Čaušević se je jedini protivio donošenju Zakona o IVZ Kraljevine Jugoslavije iz 1930. godine koji je podrazumijevao ukidanje islamske vjerske i vakufsko-mearifske  samouprave.

Također je bilo predviđeno da se Kraljevskim ukazom vrši postavljanje reisul uleme, članova Ulema medžlisa i muftija. Također je bilo prijedloga da se sjedište Rijaseta prenese u Beograd. Svemu tome protivi se reis Čaušević kao i favoriziranju Srpske pravoslavne crkve, nametanju neislamskih praznika muslimanskoj djeci i kaže ministru pravde: "Onda ti Milane budi reisul-ulema, ja neću."  Nakon toga časno se povlači sa funcije reisul-uleme, čuvajući na taj način vlastito dostojanstvo ali i čast Islamske zajednice.

Reformatorski rad reisa Čauševića  

Reforme koje je uveo Čaušević bile su iznimno značajne. Na izdavačkom planu izdao je oko oko 520 000 raznih djela ispisanih arebicom. Podsjećamo da je po evropskim standardima 1910. godine u Bosni i Hercegovini bilo 94,65% muslimana nepismeno.

Naravno, posebno značajna odluka je bila da se hutbe kazuju na maternjem jeziku jer su ranije bile na arapskom i turskom jeziku. Dao je ženi posebno mjesto u društvu. Posebno su bile značajne rasprave o otkrivanju lica žena i nošenju kape sa strehom ili šešira. Čaušević napominje da su ljudi ostajali bez posla ukoliko su odbijali da nose takve kape i navodi primjer radnika na željeznici.

Zajedno sa hafizom Pandžom preveo je Kur’an Časni 1937. godine. Konzeravtivna ulema ga je optuživala da je njegov prijevod pun biblijskih tekstova. On im kaže "Dete vi prevedite bolje. Ko tako uradi ja ga u čelo ljubim."  Nisu preveli!

Poznato je da je sljedeći prijevod Kur’ana Besima Korkuta, štampan četrdeset godina kasnije, 1977. godine.  

Reis Čaušević preselio je na ahiret 1938. godine. Na dženazi mu je bilo preko pedeset hiljada ljudi. Oni koji su ga napadali napisali su najljepše nekrologe u njegovu čast.

Bio je vrstan intelektualac, erudita i poliglota. Govorio je arapski, perzijski, turski i njemački jezik. Život i djela reisa Čauševića su trajna inspiracija svakom Bošnjaku pojedinačno da bude bolji čovjek, a samim time i bolji musliman. Hrabrost, odvažnost i dostojanstvo reisa Čauševića trebaju biti motiv i pokretačka snaga svima nama. Jer, svijet se kreće naprijed, pa ako se mi ne budemo ravnali prema duhu vremena, bićemo pregaženi, govorio je ovaj velikan bošnjačke prošlosti.

P.S. Tekst je nastao povodom promocije knjige hafiza, dr. Adila Makića Reis Čaušević u službi vjere i zajednice, održane u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, 6. maja tekuće godine.

(Preporod.info)