Muftija u penziji Seid-ef. Smajkić: Neretvanska deklaracija je poziv na ravnopravnost i zajednički život

U posebnom izdanju emisije "Naša južna baština", koja će biti emitovana u utorak 26. maja u programu radija i TV BIR, gostovao je Seid-ef. Smajkić, koji je govorio o značaju Neretvanske deklaracije za mir i ravnopravnost, historijskim iskustvima Bošnjaka u Hercegovini, ali i aktuelnim političkim izazovima u Mostaru i dolini Neretve.

Smajkić smatra da je nedavno usvojena Neretvanska deklaracija nastavak procesa započetog još početkom devedesetih godina. Podsjetio je da su 1992. godine, kroz Vijeće muslimana Hercegovine i druge bošnjačke institucije, donijeli Rezoluciju muslimana Hercegovine, oslanjajući se na poznatu Rezoluciju muslimana iz 1941. godine.

Rezolucija muslimana iz 1941. godine bila je jasan odgovor na fašizam, progone i zločine nad Srbima, Jevrejima i Romima, dok je rezolucija iz 1992. godine predstavljala reakciju na tadašnju politiku Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i HVO-a.

U tom kontekstu, Neretvansku deklaraciju vidi kao savremeni dokument koji afirmira ravnopravnost, ljudska prava, suživot i institucionalnu jednakost svih građana Hercegovine.

Govoreći o političkim okolnostima kroz historiju, Smajkić povlači paralelu između 1941, 1992. i današnjeg vremena, upozoravajući na, kako kaže, kontinuitet ideologija koje pokušavaju teritorijalno i politički podijeliti Bosnu i Hercegovinu.

Smatra da se ideja trećeg entiteta danas otvorenije zagovara nego ranije te da određeni politički projekti nikada nisu u potpunosti napušteni.

Podsjetio je i na ratna iskustva iz Mostara, navodeći da su početkom devedesetih predstavnici Vijeća muslimana Hercegovine okupljali intelektualce i političke predstavnike iz cijele Hercegovine kako bi odgovorili na diskriminaciju i prijetnje Bošnjacima.

Prisjetio se i pokušaja deportacije Bošnjaka iz Mostara prema Zenici, istaknuvši da je dolazak delegacije UNHCR-a tada spriječio realizaciju takvih planova.

Smajkić smatra da Mostar mora ostati zajednički grad svih njegovih građana, a ne prostor ekskluzivnog nacionalnog svojatanja.

Naglašava da su u Hercegovini prisutni duboki problemi nepovjerenja, političkih blokada i institucionalne diskriminacije, posebno kroz obrazovni sistem, zapošljavanje i funkcioniranje javnih institucija.

Kao jedan od najproblematičnijih primjera naveo je koncept „dvije škole pod jednim krovom“, ocjenjujući ga štetnim za buduće generacije jer djecu odgaja u podijeljenom društvenom ambijentu.

Govoreći o poslijeratnom periodu, podsjetio je na teškoće u procesu obnove džamija u Hercegovini. Prisjetio se kako su lokalne administracije pod kontrolom hrvatske politike često opstruirale izdavanje dozvola za obnovu porušenih vjerskih objekata Islamske zajednice.

Kao poseban primjer izdvojio je obnovu Careve džamije u Stocu, navodeći da je lokalna vlast nudila dozvolu samo pod uslovom da džamija ne bude obnovljena na izvornom mjestu.

Naglasio je da su mnogi projekti obnove realizirani zahvaljujući federalnim institucijama i podršci pojedinaca iz Sarajeva, a ne lokalnim strukturama vlasti.

Smajkić se osvrnuo i na simbolički izgled Mostara nakon rata, ističući da su veliki križ na Humu i drugi dominantni simboli iznad grada kod dijela građana stvorili osjećaj nelagode i političke dominacije.

Istakao je da vjerski simboli sami po sebi nisu problem, ali da njihovo postavljanje na dominantnim lokacijama dobija političku dimenziju i šalje poruke podjele.

Govoreći o samoj Neretvanskoj deklaraciji, ocijenio ju je kvalitetnim dokumentom koji promovira pomirenje, toleranciju, koegzistenciju i multietnički život bez odricanja od prava bilo kojeg naroda ili građanina.

Posebno je naglasio da deklaracija ne zagovara podjele niti svojatanje prostora, nego zajednički život i ravnopravnost u Hercegovini i dolini Neretve.

Smatra da bi deklaracija trebala biti važna platforma djelovanja bošnjačkih političkih predstavnika, bez obzira na stranačke interese i predizborne kalkulacije.

Podsjetio je da su Bošnjaci kroz historiju prolazili kroz različite oblike negiranja identiteta, jezika i nacionalnog imena, zbog čega, kako kaže, trebaju imati dodatnu svijest o važnosti zajedničkog političkog djelovanja.

Na kraju razgovora podsjetio je na maj 1993. godine i početak velikih napada na istočni dio Mostara, kada su civili protjerivani iz svojih domova, a bošnjački politički i društveni predstavnici masovno hapšeni.

Prisjetio se i javnih poziva da Bošnjaci ističu bijele čaršafe kao znak pokoravanja, što je ocijenio pokušajem poniženja i nametanja simbolike predaje.

Kazao je da je upravo jedinstvo Bošnjaka u tim trenucima omogućilo organiziranje odbrane Mostara i očuvanje morala među građanima.

Kao ključnu poruku za današnje vrijeme, Smajkić ističe potrebu jedinstva, institucionalne odgovornosti i okupljanja oko zajedničkih principa sadržanih u Neretvanskoj deklaraciji, upozoravajući da političke podjele i međusobna izolacija mogu imati dugoročne posljedice za Bošnjake u Hercegovini i državu Bosnu i Hercegovinu.

(Hasan Eminović/Preporod.info)