RAMAZANSKE LEKSIČKE MAHSUZIJE 25: Išaret

Piše: Jasmin Hodžić                                                                                    

                                                                                                                         Enisu A.

U nas se veli: Pametnom je i išaret dosta…

A, baš mi bi muteber kad u romanu Ozrena Kebe Kako je lijepa moja Vectra (2007) pročitah da postoji “tradicionalni bosanski išaret”:

Nakon toga probao sam namigivanjem i tradicionalnim bosanskim išaretom dobiti od nje neki znak, nagovještaj pristanka, daleku zainteresiranost…

Ili kod Jasne Šamić u romanu Carsto sjenki (2007), u jednom diskursu o smrti, gdje (su):

…mama, tetka i mamina majka više su išaretile nego govorile…

–      jednako kao u meni omiljenim Nametkovim Ramazanskim pričama (1941) ili u Kadićevom Posljednjem Bašeskijinom zapisu (1975), u kojima stoji:

…možda mu se pokazao nekakav išaret da će zbilja noćas umrijeti. (Nametak)

A Mula Mustafa i dalje stoji iza vrata, smiješi se i hrabri ga, neprestano mu išareteći da uđe u avliju.  (Kadić)

Ibrišimović (Braća i veziri, 1989) veli:

… uvijek išareti tako da me njen išaret podsjeća na moje jutro toga dana…

Ili, Latić (Ždralovi, 2025):

Jedne večeri, poslije jacije, hodža povuče Džemil-Sakiba za rukav i naišareti mu da bi volio da mu dođe „za jedan sahatak.“

Bosanski jezik je pun išareta, toliko da ga ima i u najnovijoj Gramatici bosanskoga jezika (Palić, 2025).

Što se išareta i išarećenja tiče, kur’anski prizor po kojem Isaovu a. s. majku hz. Merjemu optužuju da je nevaljalica, a ona, pošto se zavjetovala na post šutnjom i pošto je govorila samo išaretom, kako se kaže, potom naišareti na svoga sina (Isa a. s. u bešici, kada se desilo da je dijete umjesto majke progovorilo – iz čega se vidi antonimija između išareta i govorenja) prikazan je u suri Merjem:

 فَأَشَارَتْ فَأَشَارَتْ إِلَيْهِ ۖ قَالُوا كَيْفَ نُكَلِّمُ مَنْ كَانَ فِي الْمَهْدِ صَبِيًّا

Ona im na njega pokaza (naišareti). "Kako da govorimo djetetu u bešici?", rekoše oni.

(Kur’an, 19: 29)

Interesantno, upravo nakon ovoga se događa čudesno Isaovo a. s. progovaranje, pri čemu nam je ovo išaret da se moramo obraćati i djetetu u bešici, da bismo poticali ranu fazu razvoja govora (da ne budemo kao oni koji su rekli –„Kako da komuniciramo s djetetom u bešici?“).

Inače, korijen š-u-r (ش و ر) u Lejnovom (Lane) leksikonu u osnovi nosi ideju iznošenja i pokazivanja nečega što je bilo skriveno, pa otuda i značenje vaditi, iznositi ili otkriti, naročito u vezi s medom: šāre (شَارَ) se kaže za uzimanje meda iz košnice, a ševr (شَوْر) i mešūra (مَشُورَة) se vežu za ono što se iznosi i pokazuje. Iz te slike iznošenja na vidjelo razvija se i značenje savjetovanja i uzajamnog traženja mišljenja, jer se mišljenje kao da izvlači i iznosi pred druge:  šāvere (شَاوَرَ) znači savjetovati se, a šūrā (شُورَى) je savjetovanje, vijećanje – pa i mi za dogovaranje kažemo: šúra. 

Od toga je nastao i glagol šurovati koji znači sarađivati, odnosno biti u dosluhu s nekim ili nečim. (Naša književna tradicija povrđuje da se uglavnom šuruje s neprijateljem, s protivnikom – da ne navodimo ovdje primjere za to…).

U istom korijenskom polju Lejn (Lane) bilježi i nijansu ispitivanja i provjeravanja, kao kad se nešto iznosi da bi se vidjelo kakvo je, pa se značenja kreću oko otkrivanja, iznošenja, razmjene mišljenja i zajedničkog razmatranja.

Kur’anska sura Dogovaranje (الشورى) kao Šura je 42. sura po redu, a upravo u njoj se nalazi ajet koji govori da se oko različitih pitanja, stvari, odluka, poslova i generalno načina upravljanja (što drugim imenom zovemo politikom) zapravo treba dogovarati (šura je jedan od izvora šerijata), ali uz svijest o ispravnom poretku stvari:

 فَمَا أُوتِيتُمْ مِنْ شَيْءٍ فَمَتَاعُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا ۖ وَمَا عِنْدَ اللَّهِ خَيْرٌ وَأَبْقَىٰ لِلَّذِينَ آمَنُوا وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ

Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju;

الَّذِينَ يَجْتَنِبُونَ كَبَائِرَ الْإِثْمِ وَالْفَوَاحِشَ وَإِذَا مَا غَضِبُوا هُمْ يَغْفِرُونَ

za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko rasredi, opraštaju;

وَالَّذِينَ اسْتَجَابُوا لِرَبِّهِمْ وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ وَأَمْرُهُمْ شُورَىٰ بَيْنَهُمْ وَمِمَّا رَزَقْنَاهُمْ يُنْفِقُونَ

za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima (stvarima, odlikama) svojim dogovaraju (drže šuru) , a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju…

(Kur’an, 42: 36–38)

P. S. Ibret je da je upravo išaret/gesta prvi vid komunikacije ili predgovorn faza u razvoju djeteta, kada kod napunjene godine dana dijete svjesno pokazuje svojim kažiprstom (da, zato se i zove KAŽIprst, indeks finger ili pointing finger = išaretski prst / prst išareta). Ako ove geste (ovog išareta) nema, to je onda signal  (to je išaret) da moramo potražiti pomoć defektologa i logopeda. Ovo je, uz sve prisutniji ekranizam, razlog da nadležni po hitnoj proceduri uvedu dva obavezna logopedsko-defektološka pregleda rane intervencije – nakon 12. i nakon 24. mjeseca (jer nakon prve godine dijete išareti, a nakon druge progovara).

P. P. S: Podizanje kažiptrsta desne ruke na sjedenju u namazu također se naziva išaretom, što je spomenuto u hadisu, pri čemu je i izvan namaza podignuti kažiprst postao išaret šehadeta.

(Preporod.info)