Za 114 godina u Sarajevu je porušeno 30 džamija: Projekat memorizacije vakufa od velikog značaja za zajednicu

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini već drugu godinu relizira projekat memorizacije i obnove porušenih džamija u Sarajevu, čime će se obuhvatiti niz aktivnosti usmjerenih na sistematsko dokumentovanje sarajevskih džamija koje su iz različitih razloga porušene u period od 1878. do 1992. godine.

Historijski gledano, džamije u Sarajevu su u dva perioda doživjele najveća razaranja i uništavanja. Prvi period obuhvata upad Eugena Savojskog 1697. godine, o čemu smo pisali u ranijim tekstovima na našem portalu.

Drugi period obuhvata vrijeme od dolaska Austro-Ugarske 1878. godine do agresije na BiH 1992. godine. Upravo u drugom periodu zabilježen je kontinuitet nestajanja džamija iz sarajevske urbane sredine.

Inicijativa Muftijstva sarajevskog

Projekat memorizacije prema zaključku Vijeća muftija, a na inicijativu Muftijstva sarajevskog, realiziraju Vakufska direkcija u saradnji sa Muftijstvom i Medžlisom Sarajevo.

U projekat je uključena i Gazi Husrev-begova biblioteka, a autor monografije je Ahmed Mehmedović.

Kako je u razgovoru za portal Preporod.info pojasnio stručni saradnik za projekte Vakufske direkcije Edin Čolaković, u literaturama je zabilježeno da je na području Sarajeva u periodu od 1878. do 1992. godine porušeno najmanje 30 džamija koje nisu ponovo izgrađene.

– Taj broj je okvirno raspoređen kroz tri politička perioda (Austro-Ugarska, Kraljevina SHS/Jugoslavija, te socijalistička Jugoslavija), što dodatno potvrđuje da se ne radi o izoliranim incidentima, nego o dugotrajnim procesima urbanih i društvenih transformacija – dodaje Čolaković.

Kao glavni rezultati projekta izdvajaju se izrada monografije, uspostavljanje interaktivne digitalne mape porušenih džamija kao i postavljanje informativnih table na njihovim lokalitetima.

– Pored toga, projekat će rezultirati i preciznim podacima te stručnim preporukama za ponovnu izgradnju na lokacijama gdje je to moguće.

Projekat podrazumijeva utvrđivanje tačnog broja porušenih džamija, identifikaciju njihovih lokaliteta kroz katastarske podatke, prikupljanje relevantne arhivske građe, kao i terenski rad kojim će se dokumentovati današnja namjena tih prostora – kazao nam je Čolaković.

Ovime se, potcrtava Čolaković, ne doprinosi samo historiografiji nego i budućoj zaštiti ovih lokaliteta kao dijela kolektivnog pamćenja, a iskustvo Sarajeva će poslužiti za slične projekte u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini.

– Smatramo da je ovaj projekat izuzetno značajan, ne samo u kontekstu dokumentovanja historije vakufa, nego i ukupne kulturne historije Bosne i Hercegovine. Međutim, važno je naglasiti da sjećanje ne može ostati zatvoreno u arhivama i knjigama – ono mora biti prisutno u prostoru i svijesti ljudi. Ako stanovnici mahala ne znaju da je na određenom mjestu nekada postojala džamija, tada taj dio historije postepeno nestaje iz kolektivnog pamćenja – dodaje Čolaković.

Rušenje i nestajanje nije spontan proces

Historija pokazuje da ni očuvanje ni nestajanje džamija nisu bili spontani procesi, dodaje Čolaković.

– Svaka džamija je tokom svog postojanja imala džematlije koje su je održavale,  uvakufljavale dodatna dobra radi jačanja vakufa i vjerskih aktivnosti. Također, i kasnije su postojali veliki vakifi i dobročinitelji poput Merhemića i Šerifovića, koji su obnavljali i pomagali veliki broj džamija – pojašnjava Čolaković.

Postoje primjeri, navodi naš sagovornik, gdje su džamije uklanjane zbog infrastrukturnih projekata ili zbog uskraćivanja dozvola za obnovu.

– S druge strane, zabilježeni su i slučajevi u kojima su same džematlije postepeno prisvajali dio po dio i sužavali čime bi "stijesnili" džamiju na uzak prostor. Izučavanje historije nas iznova podsjeća da se očuvanje vakufa vrši putem uloge vlasti kroz osiguranje slobodnog i pravičnog egzistiranja vakufa, potom putem profesionalne i odgovorne uprave, te brižnog odnosa korisnika – ističe Čolaković.

Dodaje i da ovaj projekat može značajno doprinijeti boljem razumijevanju historije glavnog grada u javnosti, jer veliki dio nje još uvijek nije istražen.

Islamska zajednica odnosno Vakufska direkcija još uvijek nema precizne podatke koji objedinjavaju ukupno oduzetu vakufsku imovinu i njenu vrijednost.

Međutim, postoje određeni sumarni podaci koji odražavaju stanje vakufa u prijašnjem periodu, naročito odnos vlasti prema vakufu.

– Ne postoje zbirni podaci za oduzetu vakufsku imovinu tokom vladavine Austro-ugarske monarhije, međutim, upravo zbog odnosa tadašnje vlasti prema vakufu, pojavio se pokret za autonomiju vakufskih i vjerskih poslova. Kada govorimo o periodu između dva svjetska rata, oduzeto je oko četiri miliona dunuma zemlje čime je ozbiljno narušen ekonomski temelj vakufa i posredno ugrožen rad drugih vakufa a posebno obrazovnih institucija, poput medresa čiji se broj u ovom periodu prepolovio – naglašava Čolaković.

U periodu vladavine SFRJ oduzeto je 11.324 jedinice vakufskih dobara sa površinom od oko 30 miliona kvadratnih metara. Vakuf Islamske zajednice u tom periodu sveden je na svega pet posto.

– Iako se stvarna vrijednost vakufa koji je oduzet iz mnogih razloga ne može tačno utvrditi, možemo kazati da se radi o velikoj vrijednost koju kada bi stavili u savremeni kontekst, vidjeli bi da bi Islamska zajednica upravljala višestruko većim resusrsima, što bi unaprijedilo njene misijske djelatnosti – ističe Čolaković.

Iako je svaki vakuf zaseban za sebe, od vakifa, džematlija i drugih stvari koji se za njega vežu, on ne postaje samo priča o jednom čovjeku, nego o generacijama koje su ga gradile i čuvale.

– Tu treba istaći značaj Skenderbega i njegovog sina Mustafa-bega, od čijeg su vakufa nastale četiri sarajevske mahale. Njihov vakuf brojao je 36 viodenica i 33 česme, kao i ispaše za stoku. Vrijedi istaći i primjer braće Merhemića, Salihage i Mulage za koje je zapisano da na Bistriku nije bilo vakufa kojeg nisu ili iz temelja podigli ili popravili i obnovili – kazao nam je Čolaković.

(Omer Kavazović/Preporod.info)