Kome smo važni

Piše: Meho Šljivo 

Postoje kur'anski ajeti čija značenja neprestano draškaju ljudski um. Čitaoca Kur'ana podjednako fasciniraju uzbudljivi dijaloški stavci u kojima Bog razgovara sa vjerovjesnicima kao i semantički i stilski izrazi koji su nescrpni izvor novih interpretacija. Mekkanska sura 'Abasa je u tom smislu egzemplar. 

Kao što je poznato,  Poslanik  Muhammed, a s. jednom  prilikom je razgovarao sa kurejšijskim prvacima s namjerom da im približi učenje islama. U tom trenutku mu je prišao slijepac po imenu Abdullah ibn Ummi-Mektum koji ga je zamolio da ga poduči jednom ajetu. Međutim, Allahov Poslanik se okrenuo od njega i namrštio te nastavio razgovor sa prvacima Kurejšija. Zatim je Poslaniku, a.s.,  objavljeno: "On se namrštio i okrenuo zato što je slijepac njemu prišao. Ali šta ti znaš, možda on želi da se očisti, ili pouči pa da mu pouka bude od koristi." ('Abasa:14)

Poruka ovog događaja nadmašuje historijski kontekst i nosi svevremenski nauk.

Poslanik, a. s.,  je u povijesnoj zbilji svijeta i u životnoj realnosti bio nužno upućen na komunikaciju s ljudima. Vođen ljudskim potrebama i poslaničkim rezonima i prioritetima svoju pažnju nekada je intenzivno poklanjao ljudima koji su u određenim trenucima za njega osobno, ali i za mladu mekansku zajednicu bili "važni".

Posmatrano sa logičke strane, Poslanikov, a.s.,  postupak je bio pragmatičan i racionalan. Zadobiti podršku uticajne mekanske aristokratije i kurejšijske elite legitiman je misijski,  komunikacijski i diplomatski cilj. Razmislimo na trenutak: ko od nas ne bi postupio isto u sličnoj situaciji?

U Poslanikovoj,  a. s., neposrednoj  blizini  pojavio se prvi mekanski ešalon i krema društvene moći i uticaja: Utbe ibn Rebia,  Ebu-Džehl  i Abbas ibn Abdul-Muttalib. Ali, istovremeno, tu je i neki slijepac koji uporno traži pažnju i zapitkuje. Kome dati prednost? Eliti ili plebsu, uticajnoj grupi ljudi ili pojedincu? Kur'an je reagirao na Poslanikov, a. s., postupak: "A onoga koji ti žureći prilazi, i strah osjeća, ti se na njega ne osvrćeš." ('Abasa:8-10).

Kur'an, očigledno, staje u eksplicitnu zaštitu prava Abdullah ibn Mektuma. Iako je u ulozi društvenog marginalca i autsajdera, on, slijepac, Abdullah ibn Mektum, također treba biti "važan" Poslaniku, a. s..

Zašto, ako ne raspolaže nikakvim zemaljskim autoritetom i moći? Odgovor je samorazumljiv: ponajprije zbog toga što je  Poslanik, a. s. "važan" Abdullah ibn Mektumu.

Drama o tome ko je kome i koliko "važan", zabilježena u kur'anskoj suri 'Abasa upućuje na jedan lapidaran, ali svejedno mjerodavan zaključak: uspjeh u životnim misijama ne ovisi samo o tome ko je nama važan, već podjednako, a možda i više o tome - kome smo mi važni.

Poruke sure 'Abasa primjenljive su i na  individualnom i na kolektivnom planu. Osvrnemo li se na nezasitu potrebu za popularnošću i slavom, primjetićemo koliko energije trošimo da budemo s onima koji su nama važni. Zbog toga brižljivo izgrađujemo i uljepšavamo svoje imidž, prisustvujemo gala večerama i svečanim prijemima, koračamo crvenim tepisima.

Istovremeno, naši roditelji, iskreni i rijetki prijatelji, "autsajderi" dobrog srca koji nas iskreno vole i poštuju, ostaju uskraćeni naše pažnje i poštovanja. Na njih se mrštimo i od njih okrećemo glave. Uostalom, uvriježeno je mišljenje da nam njihova naklonost prirodno i neotuđivo pripada.

Poslanik Muhammed, a. s., je bio važan prvim pripadnicima mekanske zajednice muslimana, kao i oni njemu. Historičar Ez Zuhri navodi kako bi se  Muhamed, a.s., zatekao okružen mladim ljudima i nemoćnim žiteljima grada kada bi se prvi muslimani okupili da zajedno klanjaju u haremu. I, zaista, znatan broj njegovih sljedbenika bili su žene, sluge i robovi.

Islamska zajednica kojoj aksiološki pripadamo nastala je i stoljećima opstajala zahvaljujući ljudima koji nisu bili naročito uticajni u društvu, ali kojima je zajednica vjernika bila životno važna i dragocjena. Vrlo često, važnija od svih drugih ustanova i institucija.

Hvala Bogu, i oni su Islamskoj zajednici važni i o tome svjedoče džamije i džemati, brojni hajrati i uspomene na pobožne i tihe ljude, kao i podsjećanja  na znane i neznane gazije i dobrotvore.

Zato, budemo li hrlili u susret isključivo onima koji su samo nama važni, vrlo lahko se može desiti da pojedinačno steknemo laskavu društvenu reputaciju, da dosegnemo željeni rejting, slavu i popularnost, ali i da bespovratno izgubimo teško stečeni kredibilitet i vjerodostojnost zajednice.

(Preporod.info)