Šestoaprilska nagrada: ima li još svoju težinu?

Piše: Senaid Zajimović

Dodjela Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva Elviru Karaliću izazvala je različite reakcije u javnosti.

Važno je odmah reći da humanitarni rad koji provodi udruženje Pomozi.ba zaslužuje poštovanje. U društvu koje često pokazuje manjak solidarnosti, svaka organizirana pomoć ljudima u potrebi ima svoju vrijednost i društveni značaj.

Međutim, pitanje koje se s pravom može postaviti jeste: da li je Šestoaprilska nagrada pravo mjesto i pravi trenutak za takvo priznanje?

Šestoaprilska nagrada nije bilo kakva nagrada. Ona je najviše priznanje koje Grad Sarajevo dodjeljuje pojedincima i kolektivima za izuzetna ostvarenja i trajni doprinos razvoju grada i društva. Upravo zato se kroz historiju dodjeljivala ličnostima čija su djela ostavila dubok i trajan trag u kulturnom, naučnom, umjetničkom i društvenom životu Sarajeva.

Prema kriterijima koji su definirani u Pravilniku o dodjeli ove nagrade, ona se dodjeljuje za dugotrajno djelovanje i izuzetne rezultate koji imaju širi društveni značaj i trajnu vrijednost za Grad Sarajevo.

Upravo zbog toga Šestoaprilska nagrada ima posebnu simboličku težinu i predstavlja jedno od najvažnijih javnih priznanja u Bosni i Hercegovini.

Zbog toga se danas s pravom postavlja pitanje: da li je doprinos Elvira Karalića već dostigao razinu trajnog i historijskog značaja koju ova nagrada podrazumijeva?

Humanitarni rad koji provodi udruženje Pomozi.ba nesumnjivo je vrijedan i potreban. Ali istovremeno treba imati na umu da u Bosni i Hercegovini postoje brojne institucije i organizacije koje godinama rade isto ili više, često sistemski i dugoročno, a da nikada nisu bile ni razmatrane za ovakvo priznanje.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini kroz svoj Ured za društvenu brigu već decenijama organizira humanitarne akcije i pruža pomoć hiljadama porodica. Vakufska direkcija Islamske zajednice pomogla je realizaciju projekata od ogromnog društvenog značaja, među kojima su i Roditeljske kuće u Sarajevu i Tuzli, projekti koji su omogućili smještaj i podršku roditeljima djece oboljele od raka, obavezu koju je u osnovi trebala osigurati država.

Kroz rad vakufa i vakufskih institucija obnovljeni su brojni historijski objekti, izgrađeni novi društveno korisni sadržaji i gradu Sarajevu vraćeni ili stavljeni na raspolaganje brojni prostori i objekti koji danas predstavljaju važan dio njegovog kulturnog i urbanog identiteta.

Istovremeno, Udruženje "Srce za djecu oboljelu od raka" godinama sistemski radi sa najranjivijim kategorijama društva, pružajući medicinsku, psihološku i socijalnu podršku djeci i njihovim porodicama. Njihov doprinos je dubok, dugotrajan i mjerljiv u životima ljudi kojima su pomogli.

Pored toga, Sarajevo ima brojne pojedince iz oblasti kulture, nauke, umjetnosti i društvenog života čiji je doprinos ovom gradu trajno obilježio njegov identitet. Mnogi od njih nikada nisu ni razmatrani za Šestoaprilsku nagradu.

Zbog toga problem nije u tome što je neko dobio priznanje za humanitarni rad. Problem je u tome što se dodjelom najvišeg gradskog priznanja bez jasne mjere i historijske perspektive relativizira njegova vrijednost i značenje.

Velika priznanja imaju smisla samo ako zadržavaju svoju težinu. Kada se dodjeljuju prerano ili bez jasnog osjećaja za kriterije koji ih čine posebnim, ona polako gube simboličku vrijednost koju su generacije prije nas gradile.

Sarajevo je grad bogate kulturne, naučne i umjetničke tradicije. U njemu su živjeli i stvarali ljudi čija su djela oblikovala identitet ovog grada i ove zemlje. I danas postoje brojni pojedinci i institucije čiji je doprinos trajan, dubok i neupitan.

Upravo zato bi odgovornost nih koji odlučuju o Šestoaprilskoj nagradi morala biti veća nego ikada.

Jer Šestoaprilska nagrada ne bi smjela biti samo priznanje za dobar rad. Ona bi trebala ostati simbol trajnog doprinosa Sarajevu i njegovom identitetu.

A takvih ljudi i institucija u ovom društvu ima mnogo više nego što se ponekad čini.

(Preporod.info)