Više od utakmice

Piše: Esad Bajić

Čovjeku je uspjeh potreban kao hljeb. On daje potvrdu da njegov trud ima smisla, da njegovo postojanje ostavlja trag. Bez doživljaja uspjeha čovjek gubi osjećaj vlastite vrijednosti. Što bi narod rekao: kome ništa ne polazi za rukom, tome i ruke klonu.

Ta potreba je ugrađena u ljudsku prirodu. Čovjek je stvoren da djeluje, da gradi, da se ogleda u onome što napravi. Dijete koje prvi put samo zaveže pertlu trči da to pokaže roditeljima jer ima urođenu potrebu da bude viđeno u onome što je uspjelo. Ta potreba raste s godinama, samo mijenja oblik. Tražimo da nas vide na poslu, u porodici, u zajednici. Tražimo da nam neko kaže: vidim te, i vidim da si nešto vrijedan napravio.

Ono što vrijedi za čovjeka, vrijedi i za zajednicu. I narodi trebaju uspjehe. Uspjeh pokazuje da zajednica može, da nije svedena samo na svoje slabosti i probleme. On vraća samopouzdanje, makar ne riješio nijedan konkretan problem.

Zbog toga sportski uspjesi izazivaju emocije koje daleko nadilaze sport. Ljudi se ne raduju samo rezultatu. Raduju se mogućnosti da se prepoznaju u nečemu zajedničkom.

Bosna i Hercegovina već dugo živi u sjeni priča o podjelama, krizama i zastojima. Toliko dugo da čovjek ponekad stekne utisak kako se o ovoj zemlji više i ne može govoriti drugačije. Kao da je osuđena da bude primjer problema, a ne uspjeha.

Zato plasman Bosne i Hercegovine na Mundijal nije samo sportska vijest.

Naravno da jedna utakmica neće riješiti političke sporove niti zaustaviti odlazak mladih ljudi. Neće promijeniti ni ekonomsku sliku zemlje. Ali neke stvari se ne mogu usko gledati samo kroz budžet, zakon i statistiku.

Mjere se osjećajem.

A osjećaj da je uspjeh moguć jedan je od njih.

Mnogi od momaka koji večeras nose dres Bosne i Hercegovine odrasli su daleko od nje. Mogli su igrati pod drugim zastavama. Mogli su izabrati lakši put. Niko ih na ovo nije mogao natjerati. Ipak su izabrali Bosnu i Hercegovinu.

U vremenu kada se sve češće govori o onome što nas dijeli, oni su izabrali ono što povezuje.

Zato reprezentacija nije samo skup talentovanih sportista. Ona je jedan od rijetkih prostora u kojem se Bosna i Hercegovina pojavljuje kao zajedničko ime.

Možda upravo zato njeni uspjesi izazivaju toliko emocija. Jer nisu svi ravnodušni prema onome što okuplja. Niti svi jednako gledaju na simbole koji ljude podsjećaju da pripadaju istoj državi.

Večeras će na stadionu u Torontu istrčati jedanaest igrača. Na papiru, to je samo fudbalska utakmica. Za nas i našu omladinu ona je mnogo više od toga. Mnogi mladi ljudi odrastaju uz vijesti o krizama i nemogućnostima. Nemaj priliku da ime Bosne i Hercegovine povežu s uspjehom. Zato ovakvi trenuci znače više nego što pokazuje rezultat na semaforu.

Podsjetnik da postoji i drugačija slika ove zemlje. Slika mladih koji mogu igrati, pobjeđivati i radovati se i pod zastavom Bosne i Hercegovine.

I to je, večeras, dovoljno. Ali, to ne znači da nećemo priželjkivati i pobjedu. Bez želje za uspjehom nema ni uspjeha.

Nadamo se i danu kada nam fudbalska utakmica neće morati biti više od utakmice. Kada pobjeda reprezentacije neće nositi teret svega onoga što nam nedostaje. Ali dok taj dan ne dođe, ovakvi trenuci su nam potrebni.

I dobro je što ih imamo.

(Preporod.info)