RAMAZANSKE LEKSIČKE MAHSUZIJE 24: Hifzuhuma, hifzuhu

Piše: Jasmin Hodžić

Amrudinu H.

Ako u tebi nije Šejtan, onda si zadnja sorta – kaže Tenzila obećanom mladoženji u priči “PAD K. UND K. MONARHIJE” u zbirci pripovijedaka Isnama Taljića, pa dodaje:

–Hivzuhu te bilo! Nalet Šejtana, nalet te bilo, pu-pu, pu! Gade gadni, jado jadni! Za koga sam ja svoju mladost mislila svezati i nanijetila do starosti stići?! Jado jadni, gade gadni!!!

Nešto malo slično, kad se jedna ženska žrtva, braneći se od napasti i zlostavljanja, oglasila molitvom, kako pripovijeda N. Latić u svom romanu Krv bijelog horoza, to je izgledalo ovako:

–…šaputala je molitvu hifzuhuma i lanet olsun kojom se utjecala Bogu od napasti prokletog šejtana.  

Inače, prvo sam u govoru čuo za – Hifzuhuma! –  i to kad je jedna kolegica drugim dvjema to kazala kao rekaciju na pridošlu informaciju kako se voze preko 140 km/h, meni se čini, na šta mi se upalio fitilj:

Ve si'a kursijjuhus-semavati vel erd

 وَسِعَ كُرْسِيُّهُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ

Ve la jeuduhu hifzuhuma

وَلَا يَئُودُهُ حِفْظُهُمَا

ve huvvel alijjul azim

وَهُوَ الْعَلِيُّ الْعَظِيمُ

–što je kraj Ajetul Kursije, koju kolokvijalno zovemo Allahu(znaš li „Allahu“, uči se „Allahu“…), koji znači:

Njegova moć (njegova Kursija – Njegovo prijestolje moći) obuhvata nebesa i Zemlju

Ne dojadi mu održavanje njihovo / Njemu nije teško održavati ih / Ne umara Ga uzdržavanje njihovo / Ne zamara Ga da ih čuva / Ne opterećuje Ga čuvanje njihovo

A On je Svevišnji, Veličanstveni.

(Kur’an, 2: 255 – dio ajeta)

 Hifzuhuma (حِفْظُهُمَا) te hifzuhum znači doslovno “čuvanje njih dvoje” ili “čuvanje njih”, od hifz (حفظ) koje znači štititi, čuvati, braniti, konzervirati, brinuti se o, ali i ono poznato pamtiti ili učiti napamet (čuvati u memoriji – po čemu imamo hafize).

Zato ona reakcija na brzu vožnju doslovno je slična izreci “Bože sačuvaj!”, koju sam prepričao svom dragom profesoru pa potom čuo za frazu:

Hifzuhu te bilo…

– koja je prisutna u narodu i koja je, kako se vidi, zabilježena i u književnom peru rhm. Isnama Taljića u formi hivzuhu (dosl. čuvanje njega).

Ili:

Trebaš ti potražit dobrog hodžu, ti si ograjiso, ti si šejtan – Hibzuhu te bilo…

– piše raja javno jednom političaru koji je često u medijima. Ili, istoj osobi, nakon što je odalamio da daje podršku svjetskim smutljivcima, vele:

Hibzuhu te bilo, više!

A za jednog presuđenog zločinca iz istog miljea, kažu drugi:

Hivzuhu, ime mu se ne spominjalo!

Dakle, fraza biti hifzuhu / biti hivzuhu / biti hibzuhu koja se koristi u formi hifzuhu (hivzuhu, hibzuhu) te bilo – odnosno, samo hifzuhu ili hifzuhuma/hifzuhum i znači nešto kao, što bi se reklo: „Bože me te sačuvaj!“

P.S.: Hadžija M. C. je znao govoriti:  Ode sve hivzuhu...ili: Allah himzile...

Ovo me podsjeti na priču o Džingiz-kanu i Nasrudin-hodži, kad je prvi od drugog tražio savjet da mu smisli nadimak, nešto kao što imaju neki velikodostojnici: Bogom dani, Od Boga darovani i slično, pitajući: Kako bi mene zvali?

Tebe bi zvali: Bože me sačuvaj! – odgovori mu Nasrudin!

P. S. Hivzija Hasandedić (evo ibreta, i u njega u imenu hafiz) piše:

U Mostaru su ranije živjele tri porodice koje u svojim prezimenima imaju riječ »hafiz« i to: Akhafizović, Alihafizović i, Hafizović. Sve tri ove porodice izumrle su u prošlom stoljeću. Ranije se u Mostaru gajila jedna veoma kvalitetna vrsta grožđa, poznata pod imenom »hafuzali«. Priča se da je ovu vrstu grožđa donio iz Turske u Mostar neki hafiz Alija i prvi je počeo ovdje saditi i gajiti pa je po njemu dobila ime »hafuzali«.

Prethodnu predaju rado je svojim učenicima (budućim hafizima) prepričavao mostarski kurra hafiz Armin Abaza, čiju sliku malog dječaka rado prizovem u sjećanje – još iz mekteba – kada je “ko hafiz” predobro znao sufaru već u ranom mektebskom periodu, i driblao nas sve, ko Pele!

A književnik Semezdin Mehmedinović piše o svom doseljenju (preseljenju) u Stolac, u Hercegovinu, pa kaže:

Jednom ću se vratiti tome i pažljivije ispričati priču o ovom neobičnom mjestu, a sad samo da kažem da sam u spomenutoj bašti rado sjedio u sunčanim podnevima, ispod loze u kojoj je nad mojom glavom bilo još zrelih bijelih grozdova. Slatko grožđe koje se ovdje zove hafizaluša. Ujutro, uz kafu, stao bih na stolicu da dohvatim grozd za tebe. Bilo je u tim jutrima ljubavi. A sad kad su zapadale kiše, ta jutra kao da su prošla davno, a ne prije manje od mjeseca. 

Kuća je puna povijesti, a ja kad o njoj mislim, pred očima mi se ukažu svijetli grozdovi hafizaluše, kroz koje se sunce lomi.

(Preporod.info)