Sidk – istina i kizb – laž i laganje

Piše: Mustafa Spahić

Kao živi uzori i primjeri - usvetun hasenetun, u sadržaju vjere i vjerovanja, morala i moralnog - ponašanja vjernicima svi poslanici i vjerovjesnici počevši od Adema, a. s., zaključno s Muhammedom, a. s., imali su sljedeća svojstva:

1) Svi su govorili istinu, živjeli po istini i prenosili su istinu – sidk.

2) Svi su bili potpuno vjerni, povjerljivi, pouzdani i sigurni ljudi – emanet. Ilustracije radi poslanika Muhammeda, a. s., su paganski Arapi u Mekki prije prozvali El-Emin – vjerni, pouzdani, sigurni.

3) Svi su u potpunosti, po cijenu vlastitih života, prenosili i objašnjavali Allahovu Objavu bez ikakvog straha, zazora i cenzure – teblig.

4) U misiji prenošenja, dostavljanja i širenja Objave i vjere i morala oni su bili sačuvani od grijeha – ismet.

5) To su bili najumniji, najmudriji i najsposobniji ljudi – fetanet.

6) Bili su oličenje i živo svjedočanstvo primjene pravde i pravičnosti u životu – adalet. Kao njihovi sljedbenici, trebamo imati neprestana živa ogledala u njihovim svojstvima počevši od prvog svojstva sidka – istine: „Riječi tvoga Gospodara su vrhunac i upotpunjenje istine i pravde. Njegove riječi niko ne može promijeniti i zamijeniti i On sve čuje i sve zna.“(El-En‘am, 115.)

Sloboda je moguća samo kroz istinu

Stvoritelj svih svjetova i stvorenja i izvor istine i pravde je Allah, dž. š. Toga su svjesni iskreni i pravi vjernici: „Oni koji budu govorili Gospodaru naš, mi, uistinu vjerujemo, zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u vatri!

To su oni koji su sabirini – strpljivi, sadikini – istinoljubivi, kanitini – ponizni i oni koji sadaku darivaju i koji u posljednjim časovima noći za oprost grijeha dovu čine.“(Ali Imran, 16. i 17.) Es-Sidku – istina ima korijen u glagolu arapskog jezika sadeka-jasduku-sidkun, tasdakun, masdukatun – znači istinu govoriti, pravo reći, obistiniti se, pokazati se kao pravo, tačno, ispravno i istinito. Istina je sidk, a onaj koji govori istinu zove se sadik.

Da se podsjetimo – istina utemeljena na religiji daje život svakoj kulturi, a laž izaziva gušenje i smrt kulture. Svi pravi, zdravi i pošteni međuljudski odnosi, veze, komunikacije, relacije i saradnja počivaju na isitini a laž – kizb prlja, truje, trga, razara i kida odnose, komunikacije i relacije među ljudima.

Evo kako to vidi i zapaža filozof Karl Jaspers: „Nijedan, spoljašni, izvanjski mir se ne može održati bez unutrašnjeg mira ljudi i mira u ljudima. Mir je moguć samo kroz slobodu, a sloboda je moguća samo kroz istinu. Zato je neistina ono pravo zlo koje uništava mir.

“S pravom se kaže – samo je istina lijepa, a stvarnost ma koliko velika i raznolika, zato što je prolazna, samo je korisna. Interaktivni odnos i neraskidiva veza: sloboda – istina, povjerenje – sigurnost, pravda – zakon, poštenje – ljubav, dobročinstvo – solidarnost, vrijednosti – principi su zalog i temelj pojedinačnog života – ličnosti, posebnog ili grupnog života – braka, porodice, rodbine, roda, plemena i bratstva i općeg zajedničkog života na nivou naroda, nacije, rase i čovječanstva.

Laž udaljava od Boga

Laž poput, malignog raka u metastazi, razara i rastače sve moguće oblike zajedničkog života i svodi ih do usamljenog života pojedinca kome je laž pokidala sve veze, a on u vlastitom rastrojstvu niti može živjeti sam niti može živjeti bilo s kim.

Kizb – laž je u svemu i po svemu suprotnost od sidka – istine. Kizb kao laž u svemu odriče i poriče sidk – istinu. Čovjek koji govori, svjedoči i prenosi istinu je sadik, a čovjek koji laže, petlja i vara je kjazib. Kezzabun je patološko-ontološka lažovčina.

Glagol kezebe – jekzibun, kizbun, kizabun, kezibetun, kizabetun znači lagati, varati, biti netačan, kriv i neispravan.

Prema Platonu samo su dva izvora laži, a to su nevjerovanje u Boga i nevjerovanje da je Bog Izvor ideje (Objave).

„Ovaj Kur‘an nije izmišljen, od Allaha je objava – on potvrđuje istinitost prijašnjih objava i objašnjava propise, u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je! Oni lažu i poriču Kur‘an prije nego što temeljito saznaju šta ima u njemu, a još im nije došlo ni tumačenje njegovo, tako su isto oni prije njih lagali i poricali, kako su nasilnici završili.“(Junus, 37. i 39.)

Izvor laži je prokleti šejtan. Laž podriva povjerenje među ljudima i to izaziva strah, tjeskobu, nepovjerenje i nesigurnost među ljudima.

„Čuvajte se laži, jer je laž oprečnost i suprotnost vjeri.“(I.P.H. 1068.)

Istina vodi u Džennet, a laž u Džehennem: „Istina je džennetsko djelo, jer kada čovjek govori istinu, on je dobročinitelj, a kada dobro čini on vjeruje, a ako vjeruje ući će u Džennet. A laž je džehennemsko djelo, jer kada čovjek laže postaje nemoralan i nastran, pa nakon toga prestaje biti vjernik. A kada prestane biti vjernik – mjesto mu je u Džehennemu.“(I.P.S. 1074.)

„Kod vjernika se ne mogu istovremeno sastati dvije loše osobine El-buhlu vel-kizbu – škrtost i laž.“(I.P.H. 1871.)

„I ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži i poriče Istinu koja mu dolazi? I zar kjafirima – negatorima i pokrivateljima istine nije mjesto u Džehennemu?“(El-Ankebut, 68.)

Put istine, približava nas Allahu, vodi nas u Džennet, a laž nas udaljava od Allaha, od Dženneta i Poslanika i približava Džehennemu i šejtanu.

(IIN Preporod)