Jedinstvo ili nestanak: Hoće li Bošnjaci u RS-u propustiti još jednu šansu?

Piše: Jasmin Medić

Bilo kakva politička prepucavanja vladajućih struktura iz RS-a i FBiH pokazala se, prema dosadašnjem iskustvu, kao ograničeno djelotvorna. Javne polemike s liderom vladajuće većine u RS-u Miloradom Dodikom, najčešće se svode na kratkotrajne demonstracije političke odlučnosti koje traju svega nekoliko dana, nakon čega predmetna tema ubrzo gubi na značaju u javnom prostoru.

U proteklom periodu svjedočili smo učestalim najavama referenduma, proglašenja nezavisnosti RS-a, zagovaranju teritorijalnih podjela Bosne i Hercegovine, kao i retorici koja uključuje uvrede upućene Bošnjacima. Iako se takve izjave nerijetko percipiraju kao dio političke strategije mobilizacije biračkog tijela, njihovo zanemarivanje ne bi bilo opravdano.

Naprotiv, očuvanje ustavnopravnog poretka države i zaštita kolektivnih prava bošnjačkog naroda zahtijevaju kontinuirano i koordinirano djelovanje na političkom, diplomatskom, akademskom i kulturnom planu.

Registracija i jedinstvena lista

Posebnu pažnju potrebno je usmjeriti na položaj Bošnjaka u RS-u, kao i na implikacije političke retorike i institucionalnih odluka koje mogu imati neposredan ili posredan utjecaj na njihova prava. U tom kontekstu, adekvatan odgovor ne bi se trebao iscrpljivati u retoričkim reakcijama, već u sistematskom jačanju političke participacije u manjem bh. entitetu. Jedan od ključnih instrumenata jeste masovna registracija bošnjačkih birača koji ostvaruju pravo glasa u RS-u, što se i u prethodnim izbornim ciklusima pokazalo kao relevantan mehanizam političkog utjecaja.

Poseban izazov predstavlja motiviranje povratničke populacije i dijaspore da aktivno učestvuju u izbornom procesu. Iskustvo iz 2022. godine, kada je „Pokret za državu“ doživio izborni neuspjeh i institucionalnu fragmentaciju prije konstituiranja entitetske vlasti, dodatno je produbilo nepovjerenje i apatiju dijela biračkog tijela.

U budućim izbornim ciklusima mogao bi se razmotriti drugačiji pristup potencijalnim biračima. Umjesto dominantnog oslanjanja na političke kandidate, veći prostor trebalo bi dati stručnjacima iz relevantnih oblasti koji bi, argumentirano i analitički, pojasnili značaj izborne participacije. Takav pristup mogao bi doprinijeti boljem razumijevanju mogućih posljedica političkih odluka vlasti u RS-u, posebno onih koje se (in)direktno odnose na status i prava bošnjačkog naroda u tom entitetu.

Drugi važan aspekt političke strategije odnosi se na formiranje jedinstvene liste svih probosanskih političkih subjekata koji djeluju u RS-u. Proces njenog oblikovanja mora biti zasnovan na principima međusobnog uvažavanja i ravnoteže, bez dominacije snažnijih nad slabijim političkim akterima, ali i bez nerealnog precjenjivanja vlastitog utjecaja manjih stranaka.

Značaj jedinstvene liste ne ogleda se isključivo u potencijalnom povećanju broja zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a, već i u osiguravanju da ustavom zagarantovana mjesta predviđena za Bošnjake ne budu popunjena predstavnicima koji, iako formalno pripadaju tom narodu, ne uživaju njegovu stvarnu političku podršku.

Moguće opstrukcije političkih lidera koji ne žive u RS-u 

Od posebne je važnosti da probosanske stranke osiguraju većinu (6 od 8) u Klubu Bošnjaka u Vijeću naroda RS, čime bi se stvorili institucionalni preduvjeti za efikasniju zaštitu nacionalnih interesa.

Također, strateško uključivanje u izvršnu vlast, bez obzira na to ko je predvodi, može predstavljati pragmatičan pristup ostvarivanju političkih ciljeva, imajući u vidu da je iz opozicije značajno teže utjecati na procese odlučivanja i zagovarati specifične interese.

Ukoliko bi procese masovne registracije birača i formiranja jedinstvene političke platforme opstruirali politički lideri koji ne žive u RS-u ili pojedinci vođeni partikularnim interesima i ličnim animozitetima, perspektive bošnjačkog naroda u tom entitetu bile bi dodatno ograničene. Stoga je prevazilaženje unutarpolitičkih podjela i uspostavljanje koherentne strategije djelovanja nužan preduvjet dugoročnog političkog i institucionalnog jačanja njegove pozicije.

(IIN Preporod)